1

                            Poslovni broj Gž-808/2020-3

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-808/2020-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. prof. N. N. iz Z., OIB: ..., 2. B. P. iz Z., OIB: ..., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pn-91/2019 od 16. prosinca 2019., na sjednici vijeća 25. listopada 2024.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba 1. i 2. tužitelja, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pn-91/2019 od 16. prosinca 2019.

 

 

Obrazloženje

              1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

              „Dužna je tuženica da ovim tužiteljima, prof. N. N., OIB: ..., i B. P., OIB: ..., isplati 3.040.000,00 kn na njihove bankovne račune zbog nezakonitog odbacivanja njihove tužbe u parničnom predmetu br. P-1458/18 , Općinskog suda u Zadru, svakome po 1.520.000,00 kn. Visina odštete je primjerena novčana zadovoljština s obzirom na koji način je odbačena njihova tužba protiv RH od 02.08.2018. godine i s obzirom da RH svaki mjesec daje pravosuđu cca 3.300.000.000,00 kn da radi u okviru Ustava i zakona RH.“.

1.1. Točkom II izreke naloženo je tužiteljima nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u visini od 30.900,00 kn.

              2. Protiv te presude žalbu podnose 1. i 2. tužitelji, ne pozivajući se izrijekom na neki od žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje: ZPP). Predlažu da žalbeni sud o podnesenoj žalbi odluči prema svojoj savjesti i uvjerenju.

 

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

              5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete na temelju čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16 i 67/18 – dalje: ZS).

5.1. Svoj zahtjev tužitelji temelje na tvrdnji da su u donošenju presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1458/2018 od 10. siječnja 2019. i nastavno presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-375/2019 od 14. ožujka 2019. sudovi postupali nezakonito i stoga zahtijevaju pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od po 1.520.000,00 kn svakom tužitelju.

 

5.2. U postupku nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru  posl.br. P -1458/2018 od 10. siječnja 2019. godine odbijen tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja zbog nezakonitog rada suda, donošenja nezakonitog rješenja Općinskog suda u Zadru posl.br. P-1015/20014 od 31. ožujka 2015. godine,  u iznosu od po 760.000,00 kuna svakome, odnosno sveukupno u iznos od 1.520.000,00 kuna, te da je presudom Županijskog  suda u Osijeku posl.br. Gž-375/2019 od 14.ožujka 2019. godine odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda prvostupanjskog suda. Prema sadržaju obrazloženja citiranih presuda proizlazi da su tužitelji, isto tužitelji u tom sporu, rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni br. P-1015/2004 od 31. ožujka 2015. godine kažnjeni novčanom kaznom od po 5.000,00 kn svaki, te da je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, poslovni br. Gž-1033/2016-2 od 8. veljače 2018. godine rješenje prvostupanjskog suda ukinuto, te da je u postupku bilo sporno jesu li zbog donošenja prvostupanjskog rješenja koje je ukinuto i za koje tužitelji tvrde da im je prouzročilo duševne boli, ostvarene pravne pretpostavke za naknadu neimovinske štete. Pri tom je taj zahtjev prvostupanjski sud odbio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a i uz pravni zaključak da tužitelji nisu dokazali osnovanost tužbenog zahtjeva, koji zaključak i pravno shvaćanje je prihvatio i drugostupanjski sud, posebno cijeneći okolnost da su tužitelji protiv rješenja o kažnjavanju ostvarili pravnu zaštitu podnošenjem žalbe višem sudu, a sama okolnost što je prihvaćena ne znači ujedno da ukinuta odluka ima značaj nezakonite radnje u smislu čl. 105. st. 1. ZS-a.

 

5.3. Prvostupanjski sud je, razmatrajući predmetni spor u primjeni čl. 105 st. 1 ZS-a, cijeneći da u konkretnom slučaju tužitelji smatraju da se radi o nezakonitom radu suca što da bi značilo da je sudac postupao protivno zakonu, drugom propisu, općem aktu ili je propustio primijeniti zakon, drugi propis ili opći akt, zauzeo shvaćanje da donošenje pravomoćne odluke poslovni broj P-1458/2018, bez obzira na postojanje pravomoćnog rješenja Županijskog suda Šibeniku poslovni broj Gž-1033/16 od 8. veljače 2018. godine, se ne može samo po sebi smatrati nezakonitim radom u smislu citirane zakonske odredbe. Pri tom nastavno obrazlaže da bi se radilo o nezakonitom radu, mora se raditi o izuzetno teškim povredama zakona koje su posljedica proizvoljnog tumačenja i samovolje primjene mjerodavnog prava, a čega ovdje, po ocjeni prvostupanjskog suda nije bilo, imajući na umu da je sud svoju odluku obrazložio pa stoga postupanje istog nije posljedica proizvoljnog tumačenja i samovolje primjene mjerodavnog prava.

 

5.4. S obzirom na danu ocjenu da u postupanju sudaca koji su donosili predmetne odluke u prvom i drugom stupnju nije bilo nepravilnog i nezakonitog rada, niti proizvoljnog tumačenja i samovolje primjene mjerodavnog, prvostupanjski sud zaključuje da nije ispunjena prva pretpostavka odgovornosti tuženice za štetu u smislu citirane odredbe čl. 105 st. 1 ZS-a. Nadalje, prvostupanjski sud ocjenjuje da tužitelji nisu dokazali postojanje ni ostalih pretpostavki odgovornosti za naknadu štete odnosno postojanje štete koja bi im nastala zbog donošenja pravomoćne presude poslovni broj P-1458/2018, ni uzročnu vezu, niti visinu štete. Stoga primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221a ZPP-a zaključuje da tužitelji nisu dokazali postojanje pretpostavki za naknadu štete i odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi pozivom na čl. 154. st. 1 ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

 

6. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka, te je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

6.1. Odredbom čl. 105. st. 1. ZS-a propisano je da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti. Pritom se prema shvaćanju ovog suda, nezakoniti rad očituje u postupanju suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanju primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta; dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti. U smislu ovih odredaba i prema shvaćanju ovog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su suci u predmetnim odlukama iznijeli pravnu argumentaciju za odluku o neosnovanosti zahtjeva tužitelja u tom sporu koja i prema shvaćanju ovoga suda, nisu rezultat proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene materijalnog prava. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da nema osnove za odgovornost tuženice. Naime, treba razlikovati slobodu sudačkog uvjerenja, a što je u temelju sudbene vlasti, od vođenja postupka i suđenja, u kojem se nedvojbeno krše jasne pravne norme i pravni instituti te ne primjenjuje ustaljena sudska praksa i općeprihvaćene metode postupanja, o čemu u spornom predmetu nije riječ.

 

6.2. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka donesena u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifom.

 

7. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a .

 

U Rijeci 25. listopada 2024.

 

Predsjednik vijeća

 

Duško Abramović, v.r.