Baza je ažurirana 22.05.2025.
zaključno sa NN 74/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: P-848/2024-5
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: P-848/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
N A T E M E L J U O D R I C A N J A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari I. tužiteljice R. K. iz O., OIB: … i II. tužitelja T. K. iz O., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku B. M., odvjetniku iz O., protiv tuženika D.U. j.d.o.o., O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. J., odvjetniku iz Z. o. u. D. Š., I. K. R. i I. J., iz O., radi utvrđenja da je ugovor bez učinka, izvan ročišta, 30. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je Ugovor o upravljanju zgradom broj … sklopljen dana 01. travnja 2018. godine između predstavnika suvlasnika stambene zgrade na …, O., D. C., i tuženika društva U. j.d.o.o. OIB: …, bez učinka.
II. Nalaže se tuženiku U. j.d.o.o. nadoknaditi tužitelju J. K. trošak parničnog postupka nadalje sa zakonskim zateznim kamatama koje se računaju po stopi dobivenoj primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 (tri) postotna poena."
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da suvlasnici višestambene zgrade u O. nisu nikada usvojili odluku u skladu sa st. 3. čl. 375. Zakona o vlasništvu i sklopili ugovor s tvrtkom U. j.d.o.o. O. da upravlja višestambenom zgradom u O. Nadalje, navodi da je tuženik počeo upravljati predmetnom zgradom 26. veljače 2019., kada je u Sudskom registru Trgovačkog suda brisan kao osnivač i ovlaštena osoba za zastupanje društva Z. P. iz O. te upisana S. M. iz T., kao osnivač društva i ovlaštena osoba za zastupanje društva, a bez navoda po čijoj odluci. Navodi kako je tvrtku U. j.d.o.o. proglasio za upravitelja vištestambene zgrade D. C., koji nije bio suvlasnik zgrade i koji prema čl. 72. Zakona o vlasništvu nije imao pravo da se bira za predstavnika suvlasnika te prema čl. 3.1. Međuvlasničkog ugovora nije imao ni pravo organizirati izbor upravitelja zgrade niti mijenjati Međuvlasnički ugovor. Isto tako, D. C. je o navedenom obavijestio suvlasnika o tome da se ukuda uloga Vijeća suvlasnika, da je 1. travnja 2018. usvojen Međuvlasnički ugovor u kojem je navedeno da su suvlasnici njega imenovali za predstavnika suvlasnika na period od 5gdoina i da su suvlasnici za upravitelja zgrade imenovali tvrtku U. j.d.o.o. te da je ugovor o upravljanju zgradom sklopljen s Z. P. na period od 5 godina, a sve to bez odobrenja suvlasnika zgrade. Ističe kako navedene dokumente D. C. nije dao na uvid suvlasnicima godinu dana, točnije do 22. veljače 2019. i to samo putem Interneta na Web stranici zgrade, isto tako, nikada na uvid nije dao potpisanu listu sa izračunatim i ovjerenim rezultatom glasanja suvlasnika o izmjeni Međuvlasničkog ugovora, kao i o izboru upravitelja zgrade i predstavnika suvlasnika. Tužitelj navodi da na temelju tako nevažećeg Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju zgradom su Z. P. i D. C. registrirali svoje potpise u banci da mogu raspolagati sredstvima zajedničke pričuve suvlasnika zgrade. Nadalje, navodi da je na temelju tako provedenog preuzimanja upravljanja zgradom Z. P. 26. veljače 2019. predao bez odluke suvlasnika zgrade upravljanje tvrtki u vlasništvu Snježane Mikić, te da je Z. P., iako mu je prestalo pravo da zastupa tvrtku U. j.d.o.o. i nadalje potpisivao platne naloge iz sredstava zajedničke pričuve suvlasnika sa D. C. Nadalje, navodi kako je S. M.18. studenog 2019. registrirala u banci svoj potpis sa potpisom D. C. u svrhu korištenja zajedničke pričuve, te je ista 20. studenog 2019. s D. C. sklopila Aneks br. .. Ugovora o upravljanju stambenom zgradom O. br. .., a kojim je ovlastila sebe i D. C. da zajedno raspolažu sa sredstvima zajedničke pričuve zgrade, te da obavlja ostale poslove definirane Ugovorom o upravljanju zgradom. Ističe kako je tvrtka U. j.d.o.o. u vlasništvu S. M. bez odluke suvlasnika preuzela i pravo raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve i počela slati platne naloge za pričuvu sa prijetnjom prisilne naplate bez dokaza da je zakonito izabrana za upravljanje zgradom. Prema tome da suvlasnici više stambene zgrade u O. nikada nisu usvojili odluku u skladu st. 3. čl. 75. Zakona o vlasništvu, a niti su sklopili Ugovor o upravljanju zgradom sa tvrtkom U. j.d.o.o. čiji zakonski zastupnik S. M. predložio je sudu da zabrani tvrtki U. j.d.o.o. O. da upravlja višestambenom zgradom O., da imenuje prinudnog upravitelja višestambene zgrade dok suvlasnici ne izaberu upravitelja zgrade, da tvrtka U. j.d.o.o. snosi sve troškove ovog sudskom postupka te da se kazne pomagači S. M. i da ona i njezini pomagači vrate prijevarom stečenu materijalnu korist.
1.1. Tužitelj je podneskom od 27. listopada 2022. obavijestio sud da je opunomoći odvjetnicu S. P. za zastupanje u ovom predmetu. Nadalje, podneskom se očitovao na navode tuženika iz tužbe navodeći da tužba udovoljava odredbama čl. 186. ZPP-a, da je tužitelj vlasnik stana na adresi O. upisan u kčbr. .., zk.ul. .. k.o. O., suvlasnički dio E-60, dakle, jedan je od suvlasnika stambene zgrade i kao suvlasnik zajedničkih dijelvoa zgrade ima pravo uvida u svu dokumentaciju koja se odnosi na upravljanje zajedničkim dijelovima zgrade. Nadalje, navodi da osporava valjanost Međuvlasničkog ugovora koji je navodno sklopljen između suvlasnika 1. travnja 2018., kojim je za predstavnika suvlasnika imenovan D. C., a za zamjenika suvlasnika I. R., dok su upravljanje zgradom suvlasnici preko imenovanog predstavnika suvlasnika povjerili tvrtki U. j.d.o.o., te ističe nadalje kako D. C. u vrijeme sklapanja Ugovora o upravljanju zgradom nije bio jedan od suvlasnika te prema tome nije imao ovlaštenje za sklapanje navedenog Ugovora. S obzirom da D. C. nije bio ovlašten sklapati Ugovor o upravljanju zgradom jer nije bio suvlasnik stambene zgrade, isti za sklapanje takvog ugovora nije imao suglasnost suvlasnika čiji vlasnički dijelovi prelaze 50% ukupne vrijednosti vlasničkih dijelova, a što navedeno potvrđuje i sam predstavnik suvlasnik u svom Izvješću o radu za 2018. godinu. Slijedom navedenog, predložio je sudu da donese presudu kojom će u toč. I.: "Utvrditi da je Ugovor u upravljanju zgradom broj 18/04/01 sklopljen dana 1. travnja 2018. između predstavnika suvlasnika stambene zgrade na O. – D. C. i tuženika bez učinka te u toč. II.: "Nalaže se da tuženik naknadi tužitelju trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama."
1.2. Podneskom od 10. siječnja 2023. tužitelja je naveo da je visina predmeta spora naznačena u podnesku tužitelja od 26. listopada 2022. godine gdje stoji da je vrijednost predmeta spora 5.000,00 kn/663,61 eura. Kako se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku radi donošenja deklaratorne odluke, odnosno utvrđenja, tužitelj navodi da smatra da je primjereno odredio vrijednost predmeta spora vrsti spora.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodeći kako su mu tužba i petiti tužbenog zahtijeva u cijelosti nejasni i nije razvidno koji je pravni interes tužitelja, kao i da nema priloženih dokaza koji bi ukazivali da suvlasnici nisu postupali sukladno zakonskim i ugovornim odredbama prilikom izbora upravitelja stambene zgrade, kao i predstavnika suvlasnika, jer nije priložen popis ili bilo koji dokaz iz kojeg će biti vidljivo da suvlasnici nisu formalno-pravno izabrali predstavnika i upravitelja. Nadalje, navodi kako tužba i tužbeni zahtjev tužitelja nisu u skladu sa odredbom čl. 186. ZPP-a. Isto tako, navodi da je iz historijata tužbe nejasno što tužitelj navodi budući je isti priložio međuvlasničke ugovore iz kojih je vidljivo na koji način suvlasnici stambene zgrade upravljaju zajedničkim dijelovima i uređajima u stambenoj zgradi, te da u okviru upravljanja suvlasnici donose sljedeće odluke, pa tako i određuju upravitelja stambene zgrade. Iz priloženog ugovora koji nije izvornik je vidljivo (međuvlasnički ugovor) da je TD U. j.d.o.o. O. povjereno na upravljanje predmetna stambena zgrada. Ističe kako promjena z.z. i odgovorne osobe tuženika irelevantna za ovaj parnični postupak. Svi prilozi koje dostavlja tuženik nisu preslike izvornika ugovora koje navodi tužitelj pa predložio da sud naloži tužitelju da uredi tužbi i tužbeni zahtjev sukladno ZPP-u i odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pod prijetnjom da će se tužba odbaciti.
3. Nakon što je tuženiku dostavljen podnesak tužitelja od 27. listopada 2022. kojom je tužitelj preinačio tužbu i tužbeni zahtjev, tuženik se podneskom od 20. prosinca 2022. upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenom tužbenom zahtjevu, a prethodno se nije protivio preinaci, pa se sukladno čl. 190. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) smatra da je tužitelj dao pristanak na preinaku tužbe, stoga je ovaj sud izrekom odlučivao o preinačenoj tužbi.
4. Punomoćnica tužitelja je podneskom od 25. lipnja 2024. obavijestila suda da je tužitelj preminuo dana 3. lipnja 2024. te da se sva daljnja pismena ubuduće dostavljaju izravno nasljednicima tužitelja.
4.1. Uvidom u Jedinstveni registar osoba MUP-a RH (list spisa 174) sud je utvrdio da je tužitelj preminuo te je donio rješenje posl.br. P-1158/2021-20 od 5. rujna 2024. kojim je u toč. I. odredio prekid postupka, a u toč. II. nastavak postupka te pozvao T. K. i R. K. da kao nasljednici iza pok. tužitelja preuzmu postupka u ovoj pravnoj stvari. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno dana 26. rujna 2024., nakon čega je spis dobio novi poslovni broj P-848/2024.
5. Po pravomoćnosti rješenja o prekidu i nastavku postupka P-1158/2021-20 od 5. rujna 2024. zakonski nasljednici su preuzeli postupak te su podneskom od 8. listopada 2024. obavijestili sud da su opunomoćili odvjetnika B. M. da ih zastupa u ovosudnom predmetu.
5.1. Dana 18. listopada 2024. punomoćnik tužitelja je dostavio sudu podnesak u kojemu je naveo da se tužitelji u cijelosti odriču tužbe i tužbenog zahtjeva.
6. Odredbom čl. 331. a. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., i 155/23. u nastavku: ZPP) propisano je da ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljnjega raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na temelju odricanja). Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika.
7. S obzirom da se tužitelj podneskom 18. listopada 2023. odrekao tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, sud je sukladno čl. 331.a st. 1. i st. 2. ZPP-a odlučio kao u izreci ove presude.
Osijek, 30. listopada 2024.
Sutkinja
Helena Topić Vuković,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Ova presuda može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.
DOSTAVITI:
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.