Poslovni broj: Pr-63/2022-15

 

      

Republika Hrvatska                                                                                                    

Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pr-63/2022-15

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

I

 

P R E S U D U

 

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz O.,  OIB:…, zastupanog po punomoćnici N. K., odvjetnici iz O., protiv tuženika R. H. za D. i. iz Z., OIB:…, zastupanog po O. d. o. u O., radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 17. listopada 2024., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, te uz javnu objavu presude, 15. studenog 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ovaj sud oglašava se apsolutno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te se odbacuje tužba u dijelu koji glasi:

             

„Utvrđuje se da je tužitelju M. S., OIB: … iz O., službeniku u državnoj službi raspoređenom kod tuženika D. I., OIB: …, Z. na radno mjesto „viši građevinski inspektor u S. g. i., P. u. O., služba prestala s danom 22.01.2020.g.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju prizna sva prava iz radnog odnosa i da mu uspostavi kontinuitet radnog odnosa za razdoblje od 31.12.2019.g. do 22.01.2020.g.“

 

i

 

p r e s u d i o   je

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

 

„Nalaže se tuženiku, D. I., OIB: …, Z. da tužitelju M. S., OIB: … iz O. isplati iznos od 3.937,94 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče

 

- na iznos 1.520,91 euro od 15.02.2020.g.

- na iznos 217,88 eura od 01.02.2020.g.

- na iznos 2.199,15 eura od 01.02.2020.g.

 

do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 % poena, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023. g., po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, a od 30.12.2023. g. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

 

II. Nalaže se tužitelju M. S., OIB:… da tuženiku R. H., D. i., OIB:…, plati trošak postupka u iznosu od 600,00 EUR-a (šestoeura), u roku od 15 dana.

 

III. Odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio službenik u državnoj službi, raspoređen kod tuženika na radno mjesto „viši građevinski inspektor u S. g. i., P. u. O., D. i.“. Navodi da je prije bio u službi u M. g. i p. u. te je na temelju čl.24. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave (NN 116/2018) te je preuzet iz navedenog ministarstva kod tuženika. Ističe kako je u državnoj službi proveo preko četrdeset godina. Nadalje, navodi da je u rješenju tuženika KLASA: UP/I-112-02/19-01/154, URBROJ: 443/25-19-1 od 15.11.2019. navedeno da je raspoređen s danom 01.12.2019.g. na radno mjesto viši građevinski inspektor u S. g. i., P. u. O., D. i. na neodređeno vrijeme, te da je navedeno rješenje zaprimio dana 12.12.2019. Prije nego što je zaprimio rješenje o rasporedu na radno mjesto viši građevinski inspektor na neodređeno vrijeme, zatražio je produljenje državne službe do 31.12.2020., s obzirom da je u 2019. napunio 65. godina života, imajući pri tome u vidu da tu mogućnost propisuje Zakon o državnim službenicima (članak 137.st.1.toč.3.) te da postoji kronični manjak građevinskih inspektora u službi. Navodi  kako na predmetnu molbu nikada nije dobio službeni odgovor, nego mu je samo odgovoreno da će o tome „biti odlučeno idući tjedan“, uz napomenu da nažalost to nije moguće jer Zakon o državnim službenicima „nije predvidio tu opciju, bar ne u državnoj službi“. U istom e-mailu mu je predloženo da „pokrene postupak odlaska u mirovinu“, no navedeno nije napravio jer nije mogao poduzimati nikakve radnje vezano uz ostvarenje prava na mirovinu, sve dok nema rješenje o prestanku službe. S obzirom da nije primio rješenje o prestanku službe, a niti mu je konačno odgovoreno na njegovu zamolbu za produljenje državne službe do kraja 2020.g., tužitelj je nastavio dolaziti na posao i u mjesecu siječnju 2020.g., pri čemu se redovito upisivao u knjigu evidencije dolazaka i odlazaka s radnog mjesta, koristio službenim računalom, mobitelom i ostalom sredstvima rada. Također se nesmetano koristio svojom šifrom za pristup spisima na računalu. Ističe kako mu nitko ni na koji način nije dao do znanja da više ne mora dolaziti na posao i da mu je služba prestala. Navodi kako je dana 10.01.2022. izvršio uvid u evidencije HZMO-a te je utvrdio da ga je tuženik odjavio s mirovinskog osiguranja s danom 31.12.2019.g. i to bez ikakve obavijesti, pa je stoga nastavio dolaziti na posao sve dok dana 22.01.2020. nije razdužen sa sredstvima rada. Tužitelj navodi kako od dana prestanka službe 22.01.2020. mu tuženik nije isplatio pripadajuću plaću za siječanj 2020. kao niti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, pri tome se pozivajući na čl. 18. st.2. i čl. 13. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje: KU).  Nadalje, navodi kako je u zadnja tri mjeseca prije prestanka službe ostvario plaću u iznosu 17.188,92 kn bruto, pa budući da je radio 2/3 mjeseca siječnja 2020., s tog osnova mu je tuženik dužan isplatiti 11.459,28 kn bruto. Prilikom prestanka službe, tuženik mu je isplatio otpremninu u visini tri proračunske osnovice, odnosno, 9.978 kn (3.326,00 kn x3), umjesto dvije osnovice za izračun plaće, kako je to propisano člankom 8. Dodatka II KU. Dodatak II KU (NN 119/2019), koji se primjenjuje od dana potpisa (čl.9. Dodatka II), odnosno, od 29.11.2019., međutim, tuženik je rješenjem od 10.02.2020.g. utvrdio da tužitelju pripada otpremnina u visini tri proračunske osnovice. Pri tome, ističe da je na zadnji dan rada, a prije odlaska u mirovinu, dana 22.01.2020., vrijedila je osnovica u iznosu 5.809,79 kn, dakle, tuženik mu je na ime otpremnine trebao isplatiti 11.619,58 kn, umjesto 9.978,00 kn, što čini razliku od 1.641,58 kn. Slijedom navedenog, predložio je sudu da nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, te potražuje i naknadu troškova parničnog postupka.

 

2. Tijekom postupka tužitelj je podneskom od 21. travnja 2024. uredio tužbeni zahtjev u odnosu na promjenu valute u RH, odnosno, da je službena valuta postala EUR-o, tako da sada isti glasi: "Utvrđuje se da je tužitelju, službeniku u državnoj službi raspoređenom kod tuženika na radno mjesto „viši građevinski inspektor u S. g. i., P. u. O., služba prestala s danom 22.01.2020.g., nalaže se tuženiku da tužitelju prizna sva prava iz radnog odnosa i da mu uspostavi kontinuitet radnog odnosa za razdoblje od 31.12.2019. do 22.01.2020.g., nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.937,94 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče, a potražuje i trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom."

 

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženik ne osporava da je tužitelj kao državni službenik preuzet iz M. g. i p. u. u D. i., sukladno odredbama čl. 24. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave (NN 116/18). Nadalje, navodi da je čelnik tijela M. g. i p. u. donio rješenje o zadržavanju službenika u držanoj službi klasa: UP/I-112-03/19-01/9 od 4. veljače 2019. u kojem se između ostalog navodi da se tužitelj raspoređuje na radno mjesto višeg građevinskog inspektora u P. j. u O., te da se isto rješenje primjenjuje od 2. ožujka 2019. do 31. prosinca 2019. Ističe kako je navedeno rješenje doneseno po zahtjevu tužitelja, prije nego što je preuzet u D. i., koji je zatražio zadržavanje u državnoj službi imajući pri tome u vidu činjenicu da je navršio 65 godina života dana 1. ožujka 2019. i ima više od 39 godina radnog staža. Isto tako, odredbom čl. 137. st. 1. toč. 3. Zakona o državnim službenicima propisano je da državnom službeniku prestaje državna služba po sili zakona kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža, osim ako se čelnik tijela i državni službenik drugačije ne dogovore, vodeći računa o potrebama službe. St. 2. istoga čl. propisano je da državnom službeniku iz st. 1. toč. 3. državna služba prestaje najkasnije posljednjeg dana godine u kojoj je navršio 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža. Tužitelj je, dakle, zatražio i ostvario pravo na zakonsku mogućnost da se drugačije dogovori s čelnikom tijela i ostane u državnoj službi najkasnije do posljednjeg dana godine u kojoj je navršio 65 godina života. Nadalje, navodi da je rješenje o prestanku državne službe klasa: UP/I-112-02/19-01/1560 od 27. prosinca 2019. tužitelju otpremljeno dana 2. siječnja 2020. i isti ga je zaprimio i potpisao primitak pismena, kao i da je tužitelju uredno isplatio pripadajuća prava iz radnog odnosa i to: plaću za mjesec prosinac 2019. u siječnju 2020., zajedno sa otpremninom, te mirovinu za mjesec siječanj 2020. koja je isplaćena u veljači 2020., o čemu se prilaže dokaz, odnosno službena bilješka o uvidu u podatke o visini dohodaka i primitaka. Navodi kako je Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike zaključen 29. studenog 2019. (NN 119/19), te da u odredbi čl. 8. propisuje da su ugovorne strane sporazumno utvrdile da će otpremnina prilikom odlaska u mirovinu službenika i namještenika od 1. siječnja 2020. iznositi dvije osnovice za izračun plaće državnog službenika i namještenika, koje će biti važeće na zadnji dan rada u državnoj službi prije odlaska službenika i namještenika u mirovinu. Budući da je tužitelju prestala državna služba sa danom 31. prosinca 2019., nije bilo moguće primijeniti naprijed citiranu odredbu u predmetnoj stvari. Slijedom naprijed navedenog, navodi kako je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži priznanje prava iz radog odnosa nakon 31. prosinca 2019. nezakonit, budući da je protivan kogentnoj zakonskoj odredbi iz st. 2. čl. 137. Zakona o državnim službenicima koja regulira prestanak državne službe po sili zakona, stoga je predložio sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, te tuženiku dosuditi prouzročeni parnični trošak.

 

3.1.Tijekom postupka pun. tuženika navodi da je tužba preinačena nakon dostave tužbe na odgovor na način da se zahtijeva naknada štete te smatra da se ne treba tužitelj saslušavati na okolnosti uznemirenosti. Navodi da nije podnesen zahtjev za mirno rješenje spora za isplatu naknade štete.

 

4. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao rješenje tuženika KLASA: UP/I-112-02/19-01/154, URBROJ: 443/25-19-1 od 15.11.2019.g. (list 6-7 spisa), dopis/zamolba od 22.11.2019.g. (list 8 spisa ), e-mail prepiska od 24.12.2019.g. (list 9-10 spisa), rješenje tuženika od 10.02.2020.g. (list spisa 11 ), zapisnik (list spisa 12), Potvrda HZMO od 10.1.2020. (list spisa 13-15), obračuni plaće za 11/2019 i 12/2019 (list 16-17 spisa),  promet po tekućem računu tužitelja (list 18 spisa), Službena bilješka o uvidu u podatke o visini dohodaka i primitaka (list 27-29 spisa), rješenje o zadržavanju službenika u državnoj službi od 4.2.2019. (list 30-31 spisa), rješenje o prestanku državne službe od 27.12.2019. s povratnicom (list 32-34 spisa), dopis D. i. od 10.7.2024. (list spisa 50), te je saslušao tužitelja

 

5. Tužba se odbacuje kao nedopuštena u dijelu u koje je tužitelj zahtijevao da sud utvrdi da je tužitelju državna služba prestala 22. siječnja 2020, kao i da se uspostavi kontinuitet radnog odnosa.

 

5.1. Tužbeni zahtjev nije osnovan u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao isplatu utuženog iznosa sa zateznim kamatama.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi utvrđenja da je tužitelju služba prestala s danom 22. siječnja 2020., kao i da mu se priznaju sva prava i uspostavi kontinuitet radnog odnosa za razdoblje od 31. prosinca 2019. do 22. siječnja 2020., te zahtjev da mu tuženik isplati iznos od 3.937,94 EUR-a sa zateznim kamata a koji iznos se odnosi na naknadu plaće, otpremninu i na ime naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor.

 

7. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj kao državni službenik preuzet iz Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja u D. i., sukladno odredbama čl. 24. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave (NN 116/18). Nije sporno ni da je tužitelju prestala državna služba odlukom tuženika. Nije sporno niti da je tužitelj i nakon 31. prosinca 2019., odnosno do 22. siječnja 2020. nastavio dolaziti na dotadašnje radno mjesto.

 

8. Među parničnim strankama je sporno kada je tužitelju prestala državna služba kod tuženika, kao i je li tuženik trebao tužitelju isplatiti plaću za siječanj 2020.g., kao i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, te otpremninu.

 

9. Iz rješenja tuženika KLASA: UP/I-112-02/19-01/154, URBROJ: 443/25-19-1 od 15. studenog 2019.g. (list 6-7 spisa) proizlazi da je tuženik donio rješenje kojim se tužitelj, u državnoj službi na neodređeno vrijeme, raspoređuje s danom 1. prosinca 2019. na radno mjesto viši građevinski inspektor u S. g. i., P. u. O., D. i., utvrđeno Pravilnikom o unutarnjem redu D. i., pod rednim brojem 397. Sistematizacije radnih mjesta, na neodređeno vrijeme. Iz povratnice s lista spisa 34, proizlazi da je isto primio 21. veljače 2020.

 

10. Iz dopisa/zamolbe od 22. studenog 2019.g. (list 8 spisa), proizlazi da je tužitelj podnio tuženiku dopis, odnosno, molbu radi produžetka državne službe do kraja 2020., navodeći da je 1. ožujka 2019. navršio 65 godina života te je rješenjem o zadržavanju službenika u državnoj službi zadržan u državnoj službi do 31. prosinca 2019.  te da moli da mu se služba produži do 31. prosinca 2020. s obzirom da je mentalno i tjelesno zdrav te da je za prethodnu 2018. godinu ocijenjen ocjenom primjeren.

 

11. Iz e-mail prepiske od 24.12.2019. (list 9 spisa) proizlazi da je tužitelju na mail odgovorio u 8:25 sati, pravnik u S. z. l. p., pravne poslove i uredsko poslovanje J. J. na način da mu je tužitelju napisano: „ Nisam siguran oko jubilarne nagrade te bih to volio detaljnije pogledati kroz tjedan-dva dok nam prođe gužva oko rasporeda. Što se tiče produženja državne službe nakon 31. prosinca 2019., o tome će biti odlučeno idući tjedan, ali moram Vam reći da nažalost to nije moguće jer Zakon nije predvidio tu opciju, bar ne u državnoj službi.“ „ Dok ne dobijete odgovor, predlažem da pokrenete postupak odlaska u mirovinu, a ako eventualno se nešto promjeni, lako možete odustati od zahtjeva pred HZMO-u.“.

 

12. Iz e-mail prepiske od 24.12. 2019. u 9:21 sati (list spisa 10) proizlazi da je tužitelj poslao mail J. J. sadržaja: Hvala na promptnom odgovoru i pojašnjenju. Malo sam zbunjen u svezi problema oko jubilarne nagrade, pošto sam ja do sada dobivao na temelju rješenja, pa ne znam što se sada promijenilo. Što se tiče prestanka državne službe, čekam nekakvo rješenje, pošto tek na temelju istoga mogu ostvariti svoja prava pri HZMO. Zbunjuje činjenica da sam zadnjim rješenjem o radnom odnosu (izdanom po D. i.) raspoređen na radno mjesto višeg građevinskog inspektora na neodređeno vrijeme, pa u tom kontekstu stvarno ne znam kako da se ponašam.“

 

13. Iz rješenje tuženika od 10.02.2020.g. (list spisa 11), proizlazi da je tuženik donio rješenje o ispravku rješenje KLASA: UP/1-112-02/19-01/1560, URBROJ: 443-/32-19-1 od 27. prosinca 2019., na način da u toč. 2 izreke umjesto riječi "u visini od dvije proračunske osnovice" treba pisati "u visini od tri proračunske osnovice", odnosno, da tužitelj ostvaruje pravo na isplatu otpremnine u visini tri proračunske osnove, a s obzirom da mu je prestala državna služba s danom 31. prosinca 2019.

 

14. Iz Potvrde HZMO od 10.1.2020. (list spisa 13-15) proizlazi da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 1. travnja 2019. do 31. prosinca 2019., kada je s 31. prosinca 2019. odjavljen s mirovinskog osiguranja.

 

15. Iz prometa po tekućem računu tužitelja (list 18 spisa) proizlazi da je tužitelju dana 31. siječnja 2020. tuženik isplatio plaću za prosinac 2019. u iznosu od 9.978,00 kn, što je tužitelj naznačio kao otpremninu.

 

16. Iz službene bilješke o uvidu u podatke o visini dohodaka i primitaka (list 27-29 spisa) proizlazi da je tužitelju na ime plaće u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. siječnja 2020. isplaćeno 13.863,44 kn, a prirez je 1.047,76 kn, a u razdoblju od 1. veljače do 29. veljače 2020. da je tužitelju isplaćeno na ime mirovine 4.049,23 kn, a priprez i porez je iznosio 6,68 kn.

 

17. Iz rješenja o zadržavanju službenika u državnoj službi od 4. veljače 2019. (list 30-31 spisa) proizlazi da je toč. I. navedeno da se M. S., VSS, dip.ing.arh., zadržava u državnoj službi i raspoređuje se na određeno vrijeme na radno mjesto višeg građevinskog inspektora u P. j. u O. – Odjel O.-b. ž., S. p. j. – O. k. H., S. p. u. i j. g. i. u U. z. i. p., redni broj radnog mjesta 266. Pravilnika o unutarnjem redu M. g. i p. u., od 2. ožujka 2019. do 31. prosinca 2019., te je pod toč. 4. navedeno da se to rješenje primjenjuje od 2. ožujka 2019. do 31. prosinca 2019.

 

18. Iz rješenja o prestanku državne službe od 27.12.2019. s povratnicom (list 32-34 spisa) proizlazi da državnom službeniku M. S., zaposlenom na neodređeno vrijeme, prestaje državna služba, s danom 31. prosinca 2019., zbog odlaska u mirovinu, uz pravo na plaću do navedenog dana. Navedeno rješenje tužitelj je primio 221. veljače 2020.

 

19. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je dana 22. veljače 2020. primio rješenje o prestanku državne službe. Rješenje o prestanku državne službe je i neformalno primio faxom koji je poslan na T. 22. siječnja 2020., te je tog dana nešto potpisao i razdužio sve što je imao i poslije toga dana nije više dolazio. Nadalje, ističe da je primio dva rješenja prije rješenja o prestanku državne službe i to rješenje da se zadržava u državnoj službi do 31. prosinca 2019. i rješenje o raspoređivanju na radno mjesto na neodređeno vrijeme koje je primio u prosincu 2019. Kada je primio ovo drugo rješenje, u kojem se navodi da je raspoređen na neodređeno, shvatio je da mu nije došlo do prestanka službe i da radi na neodređeno, jer je prethodno tražio da mu se produži služba do 31. prosinca 2020. Na njegovo traženje da mu se produži služba nikada nije dobio službeni odgovor. Kada je primio to rješenje u prosincu 2019. zvao je Pravnu službu da mu objasne što to znači, ali mu nisu objasnili nego su poslali neki mail, a on je shvatio potom da radi na neodređeno. U siječnju 2020. je dolazio na posao, pri tome ga je vidjela njegova neposredno nadređena V. B. i nije mu ništa rekla što dolazi na posao. Tajnice su vodile knjigu evidencije. Njegova nadređena je znala da je 2019. napunio 65 godina života. Nadalje, navodi da štetu koju je trpio je trpio u vidu toga što je dolazio na posao, iako nije dobivao radne zadatke, te je za to vrijeme dok je dolazio na posao mogao obavljati nešto sasvim drugo. Nadalje, navodi da nije stručnjak i ne razumije se najbolje u pravo, ali svi su čekali da vidi što će biti s njim i njegovim statusom. Za to vrijeme kada je dolazio na posao osjećao se uznemireno i povrijeđeno, jer nadređeni s njim nisu htjeli pričati, a još više se uznemirio kada je saznao da mu je prekinut radni odnos. Nije tražio da mu se dostavi rješenje o prestanku državne službe u izvorniku. Vidio je, misli, u siječnju 2020. da je odjavljen s mirovinskog s danom 31.12.2019. Kada je u siječnju dolazio na posao imao je službeni mobitel, pristup dokumentima i službenom e-mail-u, ali jedino nije dobivao radne zadatke i 22. siječnja 2020. je razdužio sve što je imao od poslodavca. Stalno je kontaktirao Pravnu službu u vezi rješavanja njegova statusa.

 

19.1. Iskaz tužitelja je ocijenjen vjerodostojnim u dijelu u kojem navodi da je tijekom 2019. primio dva rješenja i to rješenje o zadržavanju u službi i rješenje o rasporedu na radno mjesto koje je primio u prosincu 2019., jer je u tom dijelu iskaz tužitelja u skladu s materijalnom dokumentacijom i to u skladu s navedenim rješenjima. Nadalje, iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim i u dijelu u kojem je naveo da je do 22. siječnja 2020. dolazio na posao jer navedenu činjenicu tuženik niti ne osporava. Vjerodostojan je iskaz tužitelja i u dijelu u kojem je naveo da u siječnju 2020. nije dobivao radne zadatke, ali da je ima pristup dokumentima i službenom e-mailu, jer je u tom dijelu iskaz tužitelja jasan i detaljan, bez proturječnosti i nejasnoća.

 

19.2. Iskaz tužitelja sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da u prosincu 2019. kada je primio rješenje u kojem se navodi da je raspoređen na neodređeno, shvatio je da mu nije došlo do prestanka službe i da radi na neodređeno. Naime, iz prepiske e-mailova od 24. prosinca 2019. proizlazi da ga zbunjuje činjenica (a kako to sam navodi) jer da je zadnjim rješenjem o radnom odnosu (izdanom po D. i.) raspoređen na radno mjesto višeg građevinskog inspektora na neodređeno vrijeme, pa da ne zna kako da se ponaša. Dakle, tužitelj 24. prosinca 2019. nije bio siguran u to je li i dalje nakon 31. prosinca 2019. zadržan u službi ili je došlo do prestanka službe, te je upravo iz tog razloga i poslao e-mail tražeći objašnjenje, a na kojemu mu je (u prethodnom mailu) jasno navedeno da mogućnost produženja državne službe, a kakvu traži, nije moguća.

 

20. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio da je:

 

- da je 1. ožujka 2019. tužitelj napunio 65 godina života,

- da je tužitelj na temelju rješenja o zadržavanju službenika u državnoj službi od 4. veljače 2019. zadržan u državnoj službi  od 2. ožujka 2019. do 31. prosinca 2019., te da se to rješenje primjenjuje do 31. prosinca 2019.,

- da je 27. studenog 2019. tuženik donio rješenje da se tužitelj koji je u državnoj službi na neodređeno vrijeme raspoređuje s danom 1. prosinca 2019. na radno mjesto viši građevinski inspektor u S. g. i., na neodređeno vrijeme,

- da je 24. prosinca 2019. dobio e-mail od pravnika iz S. z. p. u S. z. l. p., pravne poslove i uredsko poslovanje J. J. koji mu je rekao da što se tiče produženja državne službe nakon 31. prosinca 2019., da mu  mora reći da nažalost to nije moguće jer Zakon nije predvidio tu opciju, bar ne u državnoj službi, te da dok ne dobije odgovor pokrenete postupak odlaska u mirovinu,

- da je 27. prosinca 2019. doneseno rješenje o prestanku državne službe s 31. prosincom 2019., te da je navedeno rješenje tužitelj primio 21. veljače 2020.,

- da je do 22. siječnja 2020. dolazio na dotadašnje radno mjesto, da nije dobivao radne zadatke, ali da je imao pristup svim dokumentima, te da do 22. siječnja 2020. nije razdužio opremu.

 

21. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj je 65 godina života napunio 1. ožujka 2019., te je imao ispunjen uvjet i 15 godina mirovinskog staža, pa je stoga tužitelj zatražio zadržavanje u službi, a o čemu je odlučeno rješenjem od 4. veljače 2019. prema kojem je tužitelj zadržan u službi do isteka posljednjeg dana godine u kojoj je navršio 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža, odnosno zadržan je u službi do 31. prosinca 2019.

 

22. Potrebno je naglasiti da je tužitelj rješenje o prestanku državne službe primio 21. veljače 2019. s uputom o pravnom lijeku u kojem je navedeno da se žalba može izjaviti Odboru za državnu službu u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi putem D. i.

 

22.1. Tužitelj tijekom postupka nije isticao da je žalbu protiv navedenog rješenja podnio nadležnom tijelu – Odboru za državnu službu, stoga je sud zaključio da je navedeno rješenje pravomoćno i konačno.

 

22.2. Rješenja kojim se odlučuje o prijemu u državnu službu, raspoređivanju na radno mjesto, te o drugim pravima i obvezama, odgovornostima, kao i o prestanku državne službe i namještenika su upravni akti.

 

23. Sud u parničnom postupku se ne može upuštati u ocjenu zakonitosti i pravilnosti rješenja upravnog tijela kojim je to pitanje riješeno i koje je postalo konačno i pravomoćno. Ovdje je potrebno reći da je tužitelj protiv navedenoga rješenja – o prestanku držane službe mogao izjaviti žalbu o kojem bi odlučilo nadležno upravno tijelo.

 

23.1. Općinski sud nije nadležan odlučivati o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na utvrđenje trajanja državne službe, odnosno do kojeg dana je trajala državna služba, tim više jer je o prestanku državne službe pravomoćno odlučeno rješenjem protiv kojega je bila dopuštena žalba O. z. d. s., a općinski sud nije nadležan odlučivati niti o tužbenom zahtjevu kojim se zahtjeva da se utvrdi da tužitelju - državnom službeniku priznaju sva prava iz državne službe i da mu se uspostavi kontinuitet radnog odnosa do dana prestanka službe.

 

23.2. Imajući na umu sve navedeno, ovaj sud je sukladno čl. 16. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) utvrdio da je za odlučivanje o trajanju i prestanku državne službe, kao i o kontinuitetu radnog odnosa i svih prava iz radnog odnosa državnih službenika nadležno upravno tijelo, pa se stoga ovaj sud oglasio apsolutno nenadležnim i tužbu u tom dijelu odbacio. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod izrekom rješenja.

 

24. Nadalje, općinski sud je nadležan odlučivati o zahtjevu tužitelja za isplatu neisplaćene plaće, otpremnine i naknade za neiskorišteni godišnji odmor (toč. III. tužbenog zahtjeva).

 

24.1. Odluka o tome pripada li tužitelju pravo na isplatu plaće za siječanj 2020., otpremnine i naknade plaće zbog neiskorištenog godišnjeg odmora ovisi o tome je li tužitelju državna služba prestala i s kojim danom.

 

24.2. Nadalje, s obzirom na to da se sud redovne nadležnosti (općinski sud) ne može upuštati u ocjenu zakonitosti i pravilnosti rješenja upravnog tijela u vezi s radnopravnim statusom tužitelja (rješenje o prestanku državne službe klasa: UP/I-112/02/19-01/1560, Urbroj:443/32-19-1 od 27. prosinca 2019. je pravomoćno i konačno) ovaj sud je na temelju navedenog rješenja utvrdio da je tužitelju državna služba prestala 31. prosinca 2019.

 

24.3. Budući da je tužitelju državna služba prestala 31. prosinca 2019., prema ocjeni ovoga suda neosnovano je tužiteljevo potraživanje za isplatu plaće nakon 1. siječnja 2020., kao i na naknadu plaće za neiskorišteni godišnji odmor u 2020., odnosno na tužitelja se ne primjenjuje odredba čl. 18. st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („ Narodne novine“ broj 112/17., u nastavku :KU) kojom je propisano da službenik ili namještenik kojem radni odnos prestaje zbog odlaska u mirovinu ima pravo na godišnji odmor iz čl. 13. KU za kalendarsku godinu u kojoj odlazi u mirovinu.

 

24.4. Potrebno je reći da okolnost što je tužitelj dolazio na radno mjesto u siječnju 2020. ne utječe na činjenicu da je tužitelju državna služba prestala po sili zakona 31. prosinca 2019., te da je rješenje o prestanku deklaratorne prirode.

 

24.5. Nadalje, potrebno je reći da sukladno čl. 137. st. 1. toč. 3. Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“ broj 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27708., 34711., 49711., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 01/15., 138/15., 61/17: u nastavku: ZSDN), a koji zakon je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za produljenjem službe od strane tužitelja, propisano je da državnom službeniku prestaje služba po sili zakona kad navrši 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža, osim ako se čelnik tijela i državni službenik drugačije ne dogovore, vodeći računa o potrebama službe. Odredbom čl. 137. st. 2. ZDSN-a propisano je da državnom službeniku iz čl. 137. st. 1. toč. 3. ZDSN-a državna služba prestaje najkasnije posljednjeg dana godine u kojoj je navršio 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža.

 

24.6. Dakle, u konkretnom slučaju nije niti postojala zakonska mogućnost daljnjeg produljivanja trajanja državne službe tužitelju. Imajući na umu sve navedeno, okolnost da je tužitelj dolazio na radno mjesto ne utječe na činjenicu da mu je služba prestala po sili zakona 31.prosinca 2019., tim više jer mu je u e-malu od 24. prosinca 2019. na njegov upit odgovoreno da  zadržavanje tužitelja u službi neće biti moguće, pa tužitelja svojim postupkom tuženik nije niti doveo u zabludu da mu državna služba nije prestala, a osim toga u siječnju 2020. kada je tužitelj dolazio na posao nije dobivao radne zadatke iz čega proizlazi da tuženik nije smatrao da je tužitelju produžena služba.

 

24.7. Nadalje, okolnost da je tužitelju u rješenju o rasporedu na radno mjesto od 15. studenog 2019. navedeno da je tužitelj državni službenik u državnoj službi na neodređeno vrijeme, raspoređen s danom 1. prosinca 2019. na radno mjesto viši građevinski inspektor, na neodređeno vrijeme, ne podrazumijeva da je tim rješenjem stavljeno izvan snage rješenje o zadržavanju službenika u državnoj službi do 31. prosinca 2019., kao i da tužitelj može raditi na neodređeno vrijeme unatoč zakonskim odredbama o prestanku državne službe kada se za to ispune zakonski uvjeti (čl. 137. st. 1. toč. 3. ZDSN.-a).

 

25. Nadalje, člankom 8. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 119/2019) propisano je da ugovorne strane sporazumno utvrđuju da će otpremnina prilikom odlaska u mirovinu službenika i namještenika od 1. siječnja 2020. iznositi dvije osnovice za izračun plaće državnog službenika i namještenika, koje će biti važeće na zadnji dan rada u državnoj službi prije odlaska službenika i namještenika. Budući da je u konkretnom slučaju tužitelju prestala državna služba 31. prosinca 2019. tužitelju ne pripada otpremnina propisana čl. 8. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, nego otpremnina koja se isplaćivala radniku prije 1. siječnja 2020., odnosno sukladno čl. 45. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („ Narodne novine“ broj 112/17.). Ovdje je potrebno reći da je tužitelju isplaćena otpremnina u iznosu od tri proračunske osnovice a sukladno čl. 45. st. 1. KU, a što tijekom postupka nije niti sporno.

 

26. Slijedom navedenog, neosnovano je tužiteljevo potraživanje za isplatu utuženog iznosa koji se odnosi na isplatu plaće za siječanj 2020., na isplatu na ime otpremnine, te isplatu na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor. Stoga je odlučeno kao pod toč. I. izreke presude.

 

27. Potrebno je reći da je tuženik tijekom postupka naveo da je tužitelj tužbu preinačio podneskom od 21. travnja 2024., međutim tužitelj je podneskom od 21. travnja 2024. samo tužbeni zahtjev uskladio s valutom euro, a činjenice iz tužbe nisu promijenjene, nego je tužitelj samo naveo da ako ne po osnovi naknade isplata plaća i otpremnina tužitelju pripada naknada utuženog iznosa zbog štete, ne navodeći o kojoj šteti je riječ i ne navodeći nove činjenice i ne predlažući nove dokaze, pa ovaj sud smatra da navedenim podneskom od 21. travnja 2024. nije učinjena preinaka.

 

28. Nadalje, tuženik je tijekom postupka naveo da tužitelj nije podnio Zahtjev za mirno rješenje spora. U vezi Zahtjeva za mirno rješenje spora, potrebno je reći da je tužitelj (pogrešno) smatrao da podnosi tužbu nadležnom sudu radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa jer je tražio uz isplatu i utvrđenje da mu je državna služba prestala s 22. siječnja 2020., te da je zahtijevao da mu se priznaju sva prava iz radnog odnosa i uspostavi kontinuitet – sukladno Zakonu o radu, a prema kojemu je određen rok za podnošenje tužbe sudu, pa prema ocjeni ovoga suda radilo se o iznimci iz čl. 186.a. st.1. ZPP-a  te tužitelj, s tužbom kakvu je podnio nije bio dužan prethodno se obratiti državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

 

29. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada naknada troška postupka i to trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr.8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), te trošak zastupanja na ročištu 2. srpnja 2024. i 17. listopada 2024., za svako ročište iznos od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč.1. Tarife, što sveukupno iznosi 600,00 EUR-a. Pa je stoga odlučeno kao pod toč. II. izreke presude.

 

30. Tuženik je u cijelosti izgubio u sporu pa mu ne pripada naknada troška postupka. Stoga je odlučeno kao pod toč. III. izreke presude.

 

               Osijek, 15. studenog 2024.

 

                                                                                                                                       Sutkinja

                                                                                                 Helena Topić Vuković, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

 

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. 

 

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. ODO-u O., na br. P-DO-61/2022