Kž-282/2024-4

 

                   

          

 

                 

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                    Kž-282/2024-4

 

                                                                                                                                           

U    I M E    R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. T. zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe branitelja optuženika K. K., odvjetnika u S. B., podnesene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 5. rujna 2024. br. K-270/2024-5, u sjednici vijeća održanoj dana 17. listopada 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba optuženog M. T. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu pod brojem 2 K-270/2024-5 od 5. rujna 2024. optuženi M. T. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11, pa je optuženik na temelju članka 326. stavka 2. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i jedanaest mjeseci. Potom je optuženiku na temelju članka 57. stavka 1. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne iznosi jednu godinu i pet mjeseci, a preostali dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u roku od četiri godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

 

2. Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11 u vezi s člankom 560. ZKP/08 utvrđeno je da da novčani iznos od 1.000,00 eura koji je optuženi M. T. ostvario kaznenim djelom iz članka 326. stavak 2. KZ/11 predstavlja imovinsku korist RH te da je novčani iznos od 1.000,00 eura imovina Republike Hrvatske pa je naloženo optuženom M. T. da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos 1.000,00 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Sukladno članku 54. KZ/11 optuženom M. T. u kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom od uhićenja, odnosno od 19. travnja 2024. u 07,55 sati pa nadalje.

 

4. Na temelju članka 79. stavaka 1., 2. i 6. ZKP/08 od optuženog M. T. trajno je oduzet i uništen predmet privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PU …, PGP …, serijskog broja … od 24. siječnja 2024., serijskog broja … od 19. travnja 2024.

 

5. Optuženik je na temelju članka 145. stavka 1. i 2. točka 1. do 6. u svezi članka 148. stavak 1. ZKP/08 obvezan na plaćanje paušalne svote u iznosu od 50,00 eura, na račun državnog proračuna RH, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

6. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi M. T. po branitelju, odvjetniku K. K. iz S. B. i to zbog odluke o kazni sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u dijelu odluke o kazni na način da optuženiku izreče blažu kaznu zatvora, odnosno, uz primjenu djelomične uvjetne osude da se optuženiku izreče kraće trajanje neuvjetovanog dijela kazne.

 

7. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu sa prijedlogom da se žalba optuženika M. T. odbije kao neosnovana.

 

8. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

 

9. Žalba nije osnovana.

 

10. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik ističe da mu je mogla biti izrečena i blaža kazna zatvora i to zbog brojnih olakotnih okolnosti. Naime, da ranije nije osuđivan te se iskreno pokajao i surađivao sa policijskim službenicima, a uz to ima i ozbiljnih zdravstvenih problema zbog kojih je bio i hospitaliziran tijekom istražnog postupka. Stoga smatra da mu se, kraj navedenog, mogla izreći i blaža zatvorska kazna, koja bi se uz primjenu djelomične uvjetne osude mogla odraziti na kraće trajanje neuvjetovanog dijela kazne zatvora.

 

11. Pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski je sud ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Tako je od olakotnih okolnosti uzeo u obzir priznanje počinjenja kaznenog djela, uz izraženo žaljenje i kajanje te dosadašnju neosuđivanost optuženika, dok je od otegotnih okolnosti cijenio optuženikovu bezobzirnost, drskost, nepromišljenost i lakomislenost pri počinjenju kaznenog djela. Uzimajući u obzir zapriječenu kaznu za ovo kazneno djelo, od tri godine do dvanaest godina, prvostupanjski je sud, očito cijeneći sve utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika u njihovoj cjelini kao naročito olakotnim okolnostima, primijenio institut ublažavanja kazne iz članka 48. stavka 2. KZ/11, po stajalištu ovoga suda optuženika pravilno osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i jedanaest mjeseci, a potom uz primjenu djelomične uvjetne osude iz članka 57. stavka 1. KZ/11, izrekao mu uvjetnu osudu za dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, koja kazna zatvora se neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, dok se neuvjetovani dio kazne zatvora od jedne godine i pet mjeseci, ima izvršiti.

 

11.1. Po ocjeni ovoga suda upravo tako izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom optuženiku, ostvarit će se svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11. Naime, kada se uzme u obzir da je optuženik državljanin strane države, Republike A., koji nema nikakve niti privatne niti poslovne veze u Republici Hrvatskoj kako proizlazi iz obrane optuženika, poslodavac mu je otkazao vizu za boravak, te posebice cijeneći činjenicu da je prijevoz ilegalnih migranata dobro organiziran i koordiniran posao koji se dobro plaća te je koristoljublje isključivi motiv počinjenja ovog kaznenog djela, tada sve izloženo upućuje na zaključak da se izricanjem blaže kazne od one izrečene, kako to u svojoj žalbi predlaže optuženik, ne bi izrazila društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i jačalo povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecalo na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

 

11.2. Stoga su neutemeljeni žalbeni navodi optuženika u kojima ističe da mu se, kraj istaknutih olakotnih okolnosti, dosadašnje neosuđivanosti, kajanja te zdravstvenog stanja, izreče blaža zatvorska kazna, budući da je ovaj drugostupanjski sud ocjene, kako je izrečena djelomična uvjetna osuda optuženiku u svemu primjerena okolnostima djela i osobi počinitelja, te da će kao takva ostvariti svrhu kažnjavanja.

 

12. Slijedom svega prednje izloženog, a kako nisu nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08, valjalo je odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i temeljem članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Šibeniku, 17. listopada 2024.

 

 

                                                                                                                                PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

                                                                                                Nives Nikolac,v.r.