1

Poslovni broj: Gž-1230/2024-2

 

Poslovni broj: Gž-1230/2024-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja M. R., OIB: ..., iz B., zastupanog po punomoćniku M. C., odvjetniku iz V., protiv tuženika S. B., OIB: ..., iz B., zastupanog po punomoćniku B. H., odvjetniku iz V., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-47/2022-13 od 10. srpnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2024.,

 

presudio je

 

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-47/2022-13 od 10. srpnja 2024.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Utvrđuje se da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 01.06.2010.g., posl. br. OU-315/10, zaključen između tužitelja R. M. iz B., OIB ... i pok. R. P. iz B., OIB ..., kao primatelja uzdržavanja, i pok. B. J. iz B., OIB ..., kao davatelja uzdržavanja, raskinut.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda brisanje upisa zabilježbe da nakon smrti primatelja uzdržavanja R. P. rođ. P. iz B., OIB ..., nekretnine upisane u zk. ul. 1894 k.o. B. i to kč. br. 1662/1 oranica S. B. sa 5755 m2 i kč. br. 1662/2 oranica S. B. sa 5755 m2, postaju vlasništvo B. (M.) J. rođ. R. iz B., upisane temeljem rješenja br. Z-1936/10 od 08.06.2010.g.

III. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda brisanje upisa zabilježbe da nakon smrti primatelja uzdržavanja R. (L.) M. iz B., OIB ..., nekretnine upisane u zk. ul. 2122 k.o. B. i to kč. br. 387 Kuća, dvor i oran sa 2370 m2, postaju vlasništvo B. (M.) J. rođ. R. iz B., upisane temeljem rješenja br. Z-1936/10 od 08.06.2010.g

IV. Odbija se zahtjev tuženika za isplatu naknade za prije dano uzdržavanje u iznosu od 10.000,00 eura u cijelosti kao neosnovan.

V. Nalaže se tuženiku S. B., OIB: ..., B. da tužitelju M. R., OIB: ..., B. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.258,56 eura (slovima: jednutisućudvjestopedesetosameuraipedesetšestcenti), u roku od 15 (slovima: petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 388,27 eura zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti kao neosnovan.“

 

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 24. srpnja 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev ili podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Odgovor na žalbu nije dan.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U svojoj žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer je onemogućio tuženika u raspravljanju pred sudom s obzirom da je odbio provesti dokaz saslušanjem tuženika kao stranke te da je počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka presude nejasna, nerazumljiva, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno navedeni razlozi su kontradiktorni s dokazima koje je proveo sud.

 

5.1. Ispitujući pobijanu odluku u odnosu na navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je za svoju odluku dao jasne razloge, izreka presude nije nerazumljiva, dani su razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa je prvostupanjsku presudu moguće ispitati.

 

5.2. Bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a tuženik vidi u tome što je prvostupanjski sud presudu donio bez saslušanja tuženika zbog čega je u znatnoj mjeri povrijedio pravo tuženika na sudjelovanje u postupku. Isto tako, da je povrijeđen i članak 5. stavak 1. ZPP-a kojim je propisano da će sud svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke.

 

5.3. U svojoj odluci, a kako to proizlazi i iz prvostupanjskog spisa, prvostupanjski sud navodi da nije proveo dokaz saslušanjem tuženika u svojstvu parnične stranke jer se tuženik dva puta nije odazvao pozivu za glavnu raspravu radi saslušanja. Na glavnoj raspravi 30. travnja 2024. da je tuženik putem svog punomoćnika opravdao nedolazak navodeći da je na putovanju, što nije potkrijepio nikakvim dokazima te je predložio zakazivanje nove glavne rasprave radi saslušanja tuženika. Ovo je prvostupanjski sud i prihvatio te je novu glavnu raspravu zakazao za 4. lipnja 2024. te pozvao tuženika radi saslušanja putem njegovog punomoćnika, odnosno obvezao punomoćnika tuženika da tuženika obavijesti o navedenoj raspravi i o njegovom saslušanju na istoj. Na glavnu raspravu održanu 4. lipnja 2024. tuženik nije pristupio, a njegov punomoćnik je izjavio da nije mogao uspostaviti kontakt s tuženikom, pa predlaže da se glavna rasprava odgodi i da se tuženika pozove putem eOglasne ploče suda. Svjedok D. P., koji je predložen po tuženiku i koji je saslušavan na glavnoj raspravi 4. lipnja 2024., je u svom iskazu naveo da je bio u kontaktu s tuženikom prije održavanja ročišta, da je tuženik znao za ročište i rekao mu da neće ići jer nije primio poziv. Na temelju takvog ponašanja tuženika prvostupanjski sud je odustao od izvođenja dokaza njegovim saslušanjem vodeći računa o načelu ekonomičnosti postupka, o visokoj životnoj dobi tužitelja i pasivnom držanju tuženika kojim nastoji odugovlačiti postupak.

 

5.4. I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je zbog svih navedenih razloga pravilno odustao od saslušanja tuženika kao stranke, te nije povrijedio niti načelo saslušanja stranaka, a niti je onemogućio tuženika da raspravlja pred sudom.

 

5.5. Nisu učinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a, a povodom žalbi stranaka.

 

6. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je do raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji je zaključen 1. lipnja 2010. između tužitelja i njegove sada pokojne žene P. R. kao primatelja uzdržavanja te majke tuženika, sada pok. J. B., i R. M. kao davateljica uzdržavanja, došlo jer tuženik nije pristao na produženje Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a nakon smrti majke kao njezin jedini zakonski nasljednik. Kako su nakon zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnoj knjizi upisane zabilježbe da nakon smrti primatelja uzdržavanja određene nekretnine postaju vlasništvo J. B., to se posljedično kao raskid Ugovora traži i brisanje upisanih zabilježbi.

 

6.1. Tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je ustvrdio da je J. B. više od osam godina izvršavala svoju ugovornu obvezu i da je tuženik tu obvezu kao nasljednik prihvatio i nastavio ispunjavati. Zbog toga sukladno članku 585. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) potražuje isplatu iznosa od 10.000,00 eura na ime ranije danog uzdržavanja.

 

6.2. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su tužitelj i njegova žena P. R. 1. lipnja 2010. zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je solemniziran po javnom bilježniku pod brojem OU-315/10, kao primatelji uzdržavanja, sa R. M. i J. B. kao davateljicama uzdržavanja,

- da je primateljica uzdržavanja P. R. umrla ..., a davateljica uzdržavanja J. B. ...,

- da je suprug J. B. umro prije nje, a da je tuženik njezin jedini zakonski nasljednik,

- da su u zemljišnoj knjizi za k.o. B. u zk.ul.br. 1894 upisane nekretnine označene kao kčbr. 1662/1 oranica S. B. sa 5755 m2 i kčbr. 1662/2 oranica S. B. sa 5755 m2, u vlasništvu R. (J.) P. rođ. P., B.,

- da je pod brojem Z-1936/10 od 8. lipnja 2010. na navedenim nekretninama zabilježeno da će nakon smrti primatelja uzdržavanja R. P., na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 1. lipnja 2010., iste postati vlasništvo davateljice uzdržavanja B. J.,

- da je u zemljišnoj knjizi za k.o. B. u zk.ul.br. 2122 upisana čestica označena kao kčbr. 387 kuća, dvor i oran. sa 2370 m2 kao vlasništvo R. (L.) M., a pod brojem Z-1936/10 od 8. lipnja 2010. upisana je zabilježba da će ta nekretnina nakon smrti primatelja uzdržavanja M. R., na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 1. lipnja 2010., postati vlasništvo davateljica uzdržavanja J. B. i R. M.,

- da iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi da će nekretnine u vlasništvu P. R. po njezinoj smrti dobiti J. B., a nekretninu u vlasništvu tužitelja po njegovoj smrti J. B. i R. M.,

- da je u članku 4. Ugovora o doživotnom uzdržavanju navedeno da se uzdržavanje sastoji od osiguranja svakodnevne prehrane i to tri obroka dnevno, od čega jedan obrok kuhane hrane, osiguranja potrebnih lijekova i liječničke pomoći u slučaju bolesti, osiguranja grijanja u kući u zimskim mjesecima, briga o čistoći prostorija u kojima borave primatelji uzdržavanja kada oni to više ne budu mogli sami, o čistoći posteljine, rublja i odjeće i njihovoj osobnoj higijeni, te da ih pokopaju prema mjesnim običajima o vlastitom trošku.

 

6.3. Tužitelj je na okolnosti uzdržavanja primateljice uzdržavanja P. R., a nakon njezine smrti i M. R., saslušao R. M. i tužitelja. Iz njihovih iskaza, a kojima poklanja vjeru, utvrđeno je da J. B. nikada nije vodila nikakvu brigu niti pružala uzdržavanje svojoj majci za vrijeme njezine bolesti, a niti je to kasnije činila u odnosu na tužitelja jer je bila ljuta na tužitelja zbog toga što je zasnovao životnu zajednicu s drugom ženom po smrti P. R.. Svu brigu o bolesnoj P. R. preuzela je R. M., dok ju je J. B. samo povremeno posjećivala. Posjeti tužitelju izostali su nakon što je on pronašao drugu ženu, a obveze iz Ugovora o uzdržavanju u cijelosti da izvršava R. M.. J. B. da se razboljela krajem 2017., a umrla je u ... pa je i o njoj brigu vodila R. M.. Iz njihovih iskaza također proizlazi da tuženik nikada nije pružio nikakvo uzdržavanje tužitelju, da ga ne posjećuje, te da okreće glavu na drugu stranu ako bi se s istim susreo na ulici.

 

6.4. Prvostupanjski sud je saslušao i svjedoka kojeg je predložio tuženik, njegovog susjeda D. P., iz čijeg iskaza je utvrdio da su J. B. i tuženik posjećivali M. R. jer su bili obitelj, ali mu nije poznato ništa o eventualnom davanju uzdržavanja M. R..

 

6.5. Člankom 585. ZOO-a propisano je da umre li davatelj uzdržavanja prije primatelja uzdržavanja, njegova prava i obveze iz ugovora prelaze na njegova bračnog druga i njegove potomke koji su pozvani na nasljedstvo, ako oni na to pristanu. Ne pristanu li na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju ugovor se raskida, a oni nemaju pravo zahtijevati naknadu za prije dano uzdržavanje. Ako bračni drug i potomci davatelja uzdržavanja nisu u stanju preuzeti ugovorne obveze, imaju pravo zahtijevati od primatelja uzdržavanja naknadu za uzdržavanje koje je primatelj uzdržavanja dobio od davatelja uzdržavanja. Sud će ovu naknadu odrediti po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome u obzir imovinske prilike primatelja uzdržavanja i osoba koje su bile ovlaštene na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju.

 

6.6. Na temelju provedenih dokaza i primjenjujući članak 585. ZOO-a prvostupanjski sud zaključuje da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 1. lipnja 2010. raskinut po samom zakonu s obzirom da tuženik nije pristao na obvezu uzdržavanja tužitelja, a koja obveza je nakon smrti J. B. kao davateljice uzdržavanja trebala preći na njega kao jedinog nasljednika. Tuženik da tijekom postupka, osim što je predlagao vlastito saslušanje, nije pružio nikakve dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da je on tužitelju pružao bilo kakovo uzdržavanje i da je uopće pristao na preuzimanje prava i obveza iz predmetnog Ugovora.

 

6.7. Kako je utvrđeno da je predmetni Ugovor raskinut, to je naloženo nadležnom zemljišnoknjižnom sudu da briše zabilježbe o prelasku prava vlasništva temeljem Ugovora o uzdržavanju, a po smrti primatelja uzdržavanja na J. B..

 

6.8. Odbijen je i zahtjev tuženika da mu tužitelj za ranije dano uzdržavanje isplati iznos od 10.000,00 eura. Ovo iz razloga što tuženik nije dokazao da bi bilo kakvo uzdržavanje tužitelju pružala njegova majka J. B., a niti nakon njezine smrti tuženik. Sve da se svodi na tvrdnje tuženika bez predlaganja bilo kakvih dokaza u tom pravcu. Iz dokaza koji je predložen, a to je saslušanje D. P., da proizlazi kako isti ne raspolaže znanjem o načinu kako se izvršavao Ugovor o doživotnom uzdržavanju i je li se uopće izvršavao.

 

6.9. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, dok je visina troška utvrđena primjenom  Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.).

 

7. U svojoj žalbi tuženik tvrdi da ima pravo na naknadu za uzdržavanje koje je J. B. pružila tužitelju pa da je u tom pravcu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer je trebalo provesti gospodarsko vještačenje na okolnost prosječne visine naknade za uzdržavanje, a koji prijedlog je prvostupanjski sud odbio.

 

7.1. U odnosu na navedeno treba reći da je temeljem članka 7. stavak 1. ZPP-a propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Na okolnost pružanja uzdržavanja od strane J. B. primateljici uzdržavanja P. R. i ovdje tužitelju, tuženik tijekom cijelog postupka nije iznio nikakve činjenice, niti je u tom pravcu predložio bilo kakve dokaze. Tuženik samo tvrdi, a bez da u tom pravcu navodi konkretne činjenice o načinu uzdržavanja primatelja uzdržavanja, da je njegova majka ispunjavala Ugovor o doživotnom uzdržavanju i u tom pravcu predlaže gospodarsko vještačenje. Kako je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog suda, na temelju dokaza koje je proveo pravilno zaključio kako J. B. nije primateljima uzdržavanja pružala bilo kakvo uzdržavanje, odnosno nije ispunjavala ugovorne obveze, a to nije učinio niti tuženik nakon smrti J. B., to je pravilno odbio provođenje gospodarskog vještačenja. Gospodarsko vještačenje na visinu pruženog uzdržavanja imalo bi smisla samo u situaciji da se iz provedenih dokaza moglo utvrditi da je J. B. pružala uzdržavanje primateljima uzdržavanja.

 

7.2. S obzirom da je činjenično stanje prema tvrdnji tuženika ostalo nepotpuno utvrđeno, to da je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Po ocjeni ovog suda, i činjenično stanje je pravilno utvrđeno, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

 

7.3. Odluku o naknadi parničnog troška osporava u okviru osporavanja odluke o glavnoj stvari te osporava pravilnost primjene Tarife jer da se na provedenim ročištima nisu izvodili nikakvi dokazi pa da tužitelju ne pripada pravo na troškove zastupanja u punom iznosu.

 

7.4. Suprotno ocjeni tuženika, i odluka o naknadi parničnog troška je pravilna, pravilno je primijenjena Tarifa, a sukladno Tbr. 9.1. Tarife za ročišta koja su održavana tijekom prvostupanjskog postupka.

 

8. Zbog navedenih razloga žalba tuženika odbijena je kao neosnovana te je pobijana odluka potvrđena primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Koprivnica, 29. listopada 2024.