1

Poslovni broj: Kžzd-102/2024-4

Poslovni broj: Kžzd-102/2024-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Krleža u kaznenom predmetu protiv okrivljenika S. H., zbog kaznenog djela iz čl. 160. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023 i 36/2024; dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kvm-104/2024-9, Kzd-53/2024 od 21. listopada 2024., u sjednici održanoj 8. studenog 2024.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba okrivljenika S. H., preinačuje se pobijano rješenje na način da se na temelju čl. 98. st. 7. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP) ukidaju mjere opreza iz čl. 98.a u vezi s čl. 98. st. 1. i 2. toč. 2. i 4. ZKP koje su okrivljeniku S. H. određene rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kvm-82/2024-8 od 25. srpnja 2024.                           

Obrazloženje

1.              Pobijanim rješenjem su, zbog postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik S. H. počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, zadovoljenja pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina, iz čl. 160. st. 1. KZ, na štetu djeteta I. F., na temelju čl. 98.a u vezi čl. 98. st. 1. i 2. toč. 2. i 4. ZKP produljene mjere opreza protiv okrivljenika i to zabrana približavanja određenoj osobi iz čl. 98. st. 2. toč. 4. ZKP i to mldb. oštećenoj I. F., OIB: …, s prebivalištem u I., kojoj se okrivljeni S. H. ne smije približiti na razdaljinu bližu od sto metara te zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja iz čl. 98. st. 2. toč. 2. ZKP i to O. š. I. K. S. I., kojoj se okrivljeni S. H. ne smije približavati na razdaljinu bližu od 100 metara.

1.1.              Na temelju čl. 98. st. 6. ZKP određeno je da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude.

1.2.              Naloženo je da će mjere opreza, sukladno čl. 100. st. 2. ZKP, izvršavati djelatnici Policijske uprave Varaždinske, Policijske postaje Ivanec, time da će se izvješće o izvršavanju mjera opreza dostavljati prvostupanjskom sudu svakih petnaest dana.

1.3.              Okrivljenik je upozoren da je nepridržavanje izrečenih samostalnih mjera opreza kazneno djelo.

2.              Protiv tog rješenja pravovremeno se žali okrivljenik S. H. putem braniteljice N. P. R., odvjetnice u V. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu usvoji žalbu te ukine pobijano rješenje.

3.               U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti, podneskom broj: KŽ-DO-902/2024-3 od 8. studenog 2024., vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4.              Žalba je osnovana.

5.              Žalitelj ne precizira u čemu se sastoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka zbog koje se žali, pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti (čl. 476 st. 1. ZKP) i nije utvrdio da bi pri donošenju i izradi pobijanog rješenja bila počinjena koja od povreda kaznenog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6.              Žalitelj ističe da je produljenje mjere opreza nesvrsishodno. Navodi da mu je u drugom predmetu, koji se vodi kod Općinskog suda u Varaždinu pod brojem Kov-436/2024, određen istražni zatvor, radi postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo nepridržavanja samostalne mjere opreza iz čl. 311. st. 3. KZ. Smatra da neće biti pušten iz istražnog zatvora te stoga ističe da je netočan zaključak prvostupanjskog suda u ovom predmetu da bi u svakom trenutku mogao biti pušten da se brani sa slobode, jer je vrlo lošeg zdravstvenog stanja, zbog čega se nalazi u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu te njegovo puštanje iz bolnice u narednom vremenu nije izgledno. Također smatra da je sud trebao točno utvrditi zdravstveno stanje okrivljenika i sukladno tome odlučiti da li je potrebno produljiti mjere opreza ili ne.

7.              Netočni su navodi žalitelja da je sud trebao točno utvrditi okrivljenikovo zdravstveno stanje i sukladno tome odlučiti da li je potrebno produljiti mjere opreza ili ne. Naime, zdravstvenim stanjem okrivljenika baviti će se sud koji mu je odredio istražni zatvor i povodom čijeg rješenja se nalazi u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu.

8.              Međutim, u pravu je žalitelj kada ističe da je produljenje mjera opreza, u konkretnom slučaju, nesvrsishodno.

9.              Člankom 98. st. 7. ZKP, između ostalog, propisano je da će tijelo koje je odredilo mjeru opreza, svaka dva mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza, ispitati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerom opreza te će je rješenjem produljiti ili ukinuti ako više nije potrebna.

10.              Prvostupanjski sud, koji je okrivljeniku i odredio mjere opreza, postupajući po gornjoj zakonskoj odredbi, zauzeo je stav da je produljenje mjera opreza potrebno, pri čemu je pogrešno utvrdio činjenično stanje.

11.              Pri tome prvostupanjski sud ispravno navodi da u konkretnom slučaju postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti, a što proizlazi iz rješenja o potvrđivanju optužnice. Međutim, prvostupanjski sud pogrešno smatra da postoji i posebna pretpostavka za određivanje istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP, odnosno opasnost od ponavljanja kaznenog djela, čije postojanje je nužno, ne samo kod odlučivanja o osnovanosti određivanja/produljenja istražnog zatvora, nego i kod odlučivanja o osnovanosti određivanja/produljenja mjera opreza.

12.              Naime, okrivljeniku je u drugom predmetu određen istražni zatvor i nalazi se u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu te stoga ne postoji razumna, ni objektivno predvidiva opasnost da ponovi kazneno djelo ili da počini teže kazneno djelo, odnosno ne postoji istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP.

13.              Osim toga, po stajalištu važeće sudske prakse, ne mogu istodobno egzistirati dva istražna zatvora, a shodno tome, ni istražni zatvor zajedno s mjerama opreza. Stoga, mjere opreza koje su određene okrivljeniku, više nisu potrebne.

14.              S obzirom na gore navedeno, prihvaćena je žalba okrivljenika te je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP preinačeno pobijano rješenje i ukinute su mjere opreza nad okrivljenikom.

U Varaždinu 8. studenog 2024.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić, v.r.