1 

Poslovni broj: Kv II-445/2024-3

Kir-1117/2024-8

Poslovni broj: Kv II-445/2024-3

Kir-1117/2024-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. R., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja sutkinje istrage ovog suda poslovni broj: Kir-1117/2024-3 od 3. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2024.

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se žalba okrivljenog B. R., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1.              Pobijanim rješenjem sutkinje istrage ovog suda okrivljenom B. R., na temelju čl. 101. st. 2. i čl. 98. st. 6. u vezi čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08) mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4., 5. i 10. ZKP/08, određene rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici broj KP-DO-347/2024-8 od 24. listopada 2024., zamijenjene su istražnim zatvorom, a koji istražni zatvor okrivljeniku traje najdulje mjesec dana od dana uhićenja, odnosno od 2. studenog 2024.

2.              Protiv tog rješenja žali se okrivljeni B. R. po branitelju K. V., odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3 u vezi sa čl. 123. st. 1. ZKP/08 te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine „te naloži da se okrivljenika pusti na slobodu.“

3.              Žalba je osnovana.

4.              Žalitelj se stvarno ne žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer tu žalbenu osnovu ne obrazlaže ni na koji način. Žali se isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, osporavajući postojanje osnovane sumnje, a osporavajući i postojanje svoje iteracijske opasnosti. Kod toga se žalitelj poziva na iskaz žrtve s dokaznog ročišta od 11. studenoga 2024. tvrdeći da žrtva nije potvrdila navode policijskog izvješća o kršenju mjera opreza od strane okrivljenika, odnosno da iz istoga ne proizlazi osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja ga se tereti u ovom kaznenom postupku.

5.              Na opisani način žalitelj, u odnosu na postojanje osnovane sumnje, nije doveo u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja izloženih u pobijanom rješenju. Naime, osnovana sumnja postoji kada postoji više dokaza koji upućuju na zaključak o višoj vjerojatnosti da je okrivljenik počinio kazneno djelo od manjeg boja dokaza koji upućuju na suprotan zaključak. U konkretnom postupku okrivljenika kao počinitelja kaznenih djela terete majka, sin i snaha, u obavijesnim izjavama, koje su dopušten izvor saznanja o kaznenom djelu i počinitelju, bez obzira na sadržaj iskaza na dokaznom ročištu, sukladno čl. 351. st. 5. ZKP/08. Valja ipak primijetiti da u svojem iskazu žrtva spominje određene događaje iz pouke o pravima, umanjujući njihovo značenje, što također valja cijeniti u kontekstu svih okolnosti o kojima ovisi postojanje osnovane sumnje. Time je jasno i precizno utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela u pitanju. Žalbene tvrdnje o protivnome nisu osnovane.

6.              No, sadržaj tog zapisnika od 11. studenoga 2024. ozbiljno dovodi u pitanje ispunjenje zakonskih pretpostavki iz čl. 98. st. 1. u vezi čl. 101. st. 2. ZKP/08. Naime, pobijano se rješenje sasvim kratko referira na policijsko izvješće od 2. studenoga 2024., kojem nisu priložene izjave sudionika događaja i zaključuje da je okrivljenik, svojevoljno kršio mjere opreza. No, navedeni zaključak je ozbiljno doveden u sumnju iskazom žrtve s dokaznog ročišta u kojem je ista ustvrdila kako okrivljenik nije svojevoljno kršio mjere opreza, već ga je u kuću, po njezinom zahtjevu, doveo sin, a sve zbog žrtvine bojazni da se okrivljeniku nešto ne dogodi u pijanom stanju. Ista je iskazala kako smatra da je pretjerala i da je okrivljeniku u stvari željela pozvati hitnu pomoć kako bi ga odveli na liječenje, a ne policiju. U tom smislu na ročištu za odlučivanje o ukidanju mjera opreza i određivanju istražnog zatvora nisu izvođeni nikakvi dokazi, iako takva mogućnost postoji prema čl. 129. st. 3. ZKP/08.

6.1.              Kod ponovljenog odlučivanja sutkinja istrage uzeti će u obzir sadržaj iskaza žrtve s dokaznog ročišta, po potrebi će izvesti odgovarajuće dokaze u smislu čl. 129. st. 3. ZKP/08 i nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

7.              Pobijano rješenje ispitano je, u povodu žalbe, po službenoj dužnosti na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08, kakvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje povreda na koje ovo vijeće pazi po službenoj dužnosti iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, odnosno da pobijano rješenje ne bi donijelo nadležno tijelo, kao i da na štetu okrivljenika nije povrijeđeno materijalno pravo.

8.              Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08.

U Varaždinu 13. studenog 2024.