1

                            Poslovni broj Gž Ovr-1316/2024-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj Gž Ovr-1316/2024-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Dariji Horvat, kao sucu pojedincu, u predmetu osiguranja predlagatelja osiguranja M. C., OIB…, iz V., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva P. i p. d.o.o. iz V., protiv protivnika osiguranja S. N., OIB…, iz V. (prije: …, V.) i T. L. N., OIB…, iz V., radi osiguranja privremenom mjerom zabrane izvođenja radova, odlučujući o žalbi predlagateljice osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-435/2024-8 od 22. travnja 2024., dana 4. studenog 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Uvažava se žalba predlagateljice osiguranja, ukida se rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-435/2024-8 od 22. travnja 2024. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

 

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja, povodom prijedloga za donošenje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, odlučeno je:

I. Odbija se prijedlog predlagateljice M. C. radi određivanja privremene mjere kojom bi se odredila zabrana protivnicima osiguranja S. N., V. (prije: …, V.), OIB:… i T. L. N., V., OIB:… da na dijelu njihove nekretnine čk.br. 1900/1 k.o. V. upisane u z.k. uložak broj 9467 kod Zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Varaždinu, a prema međi s nekretninom čk. br. 1900/2 k.o. V. koja je u vlasništvu predlagateljice osiguranja vrše daljnje iskope i to posebice iskope pristupne rampe i podrumskog dijela višeobiteljske zgrade s tri stana za koju je dana 25. svibnja 2023. godine izdana Građevinska dozvola KLASA: UP/…, URBROJ: … izdavatelja Grada V., Upravnog odjela za gradnju i komunalno gospodarstvo, Odsjek za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja, i to pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 10.000,00 EUR za svako postupanje suprotnoj ovoj zabrani, kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev predlagateljice M. C. za naknadom troškova ovog postupka.

 

2. Protiv navedenog rješenja, žalbu podnijela je predlagateljica osiguranja zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje preinači, uz naknadu troška postupka i troška žalbe.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio ovaj sud je ustanovio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a, jer pobijano rješenje ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, proturiječno je i isto se ne može ispitati.

 

5. Sud prvog stupnja je odbio prijedlog za izdanje privremene mjere, jer predlagateljica nije učinila vjerojatnim niti jednu od dviju pretpostavki predviđenih člankom 346 Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ), to stoga jer protivnici osiguranja raspolažu s pravomoćnom građevinskom dozvolom, te je primjenom čl. 110. Zakona o gradnji – ("Narodne novine" br. 153/13., 20/17., 39/19., 125/19., dalje u tekstu ZG) zaključio da su:

1. uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole priloženi svi propisani dokumenti,

2. su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja,

3. su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta,

4. je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom,

5. je glavni projekt izradila ovlaštena osoba,

6. je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova i

7. je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.

 

5.1. Prilikom utvrđenja činjenica sud prvog stupnja je zaključio da je nadležno tijelo izdalo građevinsku dozvolu, koja je postala pravomoćna, te da upravo uz tu činjenicu valja vezati presumpcije u smislu da je predmetna građevinska dozvola izdana sukladno propisima Zakona o gradnji i da je tijekom tog postupka predlagateljici bilo omogućeno sudjelovanje u tom postupku. Upravo stoga, uvažavajući pravomoćnu građevinsku dozvolu, čije postojanje ima za posljedicu zakonsku predmnijevu da je provedeni upravni postupak bio zakonit i da je predlagateljici omogućeno sudjelovanje, je ovaj sud zaključio kako predlagateljica nije učinila vjerojatnim svoje tvrdnje o postojanju svoje tražbine i opasnosti, jer su iste protivne činjenicama za koje su vezane zakonske (oborive) predmnijeve. Ovakav stav su temelji na čl. 230. ZPP-a, koji određuje da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. No, predlagateljica može oboriti zakonske predmnijeve upravo temeljem izjavljenog izvanrednog pravnog lijeka u upravnom postupku iz kojeg potječe gore navedena građevinska dozvola. Stoga je sud prvog stupnja zaključio kako predlagateljica nije učinila vjerojatnim iznesene tvrdnje, neovisno o tome što je dostavila sudu i nalaz i mišljenje vještaka (koji nalaz i mišljenje opet nisu bili predmet kritičkog ocjenjivanja protivne strane), pa je stoga sud odbio prijedlog za određivanjem privremene mjere.

 

6. Žaliteljica smatra da nije pravilno pravno shvaćanje suda prvog stupnja da, budući da postoji odluka upravnog tijela koja dozvoljava gradnju, da nije potrebno utvrđivati postojanje ugroze i prijetnju od nastanka nenadoknadive štete na susjednoj nekretnini, dakle, da sud polazi od toga da zapravo uopće nije ni moguće učiniti vjerojatnim mogućnost nastanka nenadoknadive štete čim postoji građevinska dozvola koja je izdana za  konkretan zahvat u prostoru.

 

7. I po mišljenju ovog suda, pravni pristup suda prvog stupnja nije pravilan. Suprotno shvaćanju suda prvog stupnja, samo postojanje građevinske dozvole kao upravnog akta koji dozvoljava gradnju ne znači da se tom gradnjom ne može dovesti u opasnost  stabilnost tuđe nekretnine, na što upućuje i žaliteljica.

 

8. Naime, odredbom čl. 109. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV, "Narodne novine" broj br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst) propisano je da vlasniku nije dopušteno kopati svoje zemljište i uopće činiti na svojoj nekretnini išta za što je razumno očekivati da bi moglo dovesti u opasnost stabilnost tuđe nekretnine.

 

8.1. U pobijanom rješenju u potpunosti su izostali razlozi uživa li u konkretnom slučaju predlagateljica zaštitu temeljem odredbe čl. 109. st. 2. ZV-a kojom je propisano da vlasnik nekretnine čija je stabilnost u opasnosti može tražiti prestanak radova iz stavka 1., ako nisu poduzete sve mjere, uključivši i postavljanje posebnih konstrukcija kad je to potrebno, od kojih se opravdano može očekivati da će otkloniti opasnost za stabilnost njegove nekretnine. Isto vrijedi i za stavak 3. navedenog zakonskog članka koji propisuje da ako mjere iz stavka 3 (2?) toga članka nije moguće s uspjehom provesti a da se pritom posebne konstrukcije ne postavljaju na nekretninu čija je stabilnost u opasnosti, njezin vlasnik može zahtijevati zabranu radnji od kojih njegovoj nekretnini prijeti opasnost za stabilnost te nekretnine.

 

8.2. Predlagateljica je već u prijedlogu istaknula da usprkos postojanju građevinske  dozvole za konkretan zahvat u prostor, zbog planiranih i započetih radova postoji  realna opasnost za stabilnost njene građevine. Predlagateljica je obrazložila, a što ponavlja i u žalbi, da:

- čk.br. 1900/2 koja je u vlasništvu predlagateljice i čk.br. 1900/1 koja je u suvlasništvu protivnika osiguranja međusobno graniče i to cijelom svojom duljinom od cca 36 metara;

- su protivnici osiguranja od predlagateljice u svrhu izvođenja radova tražili demontažu ograde i rušenje temelja njene ograde cijelom duljinom nekretnine (cca 36 metara);

- prema projektu protivnici osiguranja namjeravaju kopati pristupnu rampu i podzemnu garažu gotovo uz samu među s nekretninom predlagateljice, a upravo njezina kuća smještena je na samom jugoistočnom dijelu čestice;

- bi se iskop za podrumski dio građevine protivnika osiguranja morao izvesti gotovo okomito uz samu ogradu predlagateljičine nekretnine te da stoga iskop i temeljenje građevine nije moguće izvesti na klasičan način izvedbom uobičajenih pokosa jer za isto nema dovoljno prostora;

- se u postupku izdavanja građevinske dozvole nije ispitivalo hoće li radovi koji će se izvoditi utjecati na stabilnost susjedne nekretnine, niti je isto moglo ocijeniti budući da Glavni projekt temeljem kojeg je izdana građevinska dozvola uopće ne sadrži Projekt zaštite građevinske jame, niti je postojećom projektnom dokumentacijom definiran način iskopa i temeljenja potpornog zida koji se proteže neposredno uz ogradu koja je smještena na nekretnini Predlagateljice;

- da je način izvedbe građevne jame i osiguranja njene stabilnosti, kao i opis osiguranja od narušavanja mehaničke otpornosti i stabilnosti susjednih građevina morao biti sadržan u glavnom građevinskom projektu temeljem čl. 90. st. 1. toč. 1. b) Tehničkog propisa za građevinske konstrukcije ("Narodne  novine" br. 17/17., 75/20., 7/22.);

- da je stalni sudski vještak za graditeljstvo te ovlašteni inženjer građevinarstva  T. Ž. potvrdio sve gore navedeno te ustvrdio da postoji vrlo velika opasnost od narušavanja dinamike i stabilnosti većeg dijela ograde i oprečnog zida i realna opasnost od nastanka ugroze sa aspekta dinamike i stabilnosti dijela stambene zgrade i dimnjaka na nekretnini predlagateljice.

 

9. Osnovano prigovara žaliteljica u svojoj žalbi da o naprijed navedenim tvrdnjama predlagateljice sud prvog stupnja u pobijanom rješenju ne navodi ništa, već svoje  obrazloženje temelji na odredbi čl. 110. Zakona o gradnji, te zaključuje da, budući je upravno tijelo izdalo građevinsku dozvolu, da su za to postojali svi uvjeti, a ako  predlagateljica tvrdi suprotno, da je to dužna dokazati kroz upravni postupak.

 

10. Žaliteljica je tijekom postupka ustvrdila da je pravnu zaštitu zatražila u upravnom postupku iz kojeg potječe predmetna građevinska dozvola i da je podnijela izvanredne pravne lijekove protiv predmetne građevinske dozvole, upravo iz razloga jer da joj je u tom postupku onemogućeno sudjelovanje na koje je imala pravo, te je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje navodeći u obrazloženju pobijanog rješenja da je predlagateljici tijekom postupka izdavanja građevinske dozvole bilo omogućeno sudjelovanje u postupku, kao i da su poštivani propisi koji se tiču dostave u tom upravnom postupku, iako joj nije bila dostavljena građevinska dozvola, te čim je saznala za sve opisano, predlagateljica je podnijela odgovarajuće pravne lijekove o kojima će se tek odlučivati.

 

11. Pravilno žaliteljica upućuje da pravna zaštita iz upravnog postupka ne isključuje istovremenu pravnu zaštitu koja predlagateljici kao susjedsko pravo pripada temeljem odredbi ZV a.

 

11.1. Sud prvog stupnja propustio je utvrditi je su li u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 109 ZV koja regulira slučajeve potkopavanja tuđe nekretnine, jer je predlagateljica tijekom postupka ustvrdila da su protivnici osiguranja nastavili s izvođenjem radova usprkos uloženim pravnim lijekovima predlagateljice, a ti radovi dubinskih iskopa se provode niti na jedan metar udaljenosti od njezinog doma, dakle, u međuvremenu se izvode radovi koji bi mogli narušiti stabilnost njenog doma, te ista nije mogla čekati odluku u upravnom postupku, pa je podnijela prijedlog za izdanje ove privremene mjere, čiji je smisao da se u vremenski ograničenom trajanju zabrani odnosno naloži određeno postupanje kako bi se izbjegao nastanak nenadoknadive štete, nasilja i slično.

 

11.2. Također, pravilno žaliteljica upućuje da odredba čl. 110. Zakona o gradnji na koju se poziva sud prvog stupnja pri odbijanju predložene privremene mjere, ne propisuje da je upravno tijelo prije izdavanja građevinske dozvole dužno ispitati hoće li građevinski zahvat utjecati na stabilnost i mehaničku otpornost susjednih nekretnina odnosno građevina. Stoga taj članak ni svojim sadržajem ne isključuje mogućnost primjene čl. 109. ZV-a koji vlasniku jamči zaštitu u slučaju da vlasnik susjedne nekretnine dovodi u opasnost stabilnost njegove nekretnine.

 

12. Osnovano žaliteljica u svojoj žalbi upućuje i na to da nije moguće ispitati zaključak suda da nisu ispunjene zakonske prepostavke iz čl. 346 OZ jer predlagateljica nije učinila niti vjerojatnim svoje tvrdnje o postojanju nenovčane tražbine, kao niti da prijeti nastanak nenadoknadive štete, jer bi iz stanja spisa i navoda žalbe proizlazilo da se tražbina predlagateljice temelji na činjenici da je ista vlasnica nekretnine koja graniči s nekretninom protivnika osiguranja na kojoj se izvode radovi, kao i na odredbi čl. 109. ZV-a, te da je predlagateljica prijetnju nastanka nenadoknadive štete učinila vjerojatnom prilaganjem nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, koji je ustvrdio da postoji vrlo velika opasnost od narušavanja dinamike i stabilnosti većeg dijela ograde i oprečnog zida i realna opasnost od nastanka ugroze sa aspekta dinamike i stabilnosti dijela stambene zgrade i dimnjaka na nekretnini predlagateljice.

 

13. Radi navedenog trebalo je temeljem odredbe čl. 380 toč. 3 ZPP-a u vezi s čl. 21 OZ-a riješiti kao u izreci, a u svezi s tim ukinuta je i odluka o trošku, time da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

14. U nastavljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti naprijed navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka time da će dati jasne i određene razloge jesu li se u konkretnom slučaju kumulativno ispunile zakonske pretpostavke iz čl. 346 OZ-a za određivanje predložene privremene mjere, upotpuniti će činjenično stanje u smislu prethodno navedenog, te će potom donijeti novu, zakonitu odluku.

             

 

U Zagrebu, 4. studenog 2024.

 

                                                                                                                                                     Sudac

              Darija Horvat, v.r.