1

Poslovni broj: Gž-4747/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4747/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević , kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice, te Jadranke Matić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz Z., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku J. Š., odvjetniku iz O. društva V. & Š. d.o.o. iz Z., protiv tuženika J. P. iz P…, OIB: …, zastupanog po punomoćniku mr. sc. D. C., odvjetniku iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10333/2023-39 od 18. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 29. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10333/2023-39 od 18. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je tužba i tužbeni zahtjev osnovan i da je nedopuštena ovrha sukladno čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (toč. I). U točki II naloženo je tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak iznosu od 2.625,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Citiranu presudu žalbom pobija tužiteljica  iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. - dalje: ZPP-a) s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nije ostvaren istaknuti žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je odlučujući o žalbi utvrđeno da je izreka pobijane presude jasna i neproturječna, kako sama sebi tako i razlozima iznesenima u obrazloženju te da su dati razlozi valjani i dostatni, a istovremeno ne postoji proturječnost između iznesenih razloga i sadržaja samih dokaza izvedenih u postupku.

5. Kako nije nađena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, to nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da ovrha nije dopuštena iz žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024., u dalje: OZ-a), odnosno iz razloga što prema tvrdnjama tužiteljice tuženik kao ovrhovoditelj nije bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršen isprave, sudske presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P2-1712/13 od dana 30. svibnja 2017., pravomoćne dana 19. prosinca 2017. i ovršne 7. veljače 2018., kojom je tužiteljici naloženo da za uzdržavanje tuženika doprinosi mjesečne iznose od 400,00 kn, a radi tvrdnje  koju i u žalbi tužiteljica ponovno isteče da tuženik prima mirovinu od 1.645,15 kn kao i daje podnio zahtjev za priznavanje prava  na inozemnu mirovinu.

7. Pogrešno tužiteljica smatra kako je sud u postupku povodom zahtjeva za utvrđenje da ovrha nije dopuštena iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a bio dužan po službenoj dužnosti utvrđivati  putem HZMO od kada tuženik prima mirovinu kao i da je taj podatak u ovom postupku bitan i odlučujući.

8. Naime budući da je kako je to prvostupanjski sud pravilno utvrdio pravo ovrhovoditelja na uzdržavanje i isplatu iznosa od 400,00 kn mjesečno počevši od 23. rujna 2017., pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom, neosnovanim se ukazuje tužbeni zahtjev da se ovrha proglasi nedopuštenom iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a budući da je upravo tuženik temeljem citiranje pravomoćne i ovršne sudske presude aktivno legitimiran za traženje ovrhe u ovršnom postupku Ovr Ob-174/2018 u kom postupku je tužiteljica tamo ovršenica istaknula navedeni prigovor.

9. Naime pravo tuženika na uzdržavanja ne prestaje samom činjenicom da je stekao imovinu za koju tužiteljica smatra da je dostatna za vlastito uzdržavanje kako to ponovno u žalbi navodi tužiteljica, već isto prestaje tek pravomoćnošću odluke suda koja može biti donesena u posebnom parničnom postupku u kom će obveznik uzdržavanja tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja (čl. 429. st. 1. Obiteljskog zakona - Narodne novine, broj: 103/2015.), a te činjenice i okolnosti nisu predmetom tužbenog zahtjeva u sporu radi utvrđenja da ovrha na temelju pravomoćne i ovršen presude nije dopuštena.

10. U tom smislu ukazuju se neodlučnim i žalbeni navodi tužiteljice  kako ju je sud bio dužan pozvati da doprinese sve potrebne isprave za ispitivanje osnovanosti navoda da tuženik prima mirovinu na kojim činjenicama je tužiteljica utemeljila svoj zahtjev.

11. Slijedom navedenog utvrđeno je da je pobijana presuda pravilna i zakonita te je ista potvrđena temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a kao u izreci.

12. Budući da tužiteljica nije uspjela sa žalbom to istoj ne pripada pravo na naknadu troška sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 29. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević, v.r.