Poslovni broj Kž-289/2024-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-289/2024-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I.B., OIB:, zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru br. K-515/2023-13 od 9. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2024.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, pod toč. I., na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku ("NN" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08), proglašen je krivim opt. I.B. zbog kaznenog djela protiv imovine – razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11.

1.1. Pod toč. II., temeljem čl. 230. st. 1. KZ/11, opt. I.B. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine odgađa za vrijeme od 4 (četiri) godine, te se ista neće izvršiti ako u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Temeljem čl. 54. st. 1. KZ/11 opt. I.B. će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uračunati vrijeme uhićenja od trenutka lišenja slobode dana 3. kolovoza 2023. u 9,15 sati do puštanja na slobodu.

1.3. Pod toč. III., temeljem odredbe čl. 69. KZ/11, opt. I.B. je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, a na temelju čl. 69. st. 3. KZ/11  navedena sigurnosna mjera može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje 3 (tri) godine.

1.4. Pod toč. IV., temeljem čl. 158. ZKP/08 usvojen se imovinskopravni zahtjev oštećenika TD S.S. d.o.o., OIB:, u iznosu od 425,00 (četristodvadesetipet) EUR-a, a koji iznos je opt. I.B. dužan isplatiti oštećeniku u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti presude.

1.5. Pod toč. V., temeljem čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, opt. I.B. je uz uvjetnu osudu, sukladno odredbi čl. 56. st. 4. KZ/11 određena posebna obveza iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, pa mu je naloženo da u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti presude naknadi štetu i oštećeniku S.S. d.o.o., OIB:, isplati iznos od 425,00 (četristodvadesetipet) EUR-a.

1.6. Opt. I.B. je na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 upozoren da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora osuđeniku ako bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri određenu mu posebnu obvezu.

1.7. Pod toč. VI., na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, naloženo je opt. I.B. da plati trošak kaznenog postupka u iznosu od 863,61 eura (osamstošezdesetitrieuraišezdesetijedancent) u korist proračunskih sredstava Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni iz čl. 471. st. 1. ZKP/08, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pogledu odluke o kazni na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.   

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Državni odvjetnik u žalbi zbog odluke o kazni, a u osnovi zbog izrečene uvjetne osude, navodi da je prvostupanjski sud precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, dok nije utvrdio kao otegotnu izraženu upornost optuženika u činjenju obilježja navedene radnje kada je zatražio da mu žrtva preda novac i kada je ista to učinila, da je otišao iza pulta i još uzeo novaca, pa zaključuje da se izrečenom sankcijom neće ostvariti u potpunosti svrha kažnjavanja.

6.1. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne.  Pravilnom ocjenom tih okolnosti, prvostupanjski sud je za optuženika za kazneno djelo za koje je proglašen krivim osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izrekao  uvjetnu osudu s rokom provjeravanja u trajanju od četiri godine i temeljem čl. 69. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti u roku provjeravanja, najdulje tri godine.  Pri tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i ocijenio kao olakotno neosuđivanost optuženika i  okolnost da je otac mlt. djeteta koje mu je dodijeljeno na skrb, te da je zaposlen  i ima sada redovna primanja u iznosu od 1.000,00 eura, na koji način je ukazao da nastoji na legalan način ostvariti prihode i skrbiti o djetetu. Nadalje, pravilno je utvrđeno da je u vrijeme počinjenja djela optuženik bio bitno smanjeno ubrojiv, pa uz okolnost da prvostupanjski sud kod optuženika nije utvrdio otegotne okolnosti, pravilno je optuženik osuđen u visini posebnog minimuma za kazneno djelo razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

6.2.  Stoga, i prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda, sve navedene olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti ipak opravdavaju da se opt. I.B. osudi na navedenu kaznu zatvora i prema njemu izrekne uvjetna osuda sa duljim rokom provjeravanja od četiri godine, u kojem vremenu provjeravanja isti ne smije počiniti novo kazneno djelo, te u kojem dijelu provjeravanja od tri godine se mora podvrći u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi liječenju od ovisnosti. Upravo navedena sankcija u navedenom trajanju je primjerena svim okolnostima konkretnog slučaja i podobna da se njome ostvare sve zakonom predviđene svrhe kaznenopravne zaštite iz čl. 41. KZ/11. Stoga će se takvom izrečenom uvjetnom osudom u odnosu na konkretnog optuženika i kazneno djelo ostvariti svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecajem na optuženika i na sve druge, da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo. Kraj takvog stanja stvari, i po ovom drugostupanjskom sudu, izrečena sankcija i duljinom roka provjeravanja je primjerena i dostatna za ispunjenje zadane svrhe.

7. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08, nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon, na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 17. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić