Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: Gž R-843/2024-2
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-843/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišić, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Sabine Dugonjić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. U., K., OIB:…, koju zastupa punomoćnik I. Ć., odvjetnik u I., protiv tuženika S. d.o.o., S., OIB:…, kojeg zastupa zakonski zastupnik S. Ž., direktor tuženika, a on po punomoćniku K. B., odvjetniku u I., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-7115/2021-29 od 17. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 29. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-7115/2021-29 od 17. srpnja 2024.
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici, na ime neto plaće, iznos od 2.787,18 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose i razdoblja kako je navedeno u izreci (toč. I), naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici, na ime neto otpremnine, iznos od 3.483,97 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 1.2.2019. do isplate (toč. II), te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.577,95 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. srpnja 2024. do isplate (toč. III).
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine i odbaci tužbu, podredno istu ukine i vrati na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a na koju temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
5. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a, na koju žalbom ukazuje tuženik, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturiječna i ista se može ispitati.
6. Tijekom postupka prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan niti žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Prvostupanjski je sud utvrdio, sa kojim utvrđenjima je suglasan i ovaj sud:
- da je prednik tužiteljice pok. S. U. bio radnik tuženika temeljem ugovora o radu 1. 8. 2000. na radnom mjestu KV trgovac,
- da je odlukom o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 15.15.11.2018. predniku tužiteljice otkazan ugovor o radu zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga, te da mu je ugovor o radu prestao istekom otkaznog roka 31. 1. 2019.,
- da mu je navedenom odlukom priznato pravo na otpremninu u visini od 26.250,00 kn, a koja dospijeva na naplatu danom prestanka radnog odnosa,
- da je prednik tužiteljice pok. S. U. umro 31. 1. 2020., te da ga je temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika M. J.¹ br. O-259/2020, UPP/OS-65/2020 od 17. 6. 2020. na temelju zakona i ustupa naslijedila supruga Ivka Ujević-tužiteljica,
- da prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke M. J.² od 17. travnja 2024., na koji stranke nisu imale primjedbe, utvrđeno kako je iz podataka Porezne uprave, Područni ured S. evidentno kako su za prednika tužiteljice plaćeni doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, te da je vještak, kako bi sa sigurnošću utvrdio eventualnu neisplatu neto plaća i otpremnine od OTP banke zatražio je i dobio promet po tekućem računu pok. S. U. od 1.1.2019. do dana zatvaranja računa, a iz kojeg prometa po računu nije vidljiva isplata neto plaće za utuženi period niti isplata otpremnine,
- da prema nalazu i mišljenju vještaka tuženik predniku tužiteljice pok. S. U. nije isplatio osobni dohodak u ukupnom neto iznosu od 2.787,18 Eur, kao što mu nije isplatio niti otpremninu dospjelu 31.1.2019. u ukupnom neto iznosu od 3.483,97 Eur.
8. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo sadržano u odredbama čl. 7 st. 1, 92 st. 1 i čl. 126 Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) kada je tužbeni zahtjev usvojio, te imajući u vidu vještačenje vještaka Jovića, tužiteljici na ime neisplaćenih plaća njenom pravnom predniku za utuženo razdoblje dosudio zatraženi iznos od 2.787,18 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos, koje teku od 16-og u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, te na ime otpremnine zatraženi iznos od 3.483,97 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. veljače 2019. (dospijeće otpremnine je danom prestanka radnog odnosa 31. 1. 2019. pa od sljedećeg dana) pa do isplate.
9. Na žalbene navode da tužiteljica nema pravo na isplatu otpremnine, jer da se radi o neprenosivom pravu, za odgovoriti je da samo kad je radnik umro tijekom otkaznog roka ugovor o radu prestaje smrću, a ne otkazom, te njegovi nasljednici nemaju pravo na isplatu otpremnine (tako i Županijski sud u Zagrebu, Gž 6953/01 od 1.10.2002., Izbor odluka VSRH 2/2002-108). Dakle, iz navedenog se može zaključiti da radnik (pa i nasljednici u slučaju njegove smrti) ima(ju) pravo na otpremninu samo i ako radni odnos prestane temeljem otkaza, što se u konkretnom slučaju ispunilo.
10. Žalitelj neosnovano smatra da je prvostupanjski sud trebao odbaciti tužbu, jer tužiteljica nema interes za vođenjem ovog postupka, obzirom je poslodavac sukladno odredbama ZR izdao predniku tužiteljice obračune isplaćene/neisplaćene plaće za navedeno razdoblje u smislu članka 93. ZR, a što da je nesporno, obzirom se upravo prednik tužiteljice naplatio za ranija razdoblja putem navedenih obrazaca.
Naime, čl.93. Zakona o radu, poslodavac je dužan, najkasnije 15 dana od dana isplate plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade za neiskorišteni godišnji odmor, radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni. Stavkom (2) istog članka je propisano da poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće, otpremninu ili naknadu za neiskorišteni godišnji odmor ili ih ne isplati u cijelosti dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela njihova isplata radniku dostaviti:1. obračun u kojem će biti iskazan ukupan iznos plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor u propisanom sadržaju, 2. obračun iznosa plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade plaće za neiskorišteni godišnji koji je bio dužan isplatiti u propisanom sadržaju. Stavkom (4) čl. 93. ZOR je propisano da je Poslodavac dužan u obračunu plaće ili naknade plaće iz stavka 1. ovoga članka iskazati i iznos dospjelih i isplaćenih primitaka koje radnik, u skladu s člankom 90.a ovoga Zakona, ostvaruje na temelju radnog odnosa, dok je stavkom (5) određeno kako su Obračuni iz stavka 2. tog članka su ovršne isprave. Dakle, ukoliko je prednik tužiteljice posjedovao Obrazac NO1, a je, u smislu čl. 93. st. 3. i 4. ZR-a, tužiteljica je mogla i trebala temeljem navedenih ovršnih isprava pokrenuti ovršni postupak, a nije.
11. Naime, na navedeno je za odgovoriti da je tuženik tijekom postupka ustvrdio da je predniku tužiteljice uručio obrasce NP1 i NO1, što međutim nije ničim dokazao, ali da ne zna da li se isti naplatio putem izdanih obrazaca, dok je tužiteljica ustvrdila da isti obrasci za utuženo razdoblje nisu niti primljeni, te se i nije mogla izvršiti naplata po istima. Iz podataka u spisu razvidno je da se zaplijenjena sredstva odnose na osobni dohodak za razdoblje do lipnja 2018., dakle nije naplaćen iznos iz tužbenog zahtjeva za utuženo razdoblje kolovoz 2018.-prosinac 2018. te siječanj 2019.
12. Stoga po mišljenju ovog suda tuženik sada u žalbi neosnovano problematizira pitanje utjecaja postojanja pravnog interesa za postavljanje tužbenog zahtjeva za isplatu i njegovog utjecaja na postojanje razloga za dopuštenost tužbenog zahtjeva. Prigovor nedostatka pravnog interesa, kojeg je istaknuo tuženik u žalbi, predstavlja procesni prigovor od kojeg ovisi dopuštenost tužbe, dakle parničnog postupka kao puta pravne zaštite. Tijekom postupka tuženik nije isticao prigovor nedostatka pravnog interesa, naprotiv, nakon što je predložio da se za potrebe financijskog vještačenja, kojem se nije protivio, zatraži od FINE, Poslovnica S. podatak o tome je li prednik tužiteljice vodio postupak prisilne naplate predmetnih tražbina, na temelju kojeg podatka je nedvojbeno utvrđeno da isti postupak nije vođen, niti su sredstva zaplijenjena, što je potvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, tuženik na zakazana ročišta nije pristupao, iako uredno pozvan (23. svibnja 2024., 12. lipnja 2024.) niti je stavljao daljnje dokazne prijedloge.
13. Radi svega naprijed navedenog trebalo je temeljem odredbi čl. 368 st.1 ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
14. Odluci o parničnom trošku glede broja i vrsti radnji za koje je tužiteljici priznat trošak, tuženik određeno ne prigovara, pa ista nije bila predmetom razmatranja ovog suda.
15. Odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovanim, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154 st.1 ZPP).
U Zagrebu, 29. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Josip Grubišić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.