Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: Gž-72/2020-14
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Dubrovniku Dubrovnik
|
Poslovni broj: Gž-72/2020-14
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetma kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Emira Čustovića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. A M pok. I iz S, 2.T K iz S, 3. J J iz S, 4. F M iz S, 5. G B M iz S, 6. I B K, iz S, R B iz S, 8. A J iz S, zastupani po punomoćniku D M, odvjetniku u S (osim tužiteljice pod 2.), 9. J G, A, 10. K M iz S, zastupani po punomoćniku J G odvjetniku u S, protiv tuženika M de G iz Z, OIB: …. zastupanog po punomoćniku H A odvjetniku u S, radi utvrđenja prava služnosti i uklanjanja, odlučujući o žalbama tužitelja pod 1., 3. do 10. i tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude i točke 2. rješenja iz presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5901/2016 od 13. lipnja 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 30. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda i točka 2. rješenja sadržani u presudi i rješenju Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5901/2016 od 13. lipnja 2019.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je doslovno:
" p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
'I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti puta (pravo staze) u korist povlasnih nekretnina označenih i upisanih kao čest. zgr. (kat. čest. ), čest. zgr. (kat. čest. ), čest. zgr. (kat. čest. ) i čest. zgr. (kat. čest. ) z.k. uložak broj K.O. Split u suvlasništvu tužitelja, a na teret poslužne nekretnine u vlasništvu tuženika označene i upisane kao čest. zem. (kat. čest. ), Z. U. K.O. S i to na dijelu poslužne nekretnine prikazanom i označenom kao lik A-B-C-D-A na PRIKAZU LICA MJESTA-2 (P-5901/2015) stalnog sudskog vještaka T Č, dipl. ing. geod. od 08.01.2019. g. koje je sastavni dio ove presude, a koji dio (put) se prostire u pravcu od zapada prema istoku u širini od 2,45 m i dužini od 23,5 m od javnog puta na zapadu označenog kao čest. zem. (kat. čest K.O. do čest. zgr. (kat. čest. ) K.O. pa se dozvoljava tužiteljima i ovlašćuje ih se da na temelju ove presude ishode u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu uknjižbu prednje opisanog prava stvarne služnosti u korist povlasnih nekretnina označenih i upisanih kao čest zgr. (kat. čest. ), čest. zgr. (kat. čest. ), čest. zgr. (kat. čest ) i čest zgr. (kat. Čest. ) z.k. uložak broj K.O. S, a na teret poslužne nekretnine označene i upisane kao čest. zem. (kat. čest. ), dvorište, površine 556 m2, Z. U. K. O. S
II. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti prolaza-motornih vozila i parkiranja te prava staze u korist povlasnih nekretnina označenih i upisanih kao čest. zgr. (kat. čest: ), čest. zgr, (kat. čest ), čest. zgr. (kat. čest. ) i čest. zgr. (kat. čest. ) z.k. uložak broj K.O. S u suvlasništvu tužitelja, a na teret poslužne nekretnine u vlasništvu tuženika označene i upisane kao čest. zem. (kg čest. ), Z. U. K. O. S i to na dijelu poslužne nekretnine prikazanom i označenom kao lik 1-2-3-4-5- 6-7-1 na PRIKAZU LICA MJESTA-2 (P-5901/2015) stalnog sudskog vještaka T Č, dipl. ing. geod. od 08.01.2019. g. koje je sastavni dio ove presude, a koji dio se prostire od javnog puta na zapadu označenog kao čest zem. (kat. čest. ) K.O. prema istoku u širini od 3 m na zapadu do 6 m na krajnjem istočnom dijelu i ukupnoj dužini od 26,6 m do čest. zgr. (kat. čest ) K.O. S, pa se dozvoljava tužiteljima i ovlašćuje ih se da na temelju ove presude ishode u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu uknjižbu prednje opisanog prava stvarne služnosti u korist povlasnih nekretnina označenih i upisanih kao čest. zgr. (kat. čest ), čest zgr. (kat. čest. ), čest. zgr. (kat. čest.) i čest. zgr. (kat. čest. z.k. uložak broj K.O. , a na teret poslužne nekretnine označene i upisane kao čest. zem. (kat. čest. ), dvorište, površine 556 m2, Z.U. K.O..
III. Tuženik je dužan u roku od 15 dana ukloniti postavljenu željeznu ogradu na mjestu ulaska izlaska iz prostora poslužne nekretnine označene i upisane kao čest. zem. (kat. čest.), dvorište, površine 556 m2, Z. U. K. O. Split koji dio je prikazan i označen kao lik A-B-C-D-A na PRIKAZU LICA MJESTA-2 (P-5901/2015) stalnog sudskog vještaka T Č, dipl. ing. geod. od 08.01.2019. g. koje je sastavni dio ove presude te u cijelosti uspostaviti ranije stanje na prednje opisanom dijelu poslužne nekretnine na način da poruši izgrađeni objekt na dijelu čest zem. (kat. čest. ) prikazanom kao lik A-B-C-D-A, ukloni sve ostatke rušenja, te betonira put i dovede isti u prvobitno stanje i omogući izvršavanje sadržaja stvarne služnosti puta (pravo staze) u korist povlasnih nekretnina označenih i upisanih kao čest. zgr. (kat. čest. ), čest. zgr. (kat. čest. ), čest. zgr. (kat. čest. ) i čest. zgr. (kat. čest. ) z.k. uložak broj K.O. na opisanom dijelu poslužne nekretnine sukladno dosadašnjem sadržaju i opsegu opisanom pod točkom izreke ove presude, a u protivnom su tužitelji ovlašteni po proteku roka to učiniti sami ili putem treće osobe, a sve na trošak tuženika, te se zabranjuje tuženiku na bilo koji način sprječavati i onemogućavati tužitelje u vršenju prava stvarne služnosti prolaza pješice preko prednje određenog dijela poslužne nekretnine prikazanog i označenog kao lik A-B-C-D-A.
IV. Tuženik je dužan u roku od 15 dana ukloniti postavljenu željeznu ogradu na mjestu ulaska i izlaska iz prostora poslužne nekretnine označene i upisane kao čest. zem. (kat. čest. ), dvorište, površine 556 m2, Z.U. K.O. koji dio je prikazan i označen narančastom bojom kao lik 1-2-3-4-5-6-7-1 na PR1KAZU LICA MJESTA-2 (P-5901/2015) stalnog sudskog vještaka T Č, dipl. ing. geod. od 08.01.2019. g. koje je sastavni dio ove presude te u cijelosti uspostaviti ranije stanje na opisanom dijelu poslužne nekretnine na način da poruši izgrađeni objekt na dijelu čest. zem. (kat. čest. ) prikazanom kao lik 1-2-3-4- ukloni sve ostatke rušenja, te izvede sve potrebne građevinske radove kako bi doveo taj dio nekretnine u prvobitno stanje sukladno prikazu lica mjesta vještaka te omogući izvršavanje sadržaja stvarne služnosti prolaza motornih vozila i parkiranja te prava staze u korist povlasnih nekretnina označenih i upisanih kao čest. zgr. (kat. čest.), čest. zgr. (kat. čest ), čest zgr. (kat. čest. ) i čest. zgr. (kat. čest. ) z.k. uložak broj K.O. na opisanom dijelu nekretnine sukladno dosadašnjem sadržaju opsegu opisanom pod točkom 11/ izreke ove presude, a u protivnom su tužitelji ovlašteni po proteku roka to učiniti sami ili putem treće osobe, a sve na trošak tuženika, te se zabranjuje tuženiku na bilo koji način sprječavati i onemogućavati tužitelje u vršenju prava stvarne služnosti prolaza motornih vozila i parkiranja te prolaza pješice preko prednje određenog dijela poslužne nekretnine.
V. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužiteljima i svim suvlasnicima u posjed slobodnu od osoba i stvari nekretninu označenu i upisanu kao čest. zgr. dvor, površine 22 m2, (kat. čest. ) z.k. uložak broj K.O. te na istoj u cijelosti uspostaviti ranije stanje uz izgradnju betonskih stepenica.
VI. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.'
r i j e š i o j e:
1. Utvrđuje se da je tužiteljica ad 2/ K T povukla tužbu.
2. Dužni su tužitelji u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2500,00 kuna.”
2. Protiv navedene odluke podnesene su četiri žalbe. Tužitelji pod 1. te od 3. do 8. su podnijeli zajedničku žalbu, dok su tužitelj pod 9., tužitelj pod 10. i tuženik podnijeli zasebne žalbe. Iz sadržaja žalbi tužitelja je razvidno da svi oni pobijaju presudu i točku 2. izreke rješenja i to zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/220/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP). U svim žalbama tužitelja se predlaže preinačiti pobijanu odluku i prihvatiti tužbeni zahtjev, s tim da se u žalbi tužitelja pod 1. te od 3. do 8. te u žalbi tužitelja pod 10. podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik pobija odluku o troškovima postupka (točku 2. izreke rješenja) te predlaže ukinuti je i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
3. Tužitelji nisu odgovorili na tuženikovu žalbu, dok je tuženik u odgovoru na žalbe tužitelja osporio sve žalbene navode te je predložio odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Predmetni spor je započeo tužbom za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini označenoj kao čest. zem. ( kat. čest. ) z. ul. K.O. površine 556 m2, upisanoj kao dvorište. Tužitelji su zemljišnoknjižni suvlasnici i suposjednici susjednih nekretnina označenih kao čest. zgr. (kat. čest. ), čest. zgr. (kat. čest. ), čest. zgr. (kat. čest. ) i čest. zgr. (kat. čest. ) z. ul. K.O. u naravi stambene zgrade s dvorom, okućnicom i pomoćnim objektima, anagrafske oznake . U tužbi se ističe da predmetna nekretnina u naravi predstavlja dvorište s ulazom, vrtom, pristupnim putem i stepenicama do stambene zgrade tužitelja označene kao čest. zgr. (kat. čest.) te je u funkciji i pripadnosti ove nekretnine kao dvorište od izgradnje prije II. Svjetskog rata, a da im je ovu nekretninu tuženik silom oduzeo 2015. bez prethodne obavijesti, upozorenja ili poziva.
5.1. Nakon što se tuženik usprotivio u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu, tužitelji su preinačili tužbu na način da umjesto utvrđenja prava vlasništva traže utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti puta (pravo staze) i utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti prolaza motornih vozila i parkiranja te prava staze u korist nekretnina čiji su vlasnici, te da su to pravo stekli dosjelošću. Također se traži uklanjanje postavljene željezne ograde, uspostava ranijeg stanja na poslužnoj nekretnini na način da se poruši izgrađeni objekt, uklone svi ostaci rušenja, te izvedu svi potrebni građevinski radovi kako bi se taj dio nekretnine doveo u prvobitno stanje te omogućavanje izvršavanja sadržaja stvarne služnosti u korist povlasnih nekretnina, kao i da se tuženiku zabrani na bilo koji način sprječavati i onemogućavati tužitelje u vršenju prava stvarne služnosti prolaza motornih vozila i parkiranja te prolaza pješice preko prednje određenog dijela poslužne nekretnine. Nakon provedenog vještačenja po vještaku geodetske struke dipl. ing. geod. T Č, svi su tužitelji podnescima od 11. veljače 2019. uredili tužbeni zahtjev, tako da glasi kao u izreci prvostupanjske presude.
6. Tuženik ističe da je on vlasnik i pošteni posjednik predmetne nekretnine koju je stekao temeljem ugovora o darovanju od 14. studenog 2013. sklopljenim sa svojim ocem K G, te ugovora o prodaji od 14. studenog 2013., nemajući saznanja da bi itko raspolagao bilo kakvim stvarnim pravima na njoj i rukovodeći se također načelom povjerenja u zemljišne knjige. Tuženikovi prednici da su još u siječnju 2003. ishodili lokacijsku dozvolu za izgradnju niskog stambenog objekta na predmetnoj nekretnini, koja dozvola je produžena u srpnju 2005. za još dvije godine, a da nitko od tužitelja nije reagirao. Tuženik da je ogradio predmetnu nekretninu nakon što je postao njezin vlasnik 2013., a da tužitelji, iako se smatraju posjednicima, nisu ustali tužbom radi zaštite posjeda.
7. Prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio, a proizlazi i iz spisu priloženih isprava:
- da su tužitelji upisani kao suvlasnici čest. zgr. z. ul. K.O. S, u naravi stambene zgrade s dvorištem, ukupne površine 503 m2
- da je tuženik upisan kao vlasnik čest. zem. z. ul. ukupne površine 556 m2, označenog kao dvorište, a da je ista uknjižena na tuženikovo ime temeljem rješenja prvostupanjskog suda Z-11668/13 od 18. studenog 2013. na osnovi ugovora o prodaji od 14. studenog 2013. sklopljenog između tuženika kao kupca te Ž K i V K kao prodavatelja te temeljem ugovora o darovanju sklopljenog između K G (oca) i tuženika (sina) od 14. studenog 2013.
- da je pred prvostupanjskim sudom vođen izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice čest. zem. između K G (oca tužitelja) i T K, koji je okončan rješenjem od 17. siječnja 2013.
- da su Ž G, K G, T K i N P ishodili lokacijsku dozvolu klasa: od 20. siječnja 2003., koja je postala pravomoćna 22. svibnja 2003., za gradnju nisko stambenog objekta na predmetnoj čest. zem. te je nadležno upravno tijelo 1. srpnja 2005. donijelo rješenje o produženju važenja lokacijske dozvole na daljnje dvije godine do 22. svibnja 2007.
- da je 15. prosinca 2014. nadležno tijelo tuženiku izdalo građevinsku dozvolu za gradnju stambene građevine na čest. zem. koja je postala pravomoćna 8. siječnja 2015.;
- da je 29. svibnja 1986. predmetna nekretnina upisana kao društveno vlasništvo
- da je 19. ožujka 1997. predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo K G, K P i G P, svakog za 1/3 dijela
- da su nakon smrti G P i P P temeljem rješenja o nasljeđivanju, te pravnim poslovima (ugovorima o darovanju) vlasnici predmetnih nekretnina do sklapanja ugovora o kupoprodaji i darovanja u studenom 2013. bili tuženikov otac i T K, koji su bili stranke u postupku razvrgnuća suvlasništva koji se pred prvostupanjskim sudom vodio pod poslovnim brojem IR-577/08
8. Prvostupanjski sud je iz provedenih dokaza nadalje utvrdio:
- da su tužitelji suvlasnici čest. zgr. ZU k.o. S, u naravi stambene zgrade s dvorištem, koja je za vrijeme jugoslavenske komunističke vlasti oduzeta tuženikovim prednicima, te se u ovom postupku legitimiraju kao suvlasnici povlasne nekretnine
- da je tuženik upisan kao vlasnik čest. zem. od 18. studenog 2013., koja je za vrijeme jugoslavenske komunističke vlasti također oduzeta tuženikovim prednicima, da bi 19. ožujka 1997. ponovno bila upisana kao vlasništvo tuženikovog oca i njegovih srodnika za po 1/3 dijela, te se u ovom postupku tuženik legitimira kao vlasnik poslužne nekretnine
- da je na predmetnoj nekretnini tuženik započeo s izvođenjem radova u srpnju 2014., s tim što je postupak ishođenja potrebnih građevinskih, lokacijskih i drugih dozvola započeo još njegov otac odnosno ostali prednici u siječnju 2003., te da je trenutačno riječ o objektu u izgradnji
- da su tuženici koristili predmetnu čest. zem. kao prolaz do svojih nekretnina u dijelu kako je to prikazao na skici vještak geodetske struke unutar linija A-B-C-D-A, odnosno kao prostor za parkiranje motornih vozila, kako je vještak prikazao na skici označenoj linijama 1-2-3-4-5-6-7/1
-kako tužitelji do svoje nekretnine imaju put posebne oznake čest. zem. na skici vještaka označen linijama E-F-G-H-E
9. Pobijanom presudom odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev. S obzirom da je predmetna nekretnina do 1997. bila upisana kao društveno vlasništvo, prvostupanjski sud je zaključio da se na istoj nije mogla osnovati služnost dosjelošću temeljem članka 54. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 i 91/96 – u daljnjem tekstu: ZOVO), jer je člankom 55. ZOVO-a propisano da se stvarna služnost ne može steći na nekretnini koja je na dan 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljima nije mogla ostati nepoznata činjenica da su i nekretnine čiji su sad vlasnici i predmetna čestica bile oduzete tužiteljevim prednicima i niz godina bile u sustavu društvenog vlasništva, te da su je upravo zato tužitelji i koristili kao prolaz, mjesta za parking i dr., kako proizlazi iz njihovog iskaza, jer ih nitko u tome nije sprječavao. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da su tužitelji suvlasnici čest. zem. u korist koje nije uknjiženo nikakvo pravo služnosti na teret predmetne čest. zem. kao poslužne, da čest. zgr. koja je u suvlasništvu tužitelja ima ulaz s istočne strane i put posebne oznake čest. zem. a da sam ulaz u zgradu i ulaz u dvorište zgrade ne korespondiraju s predmetnim zemljištem. Imajući u vidu činjenicu da je predmetna nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo, te da je tuženikov otac upisan kao suvlasnik 1997., a tuženik kao vlasnik 2014., prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji do 17. ožujka 2017., kad je preinačena tužba s predmetnim tužbenim zahtjevom, ni na koji način nisu pošteno posjedovali predmetnu nekretninu kroz vrijeme od 20 godina, koji rok je potreban za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću. Ovo stoga jer je nakon brisanja društvenog vlasništva na predmetnoj nekretnini dolazilo do višekratnog prekida dosjelosti promjenama vlasnika nekretnine na kojoj se služnost izvršava, a novi vlasnik u času stjecanja nije znao ni morao znati da netko izvršava sadržaj služnosti, sve u smislu članka 243. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje u tekstu: ZV) kojim je propisano da služnost koja nije upisana u zemljišnoj knjizi prestaje kad poslužnu stvar stekne osoba koja nije znala niti je morala znati za tu služnost.
10. Prvostupanjski sud je također utvrdio da je tuženik iskolčio predmetnu parcelu u prosincu 2013. te da ju je u srpnju 2014. ogradio, a da su tužitelji podnijeli tužbu s predmetnim zahtjevom tek 17. ožujka 2017., dakle, da se vlasnik poslužne nekretnine protivio izvršavanju prava stvarne služnosti, pa da je pravo služnosti prestalo u smislu članka 241. stavka 3. ZV-a.
11. Ovaj sud u cijelosti prihvaća gornja činjenična utvrđenja i činjenično-pravne zaključke prvostupanjskog suda koji žalbama tužitelja nisu dovedeni u sumnju, kao i s tim u vezi primjenu materijalnog prava.
12. U žalbama tužitelja se osnovano ukazuje da je prvostupanjski sud dao i nepravilne razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva, jer je utvrdio da služnost prolaza čiju uspostavu tužitelji traže na predmetnoj nekretnini nema razumnu svrhu u smislu članka 175. ZV-a, budući tužitelji do svojih nekretnina imaju put oznake čest. zem. Okolnost da pravo služnosti nema razumnu svrhu je razlog za ukidanje tog prava, koji zahtjev u ovoj parnici nije postavljen, pa ne može biti razlogom za odbijanje predmetnog tužbenog zahtjeva. Isto tako, a protivno zaključku prvostupanjskog suda, tužbenim zahtjevom se traži samo utvrđenje postojanja prava stvarnih služnosti i to prava služnosti puta (pravo staze) i prava služnosti prolaza – motornih vozila i parkiranja te prava staze preko poslužne nekretnine. Nije riječ ni o mješavini stvarne služnosti, osobne služnosti i nepravilne služnosti, kako to utvrđuje prvostupanjski sud, a pravo parkiranja koje se traži tužbenim zahtjevom također predstavlja stvarnu služnost u korist nekretnina tužitelja, a ne kako prvostupanjski sud utvrđuje osobnu služnost koja se ne može steći dosjelošću, već samo temeljem pravnog posla.
12.1. Pogrešni zaključci prvostupanjskog suda nisu, međutim, utjecali na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
13. Protivno tvrdnjama tužitelja istaknutim u žalbama, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelji nisu dokazali da su tuženik i njegovi pravni preci, koji su prije tuženika također bili upisani kao vlasnici predmetne čest. zem. k.o. S, znali i morali znati za postojanje služnosti koje traže utvrditi u ovoj parnici. Okolnost da je tuženik dolazio u zgradu tužitelja kod rođaka K prilikom blagdana, prvi put u dobi od 6 godina, ne dokazuje da bi on tu dolazio cijeli život i da je znao i morao znati za postojanje predmetnih služnosti, pogotovo jer tuženik prema vlastitom kazivanju nije živio u blizini, pa nije morao uočiti kako se predmetna nekretnina koristila. Činjenica da je na priloženoj skici od 23. veljače 1987. (list spisa 294) ucrtan put sa stepenicama koji s javnog puta vodi do nekretnine tužitelja, u vezi kojih tužitelji u ovoj parnici zahtijevaju utvrđenje prava služnosti, također ne znači da su tuženik odnosno njegov otac znali i mogli znati za te služnosti, pogotovo zato jer je to skica koju je pribavio tuženikov otac u svrhu ishođenja lokacijske dozvole za gradnju na prijepornoj nekretnini, a da su predmetne stvarne služnosti na toj nekretnini zaista postojale, gradnja na njoj ne bi ni bila moguća, jer je parcela površine 528 m2, a traži se utvrditi pravo stvarne služnosti puta posred navedene parcele. Da je i točna tvrdnja da su tužitelji spornu nekretninu stvarno koristili na način kako to tvrde u postupku, oni su to mogli činiti samo bez znanja i pristanka tuženika, dakle potajno, u kojem slučaju opet ne bi mogli steći pravo služnosti prema članku 229. stavku 2. ZV-a, kojim je propisano da se ne može dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva. Tuženika, a i njegove upisane pravne prednike štiti povjerenje u zemljišnu knjigu u smislu članka 243. ZV-a, jer stvarne služnosti koje su predmet ove parnice, ako su i postojale, nisu upisane u zemljišnoj knjizi, pa su prestale upisom tuženika i ranije njegovih pravnih prednika u zemljišnu knjigu, s obzirom da tužitelji nisu dokazali da su tuženici za njihovo postojanje znali ili morali znati. Čak da je tuženik i bio nepošten, rok dosjelosti bi za tužitelje u odnosu na njega počeo iznova teći tek od 14. studenog 2013., kad je tuženik stekao predmetnu nekretninu i to neopterećenu, bez ikakvih prava trećih fizičkih i pravnih osoba, budući tužitelji nisu dokazali nesavjesnost tuženikovih prednika.
14. Protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su tužitelji propustili 3-godišnji rok iz članka 241. stavka 3. ZV-a za zaštitu prava stvarnih služnosti, pa da ako je tih služnosti i bilo, da su prestale. Iz tuženikovog iskaza na ročištu glavne rasprave od 11. veljače 2019., kojeg stranke nisu osporile, kao i postavljenih mu pitanja na tom ročištu od strane punomoćnika tužitelja, proizlazi da je tuženik 23. prosinca 2013. putem geodeta V iskolčio predmetnu parcelu stupićima visine oko 1 metar, koje je povezao špagom, a od tog datuma do 17. ožujka 2017., kad je preinačena tužba s postojećim tužbenim zahtjevom, je proteklo više od 3 godina, pa su predmetne stvarne služnosti, ako ih je i bilo, prestale neizvršavanjem.
15. Suprotno tuženikovoj žalbi, odluka o parničnim troškovima je pravilna i zakonita. Prvostupanjski sud je tuženiku jednokratnu nagradu sukladno Tbr. 7. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23) pravilno ocijenivši da se predmetna parnica i dokazi koji su se u njoj izvodili vodila radi utvrđenja prava služnosti, a zbog toga što je taj tužbeni zahtjev odbijen neosnovani su i ostali tužbeni zahtjevi o kojima se onda nije posebno raspravljalo.
16. Slijedom navedenog valjalo je sve žalbe odbiti žalbe kao neosnovane i odlučiti kao u izreci temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 30. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
Marija Vetma v.r.