1              Poslovni broj Kžzd-101/2024-4

Poslovni broj Kžzd-101/2024-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež sastavljenom od suca Marija Kovača,  predsjednika vijeća, te suca za mladež Vlaste Šimenić-Kovač i suca Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. M., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Kzd-19/2023-14 od 17. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2024.,

p r e s u d i o    j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Kzd-119/2023-14 od 17. lipnja 2024., opt. N. M. pod točkom I/ izreke pobijane presude na temelju čl. 453. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) oslobođen je od optužbe da bi počinio tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja - opisano po čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 172. st. 2. KZU/11.

1.1. Pod točkom II/ izreke pobijene presude na temelju odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 10/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i optuženika proglasi krivim.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O..

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Izjavljujući žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj (državni odvjetnik) upire kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da u konkretnom slučaju nema tri kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, s obzirom je u inkriminiranom razdoblju prisilnom naplatom FINA uplaćivala na račun zz mlt. ošt. A. Dž. na ime uzdržavanja 1.000,00 kn mjesečno, da optuženik nije imao opravdanog razloga ne doprinositi redovno i dostatno za uzdržavanje svoje tri kćeri jer je radno sposoban, ostvarivao je plaću u iznosima od 4.000,00 - 5.500,00 kn mjesečno, da je kroz razdoblje od skoro godinu i pol dana, pa i unatoč epidemiji COVID-19 (koronavirus), imao mogućnosti pronaći dodatno zaposlenje jer pandemija izazvana koronavirusom nije onemogućila turističku sezonu u D., što ukazuje da je optuženik imao mogućnosti za dodatnu zaradu.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, pravilno je prvostupanjski sud, nakon što je pozorno ocijenio svaki izvedeni dokaz posebno kao i sve dokaze u njihovoj međusobnoj vezi, dajući pri tome ocjenu i proturječnih dokaza, zaključio kako je tijekom postupka dokazano da opt. N. M. iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje za svoje tri kćeri (N., M. i L. M.) te ga na temelju odredbe čl. 453. toč. 1. u vezi s čl. 172. st. 3. KZ/11 oslobodio optužbe, a za svoju odluku dao je jasne, argumentirane, provjerljive i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

6.2. Naime, kada se ima u vidu da se optuženiku ovrhom od veljače 2020. s plaće ustezalo 1.000,00 kn, da je tijekom inkriminiranog razdoblja bio zaposlen u TD S. s. d.o.o. D. gdje je ostvarivao plaću u iznosima između 4.000,00 i 5.500,00 kn (obračuni plaće, str. 270-282 spisa), da je između optuženika i zz. mlt. ošt. postojao dogovor da veće izdatke za djecu plaćaju po pola (ekskurzije, izlete i sl.),  da je optuženik u cijelosti podmirio iznose uzdržavanja i to da je u listopadu 2021. uplatio iznos od 20.000,00 kn (kada je prodao i osobni automobil), a u travnju 2022. još 7.000,00 kn na račun zz mlt. oštećenih, da je inkriminirano razdoblje, opće je poznata činjenica koju ne treba dokazivati, bilo razdoblje ekspanzije pandemije SARS Cov-2 virusom, kada se je, većina poslova obavljala od kuće i kada se obim poslova u svim sektorima znatno smanjio te da, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, niti u najpoznatijem turističkom mjestu Republike Hrvatske – D., upravo zbog učinka na svjetskoj razini raširene pandemije, nije bilo objektivne mogućnosti da optuženik u tom razdoblju dođe do dodatnih prihoda obavljanjem nekih drugih, dodatnih poslova, pa i u turizmu, da se mjesečna plaća optuženika kretala između 4.000,00 i 5.500,00 kn, od koje, logično je i životno, nije mogao odvojiti za plaćanje uzdržavanja 3.300,00 kn bez ugroze za vlastitu egzistenciju, a da je 15. travnja 2020. (dakle, i prije podnošenja kaznene prijave zz mlt. ošt.), stavio prijedlog Općinskom sudu u D. radi određivanja privremene mjere uskrate isplate s njegova računa novčanog iznosa od 3.300,00 kn po nalogu protivnice osiguranja A. Dž., a sve radi pokretanja postupka izmjene sudske odluke o stanovanju i uzdržavanju djece, kao i da nije mogao nastaviti postupak iz formalnih razloga, jer je uvjet bio provođenje postupka Obveznog savjetovanja, do kojeg nije moglo doći upravo zbog epidemije koronavirusom (o čemu postoji dokaz Centra od 23. travnja 2020., iz kojeg proizlazi da "Centar nije u mogućnosti provesti postupak Obveznog savjetovanja prije pokretanja sudskih postupaka u svezi s djetetom, s obzirom na aktualnu situaciju s pandemijom te Preporuke i upute nadležnog Ministarstva o primanju stranaka, samo u slučaju žurnih i neodgodivih razloga"), tada s pravom zaključuje prvostupanjski sud da optuženik iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje za svoju djecu, zbog čega ga je oslobodio od optužbe jer u konkretnom slučaju djelo za koje je optužen po Zakonu nije kazneno djelo.

9. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 25. listopada 2024.

     Predsjednik vijeća

                                                                                Mario Kovač, v.r.