1             

                            Poslovni broj: Gž R-159/2024-2

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-159/2024-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. J. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. D., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1531/2022-24 od 1. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1531/2022-24 od 1. kolovoza 2024.

 

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala isplatu iznosa od 6.286,69 EUR sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 750,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 2. kolovoza 2024. do isplate.

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji uz naknadu troškova postupka tužiteljici, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tvrdi da je zbog različite sudske prakse drugostupanjskih sudova koju citira u žalbi kao i zbog povrede načela rei iudicatae povrijeđeno načelo pravne sigurnosti kao sastavnice njezinog ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe.

 

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Suprotno tvrdnjama žalitelja pobijana presuda sadrži razloge koji je pravno odlučno opravdavaju i iz kojih se može ispitati. Ti razlozi nisu niti nejasni niti proturječni pa se pobijana presuda, koja sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tužiteljice o predmetu spora, može ispitati. Zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tužiteljica ne navodeći o kojim je nedostacima (nejasnoćama i proturječnostima) na koje upućuje taj propis, riječ.

 

8. Činjenica da žaliteljica osporava ili problematizira pravna shvaćanja suda prvog stupnja o tome da se na nju ne primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine" br. 51/2018. i 122/2019., dalje: Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama) kao niti Sporazumi o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti koji su zaključili Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama, Sindikat hrvatskih učitelja i Nezavisni sindikat znanosti i obrazovanja s Vladom Republike Hrvatske 25. studenog 2006. i 5. prosinca 2019., ima značaj prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem jer njima tužiteljica izražava shvaćanje da je u postupku drukčije trebalo utvrditi činjenice, ali, suprotno žalbenim navodima, nema značaj bitnih povreda postupka.

 

9. Iz sadržaja žalbi proizlazi da tužiteljica kroz žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i zaključak tog suda o primjeni mjerodavnog kolektivnog ugovora. Navodi kojima žaliteljica osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žaliteljica iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka.

 

9.1. Činjenica da žaliteljica ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljna nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 1. Prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žaliteljica ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljna i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što ona tvrdi i njezino tumačenje odlučnog i istinitog (da se na nju primjenjuje kolektivni ugovor mjerodavan za zaposlenika u srednjoškolskim ustanovama i povezani sporazumi o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljičino pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da je na temelju njih tužiteljičin zahtjev ocijenjen neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 6.286,69 EUR sa zateznim kamatama s osnove dodatka na plaću sukladno važećem Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 31. svibnja 2022.

 

11. Na temelju činjenice koje među stankama nisu sporne i koje je utvrdio pregledavanjem isprava koje su u spisu, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika,

- da je djelatnost tuženika – poslodavca tužiteljice, prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti svrstana u djelatnost socijalne skrbi i

- da tuženik obavlja i djelatnost srednjoškolskog obrazovanja.

 

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, ocjenjujući da se na tužiteljicu ne primjenjuju Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama i pripadajući Sporazumi o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti (nego Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi) odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

13. Činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i drugostupanjski sud.

 

14. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju pregledavanja isprava i njihove pravilne ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje – da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika čija je djelatnost prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti svrstana u djelatnost socijalne skrbi. Stoga nije u pravu žaliteljica kada tek paušalno navodi da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ne navodeći pritom koje su činjenice pogrešno utvrđene, odnosno koje od odlučnih činjenica nisu utvrđene.

 

15. Žalbeni se navodi u bitnome iscrpljuju u osporavanju pravnog shvaćanja suda prvog stupnja o tome da se na tužiteljicu, iako njezin poslodavac obavlja i djelatnost srednjoškolskog obrazovanja, ne primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama i pripadajući Sporazumi o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti.

 

16. U skladu s člankom 203. stavkom 8. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., i 98/19., dalje: ZOR), kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijenit će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

 

16.1. Polazeći od citirane odredbe, prema shvaćanju ovoga suda, u situaciji kada je poslodavac obvezan primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora. Ovo stoga što neovisno o činjenici što, kao u ovom predmetu, poslodavac osim socijalnih usluga obavlja i djelatnost srednjoškolskog obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskom ustanovama, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

 

17. U konkretnom slučaju to znači da se na tužiteljicu primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, s obzirom na to da je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji svrstana u djelatnost socijalne skrbi.

 

18. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da za rad tužiteljice pri obračunu njezine plaće nije moguće primijeniti Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, kao niti Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti kojeg su zaključili Nezavisni sindikati zaposlenih u srednjim školama, Sindikat hrvatskih učitelja i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja s Vladom Republike Hrvatske 25. studenoga 2006. i 5. prosinca 2019.

 

19. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi Rev 520/2023-4 od 23. travnja 2024. donesenoj u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

 

20. Pravilno tužiteljica u žalbi tvrdi da res iudicata znači da nakon što građanska presuda postane pravomoćna, ona mora odmah postati obvezujuća i ne smije postojati rizik od njezina poništavanja. Pravilno tužiteljica u žalbi tvrdi i to da to pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke svoj izvor vuče iz načela vladavine prava i pravne sigurnosti

 

20.1. Međutim, imajući na umu da tužiteljičino pravo na isplatu u utuženom razdoblju nije utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom (nego je njezin zahtjev za isplatu odbijen), neosnovano tužiteljica u žalbi tvrdi da je u ovom predmetu povrijeđeno načelo rei iudicatae.

 

20.2. Isto tako, ranija pravomoćna presuda od 29. travnja 2021. (donesena u predmetu koji se pred prvostupanjskim sudom vodio pod poslovnim brojem Pr-2541/2019) kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 62.818,23 kn s pripadajućim zateznim kamatama za naknadu plaće u različitom (ranijem) razdoblju (od 1. rujna 2014. do 31. svibnja 2019.) nije lišena svog obvezujućeg učinka zbog pobijane odluke koja je donesena u ovom (odvojenom) postupku.

 

21. Tužiteljica u žalbi prigovara proturječnosti pobijane odluke sa sudskom praksom više županijskih sudova koju citira u žalbi, a koje su drugostupanjske odluke donesene u istovjetnim pravnim situacijama u razdoblju od 29. siječnja 2021. do 19. travnja 2024. Pritom tvrdi da je donošenjem odluke koja odstupa od te prakse sud prvog stupnja unio pravnu nesigurnost i povrijedio njezino ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje.

 

21.1. Žaliteljici je za odgovoriti da postizanje dosljednosti u primjeni propisa može potrajati pa se razdoblja sukobljene sudske prakse mogu tolerirati bez podrivanja pravne sigurnosti. Situacije kada više sudova donose različite, ali unatoč tome racionalne i obrazložene zaključke u vezi s istim pravnim pitanjem pokrenutim u sličnim činjeničnim okolnostima, neizbježni su i kao takvi ne krše članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija).

 

21.2. S druge strane, duboke i dugotrajne razlike u sudskoj praksi mogu biti u suprotnosti s načelom pravne sigurnosti - načelom koje se, kako tužiteljica pravilno tvrdi u žalbi, podrazumijeva u Konvenciji i koje predstavlja jedan od osnovnih elemenata vladavine prava.

 

21.3. Proturječne su se odluke koja tužiteljica citira u žalbi odnosile na istovjetne činjenične situacije u kojima su Županijski sudovi u Zagrebu, Osijeku, Puli-Poli, Rijeci, Vukovaru, Splitu, Karlovcu i Velikoj Gorici od siječnja 2021. do 19. travnja 2024. presudili u korist tužitelja i primijenili pravo drukčije od, primjerice, Županijskog suda u Bjelovaru (Gž R-110/2023 od 8. veljače 2024.) i Županijskog suda u Zagrebu koji je 20. travnja 2022., u predmetu Gž R-2431/2021, sudio u korist tuženika kao i prvostupanjski sud u ovom predmetu.

 

21.4. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 3596/2022-2 od 6. prosinca 2022. dopuštena je revizije (tamo) tužitelja protiv odluke Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-2431/2021-2 od 20. travnja 2022. i to zbog različite prakse drugostupanjskih sudova u pogledu primjene Kolektivnog ugovora za zaposlenika u osnovnoškolskim ustanovama i dva Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. i 5. prosinca 2019. na zaposlenike tuženika.

 

21.5. U presudi donesenoj u povodu revizije u predmetu Rev 520/2023-4 od 23. travnja 2024. Vrhovni je sud Republike Hrvatske jasno izložio odlučna činjenična i pravna pitanja za odluku o primjeni mjerodavnog kolektivnog ugovora u situaciji poput one u ovom predmetu kad postoji spor o primjeni dvaju ili više kolektivnih ugovora. Pritom je u točci 15. obrazloženja revizijske odluke jasno naznačio da se na zaposlenicu tuženika primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, s obzirom na to je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji svrstana u djelatnost socijalne skrbi.

 

21.6. To znači je primijenjen ZPP-om predviđeni mehanizam za prevladavanje navedenih nedosljednosti u sudskoj praksi drugostupanjskih sudova (revizija po dopuštenju). Tužiteljica u žalbi niti ne tvrdi da navedena revizijska odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije imala željeni ujednačavajući učinak na sudsku praksu drugostupanjskih sudova.

 

21.7. Stoga, činjenica da je od 2021. do 19. travnja 2024., dakle u razdoblju koje je prethodilo navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je donesena zbog različite prakse županijskih sudova, a s ciljem jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, postojala drukčija sudska praksa koja, jer je donesena ranije, nije niti mogla biti donesena u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda koje je izraženo 23. travnja 2024., nije sama po sebi dovoljna za povredu načela pravne sigurnosti. Zbog toga tužiteljica u žalbi neosnovano tvrdi da joj je zbog odstupanja od sudske prakse donesene prije odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske 520/2023-4 od 23. travnja 2024., prvostupanjski sud, čija je odluka usklađena s revizijskom odlukom, povrijedio pravo na pošteno suđenje (tako i Europski sud za ljudska prava u presudi Hrvatska radiotelevizija protiv Hrvatske od 2. ožujka 2023., točke 144. do 157.).

 

22. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka niti su u donošenju te odluke počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud uz primjenu članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

23. Slijedom navedenog, s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom kao niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

24. Tužiteljica koja sa žalbom nije uspjela, odbijena je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

 

U Varaždinu 6. studenog 2024.