Poslovni broj: Kž-1/2023-4

Poslovni broj: Kž-1/2023-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Krleža, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika Z. K., zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-1470/2021-9 od 22. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2024.

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba okrivljenika Z. K. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom sud prvog stupnja stavio je van snage kazneni nalog Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-1470/2021 od 14. listopada 2021. te je okrivljenika Z. K. proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine, oštećenjem tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ, potom je temeljem iste zakonske odredbe okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca te mu je na temelju čl. 56. KZ izrečena uvjetna osuda, na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1.              Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje: ZKP-22, valja napomenuti da je sud prvog stupnja propustio navesti puni naziv ovog Zakona i naznačiti brojeve Narodnih novina u kojima je isti objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama) dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećenim suvlasnicima zgrade S. K. Z. u iznosu od 2.810,00 kuna, a okrivljenik je obvezan da im navedeni iznos naknadi.

1.2.              Na temelju članka 148. st. 1. i 6. ZKP-22 okrivljenik je oslobođen snašanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

2.              Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku podnio okrivljenik Z. K. osobno bez navođenja zakonskih razloga, s prijedlogom da se spram njega donese oslobađajuća presuda te da ga se ne tereti za plaćanje imovinskopravnog zahtjeva.

3.              Odgovor na žalbu nije podnijet.

4.              Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP-22 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je dopisom broj KŽ-DO-4/2023-3 od 4. siječnja 2023. isti vratilo ovom sudu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Žalitelj u žalbi ne osporava da je oštetio nadzornu kameru, već ističe da ju nije imao namjere oštetiti, čime osporava učin kaznenog djela oštećenja tuđe stvari koje se može počiniti samo s izravnom namjerom.

7.              Prvostupanjski sud je na temelju čl. 459. st. 8. ZKP presudu ukratko obrazložio na zapisnik te je u pisanom otpravku presude obrazloženje ispušteno kao nepotrebno.

8.              U obrazloženju presude unesenom ukratko na zapisnik od 22. studenog 2022. prvostupanjski sud ispravno ističe kako je osim objektivnog elementa kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, koje se sastoji napuklom staklu i kameri izbačenoj iz ležišta, s utvrđenom štetom od 2.810,00 kuna, okrivljenik ostvario i subjektivni element tog kaznenog djela, postupajući s izravnom namjerom oštećenja nadzorne kamere.

9.              Naime, na snimci video nadzora i fotografijama video nadzora jasno je vidljiv okrivljenik kako udara sa strugalicom za led po kameri, a i sam priznaje da je on oštetio kameru. Budući se radi o metalnoj strugalici, kao što to ispravno navodi prvostupanjski sud, za očekivati je da će takva strugalica oštetiti osjetljiv sustav video nadzora. Stoga nije prihvatljiva obrana okrivljenika da nije imao namjeru oštetiti kameru, već ju samo pomaknuti, to tim više, kao što to ističe i prvostupanjski sud, kamera nije nadgledala ni samog okrivljenika, ni ulaz u njegov stan, već je bila postavljena tako da se na istoj vidi predvorje zgrade, tj. prostor oko lifta, kako bi se moglo pratiti tko ulazi i izlazi iz zgrade. Stoga obrana okrivljenika, da je njegova namjera bila da samo pomakne kameru te da je takvim postupanjem štitio svoju privatnost, nije prihvatljiva ni ovom drugostupanjskom sudu.

10.              Što se tiče imovinsko-pravnog zahtjeva oštećenika, isti se bazira na računu (list 11 spisa) koji je dostavljen u spis. Budući je prvostupanjski sud okrivljenika pobijanom presudom proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari te je utvrdio da je za oštećenike nastupila šteta od 2.810,00 kuna, to je osnovano, na temelju čl. 158. st. 2. ZKP-22, oštećenicima u tom iznosu dosudio i imovinsko-pravni zahtjev, a na plaćanje istog obvezao okrivljenika.

11.              S obzirom na navedeno, žalba okrivljenika Z. K. nije osnovana, a budući da ovaj drugostupanjski sud ispitujući žalbu nije utvrdio povrede iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP), to je na temelju čl. 482. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Varaždinu 27. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic, v.r.