1                  Poslovni broj: Gž R-118/2024-2

 

 

         

   Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

     Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž R-118/2024-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, u pravnoj stvari tužitelja F. R., OIB: …, iz P., zastupanog po punomoćniku I. V., odvjetniku iz P., protiv tuženika R. H. –M.U.P., zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli, Građansko upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi treće osobe A. O. d.d., OIB: …, Z., zastupano po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. & p. u Z., , protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-1798/2021-31 od 31. srpnja 2024., dana 5. studenog 2024.,

r i j e š i o j e

              Odbija se žalba treće osobe A. O. d.d. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-1798/2021-31 od 31. srpnja 2024.                           

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

"Odbija se zahtjev A. osiguranja d.d. Z. da pristupi parnici kao umješač na strani tuženika."

 

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavila treća osoba A. O. d.d. (dalje: treća osoba) zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu i preinačiti pobijano prvostupanjsko rješenje, podredno ukinuti isto rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Treća osoba navodi da u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva, i nakon ispunjenja obveze plaćanja naknade štete na temelju pravomoćne presude, tuženik R. H.-M.U.P. (dalje: tuženik) da bi imao mogućnost postaviti regresni zahtjev protiv treće osobe, a koja da bi u situaciji da ne stupi u ovu parnicu bila ograničena u svom pravu da pobija osnovu i visinu predmetnog potraživanja. Treća osoba smatra da činjenica što su stranke ukazale na odgovornost vozača vozila osiguranog kod treće osobe, daje istoj dovoljan stupanj interesa da stupi u parnicu. Obzirom da ishod predmetnog postupka može biti od utjecaja na pravnu situaciju treće osobe, to da postoji opravdan razlog za stupanje ove treće osobe u parnicu. Dalje navodi da neovisno o osnovi potraživanja, ima pravni interes za osporavanje visine potraživanja tužitelja F. R. (dalje: tužitelj) iz razloga što joj je u interesu da tuženikova obveza bude što manja. Treća osoba zaključno navodi da je predlagala dokaze radi osporavanja činjenice da bi tužitelj pretrpio povrede, kao i vrstu i težinu povreda, te da nije predlagala dokaze u pogledu eventualne regresne odgovornosti  između tuženika i treće osobe, već u cilju uspjeha tuženika u predmetnoj parnici.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Treća osoba ne konkretizira žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka, a ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti, na temelju članka 365. stavka 2. u svezi članka 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019.; dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/2022.), na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da bitne povrede postupka nisu počinjene.

 

6. Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja u bitnom pravilno utvrdio, kao ni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

 

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku, kao svom poslodavcu, radi naknade imovinske i neimovinske štete, koja je nastala kao posljedica ozljeda na radu, a koje pak ozljede su posljedica štetnog događaja, odnosno automobilske nesreće u kojoj su sudjelovali službeno vozilo s kojim je upravljao tužitelj i drugo motorno vozilo osigurano kod treće osobe na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.

 

8. Treća osoba je podneskom od 15. studenog 2021. izjavila kako želi sudjelovati u ovom postupku kao umješač na strani tuženika, a kojem miješanju u ovu parnicu se protivi tužitelj.

 

9. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev treće osobe da pristupi parnici kao umješač na strani tuženika zbog nedostatka pravnog interesa uz obrazloženje da tuženik, iako je u odgovoru na tužbu osporio osnovu svoje odgovornosti tvrdeći da je za predmetnu štetu kriv drugi sudionik prometne nesreće, nije na navedenu okolnost predložio izvođenje dokaza (prometno vještačenje), unatoč činjenici što na njemu leži teret dokazivanja razloga koji ga oslobađaju odgovornosti za štetu, sukladno članku 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015. i 29/2018.; dalje: ZOO). Prvostupanjski sud dalje utvrđuje da nije ekonomično niti svrsishodno u ovoj parnici provoditi dokaze po osnovi regresnog zahtjeva kada niti tuženik ne predlaže izvođenje dokaza koji bi ga eventualno mogli osloboditi od odgovornosti za nastalu štetu tužitelju.

 

10. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, i ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao pravilne, to jest, da se u konkretnom slučaju nisu ostvarile pretpostavke za dopuštenje sudjelovanja treće osobe u svojstvu umješača na strani tuženika u ovom postupku.

 

11. Naime, umješač (intervenijent), kako ga definira odredba članka 206. stavka 1. ZPP, je osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije.

 

12. Za istaći je da je legitimacijska osnova za miješanje, odnosno pretpostavka o kojoj ovisi osnovanost intervencijskog zahtjeva, pravni interes, najbitnija spona o kojoj ovisi sudjelovanje umješača u nekoj parnici. Već iz same zakonske definicije umješača proizlazi da je osnovna pretpostavka da bi sud dopustio miješanje, postojanje pravnog interesa osobe koja se želi miješati da uspije stranka u sporu na čiju stranu se miješa i u tu svrhu i poduzima radnje s pravnim učinkom za stranku kojoj se pridružio. Da bi postojao pravni interes osobe koja se želi miješati, presude u parnicama među određenim strankama moraju imati izravan ili neizravan učinak i na pravnu situaciju osoba koje uopće nisu stranke u parnici zbog čega im se i dopušta da u takvim parnicama mogu štiti svoje interese neposrednim sudjelovanjem u parnici u svojstvu umješača.

 

13. Dalje valja reći da je pravni interes stranke korist koju ona očekuje od angažiranja suda u njenoj pravnoj stvari, a pravni interes umješača je da se uspjeh osobe kojoj se pridružio u parnici posredno održava i na njegovu pravnu situaciju. U pravilu, pravni interes za ishod spora ima ona osoba čija prava i obveze zavise od toga kako će biti presuđeno u parnici koja se vodi između drugih osoba. On svakako mora postojati prilikom prijave intervencije, a postojanje nepravnog interesa (ekonomskog, društvenog, emotivnog i sl.) nije dovoljno za miješanje. Dakle, interes mora biti pravni i konkretan, te se isti ne presumira, već teret dokaza leži na osobi koja želi intervenirati u parnicu.

 

14. U konkretnoj činjeničnoj situaciji, tužitelj potražuje naknadu štete s osnove ozljede na radu budući da je u vrijeme štetnog događaja bio u radnom odnosu kod tuženika, kao svog poslodavca, a koja ozljeda mu je priznata rješenjem …. Zavoda, Klasa: UP/I-502-03/20-02/239, Urbroj: 338-18-02-20-07 od 28. rujna 2020., iz kojeg rješenja slijedi da se osiguranoj osobi, ovdje tužitelju, priznaje dijagnoza šifre prema MKB-u: S16 ozljedom na radu koja se dogodila 24. svibnja 2020. pod evidencijskim brojem OR 9257 240520 4/2020, kao i da se u svezi navedene dijagnoze priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

 

15. S navedenim u vezi, treba ukazati na sadržaj relevantnih zakonskih odredbi, i to na odredbu članka 111. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/2014., 127/2017. i 98/2019.; dalje: ZR), kojom je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, dok je člankom 25. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018. i 96/2018.; dalje: ZZR) propisano da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a stavkom 2. istog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

 

16. Dakle, poslodavac radniku za štetu uzrokovanu na radu odgovara po načelu objektivne odgovornosti, bez obzira na krivnju.

 

17. S druge pak strane, odgovornost za prouzročenu predmetnu štetu tužitelju na koju upire treća osoba kao osiguratelj vozila s kojim je drugi sudionik prometne nesreće sudjelovao u istoj jest odgovornost za štetu po osnovi krivnje, prema članku 1072. ZOO.

 

18. Slijedom izloženog, valja zaključiti da je pravna osnova tužbenog zahtjeva tužitelja (odgovornost poslodavca radniku za štetu nastalu na radu bez obzira na krivnju) različita od one pravne osnove na koju ukazuje treća osoba (odgovornost vozača motornog vozila po osnovi krivnje).

 

19. Nastavno na navedeno, za napomenuti je da treća osoba ima vlastito pravo samoinicijativno se uključiti u parnicu, pomažući jednoj od stranaka da uspije u sporu, ujedno štiteći svoju pravnu poziciju. U tom smislu govorimo o pomoćnoj funkciji miješanja, a jedan od primjera na koji umješač štiti svoju pravnu poziciju je, u slučaju uspjeha u sporu, isključivanjem primarne odgovornosti stranke kojoj se pridružio u svrhu isključivanja svoje kasnije akcesorne odgovornosti.

 

20. Također, intervencijski učinak pravomoćne presude donesene u sporu među drugim osobama proteže se na umješača, kako u pogledu izreke presude, tako i u odnosu na utvrđenja o činjeničnom stanju te stavove suda o pravnim pitanjima. Dakle, sud bi u novoj parnici, eventualno pokretnoj od strane ovdje tuženika kao tužitelja protiv treće osobe kao tuženika, bio vezan ne samo za sadržaj izreke presude, već i za činjenična utvrđenja o kojima se sud izjasnio u njezinom obrazloženju.

 

21. Dakle, shodno navedenim utvrđenjima, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima, treća osoba kao umješač u ovoj parnici nema pravni interes za stupanjem u istu jer se intervencijski efekt presude po pravomoćnom okončanju ovog postupka ne može odraziti na njegovu pravnu situaciju upravo zbog, kako je prednje objašnjeno, drukčijeg pravnog temelja s osnove kojeg se utvrđuje eventualna regresna odgovornost treće osobe prema tuženiku.

 

22. Drugim riječima, odgovornost treće osobe kao osiguravajućeg društva za regresnu isplatu ovdje tuženiku po osnovi krivnje vozača motornog vozila u prometnoj nesreći ne može se utvrditi na pravnom temelju pravomoćne presude koja će biti donesena u ovoj parnici po osnovi odgovornosti poslodavca radniku za štetu nastalu na radu.

 

23. Stoga, zbog iznijetih razloga, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se trećoj osobi ne može priznati svojstvo umješača u ovoj parnici iz razloga što ista nema potreban pravni interes da u parnici uspije jedna od stranaka, na čijoj bi se strani trebala umiješati u parnicu, iz razloga što se na ovu treću osobu ne reflektira konačni ishod predmetne parnice i ne utječe na njenu pravnu sudbinu, već treća osoba ističe neki svoj poseban interes, odnosno prosuđivanje postojanja regresne odgovornosti koji se pak utvrđuje po drugoj pravnoj osnovi od one koja se utvrđuje u ovoj parnici među predmetnim strankama.

 

24. Štoviše, postojanje posebnog interesa koji se treba ostvariti u drugoj parnici predstavlja negativnu pretpostavku za priznavanje svojstva umješača u konkretnoj parnici jer samim miješanjem ne može ostvariti svoj cilj, stoga se trećoj osobi ukazuje da postojanje vlastitog interesa, koji je suprotan interesu stranaka u postupku u kojem predlaže miješanje, ne predstavlja pravni interes kako ga to predviđa citirana odredba članka 206. stavka 1. ZPP.

 

25. Suprotno navedenom, treća osoba bi imala pravni interes za sudjelovanje u ovoj parnici u situaciji da je tužitelj bio osiguran s osnove nekog radnog prava kod ovog osiguravajućeg društva kao treće osobe, jer bi tada, u slučaju uspjeha tužitelja u predmetnom postupku, ovdje tuženik mogao postaviti regresni zahtjev prema osiguravajućem društvu na osnovi presude u ovoj parnici, zbog istovjetne pravne osnove, odnosno zbog osnove zbog koje je bio dužan isplatiti određeni iznos ovdje tužitelju, a što znači da bi se u tom slučaju pravomoćna odluka u ovoj parnici odrazila na pravnu situaciju tog osiguravajućeg društva, međutim, navedeno konkretno nije slučaj.

 

26. Zaključno, dovodeći u korelaciju prednje iznijeti zaključak sa žalbenim navodima treće osobe, valja reći da se isti u cijelosti ukazuju neosnovanima i kao takvi nisu doveli u sumnju zakonitost i pravilnost postupanja prvostupanjskog suda prilikom donošenja pobijanog rješenja.

 

27. Stoga je valjalo, na temelju članka 380. stavka 2. ZPP, odbiti žalbu treće osobe kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, odnosno odlučiti kao izreci ove drugostupanjske odluke.

Zadar, 5. studenog 2024.

                                                                                      Sudac

 

                                                                                                       Željko Đerđ