1              Poslovni broj: P-178/2023-8

 

      

Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Stalna služba u Petrinji

Petrinja, Trg dr. Franje Tuđmana 12                           Poslovni broj: P-178/2023-8

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Petrinji, po sutkinji Blaženki Navara, u pravnoj stvari tužiteljice S. S., OIB …, G…., P., zastupane po punomoćnici I. M. D. B., odvjetnici iz Z., protiv tuženice K. B.-K., OIB …, U. B. K. …, S., zastupane po punomoćnici S. F., radi spora iz nasljeđivanja, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 18. rujna 2024. u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženice, na ročištu za donošenje i objavu presude dana 29. listopada 2024.

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice S. S. koji glasi:

"Utvrđuje se da se u ostavinskom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sisku, pod brojem 3. O-11672009.-15., iza ostavitelja, pokojnog V. B. iz S., A: S. …, iza ostavitelja, pokojnog V. B. iz S., A. S. …, OIB …, preminulog dana …. g., tuženici K. B. K., U. B. K. … S., OIB …, kao kćerki i zakonskoj nasljednici ostavitelja, u njen nasljedni dio uma uračunati dar učinjen Ugovorom o darivanju nekretnina koji je zaključen između V. B. i tuženice dana 25. kolovoza 2009. g., a kojim je tuženica na dar dobila nekretnine i to:

zkčbr 1112, A. S. ukupne površine 596 m2, od čega zgrada mješ. uporabe površine od 409 m2, dvorište površine od 108 m2 i dvorišna zgrada, A. S. površine od 79 m2, upisane u zkul 5214, KO Sisak Stari i to u:

- suvlasničkom dijelu od 183/375 Etažno vlasništvo (E - 1) cijele prethodno opisane nekretnine, sa kojim suvlasničkim dijelom je povezan poseban dio poslovni prostor I. - u prizemlju i podrumu dijela kuće iz U. I. K. S. s direktnim ulazom s ugla i iz U. I. K. S., s javne površine, namjene za ugostiteljsku djelatnost, kategorije caffe bar, koji se sastoji od dva prostora za konzumaciju u prizemlju od 54,45 m2i 20,30 m2, malog hodnika od 2,60 m2, grupe sanitarija od 7,00 m2, posebnog WC-a za osoblje od 1,10 m2 i prostora za silaz u podrum od 7,20 m2, sve u prizemlju od ukupno 101,65 m2, prostora za konzumaciju u podrumu od 25,00 m2, hodnik od 10,40 m2 i skladište u podrumu od 45,80 m2, sve u podrumu od ukupno 81,20 m2, sveukupno površne od 182,85 m2 i to:                                     - suvlasničkom dijelu od 12/375 Etažno vlasništvo (E – 2 - cijele prethodno opisane nekretnine, sa kojim suvlasničkim dijelom je povezan poseban dio poslovni prostor II. - u prizemlju u zapadnom dijelu kuće s ulazom iz Ulice I. K. S. preko mog dvorišta, namjene za uredske poslove (odvjetnički ured) koji se sastoji od ureda od 9,45 m2, predprostora WC-od 0,90 m2 i WC-a od 1,25 m2, ukupne površine od 11,60 m2, a pripada mu i dvorište od 10,00 m2."

II Nalaže se tužiteljici S. S. da tuženici K. B.-K., naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.669,62 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 28. listopada 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica S. S. podnijela je ovome sudu tužbu protiv tuženice K. B.-K., radi uračunavanja dara u nasljedni dio. U tužbi je navela kako je rješenjem naslovnog suda, broj: 3 O-1161/2009-15 od 25. travnja 2018., u ostavinskom postupku koji se vodi iza ostavitelja, pokojnog V. B. iz S., A. S. …, OIB …, preminulog dana …., upućena tužiteljica S. S., kao kćerka ostavitelja i njegova zakonska nasljednica, na pokretanje parničnog postupka protiv tuženice K. B. K., kćerke i zakonske nasljednice, radi uračunavanja dara u nasljedni dio tuženici, a koji dar je učinjen Ugovorom o darivanju nekretnine od 25. kolovoza 2009.. Ugovor o darovanju nekretnina zaključenim dana 25. kolovoza 2009., između V. B., ostavitelja u prethodno navedenom ostavinskom postupku, kao darovatelja i tuženice K. B. K., kćerke ostavitelja i njegove zakonske nasljednice, kao daroprimateljice, V. B. je tuženici K. B. K. darovao za života nekretnine i to zkčbr 1112, Ante Starčevića ukupne površine od 596 m2, od čega zgrada mješ. uporabe površine od 409 m2 dvorišne površine od 108 m2 i dvorišna zgrada, A. S. površine od 79 m2, upisane u z.k.ul. 5214, KO Sisak Stari i to u: - suvlasničkom dijelu od 183/375 Etažno vlasništvo (E - 1) cijele prethodno opisane nekretnine, s kojim suvlasničkim dijelom je povezan poseban dio poslovni prostor I. - u prizemlju i podrumu dijela kuće uz ulicu I. K. S. s direktnim ulazom s ugla i iz ulice I. K. S., s javne površine, namjene za ugostiteljsku djelatnost kategorije caffe bar, koji se sastoji od dva prostora za konzumaciju u prizemlju od 54,45 m2 i 20,30 m2, hodnika od 9,00 m2, malog hodnika od 2,60 m2, grupe sanitarija od 7,00 m2, posebnog WC-a za osoblje od 1,10 m2 i prostora za silaz u podrum od 7,20 m2, sve u prizemlju od ukupno 101,65 m2, prostora za konzumaciju u podrumu od 25,00 m2, hodnika od 10,40 m2 i skladišta u podrumu od 45,80 m2, sve u podrumu od ukupno 81,20 m2, sveukupno površine od 182,85 m2 i u: - suvlasničkom dijelu od 12/375 Etažno vlasništvo (E – 2) cijele prethodno opisane nekretnine, s kojim suvlasničkim dijelom je povezan poseban dio poslovni prostor II.- u prizemlju u zapadnom dijelu kuće s ulazom iz ulice I. K. S. preko malog dvorišta, namjene za uredske poslove (odvjetnički ured) koji se sastoji od ureda od 9,45 m2, predprostora WC-a od 0,90 m2 i WC-a od 1,25 m2, ukupne površine od 11,60 m2, a pripada mu i dvorište od 10,00 m2, temeljem kojeg Ugovora je tuženica uknjižena kao vlasnica u 1/1 dijela na oba posebna dijela predmetne nekretnine. U navedenom ostavinskom postupku tužiteljica je kao kćer i zakonska nasljednica ostavitelja temeljem odredbe čl. 89. st. 1. i čl. 101. Zakona o nasljeđivanju, postavila zahtjev da se sunasljednici, ovdje tuženici K. B. K., uračuna u njen nasljedni dio vrijednost opisanih nekretnina, koje je dobila na dar od ostavitelja, temeljem predmetnog Ugovora o darovanju nekretnina, na koji zahtjev se je tuženica očitovala podneskom od 2. ožujka 2018. da ne pristaje da joj se predmetno darovanje uračuna u njen zakonski nasljedni dio. Slijedom navedenog, predložila je da Sud udovolji njenom tužbenom zahtjevu uz naknadu parničnih troškova.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženica K. B. K. navela je kako ne osporava se da je tužiteljica upućena na predmetni postupak. Ne osporava činjenicu da je ostavitelj ugovorom o darovanju prenio na tuženu svoj suvlasnički dio sporne nekretnine. Tuženoj nije poznato da li je tužiteljica postavila zahtjev za uračunavanje dara (osim što je sutkinja u ostavinskom postupku pozvala tuženu da se očituje da li pristaje da joj se dar uračuna u nasljeđivanje, čemu se tužena usprotivila). Tužena se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti. Naime, ostavitelj je više puta izjavio, pred tuženom i pred svjedocima, da se taj dar neće uračunati tuženoj u nasljedni dio, a to prvenstveno iz razloga što mu je tužena financijski (i u drugom pogledu) pomagala, kako u svakodnevnom životu, tako osobito u postupcima vezanim upravo za tu nekretninu. Slijedom navedenog, tuženica je predložila da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i istu obveže na plaćanje troškova postupka tuženoj.

3. U dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u rješenje ovog suda broj O-1161/2009-15 (str. 6-7 spisa), Ugovor o darovanju nekretnina (str. 8-10 spisa), izvadak Zemljišnoknjižnog odjela Sisak (str. 11-12 spisa), izjavu tuženice (str. 13 spis),  preslik zemljišne knjige (str. 26-28 spisa), preslik izvatka iz zemljišne knjige (str. 29 spisa), preslik ugovor o zajmu (str. 57-59 spisa), rješenja (str. 60 i 61 spisa), preslik ugovor o zajmu (str 62 spisa), odluke (str. 63 spisa), rješenje (str. 64 spisa), brisovnog očitovanja (str. 65 spisa), rješenja ovog Suda 8 str. 66 spisa), ugovor o kreditu i aneks ugovora (str. 71-72 spisa), rješenje ovog Suda (str. 73 spisa), preslik ugovora o kreditu i aneksa (str. 81-82 spisa), poziv (str. 83 spisa), uvjerenja (str. 84- 85 spisa), izjavu (str. 86-87 spisa), rješenje ovog Suda (str. 88 spisa), preslike uplatnica (str. 89-119 spisa), izjavu (str.122 spisa), saslušani su svjedoci Ž. O., Đ. K., D. Š., J. M. Š., Đ. B., B. C., D. S., K. K., D. K., M. K. i M. R. (str. 148-155, 226-227 spisa), saslušane su stranke (str. 164-166, str. 217-218 spisa), izvršen je uvid u rješenje Sisačko-moslavačke županije (str. 223-224 spisa) i u ovosudni spis broj O-1161/09.

4. Rješenjem Općinskog suda u Sisku, posl. br. O-1161/2009-15, od dana 25. travnja 2018., zakonska nasljednica S. S. upućena je da u roku 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnični postupak protiv K. B. K., radi uračunavanja dara u nasljedni dio, koji dar je zakonskoj nasljednici K. B. K. učinjen ugovorom o darovanju od 25. kolovoza 2009.

5. Ugovorom o darovanju nekretnina od dana 25. kolovoza 2009., sklopljenog između V. B., kao darovatelja, i K. B. K., kao daroprimatelja, darodavatelj daruje daroprimatelju svoje nekretnine koje su upisane u zk. ul. 392/ poduložak 1080, k. o. Sisak Stari koje se sastoje iz cijelog suvlasničkog dijela: 1. etaža 183/375 dijela čest. br. 1112 kuća broj 21 i dvorišna zgrada od 481 m² i dvorište od 117 m², s kojima je povezan poseban dio poslovni prostor I - u prizemlju i podrumu dijela kuće uz ulicu I. K. S. s direktnim ulazom s ugla i iz ulice I. K. S., s javne površine, namijenjene za ugostiteljsku djelatnost, kategorije caffe bar, koji se sastoji od dva prostora za konzumaciju u prizemlju od 54,45 m2 i 20,30 m2, hodnika od 9,00 m2, malog hodnika od 2,60 m2, grupe sanitarija od 7,00 m2, posebnog WC-a za osoblje od 1,10 m2 i prostora za silaz u podrum od 7,20 m2, sve u prizemlju od ukupno 101,65 m2, prostora za konzumaciju u podrumu od 25,00 m2, hodnika od 10,40 m2 i skladišta u podrumu od 45,80 m2, sve u podrumu od ukupno 81,20 m2, sveukupno površine od 182,85 m2 i nekretnine upisane u zk. ul. 392/ poduložak 1081, k. o. Stari Sisak koje se sastoje iz 2. etaža 12/375 dijela čest. br. 1112 kuća broj 21 i dvorišna zgrada od 481 m² i dvorište od 117 m² s kojima je povezan posebni dio poslovni prostor II - u prizemlju u zapadnom dijelu kuće s ulazom iz ulice I. K. S. preko malog dvorišta, namjene za uredske poslove (odvjetnički ured) koji se sastoji od ureda od 9,45 m2, predprostora WC-a od 0,90 m2 i WC-a od 1,25 m2, ukupne površine od 11,60 m2, a pripada mu i dvorište od 10,00 m2.

6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige od dana 3. lipnja 2016., utvrđeno je da na nekretninama upisanim u z. k. ul. br. 5214 k. o. Sisak Stari, čest. kat. br. 1112 A. S. ukupne površine 596 m², zgrada mješ. uporabe od 409 m², dvorište od 108 m² i dvorišna zgrada A. S. od 79 m², u suvlasničkom dijelu 183/375 etažno vlasništvo (E-1) upisana tuženica K. B. K., u suvlasničkom dijelu 12/375 etažno vlasništvo (E-2) upisana tuženica K. B. K., u suvlasničkom dijelu 91/375 etažno vlasništvo (E-3) upisan V. B. i u suvlasničkom dijelu 89/375 etažno vlasništvo (E-4) upisan V. B..

7. Uvidom u pisanu oporuku koju je sastavio V. B. dana 3. lipnja 2009. utvrđeno je kako istom oporukom izjavljuje da želi svoje nekretnine koje se nalaze u S., ulica I. K. S. …, a odnose se na poslovne prostore, daje K. B. K. i supruzi M. B. na uživanje, a nakon njezine smrti K. B. K..

8. U svom iskazu tužiteljica S. S. navela je kako je otac bio osoba koja je temeljito vodila brigu o materijalnim sredstvima i financijama. Radio je, a majka je bila kućanica. Primanja je davao majci na raspolaganje i ona je vodila evidencije o potrošnji. Otac je bio skladištar pa je tako na poslu naučio precizno voditi evidencije i to je prenio i u kući. Bio je strog u odgoju njih djece. Prema njima objema imao je jednak odnos. Budući je navikao voditi pisanu evidenciju, da je želio da se poslovni prostori ne uračunaju u nasljedni bio to bi striktno i napisao. Ona je do 1994. godine živjela u Sisku gdje je i radila, a roditelji su živjeli sami i nisu trebali pomoć. Kada je otišla raditi u Poreč posjeti roditeljima su se prorijedili jer nije bila ovdje, ali svaki puta kada je dolazila posjećivala je roditelje. Kada je nešto trebalo pomoći roditeljima imali su pomoć sestre i roditelja njenog muža, i nje kada bi dolazila. Prije rata živjela je u Petrinji, a potom u svekrvom stanu u Zagrebu. 1993. godine preminuo joj je sin i te iste godine je kuća oca pogođena granatom. Otac je tada javio da treba pomoć u organizaciji i rješavanju štete na kući. Šteta je procijenjena od strane grada i Sisačko-moslavačke županije, na temelju čega je otac dobio tri namjenska kredita od banaka, budući se radilo o prvoj kategoriji štete. U životu je otac pokretao postupke prema Republici Hrvatskoj jer su nekretnine bila nacionalizirane i tražio je denacionalizaciju. Budući je otac imao osobnih iskustava i znanja, da je htio da njena sestra nešto dobije to bi napisao. Kada se otac razbolio došla je i bila u Sisku i razgovarala s ocem i liječnicima. Radile su se pretrage, a iz razgovora s liječnicima nije se znalo o čemu se radi, ali nije bilo dobro. Poslije je saznala da otac ima karcinom. Kada je pušten kući iz bolnice ležao je. Bio je potišten i nije bio ista osoba kada je poslije došla k njemu. U svibnju je bila i kod sestre i razgovarale su o zdravstvenom stanju oca, te joj je rekla da ima godišnji i može doći. Sestra je uspjela naći liječnika koji je oca operirao i nakon toga otac je neko vrijeme ležao kod kuće, mršav i lošeg stanja. Liječnik joj je tada rekao da je otac jako slabo, da bi potom bio primljen u bolnicu u Petrinji, u hospicij. Dok je otac bio kod kuće razgovarala je s njim telefonski i malo je živnuo, zbog nalaska liječnika i njegova liječenja. Nastojala ga je malo ohrabriti. Tada joj je otac rekao da je dobio rješenje kojim je nekretnina sva njegova. Rekao joj je da će sestri dati poslovne prostore, a mami i njoj ostale nekretnine. Pretpostavila je da je to bilo zato što je sestra pomogla ocu s liječenjem. Poslije toga su se čuli još jednom prije bolnice i bio je vrlo slab. Još joj je jednom rekao da će napraviti darovni ugovor kojim će sestra dobiti poslovne prostore, a majka i ona ostale nekretnine. Smatra da ih je otac jednako preferirao, imao je jednak odnos prema njoj i sestri, a majka i sestra su brinule o njemu. Ispravlja te ističem kako je majka cijelo vrijeme bila s ocem, a sestra mu je pomogla s liječenjem jer je i ona bila zaposlena. Budući se otac smatrao vlasnikom cijele nekretnine želio ju je darovati njima trima. Nitko nije rekao da bi mamu i nju isključio iz nasljedstva, a da bi sestru posebno tretirao jer bi to napisao. Kada ju je otac upitao da li želi sudjelovati u postupku denacionalizacije njegove nekretnine, odgovorila mu je da ne želi jer on nije nasljednik prvog nasljednog reda. Zna da je otac više puta pokretao postupak denacionalizacije ali mu nekretnine koje su bile predmetom tih postupaka nisu vraćene, već su u trenutku njegove smrti i dalje bile vlasništvo Republike Hrvatske. Ostale nekretnine otac je stekao nasljeđivanjem iza svoje pokojne tete. Nekretnine o kojima je sada govorila nalaze se u Sisku, I. K. S. … i A. S. … budući se nekretnine nalaze na samom uglu ovih ulica. Nekretnine se sastoje od dva poslovna prostora i dva stana u kući, dva tavana i podrum te dvorište. Otac je za sanaciju štete na kući nastale uslijed granate dobio dva namjenska kredita od Sisačke banke na način da je 70 % vrijednosti tog kredita bilo kroz materijal, a 30 % u novcu, na dugi rok otplate s počekom do 1997. godine. Također je dobio kredit od svoje firme u kojoj je radio, namjenski, i to također u vrijednosti 50 % na štednoj knjižici, a 50 % u materijalu s otplatom od rujna 1994. godine. Kredit je otplaćivao otac, a radove na sanaciji štete obavljali su radnici iz obrta njenog svekra ili drugih građevinskih obrta. Ona je otplaćivala navedene kredite oca od 1997. do svibnja 2009., ali i pomagala roditeljima. Nakon što joj je otac rekao da će sačiniti darovne ugovore kojim će sestri dati poslovne prostore, a njoj i mami ostale nekretnine, rekao joj je da ima namjeru to napraviti, ali se ne sjeća da li joj je rekao da je to i napravio. Niti s njom, niti s mamom nije sklopio darovni ugovor. Otac joj nikada nije rekao kako želi da se K. uračunaju u njen nasljedni dio sporne nekretnine. Otac je njoj rekao da želi da se K. uračuna u njen nasljedni dio nekretnine koje je dobila. To je otac rekao u svibnju 2009. godine na način da joj je rekao da će sestra dobiti poslovne prostore, a majka i ona ostale nekretnine.

9. Dopunski saslušana tužiteljica S. S. navela je kako ostajem u cijelosti kod svog iskaza. Nema saznanja kod kojeg odvjetnika se ostavitelj savjetovao, a također niti nema saznanja zašto se savjetovao kod odvjetnika. Otac joj je rekao u vrijeme dok je bolovao da će sestri dati sporne poslovne prostore, a ostatak nekretnina koje ima dati će mami i njoj, a radilo se o dva stana u Sisku na istoj čestici gdje su i sporni poslovni prostori. Tada je rekao da je uspio riješiti da sve nekretnine postanu njegovo vlasništvo. To je bilo u svibnju 2009. godine. Osim toga otac je u vlasništvu imao i vinograd, grobno mjesto i gotovi novac. Nema saznanja tko je sastavljao ugovor o darovanju nekretnina i nije bila prisutna njegovom sklapanju. Raspolaže dokumentom u kojem je navedeno što od imovine otac kome ostavlja. Ništa detaljnije o spornom ugovoru o darovanju nekretnina ne zna. Po izjavi tuženice sporni darovni  ugovor sastavljen je kod Javnog bilježnika I. K., a nakon što je otac došao iz Zagreba s liječenja poslije operacije. Zna da je postupak povrata nacionalizirane imovine koju je vodio pokojni otac završio na način da je zahtjev neusvojen odnosno odbijen jer on nije bio nasljednik prvog nasljednog reda iza osobe kojoj je imovina nacionalizirana budući se radilo o imovini u vlasništvu njegove pok. tete, a to je bilo 1998. godine. 

10. Tuženica K. B.- K. u svom je iskazu navela kako, u vrijeme kada je nastala ratna šteta na kući njenih roditelja 1992. godine, roditelji su u toj kući živjeli. Radilo se o znatnoj šteti jer je granata pogodila kuću direktno. Aktivirala se "Rafijerija Sisak" u kojoj je otac bio zaposlen i svi su priskočili u pomoć. Ona nije tada bila prisutna budući je imala malo dijete, ali suprug se uključio u pomoć. Otac je bio skeptičan kada je vidio da se s M. S. vrše neke kompenzacije, radi se o kombinacijama koje on nije mogao pratiti. Bitno je da je tata dobio materijalnu pomoć od "Rafinerije Sisak" i kredit od "Sisačke banke". Tada je dobivena određena masa novca koja nije bila u cijelosti potrošena i otac je tada rekao kako ne želi da taj novac propadne nego da njime pomogne sestri i njoj. Ona je tu pomoć odbila s ciljem da si roditelji tim novcem poboljšaju uvjete stanovanja, a sestra je svoj dio novca uzela. Sestra je time preuzela otplatu kredita koji je otac dobio od Sisačke banke na ime novca koji je od oca tada preuzela kao neutrošeni iznos kredita. 1993. godine sestra je živjela u Zagrebu, a kamo je otišla iz Petrinje. Dok je bio sasvim mali naši roditelji su brinuli o njenom sinu koji je 1993. godine nastradao. Da je unuk nastradao tužiteljica nije javila roditeljima što je njih jako pogodilo i to govori kakvi su bili odnosi između roditelja i tužiteljice. Ocu je dijagnosticiran karcinom uretera i to nakon četiri dana od kada je zaprimljen u bolnicu. Nakon boravka u Sisačkoj bolnici došao je kući, bio je potpuno lucidan, a kako je bio dijabetičar sam si je mjerio šećer i uzimao terapiju. Posjećivao ga je dr. G. jer su bili prijatelji, a dolazio mu je i u kućnu posjetu službeno kao liječnik. Međutim dijagnoza je krenula dalje i ona se maksimalno angažirala oko njega. Pronašlo se mjesto na Rebru i krenulo se s pretragama. U principu mu se olakšavalo stanje. Sestra je tada došla na godišnji pet dana i tada se već dijagnoza znala. Zahvalila joj se na angažmanu. Ističe kako su se tada teško nosili s tom situacijom i budući je ona bila na visokom položaju u banci morala je prihvatiti niže radno mjesto. Iako je sestra navela da je ponudila korištenje godišnjeg odmora u svrhu pomoći ocu, nije svoj godišnji odmor iskoristila i ostala ovdje. Svaki kontakt sestre i oca završio se u svibnju 2009. godine, ne zna iz kojeg razloga, a otac je preminuo u rujnu 2009. godine. Majka, ona i njena obitelj u bolnicu su išli skoro dva puta dnevno i sestri je slala informacije o tome gdje je otac i kakva je situacija. Tužiteljica je imala saznanja o kakvoj se dijagnozi radi od dr. O., ali ona od sestre nikada nije dobila povratnu informaciju. U to vrijeme mlađi sin tužiteljice je studirao u Zagrebu, ali nisu posjećivali oca. U više navrata tijekom godina otac je govorio o denacionalizaciji nekretnina i više puta ih je pitao da li će se uključiti u postupak denacionalizacije jer zbog svog financijskog stanja i znanja to nije mogao sam. Njihov otac je bio skladištar. Tužiteljica je tada rekla da se ne želi uključiti u to, a ona i njena obitelj su mu rekli da će biti uz njega. Postupak je trajao od 1992. godine pa do njegove smrti 2009. godine. Nekretnine su tati vraćene tim postupkom, a što tužiteljica niti ne zna jer u tome nije sudjelovala. Dio nekretnina koje je otac njoj darovao, otac je naslijedio, a drugi dio je otkupljen od Republike Hrvatske koji je bio nacionaliziran. Otac je inzistirao da napravi oporuku kada je vidio da postupak denacionalizacije ide na dobro. U jednom trenutku rekao je da je napravio oporuku i da je sada miran. Ja oporuku nije vidjela. Kada je otac otpušten iz bolnice bio je slab ali je funkcionirao. Jednoga dana došla je posjetiti oca kući, no nije ga bilo, a majka je rekla da je otišao k odvjetniku. Otac joj je tada rekao da je razgovarao s odvjetnikom koji mu je savjetovao da sačini i darovni ugovor kako bi bio siguran da će se istim izvršiti njegova volja. Otišli su stoga kod Javnog bilježnika K. i sastavili darovni ugovor. Nakon toga ocu nije bilo dobro, a liječnici su ga ostavili u bolnici iz koje se više nije vratio i preminuo je u bolnici. Poslije sahrane joj je mama rekla kako joj se činilo da je vidjela sestru i oca njenog supruga kako ulaze u dvorište kod susjede, a i prije je dobivala informacije da sestra dolazi u Sisak, ali roditelje nije obilazila. Nakon sahrane došlo je do razgovora između sestre, majke i nje što će s kućom, ali na agresivan način na koji ona nije željela razgovarati. Potom je sestra izvadila diktafon za snimanje razgovora koji je držala u torbi i snimala njihov razgovor. Od lipnja 2009. godine do smrti oca tužiteljica nije dolazila. Majka je umrla 2017. godine i rekla je kako ne želi da joj sestra dođe na sahranu, ali je ja sestri javila, no međutim se nije pojavila. Otac je rekao da ukoliko dobije nekretnine denacionalizacijom te će nekretnine biti njene, a iz razloga što su ona i njena obitelj sudjelovali u postupku. Razgovor je bio o tome da će nekretnine biti od njenog sina, ali je naknadno odlučio, budući se radilo o kupnji nekretnina od Republike Hrvatske, da iste budu ipak na jednoj osobi. Kada je otac bio kod odvjetnika i odvjetnik mu je objasnio o čemu se radi, otac se izjasnio kako ne želi da se darovane nekretnine uračunaju u njen nasljedni dio. Nema saznanja da bi tužiteljica otplatila ikakav iznos kredita koji je dobio otac, a koji je on i utrošio. Tužiteljica je navela kako je kredit otplaćivala do svibnja, ne zna zašto je isti prestala otplaćivati ako je to bio način na koji će pomoći majci. Nakon toga su mami počele dolaziti opomene pa je ona otplatila ostatak tog kredita, jer komunikacije mame i sestre nije bilo. Oporuku njihova oca na ostavinsku raspravu donijela je ili majka ili ju je donijela ona, sad više nije sigurna. Otac je bio fizički sposoban da se prošeta do odvjetnika i misli da je još tada išao platiti i nekakav dug. Ne zna koliko je otac tada bio težak, ali to se može vidjeti iz njegove medicinske dokumentacije.

11. Dopunski saslušana tuženica K. B. K. navela je da u cijelosti ostaje kod svog već danog iskaza. Zna da je otac bio kod odvjetnika M. R. radi već napisane oporuke, a koju je napisao u bolnici u lipnju 2009. Otac joj je sam rekao da je kod odvjetnika otišao kako bi provjerio da će imovina zbog koje je vođen postupak denacionalizacije stvarno pripasti njoj, a kako su se u više navrata već dogovorili. Odvjetnik R. mu je objasnio šta ta njegova oporuka znači i rekao mu je kako mu je odvjetnik objasnio da se ta imovina ne uračunava u njen nasljedni dio prilikom nasljeđivanja ostaje imovine. Nakon toga otac ju je pozvao da odu kod javnog bilježnika radi sastava ugovora o darovanju nekretnine kako bi bio siguran da će darovne nekretnine stvarno pripasti njoj. Otac joj je rekao da ne želi da se sporni poslovni prostori koje joj je darovao uračunaju u njen nasljedni dio nakon lipnja 2009. nakon konzultacija s odvjetnikom. S ocem je otišla kod Javnog bilježnika I. K. gdje ih je čekao već sastavljeni ugovor o darovanju nekretnina koje su potom otac i ona potpisali, a nakon što su isti pročitali. Otac joj je naime rekao da je od odvjetnika R. dobio potvrdu da darovni ugovor za sporne nekretnine nije potreban i da je oporuka dovoljna, međutim otac je želio biti siguran da će sporni poslovni prostori pripasti njoj. Otac je u više navrata govorio svoje želje o raspodjeli svojih nekretnina, a kako je odmicao tijek njegove bolesti sve je više potencirao razgovore o tome. Ovu svoju želju je realizirao prvenstveno u lipnju 2009. u bolnici napisavši oporuku, nakon toga je s istom informacijom upoznao odvjetnika R., a budući je bio sumnjičav želio je to potvrditi sklapanjem ugovora o darovanju nekretnina. Svi razgovori koje je imala s ocem vezano za njegove želje oko raspodjele imovine odvijali su se u njegovoj kući i u prisustvu njene majke, a misli da je bio prisutan i njen suprug. Tada je otac rekao da želi da darovana imovina bude njena, da pripadne njoj, a ne da se dijeli. A tada je također rekao da se ta imovina ne uračunava njoj u nasljedni dio i da je on sada miran. Nakon toga je rekao da će otići javnom bilježniku radi darovnog ugovora.

12. Svjedok Ž. O. u svom je iskazu naveo kako poznaje stranke još iz srednje škole. O imovinsko pravnim odnosima između stranka i njihovog oca, pokojnog V. B. zna vrlo površno i to samo ono o čemu je pričao s tužiteljicom S. S.. Zna da je pokojni V. B. bolovao, ne sjeća se kada, a to zna jer su o tome razgovarali. Ne sjeća se točno kada je to bilo, ali se radilo o bolesti koja je inače vrlo rijedak slučaj, a radilo se o jakom naticanju noge uz jake bolove, što je njima liječnicima pokazatelj da se u organizmu nešto događa, a radilo se u tumoru koji je blokirao krvne žile zdjelice za jednu od nogu. Ne može se sjetiti u kojoj bolnici je pokojni V. B. liječen, ne može se sjetiti da li je on osobno bio angažiran oko njegova pregleda ili liječenja, ali se samo sjeća da je s tužiteljicom S. S. u više navrata razgovarao o zdravstvenom stanju njenog oca i o tome što napraviti u medicinskom smislu. Time je tužiteljica pokazivala određenu zabrinutost i tražila pomoć oko liječenja. U više navrata joj je savjetovao o mogućnostima liječenja.

13. Svjedokinja Đ. K. iskazala je kako nema saznanja o imovinsko pravnim odnosima između stranaka i stranaka s njihovim pokojnim ocem V. S.. Zna gdje su stanovali roditelji stranaka budući je često navraćala u njihovu kuću, a to je bilo u trećoj ulici u Sisku, u U. A. S., ne sjeća se kućnog broja. Ne sjeća se kada su se stranke odselile iz roditeljske kuće u kojoj su živjele, valjda kada su se udale. Zna gdje sada živi tužiteljica, u P.. Nije vidjela tužiteljicu da je posjećivala svoje roditelje u Sisku, ali zna da je s njima kontaktirala, jer kada je dolazila u posjet roditeljima stranaka njihova majka joj je znala reći da se čula s tužiteljicom. S roditeljima stranaka nije razgovarala o tome što bi od imovine ili koji njen dio trebao pripasti kojoj od stranaka. Nikakvog razgovora na tu temu između njih nije bilo. Nikada nije stekla dojam da bi njihovi roditelji radili razliku između svojih kćeri. Često je znala posjećivati majku stranaka i to do 2000. godine, oko jedanput tjedno, a poslije toga rjeđe i to jednom u dva do tri mjeseca. Tada kada je posjećivala bio je prisutan i otac stranaka.

14. Svjedok D. Š. iskazao je kako poznaje stranke, ali tužiteljicu više budući su prijatelji. Zna da imaju nekakvih imovinskopravnih problema u obitelji, ali konkretno kakvih ne zna. Zna gdje su živjeli roditelji stranka u Sisku, i zna da je ta kuća odmah na početku rata bila znatno oštećena budući je na nju pala granata. Zna da se tužiteljica angažirala oko sanacije te kuće na način da je preko svog svekra kontaktirala njegovu suprugu koja je imala građevinsku tvrtku. Tako su radovi sanacije tog objekta izvedeni preko građevinske tvrtke njegove supruge, a koju su angažirali tužiteljica i njen svekar. Radovi su izvedeni na prijateljskoj osnovi, a tko je snosio troškove materijala, ne zna. Radilo se o hitnom obavljanju tih radova jer se u kući nije moglo stanovati. Tada je u tome bio prisutan i suprug tužiteljice D. S.. Osobno je poznavao pokojnog oca stranaka. Imao je spor s pokojnim V. B. budući je koristio poslovni prostor koji je bio u njegovom vlasništvu, međutim nije s njim nikada bio u zavadnji. Nema nikakvih saznanja o volji i želji pokojnog V. B. o nasljeđivanju njegove imovine od strane njegovih kćeri, iako su često znali razgovarati o životu. Neke stvari oko imovinskih odnosa stranaka pričala mu je tužiteljica, ali budući se s njom dugo vremena nije vidio, puno stvari je i zaboravio. Ističe kako mu pokojni V. B. nikada ništa nije pričao o tome, odnosno da bi odredio koja kćer će što naslijediti, nikada mu ništa loše o njima nije rekao, niti je ikada pravio razliku između svojih kćeri. Zadnji put se vidio s tužiteljicom 2018. ili 2019. godine, ne sjeća se točno, a prije toga ne sjeća se kada. Tada kada su se vidjeli tužiteljica mu je rekla da će imati spor s tuženicom i pitala ga da li će se ljutiti ako ga pozove za svjedoka. Misli da je zadnji put ozbiljnije razgovarao s V. B. prije 2000. godine, a kada se odselio iz njegovog poslovnog prostora. Nakon toga samo su se pozdravili kada bi se sreli.

15. Svjedokinja J. M. Š. u svom je iskazu navela kako poznaje stranke, ali je zapravo bila bliskija sa svekrom tužiteljice, s kojim je i poslovno surađivala. Ništa ne zna o imovinsko pravnim odnosima u obitelji stranaka. Sjeća se da je roditeljska kuća stranaka u Sisku, koja se nalazi na uglu treće ulice i S., bila oštećena 1992. ili 1993. godine za vrijeme ratnih djelovanja i to tako što je krov kuće oštećen od granate. Sjeća se kako je to izgledalo i zna da je njenu tvrtku angažirao svekar tužiteljice za sanaciju tog oštećenja. Njena tvrtka je to odradila i oštećenja su sanirana. Svekar tužiteljice je bio taj koji je ugovarao radove i budući su oni surađivali, ti su radovi kompenzirani s njim, a detalja se ne sjeća, ali zna da nikakvih plaćanja nije bilo. Prilikom izvođenja radova prisutni su bili i tužiteljica i njen suprug. Misli da su tužiteljica i njen suprug u to vrijeme živjeli u Sisku u P. ulici.

16. Svjedok Đ. B. iskazao je kako poznaje stranke budući je njegova supruga D. B. bila sestrična stranaka. Ne zna o njihovim obiteljskim imovinskopravnim odnosima ništa. Sjeća se kada je umro pokojni V. B. i u razdoblju prije njegove smrti nije često posjećivao njega i suprugu budući je doživio moždani udar i teško se kretao, ali njegova supruga je češće odlazila k njima budući joj je i majka bila smještena u blizini. Prije svoje smrti pokojni V. B. je bolovao i za to vrijeme nije želio s njim razgovarati o svojim osobnim stvarima iako su prije toga bili prijatelji. Ne zna da li je tužiteljica bila kod roditelja prilikom svojih dolazaka u Sisak, ali njih je posjećivala kada je dolazila. Gotovo uvijek je rekla da je bila kod roditelja, ali zaključana su vrata, nitko joj ne otvara pa je došla k njima. Nikada nije od pokojnog V. B. čuo da bi radio razliku između svojih kćeri, baš naprotiv bile su mu jednake i jednako ih je volio. To je zaključio iz razgovora s njim jer kada ih je spominjao govorio je uvijek o njima objema zajedno, a s njim je bilo teško razgovarati. Posjetio je pokojnog V. B. nakon njegove operacije srca, a nakon te operacije dobio je karcinom, a potom je i umro. Ne sjeća se o kojem se vremenskom razdoblju radilo. Tada nije s njim razgovarao o strankama.

17. Svjedok B. C. u iskazu je naveo kako poznaje tuženicu iz vremena kada je posjećivala svog oca u bolnici jer je i on tada bio na liječenju i boravio u istoj sobi do kreveta njenog oca. Ne zna ništa o njihovim imovinsko pravnim odnosima. U sobi s ocem stranaka bio je dva i pol mjeseca, od lipnja do rujna 2009. godine, a prije toga je imao tešku operaciju i bio je određeno vrijeme u šoku. Pokojni V. B. iz bolnice je izašao u kolovozu 2009. godine. Nakon toga mu je otac stranaka u sobi znao pomoći, prinijeti mu vodu ili čaj, jer mu je bilo teško ustati. U to vrijeme su i razgovarali tako da mu je tada otac stranaka rekao da ima nekretnine i da je s dijelom tih nekretnina oporučno raspolagao, ali ne sa svim nekretninama, jer je neke ostavio sebi. Sjeća se da je tuženica često posjećivala oca u bolnici, a budući je on bio djelatnik Zagrebačke banke prepoznao je uniformu u kojoj je dolazila u posjete ocu. Ne sjeća se nikog drugog da je dolazio u posjete osim tuženice i njenog supruga. Tužiteljicu sada drugi puta vidi. Operiran je u lipnju 2009. godine i nakon toga je tjedan dana bio u šok sobi. Tada je V. B. bio pokretan, čitao je sportske novosti, a znao mu je pomoći jer on nije mogao niti do toaleta doći sam. Tom prilikom operirao je tumore na nadbubrežnim žlijezdama, i lijevu u i desnu stranu i boravio je tada na odjelu urologije. Pokojni V. B. je bio na istom odjelu, misli da je obavljao neke pretrage, ali nije ga ispitivao od čega boluje, nešto je bilo sa srcem, ali ne zna da li operacija ili nešto drugo. Ne zna koje pretrage je obavljao tada gospodin B.. Ne zna da li je operiran i da li je išao na pretrage radi operacije. Cijelo vrijeme je bio s njim u istoj sobi. Njih je bilo tri u sobi i zna da je dečko koji je bio s njima u sobi također bolovao od tumora nadbubrežne žlijezde. Ne zna da li je otac stranaka bio u šok sobi nakon operacije. Ne sjeća se kada je otac tužiteljice došao u bolnicu budući je on u bolnici već bio kada je on došao. Ne sjeća se točno, ali misli da je u sobu gdje je bio smješten otac tužiteljica došao poslije 15. lipnja 2009. Sjeća se samo da je otac stranaka njemu rekao da je riješio svoje nekretnine oporukom i to je sve čega se ja sjeća. To je on rekao kao iz vedrog neba, polu u šali. O tome su pričali kada je on bio sposoban o tome razgovarati, dva do tri tjedna nakon što je došao iz šok sobe. Ne sjeća se kojeg je to točno dana bilo kada su razgovarali. Shvatio je da je otac tužiteljica tada rekao da oporuku ima već gotovo napisanu.

18. Svjedok D. S. naveo je kako su odnosi u obitelji bili normalni. Onda je nakon smrti tasta, pokojnog V. B., došlo do spoznaje o detaljima oko smrti tasta. Potom je došlo do spora između stranaka. Zna da je došlo do spora oko podijele imovine, odnosno određena imovina nije bila raspoređena, nego je dodijeljena sestri njegove supruge. Nije mu poznato da bi pokojni V. B. sačinio oporuku, jer bi znali o tome da su bili normalni odnosi. Smatrao je da će se imovina pokojnog Vladimira Babića podijeliti na živuće braću i sestre i udovicu. Kuća roditelja njegove supruge bila je oštećena u ratu i on je među prvima to uočio. Budući je bio obrtnik sa svojim ocem, pokojnim Ž. S., oni su među prvima prionuli sanaciji te kuće. Materijal se pribavljao dijelom iz njihove radione, njihovog obrta, dijelom su kupovali u maloprodaji Željezare Sisak njegov otac i on. Ovaj materijal financirali su pokojni V. B. iz kredita, a dijelom i njihov obrt. Njegova supruga se brinula o svojim roditeljima, redovito ih obilazila i kontaktirala telefonom i preko njegovih roditelja. Obrt je od materijala u roditeljsku kuću stranka uložio 2800 do 3500 komada crijepa koji crijep je obrt nabavio za svoje potrebe, ali je uložio u navedenu kuću, te drvene rogove koje je obrt nabavio u određenim trgovinama u Sisku. Nije ni jednom posjetio pokojnog V. B. jer je smatrao da ne bi niti mogao doći u posjet, nego je imao namjeru posjetiti ga kada se vrati kući. Zna da je pokojni otac stranaka želio njih uključiti u sporove vezane za denacionalizaciju imovine, ali je on na to rekao da ne želi sudjelovati jer je to obiteljska stvar između dvije sestre i njihovih roditelja. Ne sjeća se kakva je odluka njegove supruge bila vezano uz to. Obrt bio je strojobravarski obrt. Njegova supruga nije otplaćivala nikakve rate kredita svojoj majci već je rekla, budući je bilo ratno vrijeme, da će roditeljima pomagati koliko bude mogla financijski.

19. Svjedok K. K. u svom je iskazu naveo kako zna da je pokojni djed sačinio oporuku vezano uz svoju imovinu i zna da je s njegovom majkom sklopio ugovor, ali ne može sada točno reći kako se zove taj ugovor, ali zna u vezi s čime. Zna da je predmet tog ugovora bila nekretnina koja se sastojala od poslovnog prostora, tzv. "birtije" na uglu i još jednog malog poslovnog prostora sa strane, sve iz razloga što je njegova obitelj sudjelovala u otkupu te nekretnine i u sudskim sporovima oko povrata iste, s obzirom na to je djed želio te nekretnine ostaviti majci. Ove nekretnine je zapravo djed želio ostaviti njemu, ali budući sam je bio nezreo odlučio je da je najpametnije ostaviti ih njegovoj majci. Naime, po direktivi njegovih roditelja, ali i njegova je to želja bila, brinuo se o baki i djedu, vozio im drva, cijepao drva, plaćao račune, vozio ih kud je bilo potrebno pa je stoga djed tako odlučio. Tužiteljica posljednjih godina pred smrt mog djeda nije sudjelovala fizički u pomaganju njemu, a financijski ne zna. Zna da odnosi nisu bili sjajni, a vezano za operaciju srca djeda, zna da je obitelj K. pomogla djedu, a obitelj S. je rekla da ne može pomoći. Rođen je 1988. godine. O pomaganju vezano za operaciju djeda pričali su baka i djed i iz njihovih je priča to čuo. Kada je plaćao račune bake i djeda, baka mu je davala novac za plaćanje tih računa. Baka i djed nisu nikada spominjali nikakvu financiju pomoć od strane tužiteljice. Ne može precizirati datum kada je sastavljena oporuka, ali zna da je to djed sastavio u bolnici. Ne zna tko je sastavio darovni ugovor. Ne može precizirati o kakvim sudskim postupcima se radilo, a vezano za sporne nekretnine, a što se tiče troškova zna da su njegovi roditelji platili oko 200.000,00 za otkup dijela nekretnine. Zna da je u dijelu kuće u kojoj je živio djed, živjela obitelj H., ne zna na koji način je djed stekao vlasništvo i tog dijela nekretnine. Ne zna o kojim financijskim iznosima se radi, a kojima su njegovi roditelji pomagali baku i djeda. Zna da je djed vodio sudski spor s navedenom obitelji smatrajući da je on vlasnik svih tih nekretnina, ali o detaljima toga ne zna. Zna da mu je djed pričao kako je imao problema s najmoprimcem, jer nije plaćao najam, ali o kome se točno radilo i o detaljima spora oko toga ja ne zna. Nije točno da je njegov otac bio u svađi s djedom prije njegove operacije budući ga je on vozio liječnicima i pomagao, a kada on to nije mogao ja sam. Ne zna koliki je najam otac plaćao baki i djedu dok je bio u poslovnom prostoru. Ne zna da li je to bilo 2009. godine. Zna da odnosi između bake i djeda s tužiteljicom nisu bili dobri, niti su se popravili u godinama prije smrti djeda, a to zna jer je puno vremena provodio s bakom i djedom i baka mu se znala žaliti kako se rijetko viđa sa svojim unukom V. S. i nju je to sve jako pogađalo. Koliko je upoznat, tužiteljica nije posjećivala djeda niti kod kuće, niti u bolnici kada je operiran, a da li je na koji drugi način pomagala ne zna. Djed je bio teška osoba, ali je bio pravedan i volio je stvari imati pod kontrolom.

20. Svjedok D. K. iskazao je kako je sukob između stranaka krenuo zbog situacije kada je njegov pokojni tast V. B. izjavio da želi pokrenuti postupak za povrat nacionaliziranog objekta, to je bilo 1989. ili 1990. godine. Tada je bilo postavljeno pitanje da li žele da se vrši denacionalizacija objekta. Oni su rekli da žele, a tužiteljica je rekla da ne želi, da nema novaca i da ju to ne zanima. Ovaj postupak trajao je 19 godina. Oni su cijelo to vrijeme sudjelovali u tom postupku, od financiranja sudova, odvjetnika, do vožnje po cijeloj zemlji. Nakon toga tast je imao dva srčana udara i tu su mu pomagali da operira srce, pomogli su mu oko organizacije te operacije i to samo oni. Pomagali su mu oko oporavka nakon operacije. U zadnjih dvije godine života tast je obolio od karcinoma i oni su mu tada bili desna ruka. Dogodilo se potom to da su saznali kako je napravio oporuku, kojom je spornu nekretninu darovao tuženici. Tast se često izjašnjavao da svoju nekretninu zapravo želi darovati Karlu, svom unuku, jer je često bio kod bake i djeda i pomagao im oko drva, plaćanja računa i voljeli su ga. Međutim, K. je u to vrijeme bio maloljetan. Za oporuku je saznao kada je tast umro, a za darovni ugovor prije smrti, ali se ne sjeća točno kada. Smatra da je krajnji cilj namjere tasta da pokrene postupak denacionalizacije taj da se te nekretnine u konačnici izvuku i koriste i onda daruju tuženici. Namjera je bila ta da onaj tko sudjeluje u postupku denacionalizacije dobije te nekretnine, tako da te nekretnine pripadnu tuženici koja se prihvatila postupka denacionalizacije. Ne zna kada je tast rekao da dar tuženici ne treba uračunati u njen nasljedni dio, ali je čuo kada je to rekao. Misli da nije bio jedini koji je to čuo, ali se ne sjeća tko je bio prisutan. Supruga pokojnog V. B. je sve o tome znala.

21. Svjedokinja M. K. navela je kako je često dolazila kod pokojnog V. B. i supruge i bili su si jako dobri. Tada joj se uvijek jadao kako mora ići po sudu, to ga puno košta, ali mora to djeci riješiti. Pritom je mislio na lokale u S. u trećoj ulici. Pokojni V. B. imao je malu penziju, a njih dvoje su živjeli od te penzije. Tako su K. i D. pristali financijski im pomagati u tim postupcima. Bilo je tu puno svakakvih postupaka između ostalog i denacionalizacija. Nije vidjela papire, ali zna da je vođen postupak denacionalizacije lokala, a ne zna u čijem su oni sada vlasništvu. Pokojni V. je govorio što želi napraviti s tim nekretninama i to ostaviti svojoj djeci K., A. i K., kćeri i unucima. On je to rekao zato jer su oni jedini bili uz njega, a trebao je pomoć. Zna da je pokojni V. B. imao i kćer S. S., ali na žalost nju nije spominjao kada je pričao da želi nekretnine ostaviti djeci. Pokojni V. B. nikada joj nije spominjao da bi mu tužiteljica pomagala, nego je samo govorio kako je on njoj pomogao, dao joj je kredit koji je podigao za popravak oštećene kuće. On je kuću popravio, ali je taj novac od kredita dao njoj. Njegova supruga je otplaćivala taj kredit od mirovine koju je naslijedila od pokojnog V.. Pokojni V. B. nije tražio pomoć dok god to nije morao i sam se brinuo o sebi, bio je pokretan i svjestan. Sam si je mjerio tlak i šećer. Zna da je pokojni V. B. umro u teškim mukama u bolnici u P.. Sjeća se kakvog je zdravstvenog stanja bio pokojni V. B. i zna da je imao problema sa srcem, bubrezima, tlakom, šećerom i puno zdravstvenih tegoba. Ne sjeća se točno da li je operiran na bubrege ili samo na srce, ali zna da je osim u Sisačkoj bolnici bio liječen i u Zagrebu.

22. Svjedok M. R. u svom je iskazu naveo kako načelno zna što je predmet ovog postupka budući mu je gospodin V. B. bio stranka u odvjetničkom uredu prije nekih 15-ak godina u kojem je tada radio sa svojim ocem. Tada je došao u naš odvjetnički ured gospodin B. s velikom količinom papira, bio je vrlo intenzivan, dinamičan i ponekad je prešao granicu suradnje pa je bio i istjeran iz kancelarije. No potom bi se opet vratio u kancelariju s nekim pravnim pitanjima. Bio je prisutan i prvom ročištu ostavinske rasprave iza pok. V. B. kao punomoćnik tuženice. Sjeća se da je gospodin B. za života imao nekoliko predmeta u radu i svi su bili u svezi njegove nekretnine koja se nalazila u tzv. trećoj ulici. Gospodin B. redovno je dolazio u njihov odvjetnički ured i to s tuženicom kada je god imao kakav pravni problem. Cijelo to vrijeme nije stekao dojam da V. B. ima dvije kćeri. Došavši jednom prilikom u njihov ured rekao je kako bi sačinio oporuku jer ima još jednu kćer koja živi u Istri te da svu svoju imovinu želi ostaviti kćeri u S., tuženici gospođi K. jer se brinula za njega, iz zahvalnosti što je ona sve za njega učinila, odnosno da nekretnine gdje je gospođa K. živjela pripadnu njoj. Pitao ga je tada kako bi to bilo najbolje za izvesti. Predložio mu je tada mogućnosti sklapanja ugovora o darovanju, te ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Nakon toga je ponovo došao u njihov ured i rekao im da je sačinio vlastoručnu oporuku, što ga je iznenadilo, jer je očekivao da će mu to sačiniti njihov odvjetnički ured. Prilikom dolazaka su mu objasnili značenje oporučnog i zakonskog nasljeđivanja, ali ističe kako je njegova isključiva želja bila da imovina pripadne gospođi B.. Ovako detaljno je sve naveo kako bi ukazao da, iako na veći protek vremena, se sjeća nekih detalja njihova suradnje budući su mu se ti detalji urezali u pamćenje. Misli da pok. V. B. nije s tuženicom sklopio nikakav ugovor, koliko se toga sjeća, a oporuka koju je sastavio i koju mu je pokazao, bila je sasvim dobro sastavljena, a u smislu izbjegavanja da tužiteljica u ostavinskom postupku bilo što naslijedi. Ukoliko je V. B. i darovao nešto tuženici, prema njegovim navodima, misli da je njegova želja bila da se takav dar ne uračuna u nasljedni dio tuženice, odnosno da to bude isključivo njezino. Ne može se sjetiti da li je pok. V. B. ostavio svoju imovinu u nasljeđivanje oporukom još nekome osim tuženice. Ukoliko je, sa sigurnošću može tvrditi da to nije tužiteljica, eventualno bi to mogla biti njegova supruga. Na posebna pitanja stranaka odgovara: oporuku pok. V. B. je vidio, a ako sam ju je vidio, onda ju je i pročitao. Preciznije može reći da je V. B. u njihovom odvjetničkom uredu bio u drugoj polovici 2009. godine, točnijeg datuma se ne sjeća ali je to moglo biti u dane kada su primali stranke ponedjeljak, utorak ili srijedu u poslijepodnevnim satima. Sjeća se da je vrlo brzo nakon toga V. B. umro ali ne zna točno vrijeme njegove smrti. Ne sjeća se da li je pok. V. B. prilikom dolazaka u njihov odvjetnički ured pitao na koji način riješiti krive izmjere prilikom etažiranja spornih nekretnina koje su bile predmetom oporuke. Ne sjeća se da li je pok. V. B. tada imao upita i oko otplata kredita koje je vršila tužiteljica od 120 rata-uplata, ali ističe kako je tužiteljicu prvi puta vidio na ročištu u ostavinskom postupku nakon smrti V. B.. Nikada V. B. ni na koji način nije spomenuo njemu tužiteljicu u bilo kojem kontekstu. On je bio odvjetnički vježbenik od 1997., a od 2002. je odvjetnik te ističe da kada stranka prvi puta dolazi u njegov ured, identificira ju uz pomoć osobne iskaznice kojom prilikom potpisuje punomoć, a sve kako bi znao s kojom osobom surađuje. Nakon toga, osobu više ne identificira kada dolazi u njegov odvjetnički ured, a V. B. je nakon toga osobno prepoznao kada je dolazio svaki put. Sjeća se V. B. i odjeće u kojoj je znao doći u njegov odvjetnički ured, te se sjeća da je dolazio s tuženicom. Koliko se sjeća, V. B. je prilikom dolaska u njegov odvjetnički ured sa sačinjenom oporukom pričao razgovjetno i pritom nije "mumljao". Ponovno odgovara tužiteljici na pitanje da se ne može sjetiti točnog vremena kada je došao u njegov ured s oporukom. Nije tada uočio da bi V. B. imao ikakvih zdravstvenih problema, u razgovoru s njim nije uočio nikakve  zdravstvene poteškoće. Sjedio je u prostoriji s tužiteljicom, da li je to bilo ročište za ostavinsku raspravu iza pok. V. B. ili se radilo o nekom sastanku, sada sa sigurnošću ne može tvrditi, ali se sjeća da je pok. V. B. imao odluku o svom potraživanju prema tada odvjetniku D. Š. u iznosu od 40.000,00 kuna na ime najamnine za poslovni prostor koji se nalazi u sklopu spornih nekretnina. Sjeća se kako je odvjetnik Š. rekao da će platiti potraživanje zakonskom nasljedniku iza pok. V. B. koji bude imao dokument da je naslijedio takvo potraživanje. Sjeća se razgovora s tužiteljicom da je postojala mogućnost nagodbe da joj određeni iznos isplati što je tužiteljica odbila.

23. U postupku je sporno da li se dar, koji se sastoji od nekretnina upisanih u z. k. ul. br. 5214 k. o. Sisak Stari, čest. kat. br. 1112 A. S. ukupne površine 596 m², zgrada mješ. uporabe od 409 m², dvorište od 108 m² i dvorišna zgrada A. S. od 79 m², u suvlasničkom dijelu 183/375 etažno vlasništvo (E-1) tuženice K. B. K. i u suvlasničkom dijelu 12/375 etažno vlasništvo (E-2) tuženice K. B. K., a koji dar je tuženica K. B. K., kćer i zakonska nasljednica ostavitelja V. B., dobila darovnim ugovorom od darodavatelja V. B. dana 25. kolovoza 2009., ima uračunati u njen nasljedni dio iza pok. V. B..

24. U čl. 89. st. 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19; dalje: ZN) propisano je da se svakom zakonskom nasljedniku prigodom diobe na zahtjev uračunava u nasljedni dio vrijednost svega što je dobio na dar od ostavitelja na bilo koji način. Vrijednost dara ne uračunava se ako je ostavitelj izjavio u vrijeme darovanja ili kasnije, ili u oporuci, da se dar ne uračuna u nasljedni dio, ili se iz okolnosti može zaključiti da je to bila volja ostaviteljeva. 12 Poslovni broj: 20. P-153/2020-15

25. U čl. 92. st. 1. ZN-a propisano je da kad prema ostaviteljevoj volji dar ili zapis ne treba uračunati nasljedniku u njegov nasljedni dio, takav nasljednik zadržava dar, odnosno zapis i sudjeluje s ostalim nasljednicima u diobi ostavine, kao da dara ili zapisa nije ni bilo.

26. Institut uračunavanja dara i zapisa u nasljedni dio odnosi se na sve zakonske nasljednike tj. na sve potomke i pretke kao i na ostaviteljevog bračnog druga. Uračunavanje se primjenjuje i na nužne nasljednike, jer se nužni dio smatra zakonskim nasljednim dijelom. Uračunavanje darova i zapisa u nasljedni dio ima osobni značaj i odnosi se u pravilu na besplatno raspolaganje i legate koji su neposredno učinjeni samom stvarnom nasljedniku.

27. Uračunavanje darova i zapisa u nasljedni dio zakonskim nasljednicima predstavlja zakonski institut našeg nasljednog prava. Uračunavanje se vrši ex lege kod zakonskog nasljeđivanja, osim ako oporučitelj nije izričito odredio da se uračunavanje ne izvrši. Međutim kod oporučnog nasljeđivanja, naprotiv, nema uračunavanja, osim ako oporučitelj izričito odredi da se izvrši uračunavanje vrijednosti dara ili legata. Ovo dolazi posebno u obzir ako je nasljedni dio oporučnih nasljednika određen alikvotno.

28. Prvenstveno se ističe kako su irelevantni navodi stranaka o njihovim financijskim i drugim pomaganjima pok. V. B. u vidu eventualnog financiranja obnove kuće te aktivnom i financijskom sudjelovanju u postupku denacionalizacije nekretnina koje su bile predmetom ostavinskog postupka iza njega te pomaganju pok. V. B. oko liječenja ili njege za vrijeme bolesti. Naime, u ovom postupku ne raspravlja se o eventualnim ulaganjima u nekretnine pok. V. B. koje ulaze u njegovu ostavinsku imovinu, a niti oblicima uzdržavanja ostavitelja, pa tako ti navodi stranaka, kao niti saslušanih svjedoka nisu od utjecaja na rješenje ovog spora.

29. Međutim, određeni odnosi između članova obitelji pok. V. B. i njihovi međusobni pravni poslovi od utjecaja su na rješenje ovog spora. Naime, u skladu s neograničenim pravima ostavitelja pok. V. B. da raspolaže svojom imovinom, i za svojeg života i nakon smrti (mortis causa), potrebno je vrlo jasno odrediti pravu volju ostavitelja. Jasno je, da je sklapanjem formalnog ugovora o darovanju pok. V. B. manifestirao svoju volju da određene svoje nekretnine daruje svojoj kćeri K. B. K.. Postavlja se pitanje, je li time samo svojoj kćeri K. B. K. htio ranije dati ono što bi joj ionako kasnije pripalo po osnovi zakonskog nasljeđivanja ili je želio darovanjem umanjiti ono što će kasnije dijeliti svi zakonski nasljednici pok. V. B..

30. Prema važećem Zakonu o nasljeđivanju, Sud smatra kako nije nužno da se pok. V. B. izričito (pisano) očitovao da se zakonskoj nasljednici K. B. K., prigodom diobe nasljedstva, dar koji je sastoji od spornih nekretnina i koji je dobila od ostavitelja za njegova života, ne uračuna u njen nasljedni, već je dovoljno da se može zaključiti kako je ostavitelj V. B. htio neuračunavanje. Sporno je ako ta volja ostavitelja nije jasna ili nije dovoljno jasna.

31. Sud smatra da je prava volja ostavitelja pok. V. B. bila da se dar učinjen tuženici K. B. K. temeljem ugovora o darovanju nekretnina od dana 25. kolovoza 2009., kojim tuženici daruje nekretnine upisane u z. k. ul. br. 5214 k. o. Sisak Stari, čest. kat. br. 1112 A. S. ukupne površine 596 m², zgrada mješ. uporabe od 409 m², dvorište od 108 m² i dvorišna zgrada A. S. od 79 m², i to suvlasnički dio 183/375 etažno vlasništvo (E-1) i suvlasnički dio 12/375 etažno vlasništvo (E-2), ne uračuna u njen nasljedni dio prilikom diobe ostavinske imovine pok. V. B. u ostavinskom postupku.

32. Ovakav zaključak Sud je donio na temelju nekoliko činjenica. Prvenstveno na temelju iskaza saslušanih stranaka i svjedoka koji su imali neposredna saznanja o ovim činjenicama. Tužiteljica S. S. navela je da je otac želio da se poslovni prostori ne uračunaju u nasljedni bio to bi striktno i napisao, da je htio da njena sestra nešto dobije to bi napisao, rekao joj je da će sestri dati poslovne prostore, a mami i njoj ostale nekretnine, budući se otac smatrao vlasnikom cijele nekretnine želio ju je darovati njima trima, nitko nije rekao da bi mamu i nju isključio iz nasljedstva, a da bi sestru posebno tretirao jer bi to napisao, budući se otac smatrao vlasnikom cijele nekretnine želio ju je darovati njima trima. Iz ovakvog iskaza tužiteljice proizlazi upravo činjenica da je pok. V. B. želio dar prema tuženici K. B. K. izdvojiti iz svoje ostavinske imovine, a razlozi toga nisu uopće relevantni. Sud smatra kako je upravo to bila namjera ostavitelja jer, kako i sama tužiteljica S. S. navodi, da je želio podijeli svoju ostavinsku imovinu za svog života to bi učinio i s preostalom svojom imovinom i prema svim ostalim zakonskim nasljednicima. To pok. V. B. nije učinio, nego je spornim darovnim ugovorom raspolagao samo određenim nekretninama - poslovnim prostorima koje je darovao tuženici K. B. K.. Kako je već navedeno, nije u pravu tužiteljica koja navodi "da je htio da njena sestra nešto dobije to bi napisao" jer je upravo u citiranoj zakonskoj odredbi navodi kako se iz okolnosti može zaključiti da je to bila volja ostaviteljeva. Naprotiv, Sud smatra neutemeljenim stajalište tužiteljice S. S. "da je otac želio svoje nekretnine darovati njima trima", jer da je to stvarno tako želio - to bi i učinio. Kako je sporne poslovne prostore darovnim ugovorom darovao tuženici K. B. K., tako bi i darovnim ugovorom (ili na drugi pisani način) svoje preostale dijelove nekretnine dao tužiteljici S. S. i eventualno njihovoj majci. Međutim, kako to pok. V. B. nije učinio, Sud smatra kako je njegova volja bila isključivo da sporne nekretnine daruje tuženici K. B. K., a da se preostale nekretnine, koje čine njegovu ostavinsku imovinu, rasporede svim zakonskim nasljednicima u skladu sa Zakonom o nasljeđivanju. Neosnovan je navod tužiteljice kako "nitko nije rekao da bi otac mamu i nju isključio iz nasljedstva, a da bi sestru posebno tretirao jer bi to napisao", jer upravo iz ugovora o darovanju proizlazi da tužiteljica i njihova majka nisu isključene iz nasljedstva budući da je pok. V. B. darovnim ugovor raspolagao za života samo dijelom svojih nekretnina, dok preostale nekretnine i dalje predstavljaju njegovu ostavinsku imovinu i raspoređuju se zakonskim nasljednicima. Da je namjera pok. V. B. bila upravo ta - "sestru posebno tretirati" kako to navodi tužiteljica, govori sama činjenica da se potrudio sastaviti ugovor o darovanju, ovjeren kod Javnog bilježnika I. K.. Dakle, upravo je tuženici K. B. K. želio učiniti tu pravnu radnju i za nju izdvojiti poslovne prostore iz ostavinske imovine kao bi upravo ona bila vlasnica navedenih poslovnih prostora. Iskaz tuženice K. B. K. S. smatra istinitim i vjerodostojnim jer je temeljit, kronološki precizan i životan. Sud smatra vjerodostojnim njenu izjavu kako je "otac rekao da ukoliko dobije nekretnine denacionalizacijom te će nekretnine biti moje, a iz razloga što su ona i njena obitelj sudjelovali u postupku", jer je upravo to i uslijedilo budući je otac sastavio ugovor o darovanju nekretnina i ovjeri ga kod Javnog bilježnika, čime je jasno i na nedvojben način izrazio svoju želju i namjeru. Ovakav zaključak Suda potvrdio je i saslušani svjedok M. R. koji je naveo kako je, došavši jednom prilikom u njihov ured, V. B. rekao da bi sačinio oporuku jer ima još jednu kćer koja živi u Istri te da svu svoju imovinu želi ostaviti kćeri u Sisku, tuženici gospođi K. jer se brinula za njega, iz zahvalnosti što je ona sve za njega učinila, odnosno da nekretnine gdje je gospođa K. živjela pripadnu njoj. Pitao ga je tada kako bi to bilo najbolje za izvesti. Predložio mu je tada mogućnosti sklapanja ugovora o darovanju, te ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Nakon toga je ponovo došao u njihov ured i rekao im da je sačinio vlastoručnu oporuku. Oporuka koju je sastavio pok. V. B. i koju mu je pokazao bila sasvim dobro sastavljena, a u smislu izbjegavanja da tužiteljica u ostavinskom postupku bilo što naslijedi. Istaknuo je da, ukoliko je V. B. i darovao nešto tuženici, prema njegovim navodima, misli da je njegova želja bila da se takav dar ne uračuna u nasljedni dio tuženice, odnosno da to bude isključivo njezino. Oporuku pok. V. B. je vidio i pročitao ju je, a V. B. je u njihovom odvjetničkom uredu bio u drugoj polovici 2009. godine. Ovakvom iskazu svjedoka M. R. S. je poklonio svoju vjeru budući ga smatra istinitim, vjerodostojnim i temeljitim kada iskazuje svoju poslovnu suradnju s pok. V. B.. Ovakvim iskazom Sud smatra dokazanim kako je ostavitelj V. B. htio neuračunavanje dara koji je učinio tuženici u njen nasljedni dio.

33. Svjedoci Ž. O., Đ. K., D. Š., J. M. Š., Đ. B. nisu imali neposredna saznanja o spornom darovnom ugovoru i njegovom utjecaju na ostavinsku imovinu ostavitelja, pa stoga Sud smatra njihov iskaz irelevantnim. Svjedok B. C. potvrdio je kako mu je u bolnici otac stranaka rekao da ima nekretnine i da je s dijelom tih nekretnina oporučno raspolagao, ali ne sa svim nekretninama, jer je neke ostavio sebi, iz čega se može zaključiti kako je upravo želja oca stranaka bila da dio nekretnina kojima je tako raspolagao pripadnu osobi u čiju korist je na taj način raspolagao, a ostale koje ostavlja sebi ulaze u njegovu ostavinsku imovinu nakon njegove smrti. Svjedok D. S. nije imao neposrednih saznanja o samom darovnom ugovoru i njegovim eventualnim pravnim posljedicama. Sud je također poklonio svoju vjeru iskazu svjedoka K. K., smatrajući ga objektivnim iako se radi o sinu tuženice K. B. K., ali iz sadržaja iskaza Sud zaključuje da je istinit i vjerodostojan. Naime, u svom je iskazu naveo kako zna da je pokojni djed sačinio oporuku vezano uz svoju imovinu i zna da je s njegovom majkom sklopio ugovor, ali ne može sada točno reći kako se zove taj ugovor, ali zna u vezi s čime. Zna da je predmet tog ugovora bila nekretnina koja se sastojala od poslovnog prostora, tzv. "birtije" na uglu i još jednog malog poslovnog prostora sa strane, sve iz razloga što je njegova obitelj sudjelovala u otkupu te nekretnine i u sudskim sporovima oko povrata iste, s obzirom na to je djed želio te nekretnine ostaviti majci. Sud smatra kako je svjedok u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju bio star 21 godinu i mogao je shvatiti značaj tog pravnog posla, tim više što je bio vrlo prisan s djedom, pomagao mu i aktivno je sudjelovao u obiteljskim poslovima. Činjenica da se tada u obitelji razgovaralo da bi upravo njemu pripali sporni dijelovi nekretnina, govori u prilog da je pok. V. B. sporne nekretnine želio izdvojiti iz ostavinske imovine i da one pripadnu tuženici zbog svoje uloge koju je imala u postupcima koji su prethodili radi povrata tih nekretnina oduzetih nacionalizacijom. Također i svjedok D. K., kojem je Sud u cijelosti poklonio svoju vjeru, potvrdio je navode tuženice. Naveo je kako je postupak denacionalizacije spornih nekretnina trajao je 19 godina i oni su cijelo to vrijeme sudjelovali u tom postupku, od financiranja sudova, odvjetnika, do vožnje po cijeloj zemlji. Sud smatra vjerodostojnim njegov navod kako je namjera njegova tasta bila ta da onaj tko sudjeluje u postupku denacionalizacije dobije te nekretnine, tako da te nekretnine pripadnu tuženici koja se prihvatila postupka denacionalizacije. I na kraju svjedokinja M. K. potvrdila je navode tuženice K. B. K. da je pok. V. govorio što želi napraviti s tim nekretninama i to ostaviti svojoj djeci K., A. i K., kćeri i unucima. On je to rekao zato jer su oni jedini bili uz njega, a trebao je pomoć. Sud smatra da je ovim iskazima u dovoljnoj mjeri utvrđena prava volja ostavitelja, odnosno da se dar učinjen tuženici K. B. K. temeljem ugovora o darovanju nekretnina od dana 25. kolovoza 2009., kojim tuženici daruje nekretnine upisane u z. k. ul. br. 5214 k. o. Sisak Stari, čest. kat. br. 1112 A. S. ukupne površine 596 m², zgrada mješ. uporabe od 409 m², dvorište od 108 m² i dvorišna zgrada A. S. od 79 m², i to suvlasnički dio 183/375 etažno vlasništvo (E-1) i suvlasnički dio 12/375 etažno vlasništvo (E-2), ne uračuna u njen nasljedni dio prilikom diobe ostavinske imovine pok. V. B. u ostavinskom postupku.

34. Da se ovakav zaključak Suda ne temelji samo na iskazima stranaka i saslušanih svjedoka, već i na materijalnim dokazima, govori i činjenica je da pok. V. B. sastavio i pisanu oporuku dana 3. lipnja 2009., u kojoj je, između ostalog, naveo kako želi da svoju nekretninu koja se nalazi u S., ulica I. K. S. br. …, a odnosi se na poslovni prostor, daje svojoj K. B. K., i manji poslovni prostor br. 2. ostavlja na korištenje i uživanje supruzi M. B., a nakon njezine smrti ostaje u vlasništvu svoje kćeri K. B. K.. Za ostale nekretnine navodi da trebaju pripasti nasljednicima (tu navodi i suprugu i obje kćeri), a vezano za sporove koje je vodio glede vlasništva istih. Dakle, Sud smatra, kako je i na ovaj pisani način pok. V. B. očitovao svoju volju i to tako da navedeni poslovni prostori pripadnu isključivo tuženici K. B. K., ne uvjetujući pri tome ovakvu odluku ničim, dok za preostale nekretnine izričito navodi da trebaju pripasti ostalim sunasljednicima ovisno o ishodu navedenih sporova. Time pritom ni na koji način ne ističe da bi se dva poslovna prostora koja su pripala kćeri K. B. K. trebala uračunati i njen nasljedni dio prilikom diobe preostale ostavinske imovine u ostavinskom postupku.

35. Slijedom svega navedenog, Sud smatra u cijelosti neosnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice S. S., jer smatra kako je u postupku nedvojbeno utvrđeno da se vrijednost dara K. B. K. ne uračunava u njen nasljedni dio u ostavinskom postupku iza pok. V. B., budući se iz okolnosti ovog slučaja može zaključiti da je to bila volja ostaviteljeva pok. V. B., sve temeljem odredbe čl. 89. st. 1. i 3. ZN-a. Stoga se K. B. K., kao zakonskoj nasljednici iza pok. V. B., prigodom diobe ostavinske imovine neće uračunati u nasljedni dio vrijednost svega što je dobila na dar od ostavitelja ugovorom o radovanju. Obzirom da prema ostaviteljevoj volji dar K. B. K. ne treba uračunati u njen nasljedni dio, ona zadržava dar i sudjeluje s ostalim nasljednicima u diobi ostavine, kao da dara nije ni bilo.

36. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove. Tuženici K. B. K. priznati su troškovi koji se odnose na odvjetničku nagradu s PDV-om za sastav odgovora na tužbu, podneska od dana 6. ožujka 2019. i sastav odgovora na žalbu u visini 250,00 eura svaki podnesak te podnesak od 4. studenog 2021. u visini od 125,00 eura temeljem Tbr. 8.1., Tbr. 8.3. i Tbr. 10.6. u svezi Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12; dalje: Tarifa), na odvjetničku nagradu za zastupanja na ročištima dana 19. veljače 2019., 1. srpnja 2021., 8. rujna 2021., 9. studenog 2021., 16. listopada 2023., 10 siječnja 2024. i 18. rujna 2024. u visini od 250,00 eura za svako ročište temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak svjedoka Božidara Cikača u iznosu od 31,35 eura i sudsku pristojbu na odgovor na žalbu u iznosu os 13,27 eura, to ukupan trošak tuženice, s PDV-om, iznosi ukupno 2.669,62 eura.

 

U Petrinji, 29. listopada 2024.

 

                                                                                                       Sutkinja

                                                                                               Blaženka Navara

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: 

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. 

 

DNA:

1.Tužiteljica S. S. po punomoćnici I. M. D. B., odvjetnici iz Z.

2.Tuženica K. B.-K. po punomoćnici S. F., odvjetnici iz S.