- 1 -              III Kr-141/2024-3

 

 

 

 

 

 

Broj: III Kr-141/2024-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, kao predsjednika Vijeća, te Ileane Vinja i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. G. i drugih zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presude Općinskog suda u Splitu od 23. prosinca 2019. broj K-389/2013 i Županijskog suda u Sisku od 8. lipnja 2022. broj Kž-69/2022-16, u sjednici održanoj 29. listopada 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Zahtjev osuđenog M. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Splitu broj K-389/2013 od 23. prosinca 2019., potvrđena presudom Županijskog suda u Sisku od 8. lipnja 2022. broj Kž-69/2022-16, osuđen je M. G. zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 2. KZ/11 na kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci te mu je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se kazna zatvora od devet mjeseci ima izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora od devet mjeseci neće izvršiti ako on u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Uvodno treba reći da je ranija drugostupanjska presuda Županijskog suda u Sisku od 20. svibnja 2021. broj Kž-82/2020, bila ukinuta presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj III Kr-139/2021 od 16. prosinca 2021. te je predmet bio vraćen tome sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Protiv nove pravomoćne presude osuđenik osobno podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude "zbog povrede prava na obranu, povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ima okolnosti koje isključuju krivnju, nezakoniti dokaz, sud nepropisno sastavljen i odluke o kazni" s prijedlogom da se "u slučaju neprihvaćanja ostalih navoda za preispitivanje korigira odluka o kazni".

 

4. Spis je 15. listopada 2024. dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na nadležno odlučivanje.

 

5. Temeljem čl. 515. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu: ZKP/08), Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske odgovorio je na zahtjev osuđenika s mišljenjem da je isti neosnovan. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku.

 

6. Zahtjev nije osnovan.

 

7. U zahtjevu se navodi da je rasprava pred sudom prvog stupnja od 22. siječnja 2018. održana bez nazočnosti optuženika, iako za to nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti. Optuženik je opravdao svoj izostanak s te rasprave, a za inkriminirano kazneno djelo bila je zapriječena kazna zatvora veća od pet godina pa se rasprava nije mogla održati u njegovoj odsutnosti.

 

7.1. Nadalje, ističe da mu je "uskraćeno pravo da mu se sudi pred vijećem jer je on, nakon što je rasprava trebala iznova započeti odbio dati suglasnost da se provede pred predsjednikom vijeća, kao sucem pojedincem".

 

7.2. Isto tako, smatra da je na raspravi trebalo ispitati svjedoka S. B. "na okolnost 100 eura koje je S. predao II. okrivljenoj", a budući da je njegov dokazni prijedlog odbijen, "tih 100 eura ne može biti dokaz i ne mogu se upotrijebiti u postupku".

 

8. Budući da podnositelj u zahtjevu ne precizira o kojim bi se konkretnim povredama iz članka 517. st. 1. ZKP/08 ovdje radilo, osnovano je zaključiti da, kao što i uvodno naznačuje, smjera na povredu prava obrane na raspravi koja je mogla utjecati na presudu iz čl. 517. st. st. 1. toč. 3. ZKP/08, a zbog nepropisnog sastava suda nalazi ostvarenom bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 1. toč. 1. ZKP/08.

 

9. Međutim, navodi zahtjeva nisu osnovani.

 

9.1. Prije svega, iz spisa predmeta proizlazi da optuženik nije opravdao svoj izostanak s rasprave pred prvostupanjskim sudom od 21. siječnja 2018. niti je njegov, tada nazočni, branitelj s tog osnova zatražio odgodu. S druge strane, točno je da se, prema pravnoj kvalifikaciji kaznenog djela iz optužnice, rasprava pred sudom prvog stupnja vodila zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 3. KZ/11 („Narodne novine“, broj 125/11 i 144/12) za koje je bila zapriječena kazna zatvora do osam godina. Zbog toga su za održavanje rasprave u odsutnosti optuženika trebali biti ispunjeni uvjeti iz čl. 404. st. 3. ZKP/08, tj., optuženik je prethodno trebao biti upozoren da mu se može suditi u odsutnosti. To je upozorenje, međutim, optuženik primio tek naknadno na raspravi od 18. travnja 2018. Utoliko, doista, nisu prihvatljivi razlozi navedeni u obrazloženju drugostupanjske presude o ispunjenju zakonskih uvjeta iz čl. 404. st. 5. ZKP/08.

 

9.2. Međutim, neovisno o tome što nisu bili ispunjeni uvjeti za održavanje rasprave iz čl. 404. st.3. ZKP/08, izostanak optuženika s rasprave nije utjecao na presudu iz sljedećih razloga.

 

9.3. Na raspravi pred sudom prvog stupnja od 12. siječnja 2018. ispitan je samo svjedok M. S. u nazočnosti branitelja optuženika koji nije imao pitanja niti primjedbi na njegov iskaz. Iskaz tog svjedoka ponovno je izveden čitanjem na raspravi od 13. prosinca 2019., tada u nazočnosti optuženika i njegovog branitelja sukladno čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08. Osim toga, svjedok M. S. ispitan je na okolnost kaznenog djela za koje je terećena i osuđena opt. A. G. te je svjedočki iskaz u tom dijelu i korišten, kako jasno slijedi iz obrazloženja prvostupanjske presude.

 

9.4. Sve navedeno, a imajući u vidu i da je podnositelj zahtjeva, osobno uz branitelja, nazočio brojnim raspravama pred prvostupanjskim sudom i to: od 10. ožujka 2016., 9. lipnja 2016., 9. rujna 2016., 20. prosinca 2016., 28. veljače 2017., 26. listopada 2017., 18. travnja 2018., 13. prosinca 2019., 18. prosinca 2019. i 23. prosinca 2019., očito je da njegov izostanak s jedne od rasprava, na kojoj nije donesena presuda niti je ispitan svjedok na okolnost njegovog kaznenog djela, nije od utjecaja na presudu pa nije ostvarena niti povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

 

9.5. Također, nije u pravu podnositelj zahtjeva da bi prvostupanjski sud bio nepropisno sastavljen time što je umjesto sudskog vijeća raspravu proveo predsjednik vijeća, kao sudac pojedinac. Stranke su se, a poglavito optuženik u nazočnosti svoga branitelja, u dva navrata suglasile da se rasprava provede pred predsjednikom vijeća pa tako prije početka rasprave od 10. ožujka 2006. te od 20. prosinca 2016. Okolnost da se optuženik u nastavku postupka predomislio nije od utjecaja na njegovu zakonitost jer se, prema izričitoj odredbi čl. 19. st. 4. ZKP/08, jednom dana suglasnosti ne može opozvati neovisno o tome što je rasprava, u smislu čl. 407. ZKP/08, započela iznova.

 

9.6. Stoga nije osnovana niti povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 1. toč. 1. ZKP/08, kako je već pravilno odgovoreno i u presudi suda drugog stupnja.

 

10. Što se tiče odbijanja dokaznog prijedloga obrane za ispitivanje svjedoka S. B., taj prijedlog postavljen je tek na raspravi od 13. prosinca 2019. , dakle, šest godina nakon potvrđivanje optužnice pa ga je prvostupanjski sud opravdano odbio kao odugovlačeći, ali i kao nevažan s obzirom na druge dokaze u spisu. Budući da sud nije dužan provoditi sve dokazne prijedloge stranaka, već samo one koje ocijeni bitnima za razjašnjenje stanja stvari, a sudska odluka o odbijanju dokaznog prijedloga je valjano i argumentirano obrazložena i to ne samo na zapisniku s rasprave, nego i u razlozima prvostupanjske i drugostupanjske presude, to se ovdje ne radi o povredi prava obrane na raspravi, već podnositelj, u stvari, tvrdi da je činjenično stanje ostalo nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno, ali to ne može biti predmetom ocjene ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

11. Jednako se može zaključiti i u odnosu na navode zahtjeva kojima se problematizira vjerodostojnost iskaza opt. A. G. iz istrage te ga se dovodi u vezu s iskazima drugih svjedoka - M. Č. i J. M.. Naime, ocjena vjerodostojnosti nekog dokaza je činjenične prirode, a željom podnositelja da se taj iskaz preocijeni, prelaze se granice zakonom propisanih osnova iz čl. 517. st. 1. ZKP/08 te se, u stvari, predlaže utvrditi činjenično stanje u trećem stupnju, mimo zakonom dopuštenih uvjeta.

 

12. U odnosu na iskaz opt. A. G., podnositelj zahtjeva još navodi "da je iskaz konfrontiran, a u svom obrazloženju sud drugog stupnja ne navodi zašto nije". Ovi navodi zahtjeva nisu u cijelosti razumljivi, osim ako se ne radi o omašci pri pisanju, pa je umjesto termina "konfrontiran", trebalo stajati "nekonfrontiran". U svakom slučaju, propust drugostupanjskog suda da odgovori na žalbene navode mogao bi se podvesti pod povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 487. st. 1. ZKP/08.

 

12.1. Međutim, drugostupanjski je sud u obrazloženju svoje odluke odgovorio na sve žalbene navode, pa tako i na žalbom istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 koja bi se sastojala u tome da je prvostupanjski sud, nedopušteno, utemeljio presudu na nekonfrontiranom iskazu opt. A. G. iz istrage. Nasuprot tome, drugostupanjski je sud pod toč. 10., 11.2., 12. i 13. svoje presude opširno i jasno odgovorio zbog čega iskaz A. G. nije u isključivoj niti odlučujućoj mjeri bio temeljem osuđujuće presude, ukazujući pri tom na druge dokaze koji potkrepljuju optužbu. Stoga niti ova povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku nije ostvarena.

 

13. Konačno, zahtjevom se tvrdi da je podnositelj rehabilitiran rješenjem Ministarstva pravosuđa od 28. veljače 2022. zbog čega mu se prethodne osude ne mogu cijeniti kao otegotna okolnost, a izrečenu kaznu "treba korigirati".

 

13.1. Nasuprot tome, iz spisa predmeta, a naročito zapisnika sa sjednice drugostupanjskog vijeća, nije vidljivo da bi nazočni podnositelj isticao ili dokazao brisanje svojih ranijih kaznenih osuda niti je uz ovaj zahtjev priložio kakvo rješenje o rehabilitaciji. Pri tome, prijašnji počiniteljev život je okolnost koji su sudovi dužni cijeniti pri odmjeravanju kazne, sukladno čl. 47. st. 1. KZ/11.

 

13.2. U svakom slučaju, nema uvjeta da se kazna "korigira", kako predlaže podnositelj, jer je izrečena sukladno zakonskim okvirima, a ocjena okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja nije pravne, već činjenične prirode i kao takva ne može ovdje biti predmetom razmatranja.

 

14. Slijedom svega naprijed navedenog, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je, sukladno čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 29. listopada 2024.

 

                                                        Predsjednik vijeća:

                                                                                                  Damir Kos, v.r.