Poslovni broj Kž-546/2024-8

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-546/2024-8

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B.S., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 140. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika, podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 7. listopada 2021. poslovni broj K-1131/2020-67, u javnoj sjednici vijeća održanoj 14. studenog 2024., u nazočnosti M.M.W. zamjenice županijskog državnog odvjetnika u O.,

 

 

p r e s u d i o   i    r i j e š i o   j e

 

 

I/ Žalba opt. B.S. od 11. studenog 2024., podnesena elektronskim putem, odbacuje se kao nepravovremena.

 

II/ Odbijaju se osobna žalba opt. B.S. i žalba optuženika podnesena po braniteljici, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, proglašen je krivim opt. B.S. zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11, te je na temelju čl. 140. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 5 (pet) godina.

 

1.1. Na temelju čl. 70. KZ/11 opt. B.S. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja može trajati najdulje 2 (dvije) godine.

1.2. Na temelju čl. 73. KZ/11 opt. B.S. izrečena je sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja u trajanju od 5 (pet) godina.

 

1.3. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako optuženik bez opravdanog razloga krši obveze određene sigurnosnim mjerama iz čl. 70. i čl. 73. KZ/11.

 

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) opt. B.S. je dužan platiti troškove kaznenog postupka, za psihološko vještačenje iznos od 3.500,00 kuna, psihijatrijsko vještačenje iznos od 3.500,00 kuna i paušalnu svotu u iznosu od 5.000,00 kuna.

 

2. Protiv te presude žali se opt. B.S. osobno podnesenom žalbom od 13. svibnja 2022., koju žalbu je podnio putem pošte (obično), a koja je primljena u Općinski kazneni sud u Zagrebu 16. svibnja 2022. (prema prijemnom žigu suda).

 

2.1. Protiv te presude žali se opt. B.S. osobno (žalba od 13. svibnja 2022. podnesena putem pošte i žalba od 11. studenog 2024. podnesena elektronskim putem) i po braniteljici G.G., odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. i partneri iz Z., zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

 

5. O javnoj sjednici vijeća drugostupanjskog suda obaviješteni su državni odvjetnik, opt. B.S. i braniteljica G.G., odvjetnica iz Z..

 

5.1. Na sjednicu vijeća je pristupila M.M.W. zamjenica županijskog državnog odvjetnika u O., dok nisu pristupili obaviješteni opt. B.S. i braniteljica G.G., odvjetnica iz Z., te je shodno čl. 475. st. 3. ZKP/08 sjednica vijeća održana u odsutnosti obaviještenog optuženika i braniteljice optuženika. 

 

5.2. Javna sjednica vijeća drugostupanjskog suda je započela izlaganjem žalbe optuženika podnesene po braniteljici G.G., odvjetnici iz Z., koju je izložio sudac izvjestitelj.

 

5.3. Nakon toga, sudac izvjestitelj je izložio osobnu žalbu opt. B.S. (žalba od 13. svibnja 2022.), te naveo da je optuženik 11. studenog 2024. podnio osobnu žalbu elektronskim putem.

 

6. Žalbe, osobna žalba opt. B.S. od 13. svibnja 2022. i žalba optuženika po braniteljici nisu osnovane, a osobna žalba optuženika od 11. studenog 2024. je nepravovremena.

 

7. Opt. B.S. u osobno podnesenoj žalbi od 13. svibnja 2022. navodi da je pisani otpravak prvostupanjske presude primio 28. travnja 2022.. Opt. B.S. je 11. studenog 2024. elektronskim putem dostavio žalbu Županijskom sudu u Osijeku. Rok za žalbu protiv prvostupanjske presude je petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka prvostupanjske presude. Stoga je žalba opt. B.S. od 11. studenog 2024. podnesena nakon zakonom propisanog roka te je valjalo tu žalbu na temelju čl. 481. st. 1. u vezi čl. 463. st. 1. i 3. ZKP/08 valjalo odbaciti, kao nepravovremenu (odluka pod I/ izreke).

 

8. Opt. B.S. u osobnoj žalbi i žalbi po braniteljici navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 jer da mu je na raspravi povrijeđeno pravo obrane jer mu (opt. S.) nije omogućeno da ispita svjedokinju žrtvu D.V.S.. S tim u vezi u žalbama navodi da je svjedokinja žrtva D.V.S. ispitana 15. studenog 2019. u državnom odvjetništvu, a da je taj iskaz nekonfrontiran, te potom na ročištu za raspravu od 19. veljače 2021. kada je svjedokinja odgovarala i na pitanja državnog odvjetnika, svog opunomoćenika i suca, a nakon što je svjedokinju započela ispitivati "zastupnica obrane", da je ročište za raspravu prekinuto. Na ročištu za raspravu od 7. listopada 2021. prvostupanjski sud da je odbio dokazni prijedlog obrane za ponovnim ispitivanjem svjedokinje žrtve D.V.S.. Na taj način, obzirom da se prvostupanjska presuda temelji "isključivo" na iskazu svjedokinje "oštećene bivše supruge okrivljenika", povrijeđeno je pravo obrane optuženika na kontradiktorno ispitivanje svjedoka optužbe, a što je utjecalo ili moglo utjecati na presudu.

 

8.1. Suprotno takvim žalbenim navodima opt. S. iz zapisnika sa ročišta za raspravu proizlazi da je na ročištu za raspravu od 19. veljače 2021. gdje su bili prisutni državni odvjetnik, optuženik i braniteljica optuženika, kao svjedok ispitivana žrtva D.V.S., koja je odgovarala na pitanje svog opunomoćenika i pitanje braniteljice, nakon čega je ročište za raspravu odgođeno zbog proteka radnog vremena. Prvostupanjski sud je tada i odredio ročište za raspravu za 16. travnja 2021., na koje ročište su pristupili državni odvjetnik, optuženik i braniteljica optuženika, te žrtva i opunomoćenik žrtve. Na tom ročištu nije nastavljeno niti predlagano nastavno ispitivanje svjedokinje žrtve D.V.S., već je odlučeno da se ročište za raspravu odgađa za 8. lipnja 2021. na koje se ima pozvati "svjedokinju Ž.R.". Na ročištu za raspravu od 8. lipnja 2021. kojem su bili prisutni državni odvjetnik, optuženik i braniteljica optuženika, žrtva i opunomoćenik žrtve, ispitana je svjedokinja Ž.R., a odlučeno je da će se provesti psihijatrijsko vještačenje optuženika, te je određeno ročište za raspravu za 7. listopada 2021.. Na ročištu za raspravu od 7. listopada 2021. gdje su bili prisutni državni odvjetnik, optuženik i braniteljica optuženika, žrtva i opunomoćenik žrtve, rasprava je počela ispočetka, a u dokaznom postupku uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici o iskazima ranije saslušanih svjedoka, te je vještak psihijatar iznio nalaz i mišljenje, pročitani su i razgledani tzv. materijalni dokazi, a optuženik je iznio obranu, time da stranke, braniteljica optuženika i opunomoćenik žrtve nisu imali primjedbe na izvedene dokaze. Prvostupanjski sud je nakon toga odbio dokazni prijedlog obrane za "nastavnim saslušanjem oštećene", nastavnim ispitivanjem svjedokinje žrtve D.V.S., navodeći u rješenju da je izvedenim dokazima činjenično stanje u "dostatnoj mjeri utvrđeno". Kraj takvog stanja stvari neosnovano u osobnoj i žalbi po braniteljici navodi opt. S. da je počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je povrijeđeno pravo obrane na kontradiktorno ispitivanje svjedoka optužbe. Naime, svjedokinja žrtva D.V.S. je bila kontradiktorno ispitana na ročištu za raspravu od 19. veljače 2021. kada joj je pitanje postavila i braniteljica optuženika. Nakon što je ročište za raspravu od 19. veljače 2021. odgođeno, zbog proteka radnog vremena, održano je više ročišta za raspravu na kojima su bili prisutne stranke, braniteljica optuženika, žrtva i opunomoćenik žrtve, a niti optuženik a niti braniteljica optuženika nisu predlagali nastavno, dalje ispitivanje svjedokinje žrtve D.V.S.. Nakon što je rasprava na ročištu od 7. listopada 2021. počela ispočetka stranke i braniteljica optuženika suglasile su se s čitanjem zapisnika o ranijim ispitivanjima svjedoka, te razgledanju i čitanju tzv. materijalne dokumentacije i izlaganju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, na koje izvedene dokaze stranke nisu imale primjedbi. Stoga je opt. S. ne samo koristio pravo da ispita svjedokinju žrtvu kontradiktorno na ročištu za raspravu jer joj je pitanje postavila i braniteljica optuženika kako je to naprijed navedeno, te su se stranke, dakle, i optuženik a onda i braniteljica optuženika suglasili da se pročitaju raniji zapisnici o ispitivanju imenovane svjedokinje. Nakon toga na kraju dokaznog postupka opt. B.S. i braniteljica optuženika su predlagali nastavno ispitivanje imenovane svjedokinje, bez navođenja na koje odlučne i druge važne činjenice bi se nastavno trebalo ispitati imenovanu svjedokinju, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud takav prijedlog odbio kao nepotreban jer je činjenično stanje sud utvrdio na temelju svih izvedenih dokaza. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka koju u žalbi po braniteljici navodi optuženik. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u tome dijelu po službenoj dužnosti shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

9. Opt. B.S. u osobnoj žalbi navodi da se žali zbog povrede kaznenog zakona. Međutim, prema sadržaju žalbe opt. S. proizlazi da se radi o tzv. posrednoj povredi kaznenog zakona. Naime, opt. S. prigovara pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja te onda s tim u vezi ističe da je zbog toga došlo do povrede kaznenog zakona. Za ukazati je da se kazneni zakon ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje optuženik smatra da je trebalo biti utvrđeno.

 

10. Opt. B.S. u osobnoj i žalbi po braniteljici se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio, pa da bi činjenično stanje bilo nepotpuno utvrđeno. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja opt. B.S. u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, posebno ističući da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer da se prvostupanjska presuda temelji isključivo na iskazu svjedokinje žrtve D.V.S., bivše supruge optuženika. Međutim, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obranu opt. B.S. koji poriče počinjenje djela za koje se tereti, navodeći da su njegovi kontakti sa bivšom suprugom žrtvom D.V.S. bili uglavnom zbog toga da se dogovore oko viđanja zajedničkog djeteta. Takvu obranu opt. S. prvostupanjski sud je ocijenio nevjerodostojnom jer je prihvaćajući kao vjerodostojan iskaz svjedokinje žrtve D.V.S.. Čitanjem i razgledanjem ispisa poziva i telefonskih poruka prvostupanjski sud je utvrdio da je opt. S. od srpnja 2017. do 14. studenog 2019. unatoč protivljenju žrtve D.V.S., žrtvi slao poruke, dolazio pred stan i zvonio na ulazna vrata. Više dana stajao ispred zgrade u kojoj živi žrtva. Dolazio nenajavljeno do stan u kojem je žrtva stanovala. Pisao žrtvi brojne poruke, između ostalog sa sadržajem pobliže opisanim u izreci prvostupanjske presude. Zbog takvog postupanja opt. S. žrtva V.S. je zatražila postupanje policijskih službenika te su na zahtjev žrtve policijski službenici u tri navrata intervenirali tijekom 2018.. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima optuženika.

 

11. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je opt. B.S. proglasio krivim kvalificirao kao kaznenog djelo nametljivo ponašanje iz čl. 140. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. To zbog toga što je opt. B.S. u odnosu na svoju bivšu suprugu, ustrajno i kroz dulje vrijeme uspostavljao i nastojao uspostaviti neželjene kontakte, pozivima, porukama i dolaskom do stana u kojem je žrtva živjela, čime je kod žrtve izazvao strah za vlastitu sigurnost.

 

12. Nije osnovana žalba opt. B.S. zbog odluke o uvjetnoj osudi. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je opt. S. za kazneno djelo iz čl. 140. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, za koje je proglašen krivim, pravilno na temelju čl. 140. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od pet godina.

 

13. Nije osnovana žalba opt. B.S. zbog odluke o sigurnosnoj mjeri obveznog psihosocijalnog tretmana. Naime, kada je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra utvrdio da je optuženik emocionalno nestabilna i nezrela osoba s nemogućnosti kontrole impulzivnih reakcija, te je mišljenje vještaka da je preporučeno prema optuženiku odrediti psihosocijalni tretman radi kontrole ljutnje i impulzivnosti optuženika, tada je pravilno prvostupanjski sud na temelju čl. 70. KZ/11 opt. S. izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana koja može trajati najdulje dvije godine, te na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 upozorio optuženika da se uvjetna osuda može opozvati ukoliko bude bez opravdanog razloga kršio obveze iz izrečene sigurnosne mjere.

 

14. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom, dakle, osudom na kaznu zatvora za koju je ocijenjeno da i bez njenog izvršenja optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, ostvariti uz izricanje sigurnosnih mjera obveznog psihosocijalnog tretmana iz čl. 70. KZ/11 i zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja iz čl. 73. KZ/11, će se u odnosu na konkretnog optuženika ostvariti svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

 

15. Nije osnovana žalba opt. B.S. zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Naime, kada je optuženik proglašen krivim pravilno ga je prvostupanjski sud na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. t. 6. ZKP/08 obvezao da plati troškove kaznenog postupka. Naime, plaćanjem tih troškova neće dovesti u pitanje ni svoje ni uzdržavanje osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati.

 

16. Slijedom navedenog, valjalo je osobnu žalbu optuženika i žalbu po braniteljici odbiti, kao neosnovane, te na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu (odluka pod II/ izreke).  

 

Osijek, 14. studenog 2024.