Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: P Ob-247/2022-37

 

      

Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Stalna služba u Petrinji

Petrinja, Trg dr. Franje Tuđmana 12                          Poslovni broj: P Ob-247/2022-37

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Petrinji, po sutkinji Blaženki Navara, u pravnoj stvari tužiteljice M. O., OIB , D. P. 15, P., zastupane po punomoćnici M. M., odvjetnici iz S., protiv tuženika I. O., OIB , D. P. 15, P., zastupanog po punomoćnicama iz zajedničkog odvjetničkog ureda, A. S. i I. M. P., odvjetnicama iz S., radi utvrđenja bračne stečevine, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 30. rujna 2024. u prisutnosti pun. tužiteljice i punomoćnice tuženika, na ročištu za donošenje i objavu presude dana 12. studenog 2024.

 

p r e s u d i o  j e

 

I Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice M. B. i tuženika I. O., na jednake dijelove, predstavlja nekretnina upisana u k.o. P., zk. ul. 10104, čest. br. 1234/25 stambena zgrada broj 13,15 i 17 u ulici D. P. od 868 m² i neplodno zemljište u ulici Dražena Petrovića od 866 m², 39. Suvlasnički dio: 7/630 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-39) s kojim je povezano pravo vlasništva na S. B. 4 - jednosoban stan koji se sastoji od sobe, kuhinje, balkona i pomoćnih prostorija u površini od 35,08 m² na I katu ravno, desno, ulaz 2. s pripadajućom ostavom u prizemlju od 0,63 m², sveukupne površine od 35,71 m², što je tuženik I. O. dužan priznati te tužiteljici M. B. izdati valjanu tabularnu ispravnu podobnu za prijenos prava vlasništva u ½ dijela na tužiteljicu, u roku od 15 dana, a koju ispravu će u slučaju neizdavanja zamijeniti ova presuda.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice M. B. u dijelu koji glasi:

„Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice M. B. iz P., D. P. …, OIB: i tuženika I. O. iz P., D. P. …, s boravištem u S., K., N. … , OIB: , na jednake dijelove čini osobni automobil marke Ford Fiesta 1,4 TDCI, broj šasije: WF0JXXGAJJBE40597, 2011.g., srebrna s efektom, diesel, reg. oznake SK 155 IE, što je tuženik dužan priznati te se nalaže tuženiku da tužiteljici na ime polovice vrijednosti navedenog osobnog automobila isplatiti iznos od 2.650,00 eura protuvrijednost u kunama na dan isplate po srednjem tečaju HNB sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos, sukladno čl. 29. ZOO-a, i to počev od podnošenja tužbe pa do isplate.“

III Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužiteljica M. B. podnijela je ovome sudu tužbu protiv tuženika I. O., radi utvrđenja bračne stečevine. U tužbi je navela kako su tužiteljica i tuženik bili u izvanbračnoj zajednici od 2012. godine, da bi ta zajednica kasnije prerasla u bračnu zajednicu i to zaključenjem braka između stranaka dana 22. ožujka 2014. Tuženik je dana 15. rujna 2022. pred Općinskim sudom u Sisku, Stalnom službom u Petrinji, podnio tužbu radi razvoda braka te se postupak vodi pod posl. br. P Ob-167/2022. Tijekom izvanbračne zajednice tužiteljica i tuženik su stekli nekretninu upisanu u k.o. P., z.k. ul. 10104, čest. br. 1234/25 stambena zgrada broj 13, 15 i 17 u ulici D. P. od 868 m² i neplodno zemljište u ulici D. P. od 866 m², 39. suvlasnički dio: 7/630 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-39) s kojim je povezano pravo vlasništva na STAN BROJ 4 - jednosoban stan koji se sastoji od sobe, kuhinje, balkona i pomoćnih prostorija u površini od 35,08 m² na I katu ravno, desno, ulaz 2. s pripadajućom ostavom u prizemlju od 0,63 m², sveukupne površine od 35,71 m². Navedena nekretnina je upisana u gruntovnim knjigama na ime tuženika. Predmetna nekretnina kupljena je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranka te ista predstavlja njihovu stečevinu na jednake dijelove. Isto tako tijekom trajanja bračne zajednice stranaka i to 2019. godine kupljen je osobni automobil marke Ford Fiesta i to za iznos od 5.300,00 eura. Budući da tužiteljica ne raspolaže s predmetnim kupoprodajnim ugovorom niti detaljnijim podacima o predmetnom automobilu, ista predlaže da se naloži tuženiku dostava tih podataka, a kako bi tužiteljica u odnosu na navedeni automobil mogla specificirati tužbeni zahtjev. S obzirom na navedeno, tužiteljica predlaže da Općinski sud u Sisku, nakon provedenog postupka, udovolji njenom tužbenom zahtjevu i utvrdi da utužena nekretnina i osobni automobil predstavlja bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik I. O. poriče se da bi stranke bile u izvanbračnoj zajednici 2012. godine. Iz vlasničkog lista je vidljivo da na istome postoji zabilježba spora upisana u spisu Z-3145/2020 pa samim time ne postoji niti jedna okolnost koja je predviđena zakonom da bi sud uvažio prijedlog radi donošenja privremene mjere. To je jedina nekretnina tuženika i sigurno je da on navedenu nekretninu neće bilo kome darovati ili na drugi način raspolagati, jer da je to htio to je mogao učiniti i prilikom podnošenja tužbe za razvod braka. U odnosu na vozilo prigovara se visini tužbenog zahtjeva. Predlaže se odbiti tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka. 

3. U dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (str. 11-12 spisa), preslik vjenčanog lista (str. 13 spisa), uvjerenje o prebivalištu (str. 45 spisa), izvadak iz  zemljišne knjige (str. 46-49 spisa), ovosudnu presudu posl. br. P Ob-167/2022-8 (str. 52-54 spisa), preslik prometne dozvole (str. 55-56 spisa), saslušane su stranke i svjedoci J. K.., M. M., A. K., E. O., A. O. (str. 86-90 spisa) i P. M. (str. 92 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku; Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), Sud smatra djelomično dokazanim osnovanost tužbenih zahtjeva tužiteljice.

5. U svom iskazu tužiteljica M. B. je navela kako su se upoznali 2011. godine i u lipnju 2011. počeli su zajedno živjeti te su se uselili u stan P. M. od koga su stan unajmili. Od tada su živjeli zajedno, zajedno su sve radili, odlazili na selo gdje je tuženik imao svoju kuću i tamo smo obrađivali vrt i održavali okućnicu. 2013. godine saznali su da se u istoj zgradi prodaje stan kojeg je prodavao M. G., te su odlučili isti stan kupiti. Tuženik je podigao kredit 2013. na rok od 20 godina. I tim novcem su kupili sporni stan. 2014. godine su se vjenčali. Istovremeno, kada su kupili sporni stan u njega smo se uselili. 2019. godine tuženik je podnio tužbu za razvod braka i tada se odselio iz tog stana te je bio odsutan mjesec ili dva, ne sjeća se točno, nakon čega se vratio i ponovno su živjeli zajedno. Nakon toga živjeli su zajedno godinu ili dvije da bi u prosincu 2022. godine prestali živjeti zajedno. Saznala je za prevaru tuženika i odselila se u stan koji je dobila darovanjem od bake, a koji stan se nalazi u istoj toj zgradi. Tuženik je ostao živjeti u stanu koji su kupili i nastavio otplaćivati kredit za stan. Što se tiče osobnog automobila Ford Fiesta, njega su kupili zajedno nakon dvije ili tri godine od kada su počeli skupa živjeti, ne sjeća se točno, za iznos od 5.000,00 eura, a koji iznos su zajedno uštedjeli od kada su zajedno živjeli. Auto je registriran na ime tuženika. U vrijeme kupnje stana, bila je zaposlena kao i tuženik. Imali su zajedničku blagajnu i zajednički su sve financirali. Svojim je sredstvima iz plaće financirala režije u stanu u kojem su živjeli i kupovala hranu i što je bilo potrebno za domaćinstvo, a tuženik je svojim sredstvima od plaće plaćao kredit za stan. Zna da je rata kredita iznosila oko 1.200,00 kuna. Bila je na bolovanjima, ali je jedno vrijeme bolovanja primala punu plaću, da bi nakon toga primala naknadu u visini od 70% plaće. Zna da je tuženik imao svoj auto koji je prodao i kojim sredstvima su kupili novi auto uz to što su pridodali i njihovu ušteđevinu. Predstavnik stanara prijavio je tuženika da živi s njom u njenom stanu tako da je on prijavljen zajedno s njom radi plaćanja režija za stan. Ne zna da li ga je netko prijavio za boravak u tom stanu u policiji.

6. Tuženik I. O. je u svom je naveo kako je s tužiteljicom bio u vezi od 2011. godine, a skupa su počeli živjeti u rujnu 2013. godine. Sporni stan kupio je od M. G. u kolovozu 2013. godine sredstvima iz podignutog kredita. Tada je prijavio i prebivalište na tom stanu koji je kupio. Do tada je živio u svojoj kući u Novom Selu i iz te kuće se preselio u kupljeni stan u Petrinji. Dok je bio u vezi s tužiteljicom povremeno je dolazio k njoj, a nekada je i prenoćio kod nje. Susjedi su ga vidjeli da dolazi i prijavili ga predstavniku stanara te su tražili da sudjeluje u plaćanju režijskih troškova za taj stan. S tužiteljicom je živio u zajednici od rujna 2013. pa do kraja rujna 2022. godine. Imao je automobil Renault Clio koji je u 2019. prodao za 2.400,00 ili 2.500,00 eura. Iste godine je kupio osobni automobil Ford Fiestu za iznos od 5.300,00 eura, za taj iznos od prodanog automobila te je još imao sredstva od prodaje svojih ovaca 2018. godine koje je prodao za iznos od 3.100,00 ili 3.200,00 eura. Kredit za kupnju stana podigao je na rok otplate kredita do 2033. godine. Cijelo je to vrijeme sam snosio troškove otplate kredita i režijske troškove za sporni stan. Bio je zaposlen do 2018. godine. Tužiteljica je imala vrlo mala primanja, bila je na dugotrajnom bolovanju od 2011. godine. Nikada nije pitao tužiteljicu kolika su joj primanja i na što troši ista niti je to tražio. Sama je govorila da su joj primanja mala. Ako je željela nešto kupiti u stan od potrepština kupila je svojim sredstvima, ali to je bilo vrlo malo u odnosu na ono što je on plaćao. Tužiteljica je uzela njegovu ušteđevinu od 2.050,00 eura bez pitanja što nije prijavio policiji, jer je mislio da će to učiniti odvjetnik. A kada ju je pitao gdje je taj novac, pokazala mu je bankovnu potvrdu o uplati i rekla da su tu novci. Od početka izvanbračne zajedno pa do kraja braka, osim životne zajednice s tužiteljicom, nije imao ekonomsku zajednicu s njom. U stanu vlasništva P. M. nije živio s tužiteljicom i na tom stanu nije imao prijavljen boravak već je povremeno u taj stan dolazio tužiteljici kako je već rekao. Prijavio je prebivalište u stanu koji je kupio dva tjedna prije nego što je sklopljen ugovor o kupoprodaji iz razloga što je čekao od banke isplatu kredita pa tek po isplati je sklopio s njim ugovor. Radi se o stambenom kreditu u OTP banci. S M. G. dogovorio je usmenim putem kupovinu spornog stana kada su dogovorili i cijenu. Na temelju toga je M. G. njemu dozvolio da se prijavi s prebivalištem u tom stanu, a sa sklapanjem kupoprodajnog ugovora čekali su odobrenje njegovog kredita u O. banci. Ne može se točno sjetiti kada mu je odobren kredit.

7. Svjedok J. K. u svom je iskazu naveo kako zna da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici od početka 2012. godine i to u stanu P. M. koji stan je njegova majka imala u najmu. Tuženika je i upoznao u tom stanu i kada je došao, vidio ih je zajedno. Zna da je tuženik živio s njegovom majkom, a povremeno je odlazio sinovima samo odnijeti im neke stvari. Sjeća se kada je kupljen sporni stan i tada mu se tuženik pohvalio kako iako kupac treba platiti porez, porez za taj stan platio je prodavatelj. Ne zna kojim sredstvima je kupljen sporni stan, možda kreditom koji je podigao tuženik 2013. ili 2014. godine. Budući su stranke živjele zajedno odlučili su se kupiti sporni stan budući se ukazala prilika da se prodavao stan preko puta stana u kojem su živjeli. Ne sjeća se kada su se oni vjenčali. Zna da su režije plaćali zajedno, a njegova majka je imala nekakva primanja. Što se tiče osobnog automobila tuženik je imao Škodu pa Clia, ne zna kako je Fiesta kupljen, misli da je prodao Clia i kupio Fiestu. Zna da je njegova majka odlazila na selo, ne sjeća se kako se zove, i tamo su zajedno održavali okućnicu. Posjećivao je majku i tuženika uglavnom vikendima. Vidio je da je majka kuhala oboma i da su zajedno odlazili u trgovinu u nabavku. Sigurno da je njegova majka sudjelovala u kupnju spornog automobila, a imala je i ona nešto ušteđevine budući je bila štedljiva. Njegova majka je živjela prije početka 2012. u Blinskoj Gredi. Mama mu je znala pokazati račune od režijskih troškova, npr. koliko su plaćali struju, i to u stanu P. M., a zna da su tako plaćali režije i u stanu koji su kupili.

8. Svjedok M. M. u svom je iskazu naveo kako ne poznaje tužiteljicu, a tuženika poznaje budući su bili kolege policajci. S tuženikom je bio samo kolega i nisu se družili privatno. Ne zna ništa o njihovoj izvanbračnoj zajednici. Znao ga je ponekad susresti kod zgrade pa mu je rekao da namjerava u zgradi u kojoj svjedok živi kupiti stan, ne zna da bi u istoj toj zgradi i boravio. Ne zna nikakve detalje o kupnji spornog stana. Ne zna da li je tuženik imao kakav auto, a ne zna niti da li je kupljena i kada Ford Fiesta. Misli da je tuženik živio negdje u Sisku prije nego je kupio stan u Petrinji.

9. Svjedok A. K. u svom je iskazu navela kako njen otac i tužiteljica nisu živjeli u izvanbračnoj zajednici prije nego što su sklopili brak. Kada su se vjenčali počeli su živjeti zajedno u stanu koji je otac kupio. Prije kupnje tog stana oni nisu živjeli zajedno. Zna da je tužiteljica došla živjeti u taj stan prije nego su se vjenčali da ne plaća stanarinu već da može biti u tom stanu jer je otac živio u kući u Novom Selu s njenom braćom koji su bili stari 16 i 20 godina. Ne sjeća se kada je točno tužiteljica uselila u sporni stan. Ne zna gdje je tužiteljica živjela prije nego je preselila u stan koji je kupio njen otac. Zna da je otac kupio stan negdje u ljeto 2013. godine i rekao im da čeka odobrenje kredita za kupnju tog stana. Kada mu je odobren, kupio je taj stan. Zna da su stranke živjele zajedno u tom stanu dok se nisu razveli, a što je bilo prije godinu ili godinu i pol. Zna da je njen otac negdje 2018. ili 2019. kupio auto Ford Fiestu sredstvima od prodaje svog automobila Renault Clia i ovaca u Novom Selu. Tužiteljica nije sudjelovala u kupnji ovog automobila. Zna da je otac sam otplaćivao kredit trajnim nalogom. Otac je sam plaćao režije za taj stan. Mi su u početku svi posjećivali oca u spornom stanu, a onda je tužiteljica počela braniti da dolaze, pa su prestali dolaziti k njima, a otac je onda dolazio k njima. Ima saznanja o kupnji stana i stambenom kreditu jer joj je o tome svemu govorio otac. Kada je otac kupio sporni stan dopustio je tužiteljici da živi u tom stanu budući su se oni povremeno viđali. Ne zna točno kada su se oni točno počeli viđati. Otac joj je darovao stan za slučaj da se njemu nešto dogodi, a njen brat je s 13 godina ostao bez majke, pa da brat bude osiguran. Također je razlog i taj što tužiteljica nije dopustila da oni dolaze u taj stan i nije brata puštala u isti. Ocu je vratila sporni stan kako ne bi u vlasništvu imala nekretnina i da bi sama mogla podići kredit za kupnju svoje nekretnine. Zna da su stranke pokušavale i prije raskinuti svoju zajednicu ali im je rekla da ju u to ne petljaju i da ne želi to znati.

10. Svjedok E. O. je u svo iskazu naveo kako poznaje tužiteljicu budući je bila u braku s njegovim ocem. Ne sjeća se da li su oni prije braka živjeli zajedno. Otac je živio s njima u kući u Novom Selu sve do 2014. godine kada se odselio u stan koji je 2013. kupio u Petrinji. Rekao im je tada da čeka odobrenje kredita za kupnju stana. Tužiteljica je tek povremeno dolazila 2014. godine. Imao je 17 godina kada se njegov otac vjenčao s tužiteljicom. Nije mu otac pričao na koji način plaća taj kredit. Zna da je otac imao svoj auto Renault Clio koji je prodao, prodao i ovce koje su imali u Novom Selu i tim novcima je kupio Ford Fiestu 2018. ili 2019. godine. Povremeno je vikendom posjećivao oca u stanu u Petrinji, ali je nakon vremena i to postao problem, pa je prestao, jer je to smetalo tužiteljici. Sjeća se do kada je otac imao Renault i do kada su imali ovce. Nije mu poznato da bi novcem od prodaje ovaca financirano grobno mjesto.

11. Svjedok A. O. je u svom iskazu naveo kako je tužiteljica bila u braku s njegovim ocem od 2014. godine, a prije toga nije živjela s njegovim ocem. Počeli su živjeti skupa kada su se vjenčali. Zna da je otac pričao 2013. godine da bi sebi kupio stan. Misli da je otac stan kupio sredstvima iz kredita. Zna da je otac prodao svoj auto Renault Clio i prodao je ovce koje su držali i tim novcima je kupio Ford Fiestu. Otac je živio s njima u kući u Novom Selu prije nego što se preselio u stan u Petrinji. Tužiteljica nije počela živjeti u tom stanu prije nego što se vjenčala s njegovim ocem. Nije siguran da li je otac preselio u sporni stan odmah nakon kupnje istog.

12. Između stranaka je nesporno da je kao vlasnik stana opisanog kao 39. suvlasnički dio: 7/630 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-39) s kojim je povezano pravo vlasništva na STAN BROJ - jednosoban stan koji se sastoji od sobe, kuhinje, balkona i pomoćnih prostorija u površini od 35,08 m² na I katu ravno, desno, ulaz 2. s pripadajućom ostavom u prizemlju od 0,63 m², sveukupne površine od 35,71 m², sve upisano u k.o. Petrinja, z.k. ul. 10104, čest. br. 1234/25 stambena zgrada broj 13, 15 i 17 u ulici D. P. od 868 m² i neplodno zemljište u ulici D. P. od 866 m², upisan tuženik I. O..

13. Nesporno je između stranaka da je navedeni stan tuženik stekao na temelju kupoprodajnog ugovora od 26. kolovoza 2013. i izjave od 14. studenog 2013. sklopljenog između njega i prodavatelja M. G..

14. Nesporno je između stranaka da je kupoprodajna cijena za sporni stan isplaćena prodavatelju iz kredita za koji je ugovor sklopio tuženik I. O. s O. bankom d.d.

15. Nesporno je između stranaka da su tužiteljica i tuženik bili u braku od 22. ožujka 2014. do 30. siječnja 2023., kada je njihov brak razveden, ali je njihova bračna zajednica prekinuta krajem 2022. godine.

16. Iz uvjerenja o prebivalištu za tuženika I. O. utvrđeno je kako je imao prijavljeno prebivalište na adresi N. …, S. do 12. kolovoza 2013., a od tada na adresi D. P. …, P..

17. Uvidom prometnu dozvolu za osobni automobil reg. oznake SK 155 IE, marke Ford Fiesta, utvrđeno je kako je vlasnik istog I. O. od svibnja 2019. godine.

18. Sporno je između stranaka da li je utuženi stan bračna stečevina stranaka te je sporno da li je osobni automobil reg. oznake SK 155 IE, marke Ford Fiesta, bračna stečevina stranaka.

19. Odredbom čl. 39. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje: OZ) je propisano da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina. Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36. ovoga Zakona.

20. Člankom 36. stavkom 1. OZ-a propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

21. Člankom 11. stavkom 1. i 2. OZ-a propisano je kako se odredbe ovoga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

22. Da bi se zajednica dviju osoba smatrala izvanbračnom zajednicom i proizvodila pravne učinke, moraju se kumulativno ispuniti četiri pretpostavke: 1. postojanje životne zajednice, 2. različitost spolova, 3. slobodan bračni status i 4. vremensko trajanje životne zajednice najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili je zajednica nastavljena sklapanjem braka.

23. Između stranaka je sporno da li je prije sklapanja njihova braka između njih postojala životna zajednica koja bi se mogla smatrati izvanbračnom zajednicom, kao i eventualno trajanje iste. Naime, tužiteljica je navela kako je s tuženikom počela zajednički život u lipnju 2011. godine, dok je tuženik naveo kako su skupa počeli živjeti u rujnu 2013. godine. Niti svjedoci nisu suglasno iskazivali: Josip Kramarić je naveo kako su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici od početka 2012. godine, dok su svjedoci A. K., E. O. i A. O. naveli kako stranke uopće nisu živjele u izvanbračnoj zajednici prije sklapanja braka. Svjedok P. M. je naveo kako je tužiteljica živjela u njegovom stanu kao najmoprimac jedni do jednu i pol godina, ali nije precizirao da li su stranke počele zajedno živjeti i kada u njegovom stanu.

24. Slijedom toga, Sud smatra da tužiteljica nije dokazala postojanje izvanbračne zajednice između nje i tuženika prije rujna 2013. godine kada je tuženik potvrdio da su počeli zajednički život u stanu koji je predmet ovog postupka. Od tada pa do sklapanja braka 22. ožujka 2014., Sud smatra da je između stranaka postojala izvanbračna zajednica jer je imala sve elemente propisane za takvu životnu zajednicu dviju osoba različitog spola koja je nastavljena brakom.

25. Stranke su sklopile brak dana 22. ožujka 2014. koja bračna zajednica, iako je brak razveden dana 30. siječnja 2023., je trajala do kraja 2022. godine, iz čega proizlazi zaključak da su stranke bile što u izvanbračnoj zajednici, što u braku od rujna 2013. godine do kraja 2022. godine, dakle ukupno devet godina. U vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, koja je nastavljena brakom, je kupljen sporni stan. Naime, iako je kupoprodajni ugovor za sporni stan sklopljen dana 26. kolovoza 2013., isti nije realiziran tada budući da nije tada isplaćena kupoprodajna cijena, niti je isti uknjižen u zemljišnim knjigama na ime kupca I. O.. Isplata kupoprodajne cijene stana izvršena je nakon sklapanja ugovora o kreditu tuženika I. O. i O. banke d.d. dana 7. listopada 2013. i isplate kredita te uknjižbe prava zaloga na istom stanu za korist O. banke d.d. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka vidljivo je da je uknjižba prava vlasništva tuženika I. O. na spornom stanu provedena u zemljišnim knjigama dana 14. studenog 2013. i to nakon izdane tabularne izjave prodavatelja od 14. studenog 2013. Niti jedna od stranaka nije Sudu dostavila ugovor o kupoprodaji spornog stana.

26. Iz svega navedenog proizlazi zaključak Suda kako je sporni stan tuženik kupio za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka uz suglasnost tužiteljice. Slijedom toga, sporni stan predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika i to kao njihovo suvlasništvo na jednake dijelove. Bračni drug koji nakon prestanka bračne zajednice nastavi samostalne otplaćivati stambeni kredit nema pravo na veći suvlasnički omjer u bračnoj stečevini, već ima pravo na obveznopravni zahtjev prema drugom bračnom drugu, sve u smislu odredbe čl. 44. OZ-a.

27. U odnosu na drugi dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na osobni automobil marke Ford Fiesta reg. oznake SK 155 IE, utvrđeno je tijekom postupka da je kupljen 2019. godine, dakle za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka. Međutim, Sud smatra da je tuženik dokazao kako je dio kupoprodajne cijene za ovaj automobil platio svojom vlastitom imovinom, odnosno sredstvima  dobivenim prodajom osobnog automobila marke Renault Clio kojeg je bio vlasnikom i prije ulaska u izvanbračnu zajednicu s tužiteljicom. Ovo su potvrdili saslušani svjedoci J. K., A. K., E. O. i A. O.. S. A. K., E. O. i A. O. također su potvrdili navode tuženika da je preostali iznos kupoprodajne cijene za sporni auto tuženik stekao prodajom ovaca koje su također bile njegova vlastita imovina. Slijedom navedenog, Sud smatra dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u odnosu na osobni automobil neosnovanim jer nije ničim dokazala da bi isti bio bračna stečevina, naprotiv Sud je utvrdio kako predstavlja vlastitu imovinu tuženika budući je stečen tijekom bračne zajednice ali na pravnom temelju različitom od temelja iz čl. 36. OZ-a, a sve temeljem odredbe čl. 39. OZ-a.

28. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

29. Odluka o troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona. Budući su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, Sud je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

 

U Petrinji, 12. studenog 2024.

 

                                                                                                       Sutkinja

                                                                                               Blaženka Navara

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: 

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. 

 

DNA:

1.Tužiteljica M. B. po punomoćnici M. M., odvjetnici iz S.

2.Tuženik I. O. po punomoćnicama iz Z. A. S. i I. M. P., odvjetnicama iz S.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu