1

                            Poslovni broj Gž Ob-28/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj Gž Ob-28/2023-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. M. iz D., OIB:…, zastupane po punomoćniku D. A., odvjetniku u D., protiv tuženice I. O. iz D., OIB:…, zastupane po punomoćnici I. O., odvjetnici u D., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-86/2019. od 28. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 29. listopada 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-86/2019. od 28. studenoga 2022. u pobijanoj točki I izreke i dijelu točke III izreke kojim tuženici nisu dosuđeni troškovi postupka.

 

II Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, te se potvrđuje navedena presuda u pobijanoj točki II izreke i dijelu točke III izreke, kojim tužiteljici nisu dosuđeni troškovi postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku citiranom u izreci odlučeno je:

 

„I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu između B. O. i S. O. predstavlja dvosobni stan 22. etaže s kojim je povezano vlasništvo dvosobnog stana na trećem katu u čest. zgr. 1547 k.o. G., koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, dnevnog boravka, kupaonice s WC-om, sve u površini od 51,23 m2, te pripadajuće drvarnice uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice V. M. kojim se traži da je tuženica dužna trpjeti uknjižbu 1⁄2 vlasništva dvosobnog stana 22. etaže s kojim je povezano vlasništvo dvosobnog stana na trećem katu u čest. zgr. 1547 k.o. G., koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, dnevnog boravka, kupaonice s WC-om, sve u površini od 51,23 m2, te pripadajuće drvarnice uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine na ime S. O., OIB: 86413653143, uz istovremeno brisanje tuženičinih 1⁄2 dijela prava vlasništva predmetnog stana, u roku od 15 dana, kao i u dijelu u kome je tužiteljica zahtijevala parnični trošak i to sa zateznim kamatama uvećanim za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

III. Svaka parnična stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.“

 

2. Protiv točke II presude, kojim je njezin zahtjev odbijen, te dijela točke III izreke kojim joj nisu dosuđeni troškovi postupka tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) te predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda i tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti a tuženici naložiti da joj naknadi troškove parničnog postupka, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženica je podnijela žalbu protiv točke I presude, te dijela točke III kojim joj nisu dosuđeni troškovi postupka, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda te tužbeni zahtjev odbije, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenja a tuženici dosude troškovi žalbe.

 

4. Na žalbe nije podnesen odgovor.

 

5. Žalbe nisu osnovane.

 

6. Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, te je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a o odlučnim činjenicama sud je dao valjane razloge, pa nije ostvarena niti bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11. na koju se ukazuje u žalbi tuženice.

 

7. U predmetnom postupku tužiteljica traži da sud utvrdi, da nekretnine navedene u izreci presude i rješenja predstavljaju bračnu stečevinu pok. S. O. i B. O., čemu se tuženica (njihova kći) protivi.

 

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je tužiteljica dana 13. srpnja 2010. godine pokrenula parnični postupak protiv S. O. pred Općinskim sudom u Dubrovniku radi isplate iznosa od 25.000,00 eura koju svotu je tužiteljica pozajmila S. O.. Navedeni postupak se vodio pred ovim sudom pod posl. br. P-936/10 i u tom postupku tužiteljica ishodila pravomoćnu i ovršnu presudu zbog ogluhe pod posl. br. P-936/10 od 29. rujna 2010. godine, kojom je naloženo S. O. da isplati tužiteljici u roku od 15 dana iznos od 25.000,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao i da joj plati troškove postupka u iznosu od 6.297,78 kuna, sve s pripadajućim zateznim kamatama, a što proizlazi iz tog predmeta kojeg je sud pregledao u dokaznom postupku. U tom sudskom predmetu postoji i pisana "izjava i priznanica" koju je majka tuženice S. O. dana 10. kolovoza 2007. godine potpisala i ovjerila svoj potpis isti dan kod javnog bilježnika N. V. kojom potvrđuje da joj je V. M. posudila, a da je ona primila novčani iznos od 25.000,00 eura, te da se obvezuje vratiti taj iznos V. do 15. rujna 2007. godine (listo tog spisa 4),

- da je tužiteljica protiv S. O. pokrenula ovršni postupak pred ovim sudom dana 15. studenog 2010. godine, pod posl br. Ovr. 1454/10 na motornom vozilu D. M. godina proizvodnje 2001. reg. oznake DU … koji je bio u vlasništvu S. O. u evidencijama MUP-a na dan 12. studenog 2010. godine, te je bilo doneseno rješenje o ovrsi dana 24. studenog 2010. godine, ali je taj ovršni postupak obustavljen rješenjem od 3. listopada 2011. godine, jer je S. O. automobil na kojem je bila određena ovrha darovala tuženici pisanim ugovorom o darovanju od 27. srpnja 2010. godine na kome je bio ovjeren potpis darovateljice kod javnog bilježnika isti dan, ali nije nikad proveden u evidencijama MUP-a o vlasništvu na vozilima, a darovanje je izvršeno malo nakon podnošenja tužbe u predmetu tog suda pod posl. br. P-936/10 (tužba podnesena 13. srpnja, a darovanje sačinjeno 27. srpnja 2010. g), pa kako je u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu automobil već bio darovan to je ovrha obustavljena na tom predmetu ovrhe, a odlučeno je da će se ovrha nastaviti na novčanim sredstvima po svim računima ovršenice pod novim poslovnim brojem, a bilo je doneseno rješenje o privremenoj pljenidbi svih štednih uloga ovršenice S. O. pod posl. br.1454/10 od 24.veljače 2011. godine, po kome se tužiteljica nije naplatila.

Potom je tužiteljica dana 3. listopada 2012. godine podnijela prijedlog za ovrhu na novom predmetu ovrhe, odnosno novim sredstvom ovrhe i to na nekretninama S. O. u k.o. S. na kojima je bila suvlasnik, te je doneseno rješenje o ovrsi 26. listopada 2012. godine pod posl. br. Ovr-1107/2012, a odlučujući o žalbi S. O. izjavljene protiv tog rješenja, Županijski sud u Dubrovniku je svojim rješenjem broj Gž1753/12 od 8. travnja 2015. godine, preinačio prvostupanjsko rješenje o ovrsi tog suda posl. br. Ovr-1107/2012 od 26. listopada 2012. godine, na način da se prijedlog za ovrhu na novom predmetu, odnosno novim sredstvom odbija s obrazloženjem da još nije provedena ovrha po privremenoj pljenidbi ovršenikovih računa jer to rješenje nije ni dostavljeno ovršenikovim dužnicima (bankama), pa nije doneseno niti je moglo biti doneseno rješenje o ovrsi na računima ovršenika. Rješenjem od 14. travnja 2015. godine pod posl br. Ovr-1107/2012 je ovršni postupak prekinut jer je ovršenica Silvija Orlić preminula dana 2. siječnja 2015. godine. Sve to proizlazi, a sud utvrđuje na temelju uvida u ovosudne ovršne spise O-1454/10 i O-1107/12,

- da je potraživanje tužiteljice prema tuženici ostalo nenaplaćeno osim za iznos od 2.500,00 eura koje joj je tuženica platila što priznaje i sama tužiteljica u svom iskazu (l.s. 120),

- da su se u ostavinskom postupku iza pok. S. O., koja je preminula 2. siječnja 2015. godine što je vidljivo iz smrtovnice, a koji se vodio pred javnim bilježnikom L. B. u D. kao povjerenikom Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. O-36/15, nasljednici prvog nasljednog reda, njen bračni drug B. O. i kćerka tuženica odrekli nasljedstva, a u ostavinsku masu su prijavili samo nekretnine u k.o. S., te taj postupak još uvijek nije dovršen, a u tom postupku se javila i tužiteljica obavještavajući podneskom da u ostavinsku masu ulazi i predmetni stan kao bračna stečevina, a što sve proizlazi, a sud utvrđuje na temelju ostavinskog spisa spisa O-36/15,

- da dana … 2016. godine umire i B. O., suprug S. O., a otac tuženice, da je iza pok. B. O. vođen ostavinski postupak pred javnim bilježnikom L. B. u D. kao povjerenikom Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. O-1783/16, te da je u tom ostavinskom postupku utvrđeno da njegovu ostavinsku imovinu, između ostalog, čini i cjelina prava vlasništva dvosobnog stana na trećem katu u čest. zgr. 1547 k.o. G. koja se sastoji od dvije sobe, kuhinje, dnevnog boravka, kupaonice s wc-om, sve u površini od 51,23 m2 te pripadajuća drvarnica uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, sve upisano u zk. ul. 2528 k.o. G., a njegovom je nasljednicom proglašena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju pod posl br. O-1783/16 od 26. siječnja 2017. godine, njegova kćerka – tuženica u ovoj parnici I. O., a što proizlazi, a sud utvrđuje iz tog ostavinskog spisa. Također je iz tog ostavinskog spisa vidljivo da je ovaj sud u zemljišnoknjižnom postupku Z-1271/17 rješenjem od 26. siječnja 2017. godine pravomoćno odbio provedbu uknjižbe tog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju jer ostavitelj B. O. u času podnošenja prijedloga za upis u zemljišnu knjigu nije bio upisan kao vlasnik, ni kao suvlasnik predmetnog stana, već da je bilo uknjiženo fiducijarno vlasništvo na korist S. b. d.d. koji prijenos vlasništva je izvršen radi osiguranja duga u iznosu od 70.000,00 eura,

- da je kao "prethodni vlasnik" dvosobnog stana kojega je naslijedila tuženica, iza pok. B. O., 22. etaže s kojim je povezano vlasništvo dvosobnog stana na trećem katu u čest. zgr. 1547 k.o. G. koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, dnevnog boravka, kupaonice s wc-om, sve u površini od 51,23 m2, te pripadajuće drvarnice uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, sve upisano u zk. ul. 2528 k.o. G., temeljem Ugovora o kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva broj: 45027/03, od 22. rujna 2003. godine (l.s. 10) bila upisana Splitska banka d.d. iz Splita, a da je kao "potonji vlasnik" temeljem istog ugovora bio istodobno upisan otac tužiteljice B. O.. Da je u Ugovoru o kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva broj: 45027/03, od 22. rujna 2003. godine majka tužiteljice, S. O. bila sudužnik, dok je fiducijarni dužnik bio I. G. (kojeg je zastupala kao punomoćnica baš S. O.), prodavatelj tog stana za koji su roditelji tuženice podigli kredit kod S. b. d.d. za kupovinu tog stana. Navedeno proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu od 19. siječnja 2021. godine (l.s. 28), te iz Ugovora o kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva broj: 45027/03, od 22. rujna 2003. godine (l.s. 10),

- da je Ugovorom o kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva broj: 45027/03, od 22. rujna 2003. godine (l.s. 10) koji je zaključen s roditeljima tuženice bilo ugovoreno kao sredstvo osiguranja tražbine po tom kreditu u točki 10.1.1. da se "radi osiguranja otplate kredita, odnosno naplate svih tražbina iz Ugovora; troškova, naknada, redovitih i zateznih kamata i glavnice i izvršenja drugih preuzetih obveza zasnovanih na Ugovoru, Fiducijarni dužnik (I. G.) pristaje i ovlašćuje Kreditora (S. b. d.d.), da izvrši prijenos prava vlasništva sa Fiducijarnog dužnika na Kreditora, nekretnine (predmetna nekretnina iz ove parnice). Fiducijarni dužnik je suglasan da Kreditor, na temelju ovog Ugovora – Sporazuma o osiguranju – bez potrebe naknadnog odobrenja, zatraži i provede prijenos prava vlasništva u zemljišnim knjigama na nekretninama iz ove točke (predmetni stan iz ove parnice), uz zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja novčanih i drugih tražbina iz Ugovora",

- da je predmetni stan kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice između sada pok. S. i pok. B. O., roditelja tuženice, ugovorom u kupoprodaji nekretnina između prodavatelja I. G. iz D. i kupca B. O., oca tuženice na kome je ovjeren potpis prodavatelja pred javnim bilježnikom u D., A. S. (list spisa 103) dana 3. rujna 2003. godine (kada se smatra da je ugovor i zaključen), a stan je kupljen za cijenu od 600.000,00 kn, s tim da je kupac isplatio prodavatelju iznos od 75.000,00 kn, pa mu je preostalo isplatiti po tom ugovoru preostali iznos od 525.000,00 kn do 15. rujna 2003. godine, a što proizlazi, a sud utvrđuje iz tog ugovora (l.s. 103),

- da su punomoćnici stranaka na ročištu od 21. siječnja 2021. godine izjavili da je između stranaka nesporno da su S. i B. O. živjeli u bračnoj zajednici cijeli svoj život (l.s. 22), međutim, to je naknadno u svom stranačkom iskazu tuženica faktički opovrgla navodeći da su njeni roditelji kupili predmetni stan (pored već postojećeg stana u istoj zgradi) jer im je ideja bila da se nakon toga razdvoje i da žive svak za sebe, odvojeno i da se razvedu. Da je nakon kupnje tog stana da je otac živio u tom kupljenom stanu, a majka zajedno s njom u stanu koji je majka naslijedila od svoje majke ( koji je u istoj zgradi), da je majka kuhala za njih dvoje, a da se otac hranio zasebno kod svoje majke i da je taj odvojeni život trajao oko godinu dana, nakon čega su sjeli i razgovarali, te su počeli živjeti zajedno sve do 2008. ili 2007. godine,

- da sud utvrđuje, unatoč naknadnim navodima tuženice, da su B. i S. O., roditelji tuženice, u trenutku kupnje predmetnog stana bili u braku i u bračnoj zajednici što proizlazi i iz iskaza same tuženice, a i iz činjenice da su za kupnju tog stana zajedno uzeli kredit od S. b. d.d S. dana 22. rujna 2003. godine, te su u tom ugovoru o kreditu oboje bili u obvezi vratiti kredit B. kao dužnik, a S. kao sudužnik iz čega se vidi da su bili u financijskoj zajednici zajednički preuzimajući financijska prava i obveze. Također su B. i S. O. bili u bračnoj zajednici i u vrijeme kada se S. zadužila kod tuženice 2007. godine budući su bili u braku, a i tuženica potvrđuje da su do tada živjeli ponovno zajedno, a da su se odnosi njenih roditelja poremetili tek nakon što se saznalo za njene dugove. I sama tužiteljica potvrđuje u svom iskazu da su Božo i Silvija živjeli zajedno kada im je ona došla na kućni prag 2009. ili 2010. godine kako bi upoznala B. s postojanjem duga S. prema njoj, a da je B. nakon S. smrti govorio da bi on to mogao vratiti za 5 godina, a da nisu bili u bračnoj zajednici ne bi ni priznavao S. dug, već bi se odmah usprotivio. Sud utvrđuje da su B. i S. O., roditelji tuženice sve do S. smrti koja se 2010. godine teško razboljela i koja je umrla … 2015. godine i dalje živjeli u bračnoj zajednici sve do S. smrti, jer kada se nisu do tada razveli i odvojili teško je za očekivati da bi se razdvojili za vrijeme njene teške bolesti, unatoč njenim dugovima, i nesuglasicama između bračnih drugova,

- da se na predmetnom stanu kao vlasnici u zemljišnim knjigama nisu nikad bili upisali, ni majka, ni otac tuženice za svoga života kao vlasnici, što tvrdi sama tuženica, a i proizlazi iz izvoda iz zemljišnih knjiga (radi čega se tuženica nakon što je naslijedila oca i nije mogla odmah uknjižiti u zemljišnim knjigama na tom stanu prije nego što je kredit otplaćen banci), te da je nakon očeve smrti tuženica otplatila preostale dvije godine anuiteta po kreditu, nakon čega se tuženica uknjižila u zemljišne knjige kao isključiva vlasnica 1/1 predmetnog stana, budući ga je prethodno naslijedila od svoga pok. oca B. u ostavinskom postupku, a prije nje je u zemljišne knjige kao "prethodni vlasnik" bila uknjižena S. b. d.d. S. (fiducijarni vlasnik).

 

9. S obzirom na takva činjenična utvrđenja, koja su utemeljena na pravilnoj ocjeni dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP, pravilno prvostupanjski sud zaključuje, da je sporni stan bračna stečevina sada pok. B. i S. O..

 

10. Člankom 248. Obiteljskog zakona (NN br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, dalje: OBZ/03), koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme kupovine predmetnog stana i u vrijeme smrti S. O., je bilo propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

 

11. Člankom 249. OBZ/03, koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme kupovine predmetnog stana i u vrijeme smrti S. O., je bilo propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

 

12. S obzirom da nesporno između sada pok. B. O. i S. O. nije bilo drugačije ugovoreno, a da se radi o imovini stečenoj radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, isti su bili suvlasnici spornog stana na temelju samog zakona – prethodno citiranih odredaba ObZ/03– svaki u ½ dijela.

 

13. Nisu zato odlučni navodi žalbe tuženice da bi stan bio isključivo vlasništvo B. O. nakon ispunjenja uvjeta iz kredita, neovisno o tome što je isti bio glavni dužnik, kao i da je imao veća primanja od pok. S. O., jer udjeli u stjecanju nisu odlučni kada se radi o nekretninama stečenima u vrijeme važenja ObZ/03, koji sadrži predmnjevu o jednakim udjelima u suvlasništvu bračne stečevine, ako nije drukčije ugovoreno.

 

14. Radi toga prvostupanjski sud osnovano nije provodio dokaze o zaposlenju i visini primanja pok. S. O., jer ti dokazi nisu odlučni za odluku u ovoj pravnoj stvari, kada je stan stečen ugovorom od 3. rujna 2003., pa nije osnovan niti prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

15. Neosnovano tuženica prigovara i pravnom interesu tužiteljice za podnošenje tužbe, jer ista u ovoj parnici, koja nije parnica radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika, nije dužna dokazivati da se nije mogla naplatiti iz druge imovine pok. S. O., nakon nastavka ovršnog postupka iza smrti iste.

 

16. Sporni stan, kako proizlazi iz navedenih činjeničnih utvrđenja, postao je nakon otplate kredita vlasništvo pok. B. O., a naslijedila ga je tuženica, pa tužiteljica nije mogla ni na koji način nastaviti postupak ovrhe i tražiti ovrhu na tom stanu. Ovo neovisno o tome je li taj stan trebao ili nije trebao biti prijavljen kao dio ostavinske mase iza pok. S. O., jer u trenutku njezine smrti kredit nije bio otplaćen već je bilo upisano fiducijarno vlasništvo banke (kao "prethodnog vlasnika").

 

17. Tužiteljica kao vjerovnica pok. S. O. ima pravni interes tražiti utvrđenje udjela u imovini koja predstavlja bračnu stečevinu, što ista u ovom postupku i traži, budući da je prvostupanjski sud, na temelju provedenih dokaza, pravilno utvrdio da sporni stan, stečen radom za vrijeme trajanja bračne zajednice B. i S. O., jest dio te bračne stečevine.

 

18. Tuženica je u ostavinskom postupka iza pok. B. O. naslijedila sporni stan, koji je bio opterećen dugom (nisu bili otplaćeni svi anuiteti) te se nakon ispunjenja ugovornih pretpostavki, upisala u zemljišnim knjigama kao vlasnica istog. B. O., međutim, kao suprug S. O., mogao je po samom zakonu, budući da oni nisu ugovorili drukčije, steći samo suvlasnički dio od ½ navedenog stana, jer je preostalih ½ na temelju zakona bračna stečevina S. O., dužnice tužiteljice.

 

19. Tuženica u žalbi prigovara da je njezin otac sam kupio stan, te da je dio kupoprodajne cijene platio iz kredita a dio iz vlastitih sredstava. Iz njezinog iskaza proizlazi da je kredit iznosio 75.000,00 eur, a stan je plaćen, kako misli, 85.000,00 eura, a razlika je plaćena od očeve zarade jer je bio kapetan duge plovidbe. Ta zarada, međutim, na temelju čl. 248. ObZ/03 predstavlja bračnu stečevinu jer je istom odredbom propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a ne posebnu imovinu.

 

20. Činjenica, da niti S. niti B. O. nisu za života bili upisani u zemljišnim knjigama kao vlasnici spornog stana, ne utječe na taj zaključak, kao niti činjenica, da je nakon otplate kredita bio upisan samo B. O.. Naime, kako pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, člankom 120. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, s izmjenama posljednja izmjena 94/17; u daljem tekstu ZOV) je propisano da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Člankom 115. st. 4 ZOV je propisano da stjecanje vlasništva na temelju pravnog posla ne utječe na prava trećih koja postoje na toj stvari, osim ako je drukčije određeno zakonom radi zaštite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ili druge javne evidencije namijenjene spoznaji mjerodavnih podataka.

 

21. Kada je S. O. stekla suvlasništvo spornog stana na temelju samog zakona, upis na temelju pravnog posla prethodnog vlasništva banke, a potom potonjeg vlasništva B. O., ne može utjecati na njezino pravo (pri čemu je bračna stečevina bila opterećena dugom, koji je podmirila sama tuženica, da bi potom naslijedila sporni stan i upisala svoje pravo vlasništva na istom).

 

22. Neosnovano tužiteljica pobija odluku u dijelu u kojem je njezin zahtjev, da je tuženica dužna trpjeti uknjižbu ½ dijela vlasništva spornog stana na ime pok. S. O., odbijen kao neosnovan.

 

23. U konkretnom slučaju ne radi se, po mišljenju ovog suda, o situaciji iz čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13, 60/13, 108/17, dalje: ZZK), kojim je propisano, da je nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

 

23.1. Pravo na upis u zemljišnu knjigu proizlazi iz prava vlasništva nekretnine, a koje je pok. S. O. stekla, u omjeru od ½ dijela, na temelju samog zakona; tužiteljica međutim ne može tražiti upis prava vlasništva osobe koja više nije živa, te ne može stjecati prava i obveze u smislu čl. 17. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) niti može biti stranka u postupku u smislu čl. 77. st. 1. ZPP.

 

24. Tužiteljica se ima pravo naplatiti iz ½ dijela prava vlasništva spornog stana koji predstavlja bračnu stečevinu njezine dužnice, ali isto ne pretpostavlja mogućnost prethodnog upisa u zemljišnim knjigama te, sada pokojne dužnice kao suvlasnice, u ovom postupku, za što za vrijeme njezinog života nikada nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti (i nakon otplate kredita, za upis njezinog prava suvlasništva bio bi potreban bilo sporazum sa B. O. kao suprugom, bilo sudska odluka o tome da nekretnina predstavlja bračnu stečevinu).

Pri tom upisom pok. S. O. u zemljišnim knjigama kao suvlasnice u ½ dijela tužiteljica ne bi mogla ostvariti nikakvu svrhu jer ne može voditi nikakav postupak, niti parnični niti ovršni, protiv osobe koja više nije živa, nego samo protiv nasljednika.

 

25. Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju pravilne primjene čl. 154. st. 4. ZPP.

 

26. U skladu s navedenim, odlučeno je, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 29. listopada 2024.

 

                                                                                                               

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.