Baza je ažurirana 24.10.2025. zaključno sa NN 104/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: Gž-415/2024-2

 

                   

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

  Zadar, Ulica plemića Borelli 9

 

                                                                                                                Poslovni broj: Gž-415/2024-2

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović,  predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., M. u. p., OIB: , zastupane po zakonskom zastupniku O. d. o. u Z., S. služba u S., protiv tuženika N. B. iz J., …., OIB: , zastupanog po punomoćniku Z. R., odvjetniku iz Z., , radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Povrv-337/2023-59 od 31. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika N. B. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Povrv-337/2023-59 od 31. siječnja 2024.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

''I Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdanom od strane javnog bilježnika S. L. posl. br. Ovrv-315/14 od 20. svibnja 2014. održava se na snazi u cijelosti pod točkom 1. kojom je naloženo ovršeniku ovdje tuženiku N. B. da ovrhovoditelju ovdje tužitelju R. H., M. u. p. isplati iznos glavnice od 6.066,07 EUR/45.704,81 HRK1 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2014. pa do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

II Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.149,13 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.''

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači.

2.1. U žalbi ističe da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer proturječi sama sebi i razlozima presude te u pojedinom segmentu nema razloga o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni proturječni su između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Prvostupanjski sud smatra da je tužiteljica aktivno legitimirana na temelju Ugovora o komisionim poslovima zaključenim između nje i Z. b. d.d. Nejasno je na temelju čega prvostupanjski sud smatra da se imaju primjenjivati opće odredbe Zakona o obveznim odnosima kada je očito zaključio da je osnova ovog pravnog odnosa Ugovor o komisionim poslovima za koji Zakon o obveznim odnosima sadrži posebne odredbe. Nije niti jasno na temelju čega prvostupanjski sud utvrđuje da je Z. b. d.d. ovlaštena sklopiti ugovor, voditi knjige, pratiti naplatu tj. obavljati depozitne i kreditne poslove premda je tužiteljica aktivno legitimirana jer da je ugovor zaključen u njezino ime i za njezin račun. Ovo tim više što je u ranijoj odluci poslovni broj Povrv-1848/2018-31 od 20. kolovoza 2018. prvostupanjski sud zaključio na temelju tih istih isprava kako tužbeni zahtjev nije osnovan. Smatra da prvostupanjski sud nije trebao samo kopirati stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-237/2021 već da je trebao utvrditi što je bila stvarna volja stranaka prilikom sklapanja navedenog pravnog posla, a što prvostupanjski sud nije ni pokušao utvrditi. Iz sadržaja dostavljenog Ugovora, koji je poprilično temeljit i opsežan, slijedi da je stvarna volja stranaka bila sklopiti ugovor o komisionim poslovima pa stoga nije jasno zašto sud primjenjuje odredbu čl. 84. Zakona o obveznim odnosima. Sve i da je tužiteljica aktivno legitimirana, odnosno, da je Zagrebačka banka d.d. postupala samo kao zastupnik tužiteljice u tom slučaju ne bi bila ovlaštena voditi predmetno potraživanje u svojim poslovnim knjigama kao vlastito potraživanje niti voditi naplatu predmetnog kredita. Na taj način pogrešno prvostupanjski sud primjenjuje odredbe čl. 221.a i čl. 219. Zakona o parničnom postupku s obzirom da iz dostavljenih isprava proizlazi kako tužiteljica ima ulogu komintenta jer je ugovor plasiran tuženiku od strane Zagrebačke banke d.d. kao komisionara pri čemu tužiteljica nije dokazala suprotno, odnosno, da je stvarna volja stranaka bila da tužiteljica sklopi Ugovor u svoje ime i za svoj račun. Stoga da je postupajući na navedeni način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, kao i bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. istog Zakona. Pogrešno je i primijenjeno materijalno pravo jer iz navedenog proizlazi da je tužiteljica ovlaštena plasirati kredite unatoč prisilnim propisnima koji propisuju kako to smiju samo banke ili druge ovlaštene kreditne institucije. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19), stoga što je izvedene dokaze ocijenio po slobodnom uvjerenju te je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima za koje se može provjeriti da imaju pravnu i činjeničnu osnovu što znači da je ocjena dokaza izvršena upravo u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 219. ZPP stoga što je svaka stranka, pa tako i tuženik, dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev pri čemu valja istaći da iz spisa predmeta proizlazi kako je prvostupanjski sud proveo sve dokaze koji su predloženi u ovom postupku, a kako to proizlazi iz raspravnih zapisnika od 6. listopada 2018. (l.s. 127) i 18. prosinca 2023. (l.s. 259).

7. Nadalje, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 221.a ZPP stoga što iz obrazloženja pobijane presude ne bi proizlazilo da sud na temelju izvedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu.

9. Pored toga, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, u obrazloženju pobijane odluke navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po ččl. 365. st. 2. istog Zakona.

11. Stoga žalba tuženika zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 6.066,07 eura/45.704,81 kunu zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2014. pa do isplate.

13. U ovoj fazi postupka nisu prijeporne slijedeće činjenice:

              - da su tužiteljica i Z. b. d.d. zaključili Ugovor o komisionim poslovima od 3. ožujka 1992. i

              - da je tuženik kao korisnik kredita sa Z. b. d.d. kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu od 6. lipnja 1995. kojim mu je odobren stambeni kredit u iznosu od 200.000,00 kuna s rokom otplate od 20 godina,

14. Međutim, u ovoj pravnoj stvari još uvijek je prijeporna činjenica da li je tužiteljica aktivno legitimirana stoga što tuženik u žalbi ističe da tome ne bi bilo tako budući da je Ugovor o kreditu od 6. lipnja 1995. zaključio sa Z. b. d.d. pa da radi toga tužiteljica nije ovlaštena tražiti isplatu utuženog iznosa.

15. Prvenstveno valja istaći da su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-237/2021-2 od 12. travnja 2023. (list spisa 253 do 256) ukinute presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1151/2018-2 od 12. svibnja 2020. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama poslovni broj Povrv-1848/2018-31 od 20. srpnja 2018. te predmet vraćen istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U toj revizijskoj odluci zauzeto je stajalište, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da je tužiteljica kao kreditor aktivno legitimirana zahtijevati potraživanje iz Ugovora o kreditu sklopljenog sa korisnikom kredita kada je Ugovor sklopljen po zastupniku, u njeno ime i za njen račun, iako je do zastupanja tužiteljice došlo povodom Ugovora o komisionu prema kojem se komisionar (Z. b. d.d. Z.) obvezala u ime i za račun komintenta (tužiteljice) obavljati depozitne i kreditne poslove (u svezi realizacije Pravilnika o stanovanju radnika M. u. p. R. H.).

16. Dakle, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda kako je u konkretnom slučaju tužiteljica aktivno legitimirana pri čemu valja ukazati tuženiku da prvostupanjski sud nije, suprotno njegovim neosnovanim navodima, samo „kopirao“ stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

17. U odnosu na tvrdnju tuženika kako prvostupanjski sud ne bi pokušao utvrditi stvarnu volju stranaka navesti je da su ti žalbeni navodi u međusobnoj kontradikciji jer tuženik u žalbi, između ostalog, ističe da je Ugovor o komisionu poprilično temeljit i opsežan te kako je razvidno da je stvarna volja stranaka bila sklopiti takvu vrstu pravnog posla i kako su stranke tog Ugovora odlučile da isti djeluje na principu i pravilima upravo Ugovora o komisionu.  

18. Glede žalbenog navoda tuženika kako je prvostupanjski sud drugačije zaključio donoseći presudu poslovni broj Povrv-1848/2018-31 od 20. srpnja 2018. istaći je da je ta odluka ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-237/2021-2 od 12. travnja 2023. upravo zbog činjenice da su prvostupanjski, a potom i drugostupanjski sud imali pogrešno pravno shvaćanje radi čega se tuženik ne može pozivati na stavove iznesene u toj ukinutoj odluci.

19. Što se pak tiče žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava po ocjeni ovog drugostupanjskog suda žalbeni navodi su i u tom dijelu neosnovani.

20. Naime, točno je da je Ugovor o komisionu reguliran posebnim odredbama tj. čl. 771. do čl. 789. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje ZOO).

21. Međutim, po stavu ovog drugostupanjskog suda svaki zakonski propis potrebno je sagledavati u cjelini pa činjenica da se prvostupanjski sud pozvao i na odredbu čl. 84. st. 1. i čl. 85. st. 1. ZOO, kao općih odredbi tog Zakona, ne znači da je na taj način ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

22. Prema tome, kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo to su neosnovani i ostali žalbeni navodi tuženika, a posebno da iz pobijane presude slijedi kako je tužiteljica ovlaštena plasirati kredite unatoč prisilnim propisima koji propisuju kako to smiju samo banke odnosno druge ovlaštene kreditne institucije jer su te tvrdnje u konkretnom slučaju u direktnoj suprotnosti sa samim sadržajem instituta ugovora o komisionu iz čl. 771. st. 1. ZOO.

23. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem – čl. 129. st. 5. istog Zakona) odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

Zadar, 30. listopada 2024.

 

 

              Predsjednica vijeća

 

            Sanja Dujmović, v.r.

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu