1

Broj: Ppž-9305/2024

 

                            

 

 

      U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednika vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika M. M,, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/2, 114/22, 133/23), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 2. rujna 2024., poslovni broj: Pp-2108/2024-6, na sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2024.

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin kao osnovana i preinačuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, tako da se na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona trajno oduzima privremeno oduzeto vozilo osobni automobil, reg. oznake xxxx prema potvrdi broj xxxxx OD 7. KOLOVOZA 2024. i postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

 

II. U preostalom dijelu odbija se žalba ovlaštenog tužitelja kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

             

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan točkom I. izreke, počinio prekršaje iz članka 286. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 199. stavka 8. cit. Zakona, te mu je na temelju citiranih propisa, uz primjenu instituta ublažavanja kazne, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.600,00 eura umanjena za novčani ekvivalent vremenskog razdoblja koje je okrivljenik proveo u zadržavanju tako da mu preostaje za platiti 1.241,62 eura u roku od 30 dana uz mogućnost plaćanja dvije trećine novčane kazne.

 

1.1. Okrivljenik je istom odlukom obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 36,62 eura.

 

1.2. Istom presudom temeljem članka 229. stavak 9. odbijen je zahtjev tužitelja da se okrivljeniku na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona trajno oduzme vozilo  osobni automobil, reg. oznake xxxx prema potvrdi broj xxxx te je određeno da se isti s ključevima ima vratiti vlasniku vozila.

 

2. Protiv pobijane presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o neizricanju zaštitne mjere i odluke o vraćanju privremeno oduzetog vozila.

 

 

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi žalba prihvati.

 

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana. 

 

6. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

          7. Razmatrajući odluku o kazni ovaj sud je mišljenja da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini i opasnosti prekršaja počinjenih u stjecaju, nastalim štetnim posljedicama i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te je prvostupanjski sud pravilno odmjerio kaznu u okviru važećeg propisa u vrijeme počinjenja djela. To stoga jer je prvostupanjsku sud okrivljeniku za počinjene prekršaje izrekao novčanu kaznu primjenom instituta ublažavanja kazne uzimajući u obzir olakotne okolnosti kao što su, priznanje prekršaja, okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja prekršaja, što je otac jednog djeteta, iznos mjesečnih primanja, iskazan obiteljska situacija, dok je kod otegotnih okolnosti uzeta u obzir okrivljenikova ranija prekršajna kažnjavanost. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, tim više što je ovom presudom preinačena odluka o oduzimanju predmeta i to osobnog automobila kojim je okrivljenik počinio navedene prekršaje.

 

          8. Ispitujući odluku o neizricanju zaštitne mjere, ovaj sud obrazloženje prvostupanjskog suda smatra ispravnim te iako je tužitelj predložio okrivljenom izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije 24 mjeseca, ista nije izrečena iz razloga što je okrivljenom rješenjem opisanim u izreci pod točkom 1. određeno da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine od izvršnosti navedenih rješenja decidirano opisanih u izreci, a što je po ocjeni suda duže vremensko razdoblje, tako da izricanje još jedne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom ne bi bilo svrsishodno.

 

        9. Ispitujući u smislu navoda žalbe prvostupanjsku presudu, ovaj Sud nalazi osnovanima navode žalbe ovlaštenog tužitelja u odnosu na odluku o predmetu uporabljenom za počinjenje prekršaja, osobni automobil, reg. oznake xxxx prema potvrdi broj xxxx.

 

         10. Prema stanju spisa predmeta okrivljenik je u posljednje tri godine višestruki povratnik u činjenju prometnih prekršaja i to prekršaja taksativno navedenih u članku 229. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i to konkretno, prekršaja iz članka 216. stavak 3., članka 286. stavak 12. i članka 199. stavak 8, pri čemu su mu uz novčane kazne, u dva navrata izricane i kazne zatvora. Kraj takvog stanja stvari nedvojbeno proizlazi da okrivljenik M. M. pokazuje iznimnu ustrajnost u činjenju prekršaja, da na njega ne djeluju preventivno do sada izricane prekršajne sankcije i njihove posljedice, no isti je nastavio s protupravnim ponašanjem, čime dovodi u opasnost kako živote tako i imovinu drugih ljudi, kao što opravdano i osnovano navodi ovlašteni tužitelj u svojoj žalbi.

 

          11. Ovaj Sud je mišljenja da se zahtjev tužitelja u odnosu na predmet kojim je počinjen prekršaj temelji na zakonu i da teži ostvarenju legitimnog cilja od općeg interesa i to sprječavanju ponovne uporabe vozila za počinjenje prekršaja. Za oduzimanje predmeta prekršaja postoji zakonska osnova u članku 76.a Prekršajnog zakona, kojim je propisano da će se predmeti koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja oduzet ako postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja, pri čemu nije relevantno vlasništvo nad predmetima, a stavkom 4. citirane zakonske odredbe propisano je da oduzeti predmeti postaju vlasništvo Republike Hrvatske, pri čemu odluka o oduzimanju predmeta od počinitelja ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta, te vlasnik oduzetog predmeta koji nije počinitelj djela ima pravo na povrat predmeta ili naknadu njihove tržišne vrijednosti iz državnog proračuna, osim ako je najmanje krajnjom nepažnjom pridonio da predmet ili sredstvo bude namijenjeno ili uporabljeno za počinjenje prekršaja.

 

 

          12. Slijedom navedenog, ovaj Sud je prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i trajno oduzeo vozilo uporabljeno za počinjenje prekršaja, smatrajući da je takva odluka sukladna odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te stajalištima izraženim u odlukama Europskog suda za ljudska prava.

 

13. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                              U Zagrebu 6. studenog 2024.

 

 

          Zapisničarka:                                                                           Predsjednica vijeća:

 

         Mirna Prišlin, v. r.                                                              Karmen Novak-Hrgović, v. r.             

 

 

 

 

 

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.