Poslovni broj: Gž-336/2024-2

1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S., OIB: … iz C., …, zastupanog po punomoćnici I. B. A., odvjetnici u G., …, protiv tuženika I. R., OIB: …, s prebivalištem u K. … i prijavljenim boravištem u C. …, zastupanog po odvjetnicima iz O. društva V. & R. & C. C. d.o.o. iz G., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj Pn-72/2021-40 od 15. veljače 2024., u sjednici održanoj 16. listopada 2024.

p r e s u d i o j e

              I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužitelja S. S. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj Pn-72/2021-40 od 15. veljače 2024., u dijelu pod toč. II. izreke koji se odnosi na odbijajući dio iznosa od 947,62 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, kao i u dijelu koji se odnosi na odbijajući dio više zatražene zakonske zatezne kamate na iznos od 488,04 EUR do 14. veljače 2024.

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj Pn-72/2021-40 od 15. veljače 2024. pod toč. II izreke koji se odnosi na odbijajući dio naknade štete i sudi tako da se nalaže tuženiku I. R. isplatiti tužitelju S. S.:

- pored već dosuđenog iznosa na ime neimovinske štete od 2.681,00 EUR i daljnji iznos od 1.149,00 EUR (odnosno ukupno 3.830,00 EUR) sa zateznim kamatama na taj iznos od 7. svibnja 2021. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i

- pored već dosuđenog iznosa na ime imovinske štete od 488,04,00 EUR i daljnji iznos od 209,16 EUR (odnosno ukupno 697,20 EUR) sa zateznim kamatama na taj iznos počev od 15. veljače 2024. po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Djelomično se potvrđuje, a djelomično preinačuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj Pn-72/2021-40 od 15. veljače 2024. u dijelu pod toč. III izreke i sudi tako da se nalaže tuženiku I. R. naknaditi tužitelju S. S. pored već dosuđenog iznosa od 400,00 EUR na ime troška parničnog postupka i daljnji iznos od 1.240,00 EUR (odnosno ukupno 1.640,00 EUR) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 16. listopada 2024. pa do isplate u visini kamatne stope koja se određuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za više zatražen iznos zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

              IV Nalaže se tuženiku I. R. da tužitelju S. S. naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku I. R. s prebivalištem u K. … i prijavljenim boravištu u C. …, OIB: … da tužitelju S. S. iz C. …, OIB: … u roku od 15 dana isplati iznos od 3.169,04 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se na iznos od 2.681,00 eur obračunava i teče od 07. svibnja 2021. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa nadalje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a na iznos od 488,04 eur od 15. veljače 2024. godine po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, pa do isplate."

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete koji prelazi dosuđen novčani iznos od ukupno 3.169,04 eur pa do ukupno potraživanog iznosa od 5.474,82 eur zajedno s potraživanim zakonski zateznim kamatama na nedosuđen novčani iznos, kao i u dijelu kojim se potražuju zakonske zatezne kamate na dosuđen novčani iznos od 488,04 eur, a koje bi se obračunavale i tekle prije 15. veljače 2024., sve kao neosnovano.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 400,00 eur u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini kamatne stope koja se određuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine od dana donošenja I. st. presude tj. dana 15. veljače 2024.“

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. II i III izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. U žalbi ističe da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i na isto pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da na strani tužitelja postoji doprinos nastanku "štetnog događaja" u visini od 30% i to time "što se isti upustio u raspravu odnosno prepirku s tuženikom koja je prethodila štetnom događaju." Upućuje na iskaz tužitelja u svezi s tim naglašavajući da je tuženik iz svoga dvorišta došao u dvorište tužitelja u namjeri da napadne tužitelja u tužiteljevom dvorištu gdje je fizički nasrnuo na istog. Sud gubi iz vida da predmet postupka nije naknada nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti na čast i ugled pa da bi se uzajamna razmjena uvreda mogla uzeti tužitelju kao doprinos nastanku "štetnog događaja". Zadatak suda je da procijeni je li tužitelj ičime pridonio nastanku svoje štete, a ne nastanku "štetnog događaja". Po principu suda tužitelj se s tuženikom uzajamno prepirao, a onda je razumljivo da za uzvrat tuženik tužitelju slomi nogu jer je to izgleda po ocjeni suda tužitelj u 30% i zaslužio. Pogrešna je odluka suda kojom odbija tužitelju dosuditi zakonsku zateznu kamatu na iznos materijalne štete za tuđu pomoć i njegu za razdoblje prije donošenja prvostupanjske presude odnosno za period od 17. travnja 2020. do 15. veljače 2024. Za tuženika naknada za tuđu pomoć i njegu dospijeva istekom razdoblja kroz koje je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega što znači najkasnije 22. svibnja 2020. pozivajući se na čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima. Pogrešna je i odluka o troškovima parničnog troškova prvenstveno zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari, a zatim i zbog pogrešne primjene odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Sud protivno izričitoj zakonskoj odredbi tužitelju kod ocjene uspjeha u parnici uzeo je u račun tužbeni zahtjev postavljen u tužbi čime je počinio bitnu povredu pravila postupka. Predlaže uvažiti žalbu i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti te tuženika obvezati na podmirivanje troškova žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da je izreka pobijane presude u pobijanom dijelu razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na naknadu imovinske i neimovinske štete koju da je pretrpio kada ga je tuženik fizički napao i nanio mu teške tjelesne ozljede.

8. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i obvezao tuženika da mu isplati iznos od ukupno 3.169,04 EUR, dok je za više zatraženi iznos odnosno 2.305,78 EUR odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te je također odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim se potražuju zakonske zatezne kamate na dosuđen novčani iznos od 488,04 EUR na ime pružene mu tuđe pomoći i njege za period prije 15. veljače 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude.

9. Tako donesenu odluku prvostupanjski sud obrazlaže time:

- da je u svezi štetnog događaja od 17. travnja 2020. protiv tuženika, kao okrivljenika, kod Općinskog suda u Bjelovaru pod brojem K-393/2020 donesena presuda 8. siječnja 2021. kojom je izdan kazneni nalog kojim je tuženik kao okrivljenik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv života i djela – teškom tjelesnom ozljedom, opisanoj i kažnjivoj po čl. 118. st. 1. KZ/11 na štetu tužitelja te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci uz primjenu uvjetne osude s rokom kušnje od 2 godine,

- da je navedenom presudom tuženik, kao okrivljenik, proglašen krivim što je 17. travnja 2020. oko 20 sati u C. …, nakon prethodne kraće međusobne prepirke, u vrtu iza obiteljske kuće susjeda S. S., svjestan da ga time može teško tjelesno ozlijediti i pristajući na to, rukama čvrsto uhvatio i držao iznad njegove nadlaktice, pri čemu se S. S. bezuspješno pokušavao osloboditi iz njegova hvata, uslijed čega je došlo do destabilizacije i pada S. S. na tlo, nakon čega je sjeo na njega, te ga zatvorenom šakom desne ruke više puta udario u predjelu lijevog oka, kojom prilikom je S. S. osim natučenja glave s krvnim podljevom kapaka s krvarenjem ispod spojnica lijevog oka, zadobio i prijelom desne lisne kosti u zglobu gležnja, koja ozljeda je teške naravi,

- da je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinioca sud vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim,

- da je ocjenjujući iskaz tužitelja i tuženika te svjedoka V. R. zaključio da je u predmetnom slučaju postojao doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja sa 30% time što se tužitelj upustio u raspravu odnosno prepirku sa tuženikom, koja je prethodila štetnom događaju te

- da je temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka D. Č., dr. med. kirurgije, opravdano dosuditi novčanu naknadu tužitelju po čl. 1045., čl. 1100. u svezi čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO), a uvažavajući Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka i 15. lipnja 2020. broj Su-IV-47/20-5 (dalje Orijentacijski kriteriji) – za povredu prava osobnosti ukupni novčani iznos od 3.830,00 EUR, a na ime tuđe pomoći i njege 3,32 EUR/1h odnosno 697,20 EUR. Međutim, s obzirom na utvrđen doprinos nastanku štetnog događaja tužitelju je na ime naknade neimovinske štete dosuđen iznos od 2.681,00 EUR, a na ime tuđe pomoći i njege iznos od 488,04 EUR, a za više zatražen iznos zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Odbijen je i zahtjev za više zatraženo razdoblje na ime zakonske zatezne kamate jer da se kod tuđe pomoći i njege radi o imovinskoj šteti koja predstavlja nenovčanu naknadu materijale štete čiju visinu i vrijednost je sud utvrdio u vrijeme donošenja pobijane odluke.

10. I u ovoj fazi postupka ostala je sporna činjenica da li je tužitelj pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila u smislu odredbe čl. 1092. st. 1. ZOO i pitanje početka tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđenu imovinsku štetu za pruženu tuđu pomoć i njegu.

11. Odredbom čl. 1092. st. 1. ZOO propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

11.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da je u predmetnom slučaju postojao doprinos tužitelja u smislu navedene odredbe.

11.2. Točno je da iz pravomoćne kaznene presude proizlazi činjenično utvrđenje da je ozljedi tužitelja prethodila "kraća međusobna prepirka" pa kako je građansko pravna odgovornost šira od kaznenopravne odgovornosti potrebno je utvrditi je li tužitelj pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila. U konkretnom slučaju iz spisa predmeta ne slijedi zaključak da je tužitelj osoba koja je isprovocirala prepirku (oko puta, (ne)pokošene trave) već da su se stranke međusobno prepirale preko žičane ograde nakon čega je tuženik došao u vrt tužitelja, a ne obrnuto. Osim toga, tuženikov brat V. R., na čijem iskazu je sud u pretežitom dijelu utemeljio zaključak u svezi s iznesenim, nepodudarno iskazuje u ovom postupku u odnosu na izjavu policijskom službeniku 3. lipnja 2020. kada mu je štetni događaj sigurno bio svježijeg sjećanja. Naime, tada je iskazao da je za štetni događaj saznao kada se njegov brat vratio kući i rekao mu da se potukao sa susjedom iz čega slijedi da niti nije bio očevidac štetnog događaja kako je to naveo u ovom postupku opisujući kako je vidio da je tužitelj taj koji je prvi napao tuženika s namjerom da mu zada udarac, pa da ga je tuženik blokirao, a nakon toga, da je tužitelj mahao rukama i povukao tuženika koji je uslijed toga pao. Osim toga iskaz tuženika u svezi nastanka štetnog događaja ne odgovara ozljedama koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, a koje su opisane u toč. 9. alineja 2. obrazloženja ove odluke, o čemu se izjasnio i vještak dr. J. Š. koji je u kaznenom postupku utvrdio mehanizam nastanka tužitelju zadanih ozljeda.

11.3. Dakle, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužiteljevo ponašanje ne može opravdati fizički napad tuženika niti se upuštanje u raspravu s tuženikom može okarakterizirati doprinosom tužitelja nastanku štete u smislu odredbe iz čl. 1092. st. 1. ZOO, a imajući u vidu utvrđene ozljede koje je tužitelj pretrpio u štetnom događaju tako da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio da je tužitelj doprinio tome da mu nastane šteta čime je materijalno pravo iz odredbe čl. 1092. ZOO pogrešno primijenio.

12. Visinu naknade prvostupanjski sud je pravilno utvrdio temeljem ocjene izvedenih dokaza posebno imajući u vidu utvrđenja vještaka medicinske struke dr. D. Č. iz kojeg proizlazi da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 13 dana, slabijeg intenziteta 27 dana, da je nastupilo smanjenje životne aktivnosti za 10 %, također da je tužitelj pretrpio strah i to primarni strah jakog intenziteta koji je trajao koliko i sam događaj, sekundarni strah koji je mogao trajati u jakom intenzitetu 1 dan, srednjeg intenziteta tri – četiri dana te slabijeg četiri tjedna. Također da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega i to osam sati dnevno kroz tri tjedna, četiri sata dnevno jedan tjedan i dva sata dnevno dva tjedna odnosno ukupno 210 sati.

12.1. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 1045. ZOO, kao i 1100. ZOO u svezi čl. 19. istog Zakona uvažavajući i Orijentacijske kriterije, međutim budući da je ocjenjeno da tužitelj ima pravo na potpunu naknadu štete s obzirom da nije pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo na potpunu naknadu neimovinske štete od 3.830,00 EUR odnosno potpunu naknadu za tuđu pomoć i njegu od 697,20 EUR. Slijedom navedenog, također polazeći od utvrđenja imenovanog vještaka, kao i okolnosti konkretnog slučaja uz primjenu navedenih odredbi ZOO, valjalo mu je dosuditi i daljnji iznos naknade kako je to odlučeno pod toč. II izreke ove drugostupanjske odluke.

13. Međutim, neosnovanim se ocjenjuju žalbeni navodi tužitelja u pogledu dosuđene zakonske zatezne kamate na iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu budući da je prvostupanjski sud pravilno istu dosudio od dana donošenja prvostupanjske presude, a ne 17. travnja 2020. kao je tražio tužitelj u kojem dijelu odluka suda prvog stupnja nije nejasna kako tvrdi žalitelj. Naime, radi o imovinskoj šteti koja predstavlja nenovčanu naknadu materijalne štete čiju visinu i vrijednost je sud utvrdio u vrijeme donošenja prvostupanjske presude (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1193/2010 od 18. siječnja 2012. i Rev-1963/13 od 20. siječnja 2016.).

14. Posljedično navedenom, po odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, valjalo je odlučiti o troškovima postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP budući da su stranke djelomično uspjele u parnici. U konkretnom slučaju tužitelj je, što se tiče uspjeha po kvalitativnom i kvantitativnom kriteriju odnosno visini u konačnici uspio sa 91 % te je u smislu navedene odredbe valjalo od navedenog postotka oduzeti postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio odnosno sa 9%, tako da je preostao postotak od 82 %.

14.1. Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog zahtjeva tj. 5.474,82 EUR i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; dalje Tarifa) i to za sastav tužbe 100 bodova, sastav podneska od 28. listopada 2021. 25 bodova, pristup na ročište 9. studenoga 2021. 50 bodova, 4. ožujka 2022. 100 bodova, za sastav podneska od 20. svibnja 2022. 25 bodova, sastav podneska od 7. rujna 2022. 100 bodova, pristup na ročište 20. listopada 2022. 50 bodova, pristup na ročišta 24. studenoga 2022., 18. rujna 2023. i 11. siječnja 2024. od po 100 bodova, za pristup na ročište za objavu presude 50 bodova što ukupno iznosi 800 bodova odnosno 1.600,00 EUR kojem iznosu je pridodan PDV od 25 % što sveukupno iznosi 2.000,00 EUR.

14.2. Dakle, tužitelju je ukupno priznat iznos od 2.000,00 EUR i odmjerena naknada dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici odnosno 1.640,00 EUR pa kako je sud prvog stupnja dosudio 400,00 EUR valjalo je tužitelju dosuditi i daljnji iznos troška kako je to odlučeno pod toč. III izreke ove odluke zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP, a za više zatražen iznos zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan budući da nije zatražen sukladno odredbama Tarife.

15. Slijedom svega iznesenog valjalo je po odredbi čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. II. i III izreke odnosno po odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično uvažiti žalbu tužitelja i preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. II. i III izreke, a sve kako je to odlučeno pod toč. I i II izreke ove drugostupanjske presude.

16. Odluka o trošku sastava žalbe temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP budući da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, dužan mu je tuženik naknaditi trošak sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife u visini od 312,50 EUR, radi čega je odlučeno kao pod toč. IV izreke ove drugostupanjske presude.

17. U preostalom, a nepobijanom dijelu pod toč. I izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 16. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

                            Sanja Prosenica, v.r.