Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj: Kž-536/2024-4
Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-536/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. A., zbog kaznenih djela iz članka 179.a i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj K–230/2022-21 od 14. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2024.,
Odbija se žalba optuženog S. A. kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi S. A. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 i protiv imovine, krađom iz čl. 228. st. 1. KZ/11. Na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11 utvrđene su mu pojedinačne kazne i to po čl. 179.a KZ/11 kazna zatvora od 1 godine, po čl. 139. st. 3. KZ/11 od 7 mjeseci i po čl. 228. st. 1. KZ/11 od 1 godine. Na temelju čl. 51. KZ/11 optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 2 godine i 5 mjeseci. Na temelju čl. 57. KZ/11 optuženom S. A. izrečena je djelomična uvjetna osuda tako da se od izrečene jedinstvene kazne zatvora izvršava dio kazne od 1 godine i 1 mjeseca, dok se dio kazne od 1 godine i 4 mjeseca neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju čl. 73. KZ/11 optuženom S. A. izrečena je sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve Ž. D. kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 50 metara u trajanju od 2 godine dulje od izrečene kazne zatvora.
3. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – u daljnjem tekstu ZKP/08-22, valja primijetiti da prvostupanjski sud nije naveo puni naziv procesnog zakona i brojeve Narodnih novina u kojima je isti objavljen) dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećeniku O. d.o.o. F. i naloženo je optuženiku da oštećeniku isplati iznos od 3.318,07 EUR u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
4. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08-22 optuženi S. A. oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka „u cijelosti“.
5. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici Ž. K.-T., odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji i troškovima postupka, s prijedlogom da nadležni županijski sud „okrivljenika oslobodi svake kazneno-pravne sankcije ili mu izrečenu kaznu zamjeni radom za opće dobro“ ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
6. Državni odvjetnik nije odgovorio na žalbu optuženika.
7. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – u daljnjem tekstu ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.
8. Žalitelj nije zatražio da ga se izvijesti o drugostupanjskoj sjednici, dok sud drugog stupnja ne nalazi potrebnim izvijestiti stranke o drugostupanjskoj sjednici.
9. Žalba optuženika nije osnovana.
10. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj parafrazira odredbu čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, no pobliže ne opisuje u čemu se konkretno sastoje istaknuti oblici bitne povrede (izreka presude proturječna je „provedenim dokazima“; razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni; presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama glede kaznenopravne odgovornosti optuženika). Stoga je za zaključiti kako se žalitelj stvarno ne žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
11. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje bitnih povreda odredba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti kao niti da bi u pobijanoj presudi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika. Žalitelj ističe kako u ponašanju okrivljenika nisu ostvarena obilježja kaznenih djela iz čl. 179.a i čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, iako je optuženik priznao počinjenje istih. Radi se o tzv. „neizravnoj“ povredi kaznenog zakona koja stvarno predstavlja žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
12. Žalitelj u žalbi, pod žalbenom osnovom pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ponavlja iste razloge kao i u vezi istaknute povrede kaznenog zakona. No, žalitelj koji se očitovao krivim u odnosu na sve točke optužbe, ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja po čl. 464. st. 7. ZKP/08.
13. Žalitelj se žali zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji navodeći kako je svaka sankcija za optuženika neprimjerena zbog ostvarene povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Nadalje se ističe da sud nije ispravno vrednovao olakotne okolnosti na strani optuženika i da je bilo mjesta zamjeni kazne zatvora radom za opće dobro.
13.1. Ovakva žalbena argumentacija je posve promašena. Prvostupanjski je sud ispravno i potpuno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti, a potom je na temelju stupnja krivnje, uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu, kao i utvrđene olakotne o otegotne okolnosti, optuženiku, opet potpuno ispravno, utvrdio pojedinačne kazne koje su na ili pri donjem minimumu zapriječenih kazni, nakon čega ga je osudio na odgovarajuću jedinstvenu kaznu zatvora primjenom čl. 51. st. 1. KZ/11 cijeneći ličnost optuženika i ukupnost počinjenih kaznenih djela. Otegotna okolnost ranijeg života optuženika, gdje je do sada osuđivan u 27 navrata za istovrsna i druga kaznena djela, ukupnost počinjenih 3 kaznena djela, bez obzira na utvrđene olakotne okolnosti, jasno upućuju na potrebu utvrđivanja pojedinačnih kazni zatvora i osudu optuženika na odgovarajuću jedinstvenu kaznu zatvora. Nakon toga je prvostupanjski sud optuženiku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, određujući koji će se dio jedinstvena kazne izvršiti, a koji neće, pod uvjetom da optuženik u vremenu kušnje ne ponovi kazneno djelo. Stoga je upravo osuda na jedinstvenu kaznu zatvora od 2 godine i 5 mjeseci, uz izricanje djelomične uvjetne osude i određivanje da će optuženik izvršiti dio kazne od 1 godine i 1 mjeseca, a dio kazne od 1 godine i 4 mjeseca neće izvršiti ako u roku od 3 godine ne ponovi kazneno djelo, uz izostanak žalbe državnog odvjetnika, adekvatna sankcija za optuženika i njegova kaznena djela, kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu iz čl. 41. KZ/11.
14. Optuženik se žali i zbog odluke o troškovima tvrdeći da je ista nezakonita, time stvarno podnosi žalbu na svoju štetu jer je prvostupanjskom presudom u cijelosti oslobođen plaćanja troškova postupka.
15. Iako je u međuvremenu promijenjen Kazneni Zakon (ZID KZ/11 iz Narodnih novina 36/24.) kojim je dopunjen čl. 73. st. 1. KZ/11 određivanjem minimalne razdaljine ispod koje se optuženik ne smije približiti žrtvi, što bi iziskivalo izmjenu odluke o sigurnosnoj mjeri u ovoj drugostupanjskoj presudi, ipak bi se radilo o promjeni prvostupanjske presude na strože u odnosu na optuženika koji je jedini podnio žalbu protiv pobijane presude. Stoga ovaj sud drugog stupnja nije intervenirao u sadržaj pobijane presude u pogledu odluke o sigurnosnoj mjeri.
16. Slijedom izloženog odbijena je žalba optuženog S. A. kao neosnovana te je pobijana presuda potvrđena primjenom čl. 482. ZKP/08.
U Varaždinu 29. listopada 2024.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke, v.r.