1

Poslovni broj Gž Ob-468/2024-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj Gž Ob-468/2024-2

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. P. iz M.,  OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici Z. V. i S. J., odvjetnici iz O. društva V. i partneri, R.,  protiv tužene I. V. P. iz M., OIB: …, koju zastupaju punomoćnice S. P. i I. L., odvjetnice u Z. odvjetničkom uredu S. P. i I. L. u R., uz sudjelovanje maloljetne djece V. P.1, OIB: … i V. P.2, OIB: …, koje oboje zastupa posebna skrbnica D. V., diplomirana pravnica iz Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica R., radi razvoda braka s maloljetnom djecom, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-328/2023-21 od 19. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužene I. V. P. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci,  poslovni broj P Ob-328/2023-21 od 19. srpnja 2024., u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za plaćanjem uzdržavanja za maloljetnu djecu V. P.1 i V. P.2, za iznos od 163,00 eura mjesečno za svako dijete, odnosno za iznos od 326,00 eura mjesečno ukupno za oba maloljetna djeteta, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu pod točkom V. izreke, u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka.

 

II. Preinačuje se navedena presuda  u dijelu pod točkom IV. izreke, u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za plaćanjem uzdržavanja za maloljetnu djecu V. P.1 i V. P.2, za iznos od 50,00 eura mjesečno za svako dijete, odnosno za iznos od 100,00 eura mjesečno ukupno za oba maloljetna djeteta, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i u tom dijelu sudi:

Nalaže se ocu T. P. doprinositi za uzdržavanje maloljetne V. P.1 i maloljetnog V. P.2, pored suđenog iznosa od 700,00 eura mjesečno po svakom djetetu, daljnji iznos od 50,00 eura po svakom djetetu, odnosno 100,00 eura mjesečno ukupno za oba maloljetna djeteta, s time da je tekuće obroke dužan platiti za svaki mjesec najkasnije do tridesetog u mjesecu za tekući mjesec, počevši od 1. svibnja 2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a razliku dospjelih i neplaćenih iznosa uzdržavanja do pravomoćnosti ove presude, dužan je platiti odjednom u roku od 15 dana s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini obrok uzdržavanja od dospijeća pa do isplate, a buduće obroke kako isti budu dospijevali, a za slučaj zakašnjenja, s pripadajućim kamatama po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve to na tekući račun tužene I. V. P. I. …, otvoren kod P. banke Z. d.d.

 

III. Nalaže se tužitelju T. P. naknaditi tuženoj I. V. P. žalbeni  trošak u iznosu od 50,24 eura, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Razvodi se brak sklopljen 3. rujna 2008. godine između tužitelja T. P., M., OIB: … i tužene I. V. P. rođene V.,  M., OIB: …, koji brak je upisan u matici vjenčanih matičnog područja Opatija za 2008. pod rednim brojem ….

 

II. Zajednička maloljetna djeca stranaka V. P.1, OIB: …, rođene …. godine u R. i V. P.2, OIB: …, rođen …. u R., nastaviti će živjeti s majkom I. V. P. na adresi …, M..

 

III. Osobni odnosi između oca i djece ostvarivat će se nedjeljom od 10:00 do 18:00 sati, kada otac boravi u Republici Hrvatskoj, ovisno o želji i mogućnosti djece i oca te njihovom prethodnom dogovoru.

 

IV. Tužitelj je dužan doprinositi za uzdržavanje maloljetne V. P.1 i maloljetnog V. P.2 iznos od 700,00 € mjesečno po svakom djetetu, s time da je tekuće obroke dužan platiti za svaki mjesec najkasnije do tridesetog u mjesecu za tekući mjesec počev od 1. svibnja 2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a razliku dospjelih i neplaćenih iznosa uzdržavanja do pravomoćnosti ove presude dužan je platiti odjednom u roku od 15 dana s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče na svaki pojedini obrok uzdržavanja od dospjelosti do isplate, a buduće obroke kako isti budu dospijevali, a za slučaj zakašnjenja, s pripadajućom kamatom, sve po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je

Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, na tekući račun tužene I. V. P. I. …, otvoren kod P. banke Z. d.d.

 

V. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.“

 

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom IV. izreke (u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za plaćanjem uzdržavanja za maloljetnu djecu za iznos od 163,00 eura mjesečno za svako dijete, odnosno za iznos od 326,00 eura mjesečno ukupno za oba maloljetna djeteta) te sadržajno pod točkom V. izreke (u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka), žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno u tom dijelu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od sveukupno 156,25 eura, uvećano za sudske pristojbe prema odluci suda.

             

3. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

 

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st.2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženica u žalbi sadržajno upire, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno  ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

             

5. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, međutim na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, djelomično je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, čemu tuženica žalbenim navodima osnovano prigovara.

             

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za razvod braka te, posljedično tome, odluka o ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi, odluka o stanovanju zajedničke maloljetne djece nakon razvoda braka, odluka o ostvarivanju osobnih odnosa između maloljetne djece i roditelja s kojim djeca ne stanuju (oca), kao i odluka o uzdržavanju maloljetne djece, po zahtjevu tužitelja, oca, kao roditelja s kojim djeca ne stanuju te po zahtjevu (protutužbenom) tuženice, majke, kao roditelja s kojim djeca stanuju.

             

7. U žalbenom stupnju postupka ostala je sporna odluka o visini iznosa uzdržavanja maloljetne djece, kao i odluka o troškovima postupka.

 

8. Žaliteljica smatra da je pravilno trebalo utvrditi mjesečni iznos uzdržavanja svakom maloljetnom djetetu u visini od 913 eura, pozivajući se žalbenim navodima na medicinsku dijagnozu maloljetne kćeri V.1 uslijed koje ima povećane posebne potrebe koje uzrokuju povećane troškove života (mora redovno ići na kontrole, biti na posebnoj prehrani, ići u bolnicu na bolnička liječenja i sl.), koje povećane troškove života ima i maloljetni sin V.2 (zbog nužne psihološke potpore uzrokovane nasiljem u obitelji te bavljenja sportom), upirući na Odluku o Tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta kojom je procijenjen mjesečni iznos uzdržavanja za djecu u dobi od 13-18 godina, na iznos od 913,00 eura (koji je predmetom protutužbenog zahtjeva za svako dijete), s obzirom na primanja oca koji ostvaruje plaću iznad najvišeg utvrđenog iznosa u Tablici, naglašavajući da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje.

 

9. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi slijedeće:

 

- da između stranaka nije sporno da je njihova bračna zajednica prestala 30. travnja 2023., da su stranke suglasne da se njihov brak razvede i da se o pitanjima roditeljske skrbi nad djetetom prihvati njihov sporazum, odnosno da roditelji ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb nad maloljetnom djecom te da djeca nastave stanovati s majkom, a da s ocem ostvaruju osobne odnose prema želji i mogućnostima djece i oca, s obzirom na to da otac radi u inozemstvu,

 

- da iz nalaza i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb, Područni ured O., na koji stranke nisu imale primjedbi, proizlazi da je u nalazu i mišljenju po provedenoj obiteljskoj procjeni zaključno ocijenjeno da oba roditelja imaju psihofizičke karakteristike koje im omogućavaju vođenje skrbi o maloljetnoj djeci, međutim, da je odnos između oca i djece narušen, odnosno da se tijekom odrastanja djece nije razvijao kvalitetan odnos temeljem povezanosti, bliskosti i privrženosti, pa da djeca ne izražavaju interes za ostvarivanjem kontakata, s time da je, s obzirom na to da je pravo na ostvarivanje osobnih odnosa, pravo djece te pravo i dužnost roditelja, mišljenje Hrvatskog zavoda da i nadalje djeca trebaju stanovati s majkom, a da s ocem ostvaruju osobne odnose i to nedjeljom u periodu od 10,00 do 18,00 sati, kada otac boravi u Republici Hrvatskoj, a po mogućnosti i više po dogovoru oca i maloljetne djece,

 

- da je posebna skrbnica po provedenom razgovoru s maloljetnom djecom navela da su V.1 i V.2 blizanci u dobi od 14 godina i da idu u osmi razred osnovne škole, da se V.1 bavi plesom i gimnastikom, a V.2 nogometom, da imaju polusestru L. po mami koja povremeno stanuje s njima, a povremeno s bakom, da su djeca povučena,  a da maloljetni V.2 nije uopće sudjelovao u razgovoru, s time da su djeca u bitnome navela da stanuju s majkom u stanu koji je u vlasništvu oca i da roditelji imaju namjeru istog prodati, da otac živi sa svojim roditeljima u Š., a da u posljednja tri mjeseca svakodnevno dolazi u obiteljski dom, napravi si kavu, a s njima uopće ne komunicira, da djeca za oca navode da je uvijek radio na brodu, a da kada je bio doma, da se o njima nije uopće brinuo, niti sudjelovao u njihovom odgoju, pomagao im oko škole, odlazio na roditeljske sastanke, vodio ih liječniku, tako da nisu u bliskim odnosima, kao niti s bakom po tati (koju su zadnji put vidjeli kada su išli u prvi razred), da su oca "maknuli" s društvenih mreža, no da ga nisu blokirali, da im se otac ne javlja, trenutno je ne brodu i ne znaju kada će se vratiti, da su se roditelji često svađali dok su živjeli zajedno, da s ocem nemaju dobar odnos i da s njim ne žele ostvarivati osobne odnose,

 

- da je na temelju iskaza stranaka, posebno majke, na kojeg tuženik nije imao primjedbi, utvrđeno da su maloljetna djeca blizanci sada u dobi od 15 godina te su završili osmi razred osnovne škole, da maloljetna V.1 boluje od Hashimota i mora redovito ići na liječničke preglede, no da su isti pokriveni zdravstvenih osiguranjem,

 

- da je temeljem iskaza oca i uvidom u dokumentaciju koju je priložio u spis, utvrđeno da je otac u radnom odnosu, da je pomorac 35 godina, da obavljao posao drugog strojara na brodu i ostvaruje primanja u iznosu od 4.600,00 eura mjesečno, da radi 6 tjedana na brodu, a da je 6 tjedana kod kuće, kada također prima plaću, da posljednjih 15 godina plaća staž u iznosu od 300,00 eura mjesečno, da je suvlasnik stana u M. u kojem živi majka s djecom, da ima motor marke H. koji je star 9 godina, da trenutno živi sa svojim roditeljima u dobi od 80 godina u Š. u njihovoj obiteljskoj kući, gdje doprinosi za kućanstvo iznosom od oko 400,00 eura mjesečno, da idućih šest godina ima kreditnu obvezu za predmetni stan u M. koja mjesečno iznosi 1.120,00 eura.

 

10. Polazeći od  navedenih utvrđenja, cijeneći pri tom sve izvedene dokaze u skladu s odredbama Obiteljskog zakona („Narodne novine“, br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ), sud prvog stupnja je, rukovodeći se sporazumom stranaka, razveo brak stranaka i presudio kao u točki I. izreke pobijane presude, s time da je na temelju istog sporazuma, sukladno odredbi čl. 420. st. 2. ObZ-a u svezi s čl. 421. ObZ-a, odlučio da će zajednička maloljetna djeca stranaka, maloljetna V.1 i V.2, nastaviti živjeti s majkom, a da će s ocem ostvarivati osobe odnose (nedjeljom od 10:00 do 18:00 sati, kada otac boravi u Republici Hrvatskoj, ovisno o želji i mogućnosti djece i oca te njihovom prethodnom dogovoru), presuđujući kao u točki II. i III. izreke pobijane presude.

 

11. Nadalje, polazeći od  svih naprijed navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja je ocijenio da mjesečne potrebe djece koje se odnose na hranu (300,00 eura), higijenu (50,00 eura) i odijevanje (100,00 eura) te troškove školske opreme i izleta (50,00 eura), izvanškolskih aktivnosti (60,00 eura za V.1 i 90,00 eura za V.2) i njihovog džeparca (50,00 eura), iznose mjesečno najmanje 600,00 eura po svakom djetetu, pored navedenog, uvažavajući činjenicu da djeca žive s majkom u stanu čiji režijski troškovi iznose 250,00 eura mjesečno, u konačnome cijeneći da potrebe djece iznose najmanje 750,00 eura mjesečno po svakom djetetu, pri čemu je, uzimajući u obzir potrebe maloljetne djece koja su sada u dobi od 15 godina, životne prilike njihove majke (koja nije zaposlena i namjerava se zaposliti) te povećane mogućnosti oca da doprinosi za uzdržavanje djece, ocijenio da je otac, prema svojim prihodima i troškovima, uvjetima života i mogućnostima dodatne zarade pored primanja koja redovito ostvaruje, rukovodeći se Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 49/2024), kojom je propisan iznos od 913,00 eura za djecu te dobi, u mogućnosti doprinositi iznosom od 700,00 eura za svako dijete te da time neće biti ugrožena njegova egzistencija, s obzirom na činjenicu da je tužitelj osoba sposoban za rad, s iznadprosječnim primanjima za Republiku Hrvatsku, umanjujući propisani iznos od 913,00 eura, s obzirom na obvezu uzdržavanja dvoje djece sukladno njihovim potrebama.

12. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima tuženice, pravilnom primjenom odredaba čl. 307. ObZ-a i čl. 311. ObZ-a, utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje maloljetne djece u visini od 750,00 eura mjesečno za svako dijete, rukovodeći se pri tome ukupnim materijalnim potrebama djece, ali isto tako i životnim standardom tužitelja koji ima iznadprosječna primanja i mogućnost dodatne zarade pored primanja koja redovito ostvaruje.

 

13. Pri tome je kod utvrđivanja ukupnog iznosa sredstava potrebnog za uzdržavanje maloljetne V.1, suprotno žalbenim prigovorima tuženice, sud prvog stupnja uzeo u obzir i njezino zdravstveno stanje te činjenicu da boluje od Hashimoto sindroma (autoimune bolesti štitnjače koja se ne može izliječiti, a uzrok je mnogih neugodnih simptoma i promjena koje se mogu tretirati lijekovima, koji podatak o bolesti je ovaj sud preuzeo s javno dostupnih stranica putem interneta), zbog čega mora redovito ići na liječničke preglede koji su pokriveni zdravstvenim osiguranjem, slijedom čega, po ocjeni ovoga suda, ukupan iznos sredstava koji je utvrđen u visini od 750,00 eura mjesečno, svakako pokriva i navedene povećane materijalne potrebe maloljetne V.1 po tom osnovu.

 

14. Isto tako, kod utvrđivanja ukupnog iznosa sredstava potrebnog za uzdržavanje maloljetnog V.2, suprotno žalbenim prigovorima tuženice, sud prvog stupnja je uzeo u obzir činjenicu da se isti bavi sportom te u tom kontekstu i troškove koje bavljenje sportom uzrokuje, pri čemu se u odnosu na tvrdnju o povećanim potrebama na strani maloljetnog  V.2 zbog nužne psihološke potpore uzrokovane nasiljem u obitelji, radi o novim činjenicama koje se u žalbi ne mogu iznositi (čl. 352. st. 2. ZPP-a), imajući u vidu da navedene tvrdnju o povećanim potrebama po tom osnovu, tuženica tijekom prvostupanjskog postupka nije iznosila, niti dokazivala, s time da iste ne proizlaze niti iz njezinog iskaza.

 

15. Na žalbene navode kojima tuženica upire na to da tužiteljevi prihodi premašuju prihod iz najvišeg platnog razreda prema tablicama za uzdržavanje, valja odgovoriti da je odredbom čl. 315. st. 1. ObZ-a propisano da sud može odrediti uzdržavanje u iznosu višem od najvišeg iznosa predviđenog tablicama, ali samo zbog posebno opravdanih okolnosti, koje posebne okolnosti, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, u konkretnom slučaju nisu utvrđene, a žalbenim navodima ih tuženica posebno niti ne navodi, pri čemu je kod utvrđivanja ukupnih potreba maloljetne djece, pravilno sud prvog stupnja uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj kao obveznik uzdržavanja, u konkretnom slučaju dužan uzdržavati dvoje djece, u kojem slučaju se u skladu s odredbom čl. 314. st. 3. ObZ-a, potrebe maloljetne djece mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma.

 

16. Dakle, u odnosu na zaključak prvostupanjskog suda o ukupnom iznosu sredstava potrebnog za uzdržavanje maloljetne djece, po ocjeni ovoga suda, sud prvog stupnja je navedene odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio te je pravilnom primjenom navedenih odredaba ObZ-a utvrdio da su ukupne potrebe svakog djeteta 750,00 eura mjesečno. Međutim, pri tome je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tužitelja da doprinosi za uzdržavanje maloljetne djece u iznosu od 700,00 eura mjesečno za svako dijete, imajući u vidu da je potrebe svakog djeteta utvrdio u iznosu od 750,00 eura mjesečno.

17. Stoga, pravilnom primjenom materijalnoga prava valjalo je mogućnosti tužitelja kao obveznika uzdržavanja utvrditi srazmjerno ukupnim materijalnim potrebama svakog djeteta u iznosu od 750,00 eura mjesečno, odnosno ukupno za oba djeteta u iznosu od 1.500,00 eura mjesečno, što je, po ocjeni ovoga suda, u skladu s materijalnim mogućnostima tužitelja (čl. 313. ObZ-a), imajući u vidu da se radi o zdravoj, radno sposobnoj osobi, s iznadprosječnim primanjima, za koju postoje i druge mogućnosti stjecanja dodatne zarade (u skladu s njegovom dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti).

 

18. U opisanim okolnostima, po ocjeni ovoga suda, nisu potcijenjene mogućnosti tužitelja, kao oca, da doprinosi za uzdržavanje maloljetne djece, ali jednako tako, nije zanemaren, niti potcijenjen najbolji interes maloljetne djece, već je uspostavljena ravnoteža između ovih dviju kategorija, koliko je to bilo najviše moguće u okolnostima konkretnog slučaja.

 

19. S obzirom na sve navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženice kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za plaćanjem uzdržavanja za maloljetnu djecu za iznos od 163,00 eura mjesečno za svako dijete, odnosno za iznos od 326,00 eura mjesečno ukupno za oba maloljetna djeteta (preko iznosa od 750,00 eura mjesečno za svako dijete, do iznosa od zatraženih 913,00 eura mjesečno za svako dijete) te presuditi kao pod točkom I. izreke ove presude, a u preostalom dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za plaćanjem uzdržavanja za maloljetnu djecu za iznos od 50,00 eura mjesečno za svako dijete, odnosno za iznos od 100,00 eura mjesečno ukupno za oba maloljetna djeteta, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a, preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom IV. izreke te naložiti tužitelju doprinositi za uzdržavanje maloljetne djece, pored suđenog iznosa od 700,00 eura mjesečno po svakom djetetu, daljnji iznos od 50,00 eura po svakom djetetu, odnosno 100,00 eura mjesečno ukupno za oba maloljetna djeteta (točka II. izreke ove odluke).

 

20. S obzirom na to da učinjenom preinakom u bitnome nije izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, pri tome imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju (tijekom prvostupanjskog postupka), radilo o obiteljskom statusnom sporu u kojem se zajednički raspravljalo i o uzdržavanju maloljetne djece koje je predmetom ovog žalbenog postupka, to je odluka o troškovima koju je sud prvog stupnja donio primjenom odredbe čl. 366. ObZ-a (kojom je propisano da će sud u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta, o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka), na način da svaka stranka snosi svoje troškove, pravilna i zakonita, pa se žalbeni navodi u tom dijelu ukazuju neosnovanima, radi čega je valjalo potvrditi i odluku o troškovima parničnog postupka pod točkom V. izreke pobijane presude (u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka).

 

21. Kako je tuženica uspjela sa žalbom u omjeru od približno 24% (žalila se na dio zahtjeva od ukupno 426,00 eura, a ovom presudom je udovoljeno njezinom zahtjevu u iznosu od ukupno 100,00 eura), ista ima pravo na naknadu troška sastavljanja žalbe u omjeru od 24%, slijedom čega je, rukovodeći se postavljenim zahtjevom za naknadu žalbenog troška kojim je za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku tražena naknada u iznosu od 156,25 eura (u koji iznos je uračunat i PDV), valjalo tuženici za sastavljanje žalbe priznati 24% od tog iznosa, čime se dobije iznos od 37,50 eura sukladno odredbama Tbr. 10. toč. 2., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife („Narodne novine“, broj 138/23). Stoga je valjalo naložiti tužitelju naknaditi tuženici trošak za sastavljanje žalbe u iznosu od 37,50 eura, uvećano za 24% od plaćene pristojbe za žalbu (24% od 53,09 eura), u iznosu od 12,74 eura, što sveukupno iznosi 50,24 eura, te odlučiti kao pod točkom III. izreke ove odluke.

 

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izraci presude.

 

 

U Zagrebu 29. listopada 2024.

 

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš, v.r.