Baza je ažurirana 31.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

Poslovni broj Ovr-436/2024-2

 

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Š. Ž. iz S., , OIB:....., kojeg zastupa punomoćnica S. Č., odvjetnica u S., protiv ovršenice V. Ž. iz Z., OIB: ......, radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-708/2024 od 17. srpnja 2024., 11. studenog 2024.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-708/2024 od 17. srpnja 2024.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja od 19. ožujka 2024., kao neosnovan.

 

2. Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj podnosi žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga propisanog člankom 353. stavkom 1. točkom 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) koji se primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. - dalje OZ). Žalbenim navodima ukazuje da su pobijanim rješenjem povrijeđene odredbe materijalnog prava te da je pobijano rješenje utemeljeno na pogrešnoj pravnoj prosudbi prvostupanjskog suda da ovršna isprava nije podobna za ovrhu. Također, ukazuje da je prvostupanjski sud povrijedio i pojedine odredbe Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15., 98/19., 47/20. – dalje ObZ).

 

3. Stoga ovrhovoditelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje podredno da ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, te potražuje troškove sastava žalbe.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, sve u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od navedenih povreda zakona.

 

6. Iz spisa proizlazi da je ovrhovoditelj 19. ožujka 2024. podnio prijedlog za ovrhu kojim predlaže da sud, a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 7.507,25 eura, odredi ovrhu na novčanim sredstvima ovršenice. Naime, ovrhovoditelj traži naknadu troškova koji su mu nastali putovanjem iz Skradina u Zagreb i natrag radi ostvarivanja osobnih odnosa sa zajedničkom djecom.

 

7. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da ovršna isprava, rješenje o određivanju privremene mjere Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj R1 Ob-212/2022 od 05. prosinca 2022. regulira samo osobne odnose, odnosno viđanje ovrhovoditelja i zajedničke djece, kao i iznose uzdržavanja za svako dijete, ali ne i troškove koji bi nastali prilikom putovanja ovrhovoditelja radi ostvarivanja osobnih odnosa s djecom. S obzirom na to da u ovršnoj ispravi nema naznaka iznosa navedenih troškova te njihovo dospijeće, kao ni jasne kondemnacije za isplatu istih, osim načelne obveze stranaka da solidarno snose troškove, sud prvog stupnja pozivom na članak 29. stavak 1. OZ-a, prema kojem je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, zaključuje da ovršna isprava na temelju koje ovrhovoditelj predlaže ovrhu nije podobna za ovrhu.

 

8. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog ovrhovoditelja, pri čemu je pravilno utvrdio da ovršna isprava nije podobna za ovrhu jer u istoj nisu naznačeni svi elementi potrebni za provedbu ovrhe sukladno citiranom članku 29. stavku 1. OZ-a.

 

9. Nadalje, odredbom članka 342. stavka 3. OZ-a propisano je da rješenja o određivanju privremene mjere imaju učinak rješenja o ovrsi, a ne svojstvo ovršne isprave. Navedena odredba ukazuje da ovrhovoditelj temeljem rješenja o određivanju privremene mjere Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj R1 Ob-212/2022 od 05. prosinca 2022., a radi naknade troškova ostvarivanja osobnih odnosa s djecom, nije mogao tražiti donošenje rješenja o ovrsi, već provedbu te privremene mjere.

 

10. S tim u vezi, budući da ovrhovoditelj ima na raspolaganju tražiti provedbu predmetne privremene mjere u postupku iz kojeg potječe ta mjera, a ne pokretati novi ovršni postupak, pobijanim rješenjem sud prvog stupnja nije povrijedio odredbe ObZ-a na koje se ovrhovoditelj u svojim žalbenim navodima poziva, odnosno nije povrijeđeno pravo djece da ostvaruju osobne odnose s roditeljem s kojim ne žive, u konkretnom slučaju s ovrhovoditeljem, niti je povrijeđeno ovrhovoditeljevo pravo na obiteljski život propisano člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Također, neosnovani su i žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima ukazuje da pobijano rješenje predstavlja diskriminaciju na osnovi obiteljskog statusa.

11. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi ovršenika nisu doveli u sumnju pravilnost pobijanog rješenja, pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, valjalo je odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

U Rijeci 11. studenog 2024.

 

 

            Sutkinja

           Branka Ježek Mjedenjak

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu