1

Poslovni broj: Gž Ob-93/2024-2

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-93/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom postupku predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda O., OIB: …,  protiv protustranke A. O., OIB: …, protustranke I. V., OIB: …oboje iz O., oboje zastupani po punomoćnici M. V. B., odvjetnici u R. i punomoćniku M. M., odvjetniku u O. društvu M. & M. j.t.d. iz O., protustranke mlt. S. V., OIB: …,  protustranke mlt. P. V., OIB: …, protustranke mlt. M. V. OIB: …, protustranke mlt. A. V., OIB: …, protustranke mlt. I. V., OIB: …, protustranke mlt. I. V., OIB: …, protustranke mlt. S. V., OIB: …, svi iz O. i svi zastupani po posebnoj skrbnici T. B. U., djelatnici Centra za posebno skrbništvo Z., protustranke Udomiteljske obitelj J. P., OIB: … iz , protustranke Centra za pružanje usluga u zajednici Z., OIB: …, , protustranke Vjerske zajednice …, OIB: …, K., protustranke Udomiteljske obitelji V. M. iz O., i protustranke Vjerske zajednice … OIB: 28512953072, Z., radi donošenja mjere oduzimanja prava roditeljima na stanovanje sa njihovom djecom i povjeravanja svakodnevne skrbi za mlt. djecu drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi te radi odluke o prijedlogu A. O. i I. V. za određivanjem privremene mjere o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. A. i mlt. M. V. s roditeljima, odlučujući povodom žalbe protustranaka A. O. i I. V., izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu od 10. srpnja 2024. poslovni broj: R1 Ob-319/2023-55, dana 5. studenog 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba protustranaka A. O. i I. V. te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu od 10. srpnja 2024. poslovni broj: R1 Ob-319/2023-55.

 

II. Odbija se zahtjev protustranaka A. O. i I. V. za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je roditeljima A. O. i I. V., oduzeo pravo da stanuju s djecom mlt. S. V., mlt. P. V., mlt. M. V., mlt. A. V., mlt. I. V., mlt. I. V. i mlt. S. V. (toč. I. izreke). Toč. II. izreke sud je mlt. S. V., povjerio na svakodnevnu skrb Centru za pružanje usluga u zajednici Z., toč. III. i toč. VI. sud je mlt. P. i I. V. povjerio na svakodnevnu skrb udomiteljskoj obitelji J. P., toč. IV. I toč. V. sud je mlt. M. i A. V., povjerio na svakodnevnu skrb Vjerskoj zajednici …, toč. VII. mlt. I. V. povjerio je na svakodnevnu skrb Vjerskoj zajednici …, Z., a toč. VIII. mlt. S. V., povjerio je na svakodnevnu skrb udomiteljskoj obitelji V. M.. Prvostupanjski sud je svojom odlukom nadalje odredio i ostvarivanje osobnih odnosa mlt. S. V. sa roditeljima A. O. i I. V. jednom mjesečno, prvi petak u mjesecu u prostorijama Centra za pružanje usluga u zajednici Z., Z. u vremenu od 14,00 do 15,00 sati uz nadzor stručne osobe, koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured O. te putem telefona dva puta tjedno, ponedjeljkom i petkom, prema prethodnom dogovoru i najavi (toč. IX izreke). Ostvarivanje osobnih odnosa mlt. P. i mlt. I. V., sa roditeljima sud je odredio jednom mjesečno, prvi ponedjeljak u mjesecu od 15,00 do 16,00 sati u prostorijama Obiteljskog centra, Područna služba B.-B., B. uz nadzor stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured O., te putem telefona dva puta tjedno, ponedjeljkom i petkom, prema prethodnom dogovoru i najavi (toč. X. izreke). Nadalje,  toč. XI. sud je odredio ostvarivanje osobnih odnosa mlt. A. i mlt. M. V. sa roditeljima jednom mjesečno, drugi petak u mjesecu u vremenu od 13,00 do 15,00 sati u prostorijama Paviljona za djecu … K., uz nadzor stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured O. te putem telefona dva puta tjedno, ponedjeljkom i petkom, prema prethodnom dogovoru i najavi. Toč. XII. sud je ostvarivanje osobnih odnosa mlt. I. V., sa roditeljima odredio jednom mjesečno, prvi petak u mjesecu u vremenu od 12,00 do 13,00 sati u prostorijama Vjerske zajednice …, Z. uz nadzor stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured O. te putem telefona dva puta tjedno, ponedjeljkom i petkom, prema prethodnom dogovoru i najavi. Konačno, toč. XIII. izreke rješenja sud je ostvarivanje osobnih odnosa mlt. S. V., sa roditeljima odredio jednom mjesečno, treći petak u mjesecu u vremenu od 13,30 do 14,30 sati u prostorijama Hrvatskog Zavoda za socijalni rad, Područnog ureda O., O. uz nadzor stručne osobe, koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured O. te putem telefona dva puta tjedno, ponedjeljkom i petkom prema prethodnom dogovoru i najavi. Toč. XIV. izreke sud je utvrdio da A. O. i I. V. imaju sva prava i dužnosti u ostvarivanju roditeljske skrbi o djeci osim prava na stanovanje s djecom i na njihovu svakodnevnu skrb o djeci za vrijeme trajanja mjere, dok je toč. XV. izreke odredio da se mjera određuje u trajanju do godine dana računajući od dana donošenja rješenja te je odlučio da žalba protiv rješenja ne odgađa njegovu provedbu (toč. XVI. izreke).

 

2. Ujedno prvostupanjski sud je toč. XVII. izreke odbio prijedlog A. O. i I. V. za određivanje privremene mjere kojom bi se ostvarivanje osobnih odnosa roditelja sa mlt. A. i mlt. M. V. odredio svakog vikenda s početkom susreta tako što će predlagatelji doći preuzeti djecu u prostorije Vjerske zajednice …, K. gdje će mlt. djecu preuzeti petkom nakon završetka škole, odnosno po prethodnom dogovoru s djelatnicima, a potom ih vratiti u nedjelju popodne u prostorije Vjerske zajednice … (toč. 1. izreke). Sud je odbio i njihov prijedlog kojim su tražili da se odredi kako će osobne odnose s mlt. A. i mlt. M. V. ostvarivati kroz zimske, jesenske i ljetne praznike u cijelosti, s početkom susreta tako što će predlagatelji doći preuzeti djecu u prostorije Vjerske zajednice po prethodnom dogovoru s djelatnicima, a potom ih po okončanju praznika po prethodnom dogovoru s djelatnicima vratiti u prostorije Vjerske zajednice (toč. 2. izreke). Konačno, toč. 3. izreke odbijen je prijedlog predlagatelja za ostvarivanjem osobnih odnosa  s mlt. A. i mlt. M. V. svaki vjerski i državni blagdan u cijelosti, s početkom susreta tako što će predlagatelji doći preuzeti djecu u prostorije Vjerske zajednice po prethodnom dogovoru s djelatnicima, a potom ih po okončanju blagdana po prethodnom dogovoru s djelatnicima vratiti u prostorije Vjerske zajednice.

 

3. Protiv navedenog rješenja žale se protustranke A. O. i I. V. iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbama čl. 353. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP-a) uz prijedlog da županijski sud uvaži njihovu žalbu kao osnovanu te preinačiti pobijano rješenje, odnosno podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba protustranaka A. O. i I. V. je neosnovana.

 

6. Predmet ovog izvanparničnog postupka je prijedlog predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda O. (dalje: Zavod), da se protustrankama A. O. i I. V., roditeljima mlt. S., P., M., A., I., I. i S. V., odredi mjera oduzimanja prava na stanovanje i svakodnevnu skrb nad mlt. djecom, na vrijeme od godinu dana u kojem bi periodu djeca bila povjerena na svakodnevnu skrb Udomiteljskoj obitelji J. P. iz N. K., Centru za pružanje usluga u zajednici Z., Vjerskoj zajednici …, K., Udomiteljskoj obitelji V. M. iz O. i Vjerskoj zajednici … te da se u tom periodu uredi i način održavanje osobnih odnosa roditelja i djece.

 

7. Svoju odluku prvostupanjski sud temelji na utvrđenim činjenicama da su A. O. i I. V. izvanbračni partneri u čijoj zajednici su rođeni A., M., P., I., I., S. i S. V.. U ovoj izvanbračnoj zajednici rođeno je desetoro djece time da se mlt. R. O. nalazi na smještaju u Caritasovoj Kući za zbrinjavanje djece i odraslih osoba s tjelesnim i mentalnim oštećenjima … u B., budući dječak ima višestruka oštećenja zdravlja. Roditelji po smještaju djeteta ne kontaktiraju s njim niti se informiraju o njemu. Mlt. P. V. rođena je 17. travnja 2012. i roditelji su u odnosu na nju lišeni roditeljske skrbi te je djevojčica posvojena, dok je njihovo zadnje dijete A. V. rođeno 25. svibnja 2024. i nije obuhvaćena prijedlogom Zavoda. Tijekom postupka utvrđeno je da je Zavod dana 15. svibnja 2023. od Policijske postaje O. zaprimio informaciju da je A. O. osumnjičena za kazneno djelo krađe radi čega je istog dana uhićena, a oca I. V. da nema kod kuće. Prilikom terenskog izvida u kućanstvu zatečene su dvije rođakinje koje borave s djecom, no kućanstvo je zatečeno veoma neuredno, djeca prljava, neadekvatno odjevena, ne počešljana i izrazito zapuštena. Obzirom na zatečeno stanje i odsutnost oba roditelja odlučeno je žurnom mjerom o zbrinjavanju djece, posebice iz razloga što se kroz duži niz godina provode mjere obiteljsko-pravne zaštite, a koje ne polučuju uspjeh. Nakon donošenja žurne mjere izdvajanja djece iz obitelji, rješenjima prvostupanjskog suda poslovni broj R1 Ob-231/23-3 i R1 Ob-232/23-3 od 22. svibnja 2023. djeca su privremeno povjerena ustanovama i udomiteljskim obiteljima na rok od 30 dana, a roditeljima su zabranjeni susreti s mlt. djecom. Navedena mjera je produljena na daljnji rok od 30 dana rješenjima prvostupanjskog suda poslovni broj R1 Ob-268/23-2 i R1 Ob-269/23-2 od 20. lipnja 2023.

 

8. Polazeći od činjenične osnove prijedloga iz koje proizlazi da su djeca i prije izdvajanja iz obitelji bila neuredna, higijenski, odgojno i obrazovno zapuštena, da roditelji djece, osobito otac, ne surađuju s voditeljima mjera koje su u obitelji provođene, da iz Izvješća pedijatra proizlazi da su sva djeca zdravstveno zapuštena, da nisu vođena na sistematske i specijalističke preglede i da nisu cijepljena, a da temeljem Izvješća Osnovne škole J., koju je pohađao mlt. A. proizlazi da je neredovito pohađao nastavu, a mlt. M. da roditelji nisu uključili u predškolski program, sud zaključuje da su roditelji u potpunosti zanemarili skrb o djeci. Unatoč višegodišnjoj pomoći obitelji od strane Zavoda, kroz provođenje mjera za zaštitu prava i dobrobiti djece i financijsku potporu roditeljima, prema ocjeni prvostupanjskog suda roditelji i nadalje zanemaruju skrb o djeci te su djeca u obitelji zdravstveno, odgojno obrazovno i socijalno ugrožena te odrastaju u izrazito lošim materijalni i socijalnim uvjetima. Vještačenjem roditeljskih kapaciteta po dr. sc. J. P. psihijatru i V. Š. kliničkoj psihologinji sud je utvrdio da roditelji ne posjeduju roditeljske kapacitete za preuzimanje skrbi o svojoj maloljetnoj djeci, niti u njihovom bližem okruženju postoje osobe koje bi im pružale adekvatnu potporu. Naime, baka po ocu M. V. i teta K. A. i ranije su bile upoznate s propustima o skrbi o djeci, no niti jedna od njih nije ništa poduzimala da pomognu roditeljima o skrbi za djecu niti su utjecali na roditelje da se oko djece više angažiraju. Sud je iz samoinicijativnih navoda mlt. djece utvrdio i da je otac mlt. djece sklon konzumiranju alkohola te uslijed toga i nasilničkom ponašanju u prisutnosti mlt. djece. Otac je nekritičan spram svog ponašanja, a majka djece je nemoćna i bez adekvatne podrške da djeci pruži potrebnu brigu i skrb.

 

9. Imajući u vidu utvrđene činjenice, pozivom na odredbe čl. 155., čl.158., čl.162. i čl. Obiteljskog zakona (NN 103/15., 98/19., 47/20. i 49/23. dalje: ObZ-a) sud ocjenjuje da roditelji unatoč svim mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djece ne ispunjavaju osnovne sadržaje roditeljske skrbi u vidu osiguranja primjerenih stambenim uvjeta, skrbi o njihovom zdravlju, higijeni i obrazovanju, a njihovo ponašanje ozbiljno ugrožava život, zdravlje i neometan rast i razvoj njihove mlt. djece u tolikom mjeri da je istu potrebno izdvojiti iz obitelji i osigurati im primjeren rast i razvoj. Prvostupanjski sud smatra da je provedenim dokazima utvrđeno da roditelji nemaju dostatne roditeljske kompetencije unatoč dugotrajnom periodu u kojem su im izricane mjere obiteljsko-pravne pomoći.

 

10. Sud prvog stupnja je odredio održavanje osobnih odnosa između roditelja i djece na način da roditelji posjećuju djecu u ustanovama i udomiteljskim obiteljima gdje su djeca smještena uz nadzor stručne osobe koju će imenovati Zavod te putem telefona dva puta tjedno prema prethodnom dogovoru i najavi.

 

11. U svojoj žalbi protustranke A. O. i I. V. ukazuju kako su glavni argument suda za oduzimanja djece neutemeljene i generalizirane tvrdnje o tome da otac djece ima problem s pretjeranom konzumacijom alkohola, a o kojim tvrdnjama ne postoji niti jedan dokaz. Ističu i da je prvostupanjski sud u potpunosti propustio ocijeniti okolnost da je predlagatelj ignorirao mogućnost da djeca, ukoliko za to eventualno i postoji potreba, mogu i trebaju biti povjerena na svakodnevnu skrb njihovoj baki M. V. i/ili teti K. A., a ne nepoznatim udomiteljima i ustanovama u raznim dijelovima Hrvatske, koje razdvajanje po njima predstavlja opasnost za zdravlje i razvoj djece. Uz to, roditelji citiraju navode mlt. M., A. i P. V. u dijelovima u kojima iskazuju želju da žive sa roditeljima te ukazuju na svoje navode iznijete tijekom postupka iz kojih proizlaze da vole svoje djecu i žele da im se sva djeca vrate kući, da se brinu o njima te da osiguravaju primjerene stambene uvjete.

 

12. Odluka prvostupanjskog suda je pravilna i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

13. Razmatrajući pobijano rješenje i stanje prvostupanjskog spisa u okviru žalbenih navoda protustranaka i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjska odluka nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Naprotiv, ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su jasni i određeni, slijedom čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a na koju ukazuju protustranke u žalbi, a niti ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

14. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je protivno navodima žalbe prvostupanjski sud utvrdio sve činjenice odlučne za predmet spora i na tako utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo.

 

15. U konkretnom slučaju se radi o izricanju mjere oduzimanja prava roditeljima na
stanovanje s djecom i povjeravanja svakodnevne skrbi o djeci udomiteljskim obiteljima i ustanovama socijalne skrbi na rok od godinu dana. Odredbom čl. 155. st. 1. ObZ-a propisano je da će sud u izvanparničnom postupku rješenjem roditelju oduzeti pravo na stanovanje s djetetom te će svakodnevnu skrb o djetetu povjeriti drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi na temelju obiteljske procjene Centra za socijalnu skrb da djetetu ostankom ili povratkom u obitelj prijeti opasnost za život, zdravlje i razvoj ili kad se nisu dogodile planirane promjene u obitelji iz prethodno određenih mjera za zaštitu djeteta. Trajanje navedene mjere regulirano je odredbom čl. 158. ObZ-a, kojom je u st. 1. propisano da se mjera oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi određuje u trajanju do godine dana.

 

16. Iako je djetetu pravo na obiteljski život zajamčeno Konvencijom o pravima djeteta
(Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 12/93. i 20/97.), ukoliko se ostvarivanje djetetovih prava kosi s djetetovim najboljim interesom, izvjesno je ograničenje istih, jer djetetov najbolji interes predstavlja prvenstveno pravo. Stoga je mjera oduzimanjem prava roditeljima da žive sa svojim djetetom i odgajaju ga, represivna mjera za zaštitu osobnih interesa djeteta, a izriče se kada se ispune zakonom propisane pretpostavke koje na strani djeteta rezultiraju nepovoljnim učincima, a daljnju štetu moguće je spriječiti odvajanjem djeteta od roditelja, te je svrha te mjere zaštita osobnosti djeteta.

 

17. Prilikom donošenja odluke prvostupanjski sud se rukovodio prvenstveno
načelom zaštite interesa djece, na što obvezuje čl. 3. toč. 2. i čl. 9. Konvencije o pravima djeteta. Pri tome je utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za donošenje
pravilne i zakonite odluke. Tako je prvostupanjski, suprotno žalbenim navodima, temeljem dokaza provedenih tijekom postupka, pravilnom primjenom citiranih odredbi odlučio da je u interesu mlt. S., P., M., A., I., I. i S. V. da se na rok od godine dana A. O. i I. V. odredi mjera oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i da se svakodnevna skrb o djetetu povjeri udomiteljskim obiteljima i ustanovama socijalne skrbi, budući bi daljnjim boravkom mlt. djece sa roditeljima, njihov razvoj i sigurnost bili ugroženi, uvažavajući pri tome okolnosti da doista na strani roditelja u ovom trenutku ne postoje dostatni roditeljski kapaciteti za brigu o djeci. Izricanjem ranije navedenih mjera roditeljima nisu se dogodile planirane promjene budući nisu otklonjeni rizici, koji kontinuirano postoje u slučaju daljnjeg boravka mlt. S., P., M., A., I., I. i S. V. sa roditeljima.

 

18. Na temelju procjene ugroženosti prava i dobrobiti mlt. djece te izvješća o provedenoj obiteljskoj procjeni Zavoda sud prvog stupnja ispravno je utvrdio da postoji više prijava radi nasilja u obitelji te da postoji sumnja na zlouporabu alkohola od strane I. V., uslijed čega je agresivan. Pored toga, otac djece je od strane voditelja mjere i djelatnika Zavoda zatican pod utjecajem alkohola, uslijed kojeg je dolazilo do međusobnog sukobljavanja odraslih članova obitelji, čemu su djeca bila izložena, kao i sukobljavanja sa susjedima gdje se u jednom navratu pucalo iz vatrenog oružja. O ovim okolnostima prema utvrđenju suda prvog stupnja djeca i samoinicijativno kazuju. Obzirom na iznesena komplementarna utvrđenja neosnovane su žalbene tvrdnje protustranaka kako je sud odluku donio na osnovu neutemeljene i generalizirane tvrdnje o tome da otac djece ima problem s pretjeranom konzumacijom alkohola, a o kojim tvrdnjama ne postoji niti jedan dokaz.

 

19. Nadalje, u odnosu na navode da je sud ignorirao mogućnost da djeca, ukoliko za to eventualno i postoji potreba, mogu i trebaju biti povjerena na svakodnevnu skrb njihovoj baki M. V. i/ili teti K. A., a ne nepoznatim udomiteljima i ustanovama u raznim dijelovima Hrvatske, valja ukazati da doista povjeravanje djece različitim ustanovama socijalne skrbi i udomiteljskim obiteljima nije najbolje rješenje za smještaj djece izvan obitelji. Međutim, Zavod je tijekom postupka pojasnio da zbog većeg broja djece smještaj nije moguće realizirati tako da sva djeca budu zajedno. Sud je tijekom postupka utvrdio i da Zavod na spajanju djece u udomiteljskim obiteljima i ustanovama aktivno radi, međutim da je ono veoma otežano, budući da su smještajni kapaciteti u ustanovama socijalne skrbi i udomiteljskim obiteljima na području Republike Hrvatske trenutno prekobrojno popunjeni. U okviru ovakve slike kao i utvrđenja da su baka djece M. V. i teta po ocu K. A. i ranije bile upoznate sa propustima u skrbi o djeci te niti jedna od njih nije poduzimala ništa da utječe na roditelje da se angažiraju oko djece niti su pomagale roditeljima da o djeci vode bolju brigu te da su u trenutku izricanja žurne mjere djeca upravo sa njima zatečena zapuštena (djelatnice Zavoda navode: pri presvlačenju djece vidi se da djeca danima nisu presvučena, a na malenoj djeci je odjeća natopljena mokraćom, a koža izrazito crvena zbog neodržavanja higijene. Oko vrata male djece vezicama i lančićima su zavezane dude, koje se ne mogu skinuti preko glave, koža i kosa djece izrazito prljava, djeca su puna ušiju. Najmlađe dijete S., koji je u trenutku izdvajanja bio u dobi od 8 mjeseci najviše je zapušten i djeluje kao da nikad nije okupan) proizlazi kako je ispravno prvostupanjski sud utvrdio da je u najboljem interesu djece da budu smješteni u udomiteljske obitelji i ustanove socijalne skrbi, jer niti članovi šire obitelji (baka i teta po ocu) nemaju kapacitete da bi im se omogućila skrb o djeci.

 

20. Konačno, u odnosu na navode mlt. M., A. i P. V. u dijelovima u kojima iskazuju želju da žive sa roditeljima te navode roditelja iznijete tijekom postupka iz kojih proizlaze da vole svoje djecu i žele da im se sva djeca vrate kući, da se brinu o njima te da osiguravaju primjerene stambene uvjete, valja reći da je sud prvog stupnja suprotno tvrdnjama roditelja ove okolnosti valjano uzeo u obzir. Međutim, u odlučivanju o prijedlogu je prvenstveno imao na umu najbolji interes djece koji je procijenjen od strane stručnog tima predlagatelja i potvrđen od strane stručnih osoba koje su procjenjivale roditeljske kapacitete A. O. i I. V. te je pri odluci imao u vidu i mišljenje mlt. djece A., M., P. i I. V. koje je pribavila posebna skrbnica (mišljenje mlt. I., S. i S. skrbnica nije utvrđivala radi njihove niske kronološke dobi radi koje nije moguće utvrditi njihovo mišljenje na način da shvate značenje sudskog postupka i razumiju ishod izraženog mišljenja). Neovisno o želji koju djeca A., M. i P. te njihovi roditelji pokazuju za zajedničkim životom u ovom trenutku protustranke A. O. i I. V. i prema ocjeni ovoga suda nemaju dostatne roditeljske kapacitete za preuzimanje brige o svojoj djeci, koju su zapustili u zdravstvenom, obrazovnom i odgojnom smislu i za koju unatoč izrečenim mjerama i pomoći Zavoda u odgoju, ali i financijskoj pomoći koju su primili, nisu osigurali niti osnovne životne uvjete (sanitarni čvor), a mogućnost stambenog zbrinjavanja su izgubili radi počinjenja kaznenih djela. Roditelji nemaju niti adekvatnu pomoć šire obitelji i tek postupnom izgradnjom kvalitetnog odnosa sa djecom (ostvarivanjem osobnih odnosa pod nadzorom), radom na poboljšanju roditeljskih kapaciteta i ispunjenjem namjere osiguranja boljih životnih uvjeta (dogradnja sanitarnog čvora i uređenja životnog prostora) ostvarit će se uvjeti za razmatranje povratka djece u obitelj.

 

21. Prvostupanjski sud je također pravilno, sukladno odredbi čl. 157. st. 1. ObZ-a i čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom od 15. svibnja 2003. (Narodne novine -Međunarodni ugovori 7/08.) donio odluku i o kontaktima roditelja i mlt. S., P., M., A., I., I. i S. V., jer djeca i njihovi roditelji imaju pravo na ostvarivanje i održavanje redovitih osobnih odnosa.

 

22. Međutim u okvir utvrđenja o problemima s alkoholom I. V. i nasilničkim ponašanjem pred djecom te u okviru nedostatnih roditeljskih kompetencija i činjenja kaznenih djela oba roditelja, sud prvog stupnja valjano je u smislu odredbe čl. 124. ObZ-a ocijenio opravdanim odrediti da se susreti djece i roditelja ostvaruju pod nadzorom stručne osobe koju će naknadno, sukladno čl. 124. st. 5 ObZ-a, imenovati Zavod u određenim terminima koji su i prema ocjeni ovoga suda, primjereni i dostatni za uspostavu kontinuirane veze između roditelja i malodobne djece.

 

23. Stoga je, polazeći od iznesenog, pravilan zaključak suda prvoga stupnja o
opravdanosti određenja mjere oduzimanja roditeljima prava da žive s djecom i povjeravanje djece udomiteljskim obiteljima i ustanovama socijalne skrbi (čl. 155. st. 1. u vezi čl. 158. st. 1. ObZ-a), kao i određivanju načina održavanja osobnih odnosa djeteta sa roditeljima.

 

24. U odnosu na prijedlog za određenjem privremene mjere kojom bi se uredilo održavanje osobnih odnosa A. O. i I. V. sa mlt. A. i M. V. tijekom vikenda, zimski, jesenskih i ljetnih praznika te vjerskih i državnih blagdana na način da djeca borave kod roditelja, sud prvog stupnja, kao što je rečeno, odbio je ovaj prijedlog uz obrazloženje da je u ovom trenutku prijedlog preuranjen budući roditelji nisu stvorili uvjete da bi djeca tijekom vikenda, praznika i blagdana dolazila kući.

 

25. A. O. i I. V. u svojoj žalbi ukazuju da je predstavnik Vjerske zajednice …, I. Ć. tijekom postupka iznio mišljenje da bi za početak trebalo odrediti kontakte roditelja i djece na način da djeca vikendom dolaze kod roditelja i da se po završetku kontakata vrate u ustanovu, koja je u mogućnosti osigurati svu potrebnu skrb i potrebe za njihovim školovanjem. Kako sud nije cijenio mišljenje djece, kao niti I. Ć., niti je obrazložio svoju odluku, to je po mišljenju A. O. i I. V. počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč 6. i toč. 11. ZPP-a.

 

26. Kraj ranije iznijetih utvrđenja prvostupanjskog suda o problemima s alkoholom I. V. i njegovom nasilničkim ponašanjem pred djecom te u okviru nedostatnih roditeljskih kompetencija i činjenja kaznenih djela oba roditelja, nedostatnih stambenih uvjeta, zdravstvenog i odgojnog zanemarivanja djece, kao i neosiguravanja osnovnih životnih uvjeta i prema ocjeni ovoga suda osnovano je prvostupanjski sud odbio prijedlog za određivanjem privremene mjere prema kojoj bi djeca mlt. M. i A. ostvarivali osobne odnose s roditeljima bez nadzora i u kući roditelja. Tek kad A. O. i I. V. pokažu pozitivne pomake rada na svojim roditeljskim kompetencijama i osiguraju minimalne stambene uvjete za osiguravanje osnovnih životnih potreba svoje djece, njihov prijedlog bit će osnovan. U ovom trenutku prema valjanoj ocjeni suda prvog stupnja predloženi način ostvarivanja osobnih odnosa nije u najboljem interesu djece, unatoč izraženom mišljenju i roditelja i mlt. A. i M., koje je uzeto u obzir, pa ne možemo govoriti niti o počinjenu bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč 6. ZPP-a u svezi čl.346. ObZ-a, na koju se neosnovano pozivaju protustranke.

 

27. Budući da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih protustranke A. O. i I. V. pobijaju prvostupanjsko rješenje, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

28. Protustrankama A. O. i I. V. nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka, jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. ZPP u vezi čl. 346. ObZ-a).

 

U Varaždinu 5. studenoga 2024.

 

 

 

 

 

 

 

 

.