1 

Poslovni broj: Kž-203/2023-8

Poslovni broj: Kž-203/2023-8

U I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Tomislava Brđanovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 231. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika I. Š. podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 1. veljače 2023., poslovni broj: K-1601/2017-113, u javnoj sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2024., u nazočnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu D. G.,

p r e s u d i o j e

I              Povodom žalbi optuženika I. Š., po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda te se optuženik I. Š. zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojničkom krađom iz čl. 231. st. 1. KZ/11 radi kojega je proglašen krivim presudom suda prvoga stupnja, na temelju istog zakonskog propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.

II              Žalbe optuženika odbijaju se kao neosnovane te se pobijana presuda potvrđuje u nepreinačenom dijelu.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom od 1. veljače 2023., poslovni broj: K-1601/2017-113  Općinski kazneni sud u Zagrebu  proglasio je krivim optuženika I. Š., zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojničkom krađom iz čl.  231. st. 1. KZ/11 (sud prvog stupnja je pogrešno naveo broj Narodnih novina 101/17 jer se radi o izmjenama i dopunama KZ/11 koje nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a niti su blaže za optuženika), te mu  je, na temelju istog zakonskog propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od  1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, s time što mu je, na temelju čl. 58. st. 1. i 3. KZ/11 opozvan uvjetovani dio kazne izrečen presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-3/2015 od 14. rujna 2015. godine te mu je uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Potom je optuženom Ivanu Šukeru, na temelju čl. 58. st. 1. i 3. KZ/11, opozvan uvjetovani dio kazne izrečen presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Kzd-128/2015 od 20. rujna 2016. te mu je  uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci. Na temelju čl. 58. st. 3. KZ/11 optuženi I. Š. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22, dalje: ZKP/08 – sud prvog stupnja propustio je navesti brojeve Narodnih novina) utvrđeno je da je optuženik I. Š. počinjenim kaznenim djelom razbojničke krađe iz čl. 231. st. 1. KZ/11 ostvario protupravnu imovinsku korist u iznosu od ukupno 42,99 eura (četrdeset dva eura i devedeset devet centi) / 323,98 kn (tristo dvadeset tri kune i devedeset osam lipa), te je utvrđeno da taj iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske, pa je optuženom I. Š. naloženo iznos od 42,99 eura (četrdeset dva eura i devedeset devet centi) / 323,98 kn (tristo dvadeset tri kune i devedeset osam lipa), uplatiti u Državni proračun u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 optuženik I. Š. presuđen je na plaćanje troškova provedenog kaznenog postupka i to iz čl. 145. st. 2. toč. 1.  do 5. ZKP/08 i to troška paušala u iznosu od 132,72 eura (sto trideset dva eura i sedamdeset dva centa) / 1.000,00 kn (tisuću kuna) te troška biometrijskih vještačenja u iznosu od 468,24 eura (četiristo šezdeset osam eura i dvadeset četiri centa) / 3.528,00 kn (tri tisuće petsto dvadeset osam kuna), dok je oslobođen dužnosti naknade troškova nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja.

2.              Protiv te presude žali se optuženik I. Š. po braniteljima A. H., odvjetnici Odvjetničkog društva G., H. i Ž. u Z. i F. R., odvjetniku u Z..

3.              U žalbi podnesenoj po braniteljici  A. H., optuženik iznosi žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja a žali se i na odluke o kazni, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima postupka s prijedlogom da nadležni županijski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe, ili podredno, da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4.              U žalbi podnesenoj po branitelju F. R., optuženik izrijekom navodi žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni kao i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da nadležni županijski sud ukine pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, ili podredno, da preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne blažu kaznu.

5.              Odgovor na žalbe nije podnesen.

6.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-234/2023-2 od 24. ožujka 2023. vratio spis.

7.              Optuženik I. Š. je u obje podnesene žalbe zatražio da se njega i branitelje izvijesti o sjednici vijeća čemu je, na temelju odredbe čl. 475. st. 1.  Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08-24)  udovoljeno. Na sjednicu vijeća pristupio je zamjenik Županijske državne odvjetnice u Varaždinu D. G., dok na sjednicu vijeća nisu pristupili optuženik I. Š., braniteljica optuženika A. H., odvjetnica u Z. te branitelj optuženika F. R., odvjetnik u Z., koji su pozive za sjednicu uredno primili. Optuženik I. Š. je neposredno prije sjednice dostavio obavijest da je na istu spriječen pristupiti zbog bolesti što ničime nije dokumentirao. Obzirom na navedeno stekli su se uvjeti za održavanje javne sjednice vijeća koja je održana u skladu s odredbom čl. 475. st. 3. ZKP/08, održana bez nazočnosti optuženika I. Š. i njegovih branitelja.

8.              Žalbe optuženika  nisu osnovane.

9.              U obje žalbe ističe se bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. U žalbi podnesenoj po branitelju F. R., optuženik ističe da je pobijana presuda nerazumljiva, da proturječi sama sebi i razlozima presude, a u samoj da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama a oni izneseni da su nejasni i međusobno proturječni. Za razliku od ovakve tvrdnje žalitelja pobijana presuda sadrži sve odlučne činjenice potrebne za donošenje pobijane odluke, svaka je odlučna činjenica jasno i dostatno obrazložena, pa nema govora o tome da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Istu bitnu postupovnu povredu ističe žalitelj i u žalbi podnesenoj po braniteljici A. H.. Tu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žalitelj obrazlaže na način da prvostupanjski sud nije dao razloge zbog kojih je opozvao uvjetne osude optuženiku. Za razliku od ovakve tvrdnje žalitelja prvostupanjski je sud dao razloge zbog kojih je opozvao uvjetne osude optuženiku na način kako je to obrazloženo, doduše sumarno, pod točkom 20.4. obrazloženja pobijanog rješenja. Stoga žalba iz opisane bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana. Daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žalitelj vidi u činjenici da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, zapisniku o prepoznavanju optuženika od 9. veljače 2017., čime bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. Ovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žalitelj obrazlaže na način da smatra kako je prepoznavanje optuženika od strane svjedokinje B. V. nezakoniti dokaz iz razloga što prepoznavanju nije bio nazočan branitelj optuženika niti pak se optuženik izričito odrekao prava na branitelja. Valja istaći da je ovu bitnu postupovnu povredu optuženik isticao tijekom prvostupanjskog postupka te su o toj stvari donesene odluke Županijskog suda u Zagrebu od 23. srpnja 2019. broj 10 Kž-543/2019-3 te od 17. lipnja 2020. broj Kž-357/2020-5  iz kojih proizlazi da su zapisnik o prepoznavanju optuženika po B. V. od 9. veljače 2017., fotodokumentacija sačinjena prilikom prepoznavanja od strane oštećene B. V. i zapisnik o ispitivanju svjedokinje B. V. pred državnim odvjetništvom u Zagrebu zakoniti dokazi. Žalitelju treba napomenuti da je prepoznavanje optuženika od strane B. V. provedeno na temelju naloga Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 9. veljače 2017., nakon čega je optuženiku I. Š. predana pouka o pravima koju je uredno primio i potpisao a kojom je upozoren o pravu da sam angažira branitelja ili da mu se isti dodijeli na teret proračunskih sredstava. Zbog naprijed navedenog nema govora da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, kako to promašeno ističe žalitelj u podnesenoj žalbi.

10.              U obje podnesene žalbe optuženik ističe žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obrazlažući ovu žalbenu osnovu optuženik preocjenjuje dokaze provedene tijekom prvostupanjskog postupka te iz njih izvodi zaključak protivan onome prvostupanjskog suda. Tako tvrdi da je pogrešno postupio prvostupanjski sud kada nije kao vjerodostojne cijenio iskaze svjedoka D. Š. i N. G. koji su potvrdili da je u inkriminirano vrijeme optuženik boravio s njima na otoku Krku gdje su se obavljali radovi na vikendici optuženikovih roditelja. S pravom je prvostupanjski sud postupio kada je opisane dokaze ocijenio nevjerodostojnima iz razloga što se radi o majci i susjedu optuženika koji je često pomagao obitelji optuženika obavljajući za njih različite radove. Vjerodostojnost iskaza ovih svjedoka demantirana je i zapisnikom o prepoznavanju optuženika od strane svjedokinje B. V. sada K. koja je prilikom radnje prepoznavanja na nedvojben način potvrdila da je kazneno djelo zbog kojega je optuženik proglašen krivim počinio upravo on. Da je tome tako vidljivo je iz snimke nadzornih kamera trgovine L., a uz navedeno provedeno je i biometrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku M. M. koji je detaljnom usporedbom izgleda, oblika i položaja elemenata lica zaključio da se vjerojatno radi o optuženiku. Iz opisanih dokaza na jasan i nedvojben način utvrđeno je da je upravo optuženik počinio kazneno djelo zbog kojega je proglašen krivim, što nije dovedeno u dvojbu žalbenim navodima optuženika.

11.               U obje podnesene žalbe optuženik ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, međutim tu žalbenu osnovu ne obrazlaže. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbi optuženika, po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-24 utvrđeno je da je prvostupanjski sud opozvavši uvjetne osude iz presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-3/2015 od 14. rujna 2015. te broj Kzd-128/2015 od 20. rujna 2016. povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika. Naime, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 14. rujna 2015. broj K-3/2015 optuženik je proglašen krivim zbog kaznenih djela iz čl. 228. st. 1. i 3. KZ/11 te je mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora od 6 mjeseci, s time što mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda i određeno je vrijeme provjeravanja od 2 godine s time da se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u tom vremenu ne počini novo kazneno djelo. Opisana presuda postala je pravomoćna 7. listopada 2015. Nadalje, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-128/2015 od 20. rujna 2016. optuženiku je zbog kaznenog djela protiv života i tijela, tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 mjeseci s time što je prema njemu na temelju čl. 56. KZ/11 primijenjena uvjetna osuda uz rok provjeravanja u trajanju od 1 godine. Ova je presuda postala pravomoćna 20. rujna 2016. Točno je da je aktualno kazneno djelo optuženik počinio u vrijeme provjeravanja iz ranije opisanih pravomoćnih presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, međutim opozivajući naprijed opisane uvjetne osude prvostupanjski je sud zanemario odredbu čl. 58. st. 7. KZ/11  iz koje proizlazi da se uvjetna osuda ne može opozvati nakon što su protekle dvije godine od isteka vremena provjeravanja. Vrijeme provjeravanja iz presude broj K-3/2015 isteklo je 7. listopada 2017., a daljnje dvije godine u kojem roku je bilo moguće opozvati uvjetnu osudu isteklo je 7. listopada 2019. Što se tiče pravomoćne presude broj Kzd-128/2015 vrijeme provjeravanja isteklo je 20. rujna 2017., a rok u kojem je bilo moguće opozvati uvjetnu osudu istekao je 20. rujna 2019. Iz naprijed opisanog za zaključiti je da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta opozivu uvjetnih osuda iz naprijed navedenih presuda, a njihovim opozivanjem prvostupanjski je sud počinio povredu kaznenog zakona na štetu optuženika. Stoga je, povodom žalbi optuženika, po službenoj dužnosti, pobijanu presudu trebalo preinačiti na način kako je to navedeno pod točkom I izreke ove presude.

12.              Optuženik se žali i na odluku o kazni uz tvrdnju da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio postojanje svih olakotnih okolnosti na strani optuženika, dok je s druge strane precijenio postojanje otegotnih okolnosti. Tako žalitelj ističe da je optuženik osoba iznimno lošeg imovnog stanja, da je nezaposlen, da je bez imovine te da je otac dvoje maloljetne djece koje je dužan uzdržavati. Stoga smatra da mu je izrečena kazna prestroga. Za razliku od ovakvog stava žalitelja pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je kao olakotnu okolnost optuženiku I. Š. cijenio činjenicu što je otac dvoje malodobne djece koju je dužan uzdržavati, dok mu je s druge strane kao otegotno, također pravilno, cijenjeno to što je do sada čak u devet navrata osuđivan zbog različitih kaznenih djela i to tri puta zbog kaznenih djela protiv imovine, a osim navedenog i zbog kaznenog djela oduzimanja tuđe pokretne stvari, nasilničkog ponašanja, tjelesne ozljede i prijetnje, zbog kojih kaznenih djela je optuženik u dva navrata osuđivan bezuvjetnim zatvorskim kaznama. I po stavu ovog drugostupanjskog suda sud prvoga stupnja pravilno je i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za donošenje odluke o kazni, pravilno ih je cijenio i optuženiku zbog počinjenog kaznenog djela utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, kojom će se i po stavu ovog drugostupanjskog suda ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

13.              Optuženik se žali, kako je to navedeno u žalbi podnesenoj po braniteljici A. H., i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Tu žalbenu osnovu optuženik ne obrazlaže. Potrebno je istaći da u konkretnom slučaju oštećenik niti nije postavio imovinskopravni zahtjev, pa je prvostupanjski sud donio odluku o oduzimanju protupravne imovinske koristi od strane optuženika, kako je to navedeno pod točkom VI izreke pobijane presude. Budući da je na temelju podataka o pričinjenoj šteti trgovačkom društvu L. H. d.o.o. visina pribavljene protupravne imovinske koristi od strane optuženika utvrđena na jasan i nedvojben način, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o oduzimanju imovinske koristi od strane optuženika.

14.              U obje podnesene žalbe optuženik se žali na odluku o troškovima postupka ističući da su isti previsoko odmjereni, a da je optuženik osoba bez imovine, lošeg imovnog stanja i nezaposlen pa nema dostatnih sredstava za plaćanje troškova postupka. Za razliku od ovakvih tvrdnji optuženika valja istaći da je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženika, budući da je proglašen krivim u ovom postupku, presudio na plaćanje istih. Budući da se optuženik, prilikom davanja osobnih podataka, izjasnio da obavlja povremene poslove u građevini te ostvaruje određene novčane iznose, nije bilo uvjeta za njegovo oslobođenje od plaćanja troškova postupka. Ukoliko se nakon donošenja odluke o troškovima promijene okolnosti, predsjednik vijeća može posebnim rješenjem osloboditi optuženika dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka, kako je to regulirano odredbom čl. 148. st. 6. ZKP/08-24.

15.              Zbog svega naprijed iznesenoga, budući da žalbama optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, njegove žalbe nisu osnovane, pa ih je , na temelju čl. 482.  ZKP/08-24 trebalo  odbiti i odlučiti kao pod točkom II izreke pobijane presude. Ujedno je povodom žalbi optuženika, po službenoj dužnosti, trebalo preinačiti pobijanu presudu na način kako je to navedeno pod točkom I izreke ove presude, sve na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08-24.

U Varaždinu 12. studenoga 2024.