Poslovni broj: Kž-604/2024-4

    Poslovni broj: Kž-604/2024-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. G., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. u svezi sa st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 114/22., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: K-8/2023-19 od 9. listopada 2023., u sjednici održanoj 22. listopada 2024.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba ODO-a te se njenim prihvaćanjem, po službenoj dužnosti, ukida pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom suda prvog stupnja je optuženi M. G. na temelju čl. 453. t. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08) oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. u svezi sa st. 3. KZ/11 na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude, slijedom čega je na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1.-5. ZKP/08 i nužni izdaci optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

2.              Protiv te presude je ODO pravovremeno podnijelo žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.              U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-702/2024 od 4. rujna 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5.              Žalba je osnovana.

6.              Valja konstatirati da je u pravu ODO kada ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 iako, doduše, ne iz razloga navedenih u žalbi.

7.              Prvostupanjski sud je u točki 10. obrazloženja svoje presude naveo „da od dokaza postoji samo iskaz oštećene kod policije i državnim odvjetništvom, dok kod ovoga suda oštećena nije željela iskazivati i prihvatila je blagodat nesvjedočenja.“ Iz tako koncipirane tvrdnje razvidno je da je taj sud očito imao na umu postupanje oštećene I. G. na raspravi, ali je pri tome izgubio iz vida njeno svjedočenje na dokaznom ročištu 23. studenoga 2022., koje je provedeno kod suca istrage Županijskog suda u Bjelovaru. U tom smislu je sud prvog stupnja uistinu pogrešno naveo da postoji iskaz imenovane oštećenice samo u policiji i državnom odvjetništvu, međutim tom pogreškom nije ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, kako pogrešno smatra ODO. Naime, modalitet bitne postupovne povrede iz naprijed naznačene zakonske odredbe, a na koji se poziva žalitelj, postoji samo kada sud u presudi navodi da je u nekom zapisniku ili ispravi zapisano jedno, a zapravo je navedeno nešto posve drugo, što konkretno nije slučaj, jer je sud prvog stupnja u točki 8. obrazloženja osporene presude korektno i ispravno reproducirao iskaz oštećene I. G. s navedenog dokaznog ročišta.

8.              Međutim, ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru ove žalbene osnove po službenoj dužnosti, u skladu sa zakonskim ovlaštenjem iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP/08-24, ovaj je sud drugog stupnja uočio da postoji drugi modalitet bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, koji se sastoji u proturječnosti između izreke i razloga pobijane presude odnosno u nejasnoći i znatnoj proturječnosti razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega se ona u ovom času ne može meritorno ispitati.

8.1.              Iz izreke pobijane presude proizlazi da je optuženik oslobođen optužbe na temelju čl. 453. t. 1. ZKP/08, dakle, zbog toga što sud prvog stupnja smatra da inkriminirano djelo po zakonu nije kazneno djelo, odnosno zato što drži da optuženo ponašanje za koje se optuženik tereti nema elemente kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. u svezi sa st. 3. KZ/11. U skladu s takvom izrekom su i dijelovi obrazloženja osporene presude iznijeti u točkama 13. i 16. Prema tome proizlazilo bi da prvostupanjski sud smatra da predmetna inkriminacija ne sadrži sva konstitutivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz naprijed naznačene zakonske odredbe, s čime se ovaj žalbeni sud ne može složiti jer se sintagma „ja ću nju riješiti“, kada se stavi u određeni stvarni kontekst, odnosno poveže s odgovarajućim konkretnim okolnostima u kojima je izrečena, objektivno može shvatiti u smislu ozbiljne prijetnje fizičkom likvidacijom. No valja primijetiti da sud prvog stupnja nije dosljedan kada obrazlaže svoj pravni stav da konkretna inkriminacija ne predstavlja kazneno djelo prijetnje. To poradi toga što u točkama 11. i 14. obrazloženja pobijane presude iznosi razloge koji spadaju u osnovu za oslobađajuću presudu iz čl. 453. t. 3. ZKP/08, tj. kada nije dokazano da je optuženik počinio djelo za koje se optužuje, jer se poziva na prihvaćanje optuženikove obrane i izostanak bitne subjektivne komponente inkriminiranog delikta. To dodatno pojačava i razlogom iznijetim u točki 15. obrazloženja kada navodi „...da čak i da je tom svojom izjavom izrekao prijetnju oštećenoj na način na koji ju je ona shvatila, da se presuda ne može zasnivati samo na iskazu oštećene bez ijednog drugog dokaza.“ Na taj način je prvostupanjski sud upao u znatno proturječje zbog kojeg se osporena presuda ne može ispitati, budući da je na kraju ostalo nejasno koji je pravi pravni temelj za predmetnu oslobađajuću presudu – da li onaj iz čl. 453. t. 1. ZKP/08, tj. da inkriminirano ponašanje po zakonu nije kazneno djelo, ili pak onaj iz čl. 453. t. 3. ZKP/08, tj. da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti.

8.2.              Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08-24 donijeti odluku kao u izreci ovog rješenja.

9.              S obzirom da je prvostupanjska presuda ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a predmetna je žalba uložena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj se sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 487. st. 4. ZKP/08-24, pozabavio i ocjenom žalbenih navoda sukladno st. 3. ovoga zakonskog članka.

9.1.              Prema uvjerenju ovoga žalbenog suda ODO opravdano ističe i žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osnovano ukazujući da kazneno djelo prijetnje treba sagledavati u kontekstu svih okolnosti pod kojima je prijetnja izrečena, jer određene konkretne okolnosti mogu izrečenim riječima objektivno dati drugačiji, prijeteći značaj i smisao. U tom kontekstu sud prvog stupanja je zanemario konfrontirano svjedočenje oštećene I. G. koja je na dokaznom ročištu detaljno opisala situaciju u kojoj se zbio predmetni događaj, svoju reakciju na optuženikovo ponašanje i konačno optuženikov nastavak neprimjerenog postupanja kada je na dvorištu i u kući počeo razbijati. Osim toga sud prvog stupnja je u ocjeni provedenih dokaza olako prešao preko nesporno utvrđene činjenice dugotrajno narušenih uzajamnih odnosa između optuženika i oštećenice, a svi ovi propusti u konačnici su doveli do toga da državni odvjetnik s pravom upire na ove odlučne činjenice koje treba raspraviti u ponovljenom postupku.

10.              U ponovljenom suđenju sud prvog stupnja će izvesti do sada provedene dokaze, radi provjere optuženikove obrane utvrdit će od kada se njegova baka M. S. nalazi u staračkom domu u M. S. (prema riječima oštećene I. G. kada je ispitivana na dokaznom ročištu 23. studenoga 2022. baka je već bila smještena u starački dom), a prema potrebi provest će i druge dokaze (ne i izvješće PU požeško-slavonske, PP Pakrac, na koje se poziva ODO, jer ono u jednom dijelu sadrži obavijest koju je oštećena I. G. kao građanka dala policiji), te će na temelju sveobuhvatne, savjesne i brižljive ocjene cjelokupnog dokaznog materijala, u skladu s čl. 450. st. 2. ZKP/08-24, pravilno i potpuno utvrditi pravno relevantno činjenično stanje i zatim donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, za koju će iznijeti valjano i uvjerljivo obrazložene razloge u smislu čl. 459. st. 5. ZKP/08-24, pazeći naročito da ne ponovi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju je upozoren ovim drugostupanjskim rješenjem.

U Varaždinu 22. listopada 2024.