Broj: Pp-2962/2023-7

 

 

 

    Republika Hrvatska

  Općinski sud u Osijeku

                Osijek

                                                                                             Broj: Pp-2962/2023-7  

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ivani Hruška Premužak, uz sudjelovanje Andrijane Sedlić Tenjeri kao zapisničarke, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika S.A., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022 i 133/2023, u daljnjem tekstu: Zakon o sigurnosti prometa na cestama), u povodu prigovora okrivljenice na Prekršajni nalog Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje prometne policije, klasa: 211-07/23-3/2167, urbroj: 511-07-31-22-2 od 21. veljače 2023. godine, nakon održane i zaključene glavne i javne dana 07. studenog 2024. godine u odsutnosti okrivljenika i punomoćnika tužitelja, dana 08. studenog 2024. godine donio je, javno objavio i

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I.               Na temelju članka 183. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022, u daljnjem tekstu: Prekršajni zakon)

 

okrivljenik S.A., rođen ….. godine, sa prebivalištem u A., B., ….,

 

 

k r i v    j e

 

što do 15. rujna 2022. godine u 10,00 sati u Osijeku, Trg Lavoslava Ružičke 1, kao vlasnik vozila reg. oznake W-…, nije u roku od 15 dana po primitku Obavijesti o počinjenom prekršaju broj: 211-07/22-8/81860, koju je primio 30. kolovoza 2022. godine, dao vjerodostojne podatke o identitetu osobe koja je upravljala navedenim vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja dana 02. lipnja 2022. godine,

 

dakle, kao vlasnik vozila u roku od 15 dana nije dao vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja,

 

čime je počinio prekršaj iz članka 229. stavka 3., kažnjiv po članku 229. stavku 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

 

pa mu se za djelo prekršaja na temelju članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uz primjenu članka 33. i 37. Prekršajnog zakona

 

izriče

 

NOVČANA KAZNA

u iznosu od 150,00 (slovima: stopedeset) eura.

 

II.              Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od tri (3) mjeseca po pravomoćnosti ove presude u korist Državnog proračuna putem priloženih uplatnica, a u protivnom postupit će se postupiti prema odredbi članka 34. stavka 1. - 5. Prekršajnog zakona.

 

III.              Sud upozorava okrivljenika da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, odnosno 100,00 eura, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

IV.               Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 2. i 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica je dužan platiti trošak postupka u ukupnom iznosu od 86,36 eura (slovima: osamdesetšest eura i tridesetšest centi) koji trošak se sastoji  od paušalnog troška postupka u iznosu od 20,00 (slovima: dvadeset) eura i troška izdavanja Prekršajnog naloga u iznosu od 66,36 eura (slovima: šezdesetšest eura i tridesetšest centi), u roku od tri (3) mjeseca po pravomoćnosti presude, a u protivnom troškovi će biti naplaćeni prisilno, temeljem članka 152. stavak 4. i stavak 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

 

1.               Policijska uprava osječko-baranjska, Postaja prometne policije, na temelju članka 229. u vezi članka 234. Prekršajno zakona, izdala je Prekršajni nalog, klasa: 211-07/23-3/2167, urbroj: 511-07-31-22-2 od 21. veljače 2024. godine protiv okrivljenika S.A., kojim mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 € te trošak prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude, na koji Prekršajni nalog je okrivljenik pravodobno podnio prigovor kojim je zatražio provođenje redovnog postupka te je Sud Prekršajni nalog stavio izvan snage i proveo redovan postupak.

 

2.               U dokaznom postupku, Sud je pročitao pisanu obranu okrivljenika i pročitao i izvršio uvid u Obavijest o počinjenom prekršaju – podaci o vozaču traže se PU osječko-baranjske, Postaje prometne policije od 03. lipnja 2022. godine upućena S.A., Povratnicu na ime S.A. i Potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela prekršajne evidencije za S.A. od 07. studenog 2024. godine.

 

3.               U svojoj pisanoj obrani, okrivljenik je naveo da je kaznu primio 30. kolovoza 2022. godine, koju je platio 01. rujna 2022. godine putem bankovnog računa njegove kćerke, ali sa svim navedenim potrebnim podacima, dakle njegovo ime i prezime, kao i referentni broj kazne, smatrajući da je svoju dužnost pravilno obavio. Dana 09. prosinca 2022. godine je dobio jedan dio novca natrag, čemu razlog nije mogao saznati te je kontaktirao policijsku postaju u Ernestinovu, ali da tijekom telefonskog razgovora sa policijskim službenikom K. nije došlo do rješenja, ali mu je rekao da će biti obavijest kada se njegov slučaj istraži i obavijest nikada nije dobio, nego je primio poziv za Sud. Zamolio je Sud da se ponovno provjeri, jer se maksimalno trudio sve ispoštovati.

 

4.              Sporno je u ovom postupku bilo da li je okrivljenik u roku od 15 dana po primitku

Obavijesti dakle do dana 15. rujna 2022. godine u 10,00 sati u Osijeku, Trg Lavoslava Ružičke 1, dostavio vjerodostojne podatke o identitetu osobe koja je upravljala navedenim vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja dana 02. lipnja 2022. godine odnosno da li je uplatio novčanu kaznu.

 

5.               Iz dostavljenog naloga za plaćanje, obrane okrivljenike i pisane dokumentacije u spisu primarno Obavijesti o počinjenom prekršaju, vidljivo je da je okrivljenik pokušao uplatiti novčanu kaznu, ali isto tako i da je propustio postupiti u skladu s primljenom Obavijesti i tu potvrdu o uplati po plaćanju kazne dostaviti Policijskoj postaji u roku od tri dana od dana primitka Obavijesti kako mu je jasno naznačeno u Obavijesti. Da je isti Policijskoj postaji dostavio u skladu sa svojom obvezom potvrdu o uplati isti bi ga obavijestili o potencijalnom propustu u nalogu za plaćanje radi kojeg su mu novci vraćeni na račun kako sam okrivljenik iskazuje, te ne bi došlo do počinjenja terećenog prekršaja od strane okrivljenika.

 

6.              S obzirom da je Sud utvrdio da je okrivljenik propisno upozoren na sve svoje mogućnosti i posljedice ne postupanja po istima Obaviješću o počinjenom prekršaju čiji primitak ne spori, a uvidom u dostavnicu po okrivljeniku potpisanu utvrđeno je da ju je isti osobno primio, Sud je, analizirajući sve dokaze zasebno i u međusobnoj povezanosti kao i obranu okrivljenika, sa sigurnošću utvrdio da je okrivljenik počinio terećeni prekršaj za koji ga je valjalo proglasiti krivim.

 

7.              Naime, obrana okrivljenika u dijelu u kojem navodi da je novčanu kaznu platio dan nakon što je zaprimio Obavijest policije je pobijena samim njegovim daljnjim iskazom u kojem navodi da da mu je veći dio iznosa vraćen na račun, a sam okrivljenik ne spori da djelatnicima Policijske postaje nikada nije dostavio potvrdu o uplati, pa kako isti nisu zaprimili niti potvrdu o uplati niti je novac uplaćen u Proračun Republike Hrvatske, niti je okrivljenik ikada dostavio podatke o vozaču, Sud je utvrdio da je okrivljenik svojim postupanjem počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

 

8.              Iako je Sud obranu okrivljenika ocijenio istinitom ista ga ne oslobađa prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj.

 

9.              Sud je nesporno utvrdio da Okrivljenik, kao vlasnik vozila, nije dostavio tražene podatke iako ih je bio dužan dostaviti, niti je platio novčanu kaznu. Okrivljenika ne opravdava činjenica da je novčanu kaznu pokušao platiti jer uz plaćanje kazne vezan je i kumulativni uvjet dostave potvrde o uplati Policijskoj postaji koji uvjet je bio dužan ispuniti u slučaju da se odlučio za plaćanje kazne umjesto dostave podataka o vozaču, a koji uvjet okrivljenik nije ispunio.

             

10.              S obzirom na sve navedeno, u dokazanom ponašanju okrivljenika opisanom u izreci presude stječu se sva bitna obilježja prekršajnog djela iz članka 229. stavka 3., kažnjivog po članku 229. stavku 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji ga je Sud i proglasio krivim.

 

11.              Sud je u konkretnom slučaju, prilikom odmjeravanja kazne okrivljeniku cijenio kao naročito olakotnu okolnost činjenicu da je pokušao platiti novčanu kaznu, te kao olakotne okolnosti njegovu dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost i korektno postupanje tijekom cijelog ovog postupka, uz izostanak otegotnih okolnosti, pa mu je, uzimajući pri tome u obzir i potrebu generalne prevencije prekršaja, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona ublažena novčana kazna i to u iznosu ispod propisanog posebnog minimuma koji je za ovo djelo propisan, odnosno Sud mu je izrekao za prekršaj iz članka 229. stavka 3. kažnjivo po članku 229. stavku 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama novčanu kaznu u iznosu od 150,00 eura, iako je za ovo djelo prekršaja propisana novčana kazna u rasponu od 660,00 do 1.990,00 eura, smatrajući izrečenu kaznu primjerenom prirodi i težini počinjenog prekršaja, odnosno stupnju ugrožavanja zaštićenog dobra, stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika i opasnosti djela odnosno svim okolnostima odlučnim za određivanje kazne u smislu članka 36. Prekršajnog  zakona, kao i da će se ovako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenika odnosno da će ga ovakva kazna ubuduće odvratiti od činjenja prekršaja.             

 

12.               Sud je u konkretnom slučaju primijenio odredbu članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona na način da je okrivljeniku omogućio da plaćanjem dvije trećine izrečene novčane kazne u roku koji joj je određen za njeno plaćanje, novčana kazna bude smatrana plaćenom u cijelosti

 

13.               S obzirom na to da je okrivljenik proglašen krivom, dužan je na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 2. i 3. Prekršajnog zakona naknaditi troškove prekršajnog postupka, u ukupnom iznosu od 86,36 eura (slovima: osamdesetšest eura i tridesetšest centi), koji trošak se sastoji od paušalnog troška postupka u iznosu od 20,00 eura (Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna) a određena visina paušalnog iznosa troškova postupka primjerena je složenosti i trajanju postupka, i troška prekršajnog postupka tužitelja u iznosu 66,36 eura, sve u roku od tri (3) mjeseca po pravomoćnosti presude, a u protivnom troškovi će biti naplaćeni prisilno, temeljem članka 152. stavak 4. i stavak 11. Prekršajnog zakona.

 

U Osijeku, 08. studenog 2024. godine

 

           Zapisničarka                                                                                                    Sutkinja    

   Andrijana Sedlić Tenjeri,v.r.                                            Ivana Hruška Premužak, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku iste. Žalba se može podnijeti ovom sudu u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja.

 

 

DOSTAVITI:

1. Okrivljeniku,
2. Tužitelju,
3. Arhiv.