1

Poslovni broj: Gž-1525/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: Gž-1525/2023-2

 

 

 

U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. z. z. m. o., Z., OIB:…, protiv tuženika P. L. iz S., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica T. L., odvjetnica u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv dijela presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Pn-186/2021-5 od 25. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Pn-186/2021-5 od 25. siječnja 2023. u t. I i III izreke.

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

"I. Tuženik P. L. iz S., OIB:… je dužan platiti tužitelju H. z. z. m. o., Z., OIB:… iznos od 14.362,66 eura /108.215,47 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2020. kao dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2022. po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta tako da se osam postotnih poena dodaju na referentnu stopu u odnosima iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava a za ostale odnose tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

II. Odbija se prestali dio tužbenog zahtjeva za iznos od eura 3.590,66 eura /27.053,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2020. kao dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2022. po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta tako da se osam postotnih poena dodaju na referentnu stopu u odnosima iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava a za ostale odnose tri postotna poena.

 

III Tužitelj H. z. z. m. o., Z., OIB:… je dužan tuženiku P. L. iz S., OIB:… naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 260,88 eura/1.965,60 kuna, u roku od 15 dana."

 

2.Protiv dijela navedene presude u t. I i III izreke žali se tuženik iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači u skladu sa žalbenim razlozima uz naknadu troška parničnog i žalbenog postupka specificiranog kao u žalbi ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.Žalba tuženika je neosnovana.

 

5.Ispitujući pobijani dio presude u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

6.Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je izreka razumljiva i jasna, nije u suprotnosti s obrazloženjem, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni, slijedom čega je pobijani dio presude moguće ispitati.

 

7.Predmet spora je potraživanje tužitelja koje se odnosi na isplatu invalidske mirovine osiguraniku tužitelja D. V. u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 31. listopada 2020 u iznosu od 135.269,27 kn te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

 

8.Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:

 

-da je osiguranik tužitelja D. V.a dana 29. srpnja 2005. pretrpio povredu na radu kao zaposlenik obrta P.-V. vlasništvo tuženika,

 

-da je osiguranik tužitelja D. V. vodio postupak protiv tuženika kao poslodavca radi naknade  štete, koji postupak je okončan donošenjem pravomoćne presude Općinskog sud u Samoboru broj P-1197/07 od 1. lipnja 2009. preinačene odlukom Županijskog suda u Velikoj Gorici, posl. br. Gžr-206/2009 od 9. svibnja 2012.,

 

-da je Rješenjem tužitelja broj 603208 od 10 siječnja 2007. D. V. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu,

 

-da je za razdoblje do 31. svibnja 2016. na ime isplaćenih mirovina u iznosu od 140.675,80 kn već donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u korist tužitelja poslovni broj P-796/14 od 18 lipnja 2018.,

 

-da je uvidom u presudu Općinskog sud u Samoboru posl. broj P-1197/07 od 1. lipnja 2009. razvidno kako je tuženik P. L. kao poslodavac i vlasnik obrta P.-V. odgovoran za štetu na radu koju je pretrpio radnik D. V. u omjeru od 70%, ali je Županijski sud u Velikoj Gorici presudom posl. br. Gžr-206/2009 od 9. svibnja 2012. preinačio prvostupanjsku odluku na način da je poslodavac odgovoran nastanku štete u omjeru od 80%, a radnik D. V. 20%.,

 

-da je prethodno citiranim odlukama D. V. dosuđen iznos štete od 349.510,00 kuna sa zateznim kamatama te na ime rente na ime trajne pomoći i njege mjesečni iznos od 945,00 kuna sa zateznim kamatama, odnosno dosuđen mu je daljnji iznos od 49.930,00 kuna te na ime rente na ime tuđe pomoći i njege od 135,00 kuna te mu je dosuđen parnični trošak od 43.078,27 kn i trošak izjavljenog pravnog lijeka od 922,050 kuna,

 

-da je temeljem obračuna H. z. z. m. o., Središnja služba - Sektor za pravne, opće i poslove gospodarenja imovinom Zavoda od 06. studenog 2020., za razdoblje od 1. lipnja 2016. do 31. listopada 2020. isplaćen iznos od 135.269,27 kuna na teret H. z. z. m. o., na ime invalidske mirovine.

 

9.Temeljem provedenih dokaza, sud prvog stupnja je naložio tuženiku platiti iznos štete koju tužitelj trpi, ali u omjeru od 80%, u kojem omjeru je pravomoćnom odlukom Općinskog suda u Samoboru, preinačenom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici utvrđena njegova odgovornost.

 

10.Sud prvog stupnja se poziva na odredbu čl. 162. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 102/98, 127/00, 59/01, 147/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 133/13, dalje u tekstu: HZMO) koji propisuje da, ako je štetu iz st. 1. tog članka uzrokovao radnik na radu ili u svezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno te na odredbu čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05. i 41/08 i 78/15, 78/15 dalje u tekstu ZOO) kojom je određeno da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, dok se sukladno čl. 1067. st. 3. vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako dokaže da šteta ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

 

11.Pobijani dio presude je pravilan i zakonit.

 

12.U konkretnom slučaju je temeljem prethodno citiranih presuda utvrđeno kako je tuženik odgovoran za nastalu štetu osiguraniku tužitelja u omjeru od 80% te da je osiguraniku tužitelja Rješenjem tužitelja broj 603208 od 10 siječnja 2007. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, koja činjenica između stranaka niti nije osporavana, slijedom čega sud prvog stupnja pravilno zaključuje da okolnost naknadne odjave obrta od strane tuženika 6. rujna 2010. nije relevantna za odgovornost tuženika za štetu koja je posljedica štetnog događaja od 29. srpnja 2005. Navedeno iz razloga jer je u vrijeme štetnog događaja osiguranik tužitelja bio zaposlenik tuženika, a pravo na invalidsku mirovinu mu je priznato rješenjem tužitelja u vrijeme postojanja obrta tuženika.

 

Stoga su žalbeni navodi tuženika neosnovani.

 

13.Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita, donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, obzirom na utvrđeni uspjeh tuženika u sporu od 20% jer je u tom omjeru zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan te pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15- dalje: Tarifa).

 

14.Budući ovom drugostupanjskom odlukom uspjeh stranaka u sporu nije izmijenjen, neosnovani su njegovi žalbeni navodi glede odluke o troškovima parničnog postupka.

 

15.Slijedom svega iznesenog je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio presude te odlučiti kao u t. I izreke ove presude.

 

16.Budući tuženik nije uspio u žalbenom postupku, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP), slijedom čega je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. II izreke ove presude.

 

17.Nepobijani dio presude nije ispitivan.

 

 

U Zagrebu 12. studenog 2024.

 

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.