Poslovni broj: Gž Ovr-189/2024-2

1

   Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

                                                                                                         Poslovni broj: Gž Ovr-189/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanti, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja C. osiguranje d.d. Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnik S. P. B., odvjetnik u Z., protiv ovršenika V. K. iz M., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj Pu Ovr-917/2015-6 od 16. srpnja 2024., 20. studenog 2024.,

r i j e š i o   j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja C. osiguranje d.d., ukida rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj Pu Ovr-917/2015-6 od 16. srpnja 2024. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak, s tim da će se o troškovima postupka u povodu žalbe ovrhovoditelja odlučiti u konačnoj odluci. 

Obrazloženje

1.              Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Obustavlja se ovrha u ovoj ovršnoj pravnoj stvari određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Hrvatskoj Kostajnici, broj: Ovr-115/2012 od 18. lipnja 2012."

2.              Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj, pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i prvostupanjskom sud naloži da postupi u smislu odredbe čl. 5. st. 3. i 4. Ovršnog zakona. U žalbi ističe kako pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer u rješenju nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Zauzeti stav i odluka prvostupanjskog suda kako ovrhovoditelj od podnošenja prijedloga za ovrhu nije dostavio daljnje konkretne prijedloge za postupanje protiv ovršenika u cijelosti su neosnovani i nezakoniti. Upravo je ovrhovoditelj 1. srpnja 2024. predložio sudu pribaviti očitovanje ovršenikovog dužnika o nepostupanju po predmetnom rješenju, te je upravo temeljem tog prijedloga sud zaključkom od 3. srpnja 2024. pozvao ovršenikovog dužnika očitovati se o postupanju po predmetnom rješenju o ovrsi. Rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-115/2012 od 18. lipnja 2012. određena je ovrha na svim računima ovršenika, koju ovrhu provodi FINA. Dakle, ovrhovoditelj je u prijedlogu za ovrhu predložio provođenje svih ovršnih radnji te je rješenje o ovrsi dostavljeno ovršenikovom dužniku na postupanje. Dalje navodi kako obustava postupka ovrhe primjenom čl. 72. st. 3. i 6. dolazi u obzir u situacijama kada nastavak ovršnog postupka ovisi o određenom prijedlogu ovrhovoditelja, što nije konkretni slučaj, s obzirom na to da je ovrhovoditelj već u prijedlogu za ovrhu predložio provođenje svih ovršnih radnji, pa nije jasno kakve daljnje radnje u postupku je ovrhovoditelj bio dužan poduzimati u cilju namirenja tražbine, tim više što FINA nakon donošenja rješenja nije obavijestila sud o eventualnoj nemogućnosti provedbe ovrhe, pa je očito kako FINA provodi ovrhu. U prilog navedenom ovrhovoditelj dostavlja praksu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ovr-1016/2022. Točno je kako je ovrhovoditelj pokretač i koordinator ovršnog postupka, i da je odredba temeljem koje je sud obustavio usvojena sa ciljem unaprjeđenja postupka ovrhe, i to uvođenjem mehanizama koji uspostavljaju procesnu disciplinu i aktivnu ulogu ovrhovoditelja, istovremeno mu namećući određene obveze čije neispunjenje je sankcionirano obustavom ovršnog postupka, međutim, ista se u ovoj pravnoj stvari ne može primijeniti. Kada bi stav prvostupanjskog suda bio ispravan i zakonit, to bi značilo da bi ovrhovoditelj u cijelosti bio onemogućen u naplati svojeg potraživanja, a što svakako nije bila intencija zakonodavca. Ističe kako prvostupanjski sud u svojem obrazloženju navodi da je FINA dopisom od 15. srpnja 2024. obavijestila sud da je osnova za plaćanje isknjižena i kako po istoj nije bilo naplate, ali taj dopis ovršenikovog dužnika prvostupanjski sud nikada nije dostavio ovrhovoditelju, pa se stoga pobijano rješenje ne može ispitati. Ovrhovoditelj ima rok od 60 dana od dana saznanja da je ovrha na sredstvu na kojem se provodi postala nemoguća, predložiti novi prijedlog i novo sredstvo ovrhe, a što ovrhovoditelj nije mogao učiniti budući od strane suda nikada nije zaprimio očitovanje ovršenikovog dužnika te nije imao saznanja kako je predmetna ovrha na navedenom sredstvu postala nemoguća do trenutka zaprimanja pobijanog rješenja. U prilog navedenom dostavlja odluke Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ovr-1652/2019 i Županijskog suda u Osijeku posl.br. Gž Ovr-923/201. Navedenim postupanjem prvostupanjski sud ide u cijelosti in favorem ovršenika te oslobađanju ovršenika od obveze podmirenja predmetnog dugovanja. Slijedom navedenog razvidno je kako je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka te pogrešno primijenio materijalno pravo. Potražuje trošak sastava žalbe.

3.               Na žalbu nije odgovoreno.

4.               Žalba je osnovana.

5.              Suprotno žalbenim navodima, pobijano prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, valjano je obrazloženo, razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni, a izreka rješenja ne proturječi obrazloženju rješenja, pa nije ostvarena bitna povreda (ovršnog) postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. – u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03.,151/04., 88/05. i 67/08. – u daljnjem tekstu: OZ/96). Prvostupanjski sud nije počinio niti bitne povrede procesnog zakona iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi čl. 381. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. s čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP u vezi čl. 19. st. 1. OZ.

6.              Iz spisa predmeta proizlazi da je predmetni ovršni postupak započeo 16. svibnja 2012. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Hrvatskoj Kostajnici posl. broj P-130/11-4 od 14. rujna 2011., te da je Općinski sud u Hrvatskoj Kostajnici rješenjem o ovrsi posl. broj Ovr-115/12 od 18. lipnja 2012. odredio predloženu ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika.

6.1.              Predmetno je rješenje o ovrsi 21. lipnja 2012. dostavljeno na provedbu FINA-, a FINA je podneskom od 28. lipnja 2012. obavijestila Općinski sud u Hrvatskoj Kostajnici da za izvršenje predmetne osnove nema novčanih sredstava te da je ista evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje.

6.2.              Rješenjem posl. broj Pu Ovr-917/15 (stari broj Ovr-115/12) od 23. travnja 2015. prvostupanjski je sud utvrdio da je ovrha dovršena, pozivom na odredbu čl. 68.  st. 2. Ovršnog zakona

6.3.              U podnesku od 1. srpnja 2024. ovrhovoditelj je obavijestio prvostupanjski sud da ovršenik nije postupio po predmetnom rješenju o ovrsi i predložio nastavak ovrhe, na način da sud naloži ovršenikovom dužniku da postupi po predmetnom rješenju o ovrsi odnosno da ga pozove da se izjasni o razlozima nepostupanja po istom, kao i o redoslijedu naplate i obvezama prije predmetne osnove te eventualnim uplatama.

6.4.              Prvostupanjski je sud zaključkom od 3. srpnja 2024. naložio FINA-i da se očituje je li postupila po rješenju o ovrsi posl. broj Ovr-115/12 od 18. lipnja 2012, zaplijenila sredstva i doznačila ih ovrhovoditelju, te je li tražbina po rješenju naplaćena, a FINA je podneskom od 15. srpnja 2024. obavijestila sud da je predmetna osnova isknjižena iz Očevidnika sukladno odredbi čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18.), te da po istoj nije bilo naplate.

7.              Pobijanim je rješenjem prvostupanjski sud, pozivom na odredbu čl. 7. Zakona o izmjenama  i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 131/20. – u daljnjem tekstu: ZIDOZ), obustavio postupak u predmetnoj ovršnoj stvari, uz obrazloženje da ovrhovoditelj nije izvijestio sud je li dug naplaćen, te da od donošenja rješenja o ovrsi nije dostavio daljnje konkretne prijedloge za postupanje protiv ovršenika, uzevši u obzir i činjenicu da je FINA izvijestila sud da je osnova isknjižena.

8.              Prvenstveno treba navesti da se na predmetni ovršni postupak primjenjuje OZ/96 temeljem odredbe čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. – u daljnjem tekstu: OZ/12) kojom je određeno da će se postupci u tijeku dovršiti prema odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu tog Zakona, obzirom da je isti započet podnošenjem prijedloga za ovrhu 16. svibnja 2012. Ovdje valja istaknuti da navedeni Zakon nije sadržavao odredbu čl. 72. st. 3. OZ/12, a kojom je bilo propisano da će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku, već je navedena odredba dodana čl. 7. ZIDOZ, kojim Zakonom je u čl. 20. st. 3. određeno da će se odredbe čl. 7. ZIDOZ primjenjivati na sve postupke koji su u tijeku, s tim da se rok iz čl. 7. tog Zakona računa od dana stupanja na snagu Zakona (28. studenoga 2020.). Međutim, odredba čl. 72. st. 3. OZ/12 ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-331/2021 od 19. prosinca 2023., koja odluka je objavljena u Narodnim novinama broj 6/24 od 15. siječnja 2024. Ustavni sud ocjenjuje da sadržaj i struktura čl. 72 st. 3 Ovršnog zakona, imajući u vidu druge odredbe Ovršnog zakona koje potiču ovrhovoditelje na aktivnost, čine ovu dodatnu odredbu nejasna opsega, suvišnom. Ujedno takva norma ne daje osnovu za zaključak da će svrha Ovršnog zakona u praktičnom pravnom životu biti ostvarena. Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da čl. 72 st. 3 Ovršnog zakona ne zadovoljava zahtjeve pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka i protivan je zahtjevima koji proizlaze iz vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske (čl. 3. Ustava Republike Hrvatske).

8.1.              Osim naprijed navedenog, za ukazati je kako, i u slučaju da je bilo moguće primijeniti materijalno pravo iz čl. 7. ZIDOZ, po ocjeni ovog suda nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja kojim se obustavlja ovrha, a žalitelj osnovano ukazuje kako mu nije dostavljena obavijest FINA-e od 15. srpnja 2024. da je predmetna osnova isknjižena iz Očevidnika sukladno odredbi čl. 12. st. 1. ZPONS tj. da nije bio obaviješten o nemogućnosti provedbe ovrhe, već je prvostupanjski sud po primitku predmetne obavijesti pobijanim rješenjem od 16. srpnja 2024. obustavio predmetni ovršni postupak, iako je u konkretnoj situaciji trebao postupiti prema odredbi čl. 5. st. 3. OZ/96 odnosno obavijestiti ovrhovoditelja o nemogućnosti provedbe ovrhe te mu dati mogućnost da predloži promjenu predmeta ili sredstva ovrhe.

8.2.              Naime, prema odredbi čl. 5. st. 3., 4. i 5. OZ/96, ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju tog rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojeg je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi. Ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog iz st. 3. ovog članka, ovrha će se obustaviti.

9.              Dakle, po ocjeni ovog suda, pogrešno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju može primijeniti materijalno pravo iz čl. 7. ZIDOZ i da su bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja kojim se obustavlja ovrha.

10.              Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl. 19. st. 1. OZ/96, uvažiti žalbu ovrhovoditelja, ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak.

11.              Odluka o troškovima postupka povodom žalbe ovrhovoditelja zasniva se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.      

Zadar, 20. studenog 2024.