1

Poslovni broj: Gž-923/2024-2

 

Poslovni broj: Gž-923/2024-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja I. S., OIB: ..., iz B., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. Š., I. K., I. K. R. i I. J., odvjetnicima iz O., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u O., Stalne službe u N., radi raskida ugovora o zakupu, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-163/2022-13 od 20. svibnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2024.,

 

presudio je

 

I. Žalba tuženice uvažava se kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-163/2022-13 od 20. svibnja 2024. preinačuje tako da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da na temelju obavijesti Republike Hrvatske, po načelniku općine P., Klasa:320-01/11-01/13, Urbroj:2149/04-01/21-136 od 28. prosinca 2021. godine o raskidu ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske br. ..., sklopljenog između tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kao zakupodavca i tužitelja I. S. iz B., OIB ..., kao zakupnika, nije prestao ugovorni odnos zakupa.“

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 800,00 EUR (slovima: osamsto eura) i troškove žalbe u iznosu od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura), sve u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I Utvrđuje se da na temelju obavijesti Republike Hrvatske, po načelniku općine P., Klasa:320-01/11-01/13, Urbroj:2149/04-01/21-136 od 28. prosinca 2021. godine o raskidu ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske br. ..., sklopljenog između tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kao zakupodavca i tužitelja I. S. iz B., OIB ..., kao zakupnika, nije prestao ugovorni odnos zakupa.

II Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.650,90 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.“

 

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica 28. svibnja 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom te ga obveže na naknadu troškova ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu nije dan.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. U svojoj žalbi tuženica navodi kako istu podnosi i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, s tim što ne navodi koju je bitnu povredu počinio prvostupanjski sud. Zbog toga je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje povodom žalbi stranaka pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje se pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Tužitelj je tužbom tražio da se utvrdi kako nije prestao ugovorni odnos zakupa na temelju Obavijesti Republike Hrvatske izdane po načelniku općine P. dana 28. prosinca 2021. o raskidu Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske broj ... . Svoju tužbu temelji na dvije osnovne tvrdnje, a to je da je Ugovor raskinut temeljem Obavijesti i primjenom Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 20/18., 115/18. i 98/19.; dalje: ZPZ/18), a koji nije bio u primjeni u vrijeme zaključenja Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta i nije sadržavao odredbe na temelju kojih je Obavijest poslana, dakle, da se navedeni Zakon ne može primijeniti retroaktivno na ugovorni odnos koji je nastao za vrijeme važenja ranijeg Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 152/08., 21/10. i 63/11.; dalje: ZPZ/08). Drugi razlog zbog kojeg smatra da Ugovor nije raskinut je to što je odluku o raskidu donijela nenadležna osoba za odlučivanje o raspolaganju poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske.

 

6.1. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku utvrđeno je:

- da su tužitelj kao zakupoprimac i Republika Hrvatska zastupana po općinskom načelniku općine P. kao zakupodavac zaključili Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske broj ... (dalje: Ugovor o zakupu) dana 1. veljače 2013.,

- da je navedenim Ugovorom tužitelju dano u zakup poljoprivredno zemljište u površini od 67,7464 ha, na 20 godina, uz ugovorenu zakupninu od 40.734,15 kuna,

- da je člankom 10. Ugovora o zakupu ugovoreno da će zakupnik koristiti nekretnine u skladu s prihvaćenim Gospodarskim programom koji čini sastavni dio ovog Ugovora, primjenjujući mjere i postupke predviđene propisima o zaštiti i korištenju poljoprivrednih zemljišta,

- da je u članku 11. Ugovora o zakupu navedeno da zakupodavac mora raskinuti ugovor o zakupu, između ostalog, ako zakupnik ne ispunjava obveze iz Gospodarskog programa,

- da iz Gospodarskog programa proizlazi, između ostalog, da tužitelj ima registriranu poljoprivrednu proizvodnju, stado ovaca od 136 grla, da je pretežita djelatnost OPG-a proizvodnja kukuruza, suncokreta, pšenice, soje, zobi i djeteline za tržište i janjadi, a manjim dijelom da se bavi i prodajom stoke na domaćem tržištu,

- da je u dijelu procjene ostvarenja prihoda planirao iste povećati za 153.442,08 kuna, a koji prihod bi se ostvario povećanjem ovaca za 100 grla više u odnosu na stanje u trenutku izrade Gospodarskog programa,

- da se zaključno navodi da bi se uz povećanje količine obradivog zemljišta mogla povećati i poljoprivredna proizvodnja,

- da je iz Zapisnika o inspekcijskom  nadzoru od 16. lipnja 2020. utvrđeno da je predmet inspekcijskog nadzora bila kontrola korištenja državnog poljoprivrednog zemljišta i provođenja Gospodarskog programa koji je sastavni dio Ugovora o zakupu,

- da je kod tužitelja izvršena izravna kontrola, pregledane zakupljene poljoprivredne površine te je na osnovu utvrđenog stanja konstatirano da se na prijavljenim poljoprivrednim površinama obavlja ratarska i stočarska poljoprivredna proizvodnja, da su usjevi u dobrom stanju i da se primjenjuju primjerene agrotehničke mjere,

- da se Gospodarski program potpuno provodi u dijelu ratarske proizvodnje kroz sve godine zakupa, a da zakupnik obavlja i stočarsku proizvodnju koja je u trenutku nadzora u smanjenom broju, 40 komada ovaca, ali koji broj se ponovo povećava,

- da su objekti na gospodarstvu koji su namijenjeni držanju ovaca u funkciji i prilagođavaju se potrebama uzgoja, dok se dio Gospodarskog programa u dijelu obavljanja ratarske proizvodnje i korištenje pašnjaka na kome se provodi napasivanje ovaca također provodi kroz cijelo razdoblje dosadašnjeg zakupa,

- da je tužitelju 28. prosinca 2021. upućena Obavijest o raskidu Ugovora o zakupu uz obrazloženje da je općina P. zaprimila Zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru kod tužitelja od 16. lipnja 2020. iz kojeg proizlazi da se poljoprivredno zemljište dano u zakup ne obrađuje u potpunosti sukladno Gospodarskom programu koji je sastavni dio Ugovora i to u dijelu stočarske proizvodnje, jer prema podacima Ministarstva poljoprivrede, Uprave za stočarstvo i kvalitetu hrane od 15. rujna 2021. se vidi da nema povećanja broja ovaca od 100 komada, a postojeće stado se drastično smanjilo,

- da je utvrđeno na temelju navedenog da su ostvareni uvjeti iz članka 11. Ugovora o zakupu i članka 43. stavak 4. točka c ZPZ/18 za raskid Ugovora o zakupu, u kojem pravcu mu se dostavlja navedena obavijest,

- da u 2017. i 2018. godini tužitelj nije bio upisan kao posjednik grla životinja, a da je 2021. zahtijevao potporu za ovce i koze, ukupno 79 grla,

- da iz iskaza svjedoka P. S., sina tužitelja, proizlazi da je on 2017. otvarao OPG na svoje ime pa mu je otac prepisao svoje ovce iz razloga kako bi kao mladi poljoprivrednik ostvario poticaje,

- da su u rujnu 2022. prijavili pomor ovaca od čagljeva, kada je tužitelju stradalo 45 komada ovaca, a njegovom sinu 46.

 

6.2. Prvostupanjski sud navodi kako je u članku 37. ZPZ/08, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o zakupu, propisano što sadrži gospodarski program te da isti čini sastavni dio ugovora o prodaji i zakupu te ukoliko se on ne provodi u roku od tri godine od dana sklapanja, da se ugovor može raskinuti. U članku 43. stavak 4. točka c. ZPZ/18, koji je bio na snazi u vrijeme Obavijesti o raskidu Ugovora o zakupu, da je propisano da se ugovor o zakupu raskida ukoliko zakupnik ne ostvaruje ciljeve gospodarskog programa koji čini sastavni dio ugovora o zakupu dvije godine uzastopno od dana sklapanja ugovora, osim u slučaju više sile. Člankom 104. ZPZ/18 da je propisano da se ta odredba primjenjuje i na predmetni Ugovor. Zbog toga da raskid Ugovora o zakupu ne bi bio nezakonit radi pozivanja na članak 43. ZPZ/18 s obzirom da se ista primjenjuje i na konkretan Ugovor iz 2013., kako to proizlazi iz članka 104. ZPZ/18. Člankom 43. stavak 6. ZPZ/18 propisano je da u slučajevima iz stavka 3., 4. i 5. ovog članka jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb na čijem se području poljoprivredno zemljište nalazi će u ime zakupodavca raskinuti ugovor o zakupu. Stoga da ne stoji niti tvrdnja tužitelja da bi Ugovor o zakupu bio raskinut od strane osobe koja na to nije ovlaštena.

 

6.3. Međutim, prvostupanjski sud je mišljenja da u konkretnom slučaju nije opravdano raskinuti Ugovor jer nije bilo uvjeta za njegov raskid. Pri tome se pozvao na članak 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) koji govori o okolnostima značajnim za odluku suda prilikom odlučivanja o izmjeni ugovora, odnosno o njegovom raskidu, na članak 173. stavak 1. do 3. ZOO-a koji uređuje određivanje rokova te na članak 362. stavak 1. do 3. ZOO-a koji uređuje situaciju kada ispunjenje u roku nije bitan sastojak ugovora.

 

6.4. Prvostupanjski sud navodi kako u Ugovoru o zakupu nije određen rok za ispunjenje obveze iz Ugovora i Gospodarskog programa, a isto se izričito ne navodi ni u Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, već je propisano kada se ugovor može raskinuti. Zbog toga zaključuje da u predmetnom Ugovoru o zakupu ispunjenje obveze iz Gospodarskog programa u određenom roku nije bitan sastojak ugovora. Kako rok za ispunjenje obveza iz Gospodarskog programa nije bitan sastojak Ugovora o zakupu te nije izričito određen ni u Ugovoru ni u Zakonu, to da općina P. nije mogla raskinuti Ugovor o zakupu zbog izostanka povećanja stočarske proizvodnje, a da prije toga nije pozvala tužitelje na ispunjenje tog dijela Gospodarskog programa i ostavljanja naknadnog roka za njegovo ispunjenje.

 

6.5. Člankom 363. ZOO-a da je propisano kako vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka samo ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku, a što se iz držanja tužitelja ne može zaključiti.

 

6.6. Kako je tužitelj dobivenu zemlju u zakup u cijelosti koristio sukladno Ugovoru o zakupu i Gospodarskom programu u dijelu ratarske proizvodnje kroz sve vrijeme zakupa, uz primjenu agrotehničkih mjera i značajnih ulaganja u gospodarstvo, uredno je plaćao zakupninu kroz sve razdoblje trajanja zakupa i zemlju nije davao u podzakup, te kako je utvrđeno da stočarska proizvodnja kod tužitelja nije u potpunosti izostala, već se on cijelo vrijeme bavi uzgojem ovaca, a koji uzgoj nakon periodičnih smanjenja ima tendenciju rasta, to da je potrebno primijeniti članak 367. ZOO-a prema kojem se ugovor ne može raskinuti zbog neispunjenja manjeg dijela obveze iz ugovora. Pored toga, da je povećanje grla ovaca za 100 navedeno u Gospodarskom programu tek kroz kalkulaciju mogućih povećanja prihoda, zbog čega se ne može zaključiti da Ugovor o zakupu nije ispunjen u pretežnom dijelu. Zbog toga je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja.

 

6.7. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, a visina je utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.).

 

7. U svojoj žalbi tuženica navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i kako je u postupku nedvojbeno utvrđeno da tužitelj nije ispunio obvezu iz Gospodarskog programa, odnosno da nije povećao broj grla ovaca za još 100 u odnosu na broj ovaca koje je imao u trenutku zaključenja Ugovora o zakupu. Kako tužitelj nije povećao svoju stočarsku proizvodnju, to da se ne može zaključiti da bi ostavljanjem dodatnog roka za ispunjenje on po istom postupio. Obzirom da od zaključenja Ugovora o zakupu 1. veljače 2013. pa do primitka Obavijesti o raskidu Ugovora 28. prosinca 2021. tužitelj nije davao nikakve naznake da će početi ostvarivati ciljeve Gospodarskog programa u odnosu na stočarski dio, to da je tuženica opravdano raskinula Ugovor o zakupu bez ostavljanja tužitelju naknadnog roka za ispunjenje. Tuženica se pozvala i na odluke općinskih i županijskih sudova u istoj stvari.

 

7.1. Suprotno mišljenju prvostupanjskog suda, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava, utvrdivši kako tužitelj nije ispoštovao obveze koje je preuzeo u Gospodarskom programu u odnosu na stočarsku proizvodnju, trebao odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Između stranaka su nesporne bitne činjenice, a to je da tužitelj nije u cijelosti ispoštovao Gospodarski program u odnosu na stočarski dio proizvodnje. Nakon zaključenja Ugovora o zakupu, kada je prema Gospodarskom programu imao 136 ovaca i kada je predviđeno povećanje za još 100, tužitelj je u vrijeme inspekcijskog nadzora 2020. imao 40 ovaca, pri čemu nije dokazao da je uslijed više sile došlo do smanjenja broja ovaca sa 136 na 40. Tužitelj svoju tužbu ne temelji na tvrdnji da je u cijelosti ispoštovao Gospodarski program i u dijelu stočarske proizvodnje, već smatra da raskid Ugovora o zakupu nije valjan iz razloga koji su navedeni u točki 6. ove odluke. Činjenica je da tužitelj u vrijeme inspekcijskog nadzora, a niti u vrijeme raskida Ugovora o zakupu, nije imao onaj broj ovaca koji je imao u vrijeme zaključenja Ugovora o zakupu, a niti je došlo do povećanja broja ovaca na što se obvezao Gospodarskim programom. Kako je člankom 43. stavak 3. točka c. ZPZ/18 propisano da se ugovor o zakupu raskida ukoliko se ne ispune obveze iz gospodarskog programa, a tužitelj je kroz vremenski period od 10 godina imao vremena ispoštovati i navedeni stočarski dio Gospodarskog programa, to je pravilno Ugovor o zakupu raskinut jer su se ispunili uvjeti predviđeni zakonom za raskid ugovora. Zbog toga nema osnove za primjenu ZOO-a s obzirom da je ZPZ specijalni propis u odnosu na ZOO.

 

8. Zbog toga je ovaj sud preinačio pobijanu odluku i odbio tužbeni zahtjev tužitelja primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

9. Kako je preinačena odluka o glavnoj svari, to je temeljem članka 166. stavak 2. ZPP-a preinačena i odluka o troškovima postupka na način da je primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te primjenom Tarife tuženici, dosuđen kako trošak prvostupanjskog postupka, tako i trošak žalbe.

 

10. Označena vrijednost predmeta spora je 5.415,09 eura, pa se od te vrijednosti računa trošak nagrade za rad punomoćnika tuženice, a na koju ima pravo državni odvjetnik kada u sporu sudjeluje kao punomoćnik stranke primjenom članka 163. ZPP-a. Tuženici se priznaje trošak odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova po Tbr. 7.1. Tarife te za zastupanje na ročištima 30. studenoga 2023., 29. veljače i 19. travnja 2024., po Tbr. 9.1. Tarife, za svaku radnju po 100 bodova. Ukupno tuženici treba priznati nagradu u visini 400 bodova, što po vrijednosti od 2,00 eura po bodu iznosi 800,00 eura. Za sastav žalbe tuženici se priznaje 100 bodova po Tbr. 10.1. Tarife (toliko zatraženo), odnosno 200,00 eura. Navedene iznose je tužitelj dužan platiti tuženici kako je to navedeno u izreci ove odluke.

 

Koprivnica, 29. listopada 2024.