1                                    Poslovni broj: Kž-495/2024-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, sutkinje Sanele Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Milenke Slivar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika F. S., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19.,84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1527/2024-7 od 18. rujna  2024., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2024.,  

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda. 

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-1527/2024-7 od 18. rujna 2024. opt. F. S. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje – djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11. Na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 opt. F. S. osuđuje se na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci. Na temelju čl. 56. KZ/11, optuženiku se izriče uvjetna osuda te se kazna neće izvršiti ako optuženik u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti navedene presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 54. KZ/11, u slučaju opoziva uvjetne osude optuženom će se u kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. srpnja 2024. do 18. rujna 2024. Na temelju čl. 69. st. 1. KZ/11 optuženiku se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu i drogi, koja može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje 3 (tri) godine. Na temelju  čl. 58. st. 5. KZ/11, sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršavanje  izrečene kazne zatvora optuženiku koji bez opravdanog razloga krši obvezu određenu sigurnosnom mjerom.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu ZKP), optuženik se oslobađa dužnosti podmirenja troškova postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP-a, te troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja.
  

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.  

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženi s prijedlogom da sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu.

4. Temeljem čl. 474. st. 1. ZKP-a spis predmeta je dostavljen na razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik predlaže strože kažnjavanje optuženika, jer smatra da je sud precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani optuženika, te pogrešno ocijenio kako nema otegotnih okolnosti. U pogledu priznanja koje sud cijeni olakotnim, ovo je precijenjeno jer spisu prileže preslike inkriminiranih prijetećih poruka, pa se slijedom navedenog postupak, na temelju takvih dokaza, mogao brzo i lako završiti i bez priznanja optuženika, a otegotnim je trebalo cijeniti snagu kriminalne volje koja se ogleda u brojnosti poruka, što zasigurno djelu daje teži karakter.

7. Respektirajući istaknute žalbene navode, ocjena je ovoga vijeća da u konkretnom slučaju nema uvjeta za strože kažnjavanje optuženika, jer je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno utvrdio sve okolnosti pod kojima je počinjeno kazneno djelo i o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te ih je ispravno doveo u vezu sa nađenim olakotnim okolnostima na strani optuženika i osudio ga na pravednu i zakonitu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te je potom optuženiku temeljem čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se naprijed navedena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 4 (četiri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo i na temelju čl. 69. st. 1. KZ/11 optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu i drogi, koja može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje 3 (tri) godine, a na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11, odlučio i da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršavanje izrečene kazne zatvora optuženiku koji bez opravdanog razloga krši obvezu određenu sigurnosnu mjeru.

8. Prvostupanjski sud je pravilno kod odluke o vrsti i mjeri kazne kao olakotne okolnosti na strani optuženika cijenio činjenicu njegovo iskreno žaljenje, priznanje čime je doprinio bržem i lakšem okončanju ovog kaznenog postupka, spremnost da se ispriča, bitno smanjenu ubrojivost i kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, ali i navod majke da je želja obitelji da se optuženik liječi, a ne da ide u zatvor, dok mu nije našao  otegotnih okolnosti.

9. Suprotno žalbenim navodima, u cijelosti će biti ostvarena zakonom propisana svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Naime, odluka o kazni uvijek mora biti individualizirana, te kao takva predstavljati društvenu osudu konkretno počinjenog kaznenog djela. Kako bi izvršio tu zadaću, sud mora stalno imati u vidu svrhu kažnjavanja, kako je ista određena čl. 41. KZ/11, dakle, kroz kaznu izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Kako bi ostvario tako određenu svrhu kažnjavanja, sud mora ispravno aplicirati pravilo o odmjeravanju kazne (čl. 47. KZ/11) na svaki konkretni slučaj i počinitelja. U tom kontekstu mora utvrditi sve pravno relevantne okolnosti kao olakotne i/ili otegotne, kako bi sukladno njihovoj ukupnosti napravio odgovarajući izbor vrste i mjere kazne. Samo takvim metodološkim pristupom odluka o kazni će ostvariti uvodno spomenutu svrhu kažnjavanja. U skladu s odredbom čl. 41. KZ/11 svrha kažnjavanja je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, te jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te posebno specijalna i generalna prevencija, pa će se ovakvom kaznenom sankcijom u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja, a što ovaj sud  kao drugostupanjski sud, nalazi kako je prvostupanjski sud, ne samo pravilno i potpuno utvrdio sve relevantne okolnosti glede izbora mjere izrečene kazne, već je iste i ispravno valorizirao i ocijenio. Unutar zakonskog okvira propisane kazne pravilno je prvostupanjski sud vrednovao utvrđene olakotne okolnosti i na temelju istih izrekao primjerenu kaznu koja će ostvariti svoju svrhu, kako u smislu individualne, tako i generalne prevencije. 

10. Iz navedenih razloga žalba državnog odvjetnika odbijena je kao neosnovana, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP-a, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je, na temelju čl. 482. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

Bjelovar, 21. studeni 2024.