1                                    Poslovni broj: Kž-313/2024-4

 

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, sutkinje Sanele Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Milenke Slivar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika R. M. zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama – djelo opisano u čl. 190. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" broj: 1125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-631/2022 od 13. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2024.,  

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda. 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj K-631/2022 od 13. svibnja 2024. opt. R. M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama – djelo opisano u čl. 190. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 190. st. 2. KZ/11. Stoga se opt. R. M. na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega se prema optuženiku temeljem čl. 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda, time da se kazna zatvora od 1 (jedne) godine na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini neko novo kazneno djelo. Temeljem čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora opt. R. M., ukoliko bi došlo do izvršenja iste, uračunava se vrijeme provedeno u svojstvu uhićenika od 10. kolovoza 2021. u 18,45 sati do 10. kolovoza 2021. u 19,30 sati. Temeljem čl. 190. st. 8. u svezi čl. 79. KZ/11 od opt. R. M. trajno se oduzima 1 PVC vrećica ispunjena bijelom praškastom materijom boje i mirisa karakterističnog za drogu amfetamin tzv. speed, ukupne težine 1,8 grama i 1 PVC vrećica ispunjena materijom boje i mirisa karakterističnog za drogu amfetamin tzv. speed, ukupne težine 23,6 grama, koji predmeti su privremeno oduzeti od opt. R. M. temeljem potvrde PU SD o privremenom oduzimanju predmeta broj … od 23. kolovoza 2021., te će se navedena droga nakon pravomoćnosti ove presude uništiti sukladno čl. 181. st 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/11.- odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu ZKP). Na temelju čl. 189. ZKP-a po pravomoćnosti ove presude vratit će se opt. R. M. jedan mobilni uređaj marke Samsung tip "Galaxy", serija J, bijele boje, IMEI broja …, s pripadajućom SIM karticom operatera A1 pozivnog broja …, privremeno oduzet od strane PU SD, Službe kriminaliteta droga, potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja … dana 23. kolovoza 2021.

 

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP-a opt. R. M. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.911,28 eura (tisućudevetstojedanaest eura i dvadesetosam centi) od čega se 1.195,83 eura odnosi na troškove toksikološkog vještačenja, iznos od 265,45 eura na sudsko-psihijatrijsko vještačenje, iznos od 400,00 eura na pisani nalaz i mišljenje dr. A. A., a iznos od 50,00 eura na paušalne troškove postupka.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o kaznenoj sankciji i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja po pitanju otegotnih i olakotnih okolnosti koje su dovele do preblage kazne, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.  

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Temeljem čl. 474. st. 1. ZKP-a spis predmeta je dostavljen na razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik predlaže strože kažnjavanje optuženika, smatra da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje po pitanju otegotnih i olakotnih okolnosti na strani optuženika, što je onda rezultiralo izricanjem uvjetne osude kao preblage sankcije. Sud je propustio posebno otegotnom okolnošću cijeniti jačinu ugrožavanja zaštićenog pravnog dobra, da se od inkriminirane količine amfetamina oduzetog od optuženika moglo pripremiti čak 266 prosječnih doza, izuzetnu društvenu opasnost, a uopće nije cijenio raširenost ovog kaznenog djela na području Republike Hrvatske. Neopravdano je sud olakotnom okolnošću optuženiku cijenio njegovo primjereno ponašanje i precijenio je značaj olakotne okolnosti koja se tiče optuženikovog priznanja djela.

 

7. Respektirajući istaknute žalbene navode koji sadržajno predstavljaju žalbu na kaznenu sankciju, ocjena je ovoga vijeća da u konkretnom slučaju nema uvjeta za strože kažnjavanje optuženika, jer je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno utvrdio sve okolnosti pod kojima je počinjeno kazneno djelo i o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te ih je ispravno doveo u vezu sa nađenim olakotnim okolnostima na strani optuženika i osudio ga na pravednu i zakonitu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te je potom optuženiku temeljem čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se naprijed navedena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. 

 

8. Prvostupanjski sud je pravilno kod odluke o vrsti i mjeri kazne kao olakotne okolnosti na strani optuženika cijenio optuženikovo priznanje predmetnog kaznenog djela, kajanje i žaljenje zbog počinjenja kaznenog djela, dosadašnju kaznenu neosuđivanost, primjereno ponašanje pred sudom kao i okolnost da je u vrijeme počinjenja djela bio u blažoj mjeri smanjeno ubrojiv, a kao jedinu otegotnu okolnost  cijenio je društvenu opasnost predmetnog kaznenog djela.  

 

9. Suprotno žalbenim navodima, u cijelosti će biti ostvarena zakonom propisana svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Naime, odluka o kazni uvijek mora biti individualizirana te kao takva predstavljati društvenu osudu konkretno počinjenog kaznenog djela. Kako bi izvršio tu zadaću, sud mora stalno imati u vidu svrhu kažnjavanja, kako je ista određena čl. 41. KZ/11, dakle, kroz kaznu izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Kako bi ostvario tako određenu svrhu kažnjavanja, sud mora ispravno aplicirati pravilo o odmjeravanju kazne (čl. 47. KZ/11) na svaki konkretni slučaj i počinitelja. U tom kontekstu mora utvrditi sve pravno relevantne okolnosti kao olakotne i/ili otegotne, kako bi sukladno njihovoj ukupnosti napravio odgovarajući izbor vrste i mjere kazne. Samo takvim metodološkim pristupom odluka o kazni će ostvariti uvodno spomenutu svrhu kažnjavanja. U skladu s odredbom čl. 41. KZ/11 svrha kažnjavanja je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, te jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te posebno specijalna i generalna prevencija, pa će se ovakvom kaznenom sankcijom u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja, a što ovaj sud  kao drugostupanjski sud, nalazi kako je prvostupanjski sud, ne samo pravilno i potpuno utvrdio sve relevantne okolnosti glede izbora mjere izrečene kazne, već je iste i ispravno valorizirao i ocijenio. Unutar zakonskog okvira propisane kazne pravilno je prvostupanjski sud vrednovao utvrđene olakotne okolnosti i na temelju istih izrekao primjerenu kaznu koja će ostvariti svoju svrhu, kako u smislu individualne, tako i generalne prevencije. 

 

10.  Iz navedenih razloga žalba državnog odvjetnika odbijena je kao neosnovana, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP-a, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je,

 

 

na temelju čl. 482. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

Bjelovar, 21. studeni 2024.