1

Poslovni broj: Gž 700/2024-2

 

             

    Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

   Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-700/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o. (OIB:...), Z., zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku iz Z. protiv tuženika Ž. G. (OIB:...) iz D. L., radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-719/2023-8 od 6. ožujka 2024., dana 28. listopada 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I/Prihvaća se žalba tužitelja pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-719/2023-8 od 6. ožujka 2024. preinačuje u odbijajućem dijelu sadržanom u toč.II izreke i održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. P. Č. iz S. broj Ovrv-570/2022 od 29. lipnja 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 131,94 Eur (stotinu trideset i jedan eur i devedeset i četiri centa) sa zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2021. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

 

II/Nalaže se tuženiku da tužitelju pored troška dosuđenog toč.III/izreke naknadi i daljnji trošak u iznosu od 167,44 Eur (stotinu šezdeset i sedam eur i četrdeset i četiri centa) sa zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

 

III/Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 91,01 Eur (devedeset i jedan eur i jedan cent) u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Nepobijanom toč.I/ izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. P. Č. iz S. broj Ovrv-570/2022 od 29. lipnja 2022. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 45,88 Eur sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 6,42 Eur od 15. svibnja 2021., na iznos od 17,78 Eur od 16. rujna 2021., a na iznos od 21,68 Eur od 16. listopada 2021. sve do isplate. Pobijanom toč.II/izreke ukinut je platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju daljnji iznos od 131,94 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2022. do isplate. Toč.III/izreke tuženik je obvezan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 58,22 Eur sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

 

2. Opisanu presudu u odnosu na toč.II/ izreke i u odluci o troškovima postupka pravovremenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom ovom sudu da istu preinači i platni nalog održi na snazi i u preostalom dijelu te da naloži tuženiku da mu podmiri cjelokupni trošak parničnog postupka i troškove žalbenog postupka, podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba tužitelja je osnovana.

 

5. No prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. stav. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ broj 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) obzirom da novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 Eur te da se sukladno nastavnoj odredbi čl. 467. stav. 1. istog Zakona, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav.2. (osim one iz toč.3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

6. Polazeći od činjeničnog supstrata predmetne tužbe (u dijelu koji je odbijen pobijanom toč.II/izreke prvostupanjske presude) kojom tužitelj zahtijeva od tuženika naknadu štete zbog prijevremenog raskida ugovora te između parničnih stranaka nespornih činjenica – da su stranke zasnovale pretplatničke odnose i to za korištenja usluga Mobilna M i SAT TV za pretplatnički broj +385916225489 uz ugovorene mjesečne naknade sa posebnim ponudama koje su uključivale preuzimanje mobilnog uređaja marke Y6 2019 DS po cijeni od 369,00 kn uz inicijalnu uplatu prilikom kupnje u iznosu od 9,00 kuna i obročnu otplatu u iznosu od 15,00 kuna mjesečno, da je zasnivanjem pretplatničkog odnosa tuženik prihvatio uvjete korištenja usluga utvrđene Općim uvjetima poslovanja A. H. d.o.o. (dalje: Opći uvjeti) pri čemu Zahtjev prihvaćen od strane tužitelja zajedno s Općim uvjetima, uvjetima korištenja odabranih usluga i Cjenikom čini ugovor o pretplatničkom odnosu, da je pretplatnički odnos raskinut 2. travnja 2021. na zahtjev tuženika i da mu je tužitelj u računu za travanj 2021. obračunao naknadu za prijevremeni raskid dvaju predmetnih ugovora u ukupnom iznosu od 131,94 Eur u smislu odredbe čl. 41. stav. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama (dalje: ZEK - „Narodne novine“ broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17) koja propisuje da pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku te da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika.

 

6.1. No prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev u dijelu utužene naknade zbog prijevremenog raskida ugovora krivnjom tuženika ocijenio neosnovanim polazeći od odredbe čl.360. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) prema kojoj svaka ugovorna strana u dvostrano-obveznom ugovoru u slučaju neispunjenja obveze druge ugovorne strane ima pravo na raskid ugovora i od odredbe čl. 368. stav. 1. ZOO kojom je propisano da se raskidom ugovora ugovorne strane oslobađaju svih obveza, osim obveze naknade ugovorne štete a da tužitelj činjenično nije determinirao utuženu naknadu zbog prijevremenog raskida – naknadom štete niti je dokazao da je zbog neispunjenja obveze doista pretrpio štetu a nije dokazao ni visinu pretrpljene štete.

 

6.2. Uz to prvostupanjski sud smatra da je tuženik kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na operatera kao pružatelja telekomunikacijskih usluga jer mu se nameće nerazmjeran teret koji se sastoji u tome da je potrošač, nakon što je jednostrano raskinuo ugovor, i nadalje dužan plaćati naknadu za korištenje usluge koju stvarno ne koristi jer je ugovorni odnos između potrošača i operatera prestao. Smatra da se jednostranim raskidom ugovora od strane potrošača operator oslobađa svih obveza prema potrošaču, dok se potrošač ni nakon raskida ugovora ne može osloboditi obveza preuzetih prema Općim uvjetima poslovanja, što da je u izravnoj suprotnosti sa smislom i pravnim učincima instituta jednostranog raskida ugovora propisanog odredbom čl. 368. ZOO. Povezujući prethodno navedeno sa utvrđenjima iz prethodne toč.6.1. ovog obrazloženja, zaključak je prvostupanjskog suda da tužitelj nakon raskida ugovora ima pravo jedino na naknadu štete, a imajući u vidu da u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da bi pretrpio štetu u visini mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, to je u dijelu utuženog iznosa naknade zbog prijevremenog raskida u iznosu od 131,94 EUR s pripadajućim zateznim kamata potraživanje tužitelja utvrdio neosnovanim, ukinuo u tom dijelu uvodno opisani platni nalog i odbio tužbeni zahtjev.

 

7. Osnovano tužitelj u žalbi ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći među ostalim da je u spis dostavio dokumentaciju kojom dokazuje i dio tužbenog zahtjeva kojeg je prvostupanjski sud odbio nalazeći isti nedokazanim a koji se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid.

 

7.1. Naime, sukladno ranije cit. odredbi čl.41.stav.5. ZEK u pretplatničkom ugovoru se može utvrditi da pretplatnik, koji raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, u obvezi platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika. Tužitelj je u podnescima od 20. rujna 2022. i 13. listopada 2022. detaljno obrazložio da se tuženik obvezao biti njegov pretplatnik za minimalno razdoblje od 24 mjeseca i da je pod povoljnijim uvjetima koristio usluge Mobilna M i usluge Sat Tv, a kao prilog navedenom podnesku dostavio je obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora (list 139 spisa) iz koje proizlazi da je tužitelj obračunao dvije vrste naknada za prijevremeni raskid ugovora – naknadu u visini preostalih mjesečnih naknada u iznosu od 1.495,34 kn te naknadu u visini popusta na proizvode i usluge u iznosu od 994,10 kn (sada 131,94 Eur). Zahtijevajući isplatu iznosa od 131,94 Eur tužitelj tuženika tereti za niži iznos od onog s osnova mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora pa kako je tuženik popust ostvario upravo zbog činjenice sklapanja ugovora na razdoblje od minimalno 24 mjeseca (što on tijekom postupka nije osporio) to navedeno ne daje uporišta za zaključak prvostupanjskog suda prema kojem bi primjena čl. 14.1. Općih uvjeta poslovanja (prema kojoj je krajnji korisnik obvezan platiti naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za njega od visine svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora) bila nepoštena, jer u konkretnom slučaju ista ne dovodi do znatne neravnopravnosti u pravima i obvezama parničnih stranaka na štetu tuženika potrošača. Tuženik je, naime, po osnovi obveznog trajanja pretplatničkog ugovora ostvario popust na usluge pa je isti, u situaciji kada je njegovom krivnjom ugovor raskinut prije isteka razdoblja njegova obveznog trajanja, uslijed čega se nije ostvario uvjet dovršetka razdoblja dogovorenog obveznog trajanja ugovora, dužan platiti sporan zahtijevani iznos, konkretno iznos od 131,94 Eur s osnova naknade u visini popusta na proizvode i usluge.

 

8. Tome valja nadodati da odredba čl. 296. stav.1.ZOO-a propisuje da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela no sukladno stav.3.citirane odredbe, stav.1. se ne primjenjuje na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive. Iz navedenog proizlazi da se čl. 296. stav. 1. ZOO-a ne primjenjuje u konkretnom slučaju jer je sadržaj čl. 14. 1.Općih uvjeta preuzet iz odredbe čl. 41. stav. 5. ZEK slijedom čega je ta odredba isključena iz ocjene poštenosti.

 

9.Obzirom na izneseno valjalo je žalbu tužitelja i preinačiti odbijajući dio prvostupanjske presude sadržan u dijelu toč.II izreke te održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. P. Č. iz S. broj Ovrv-570/2022 od 29. lipnja 2022. u dijelu naloga tuženiku da tužitelju isplati iznos od 131,94 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2021.do isplate, pozivom na odredbu čl.373.toč.1. ZPP-a.

 

10. Pozivom na odredbu čl.166.stav.2. ZPP-a valjalo je odlučiti i o ostalim troškovima tužitelja, imajući u vidu da je tužitelj uspio sa cjelokupnim zahtjevom pa kako ovaj sud prihvaća po prvostupanjskom sudu priznate i odmjerene troškove tužitelju jer su isti sukladni odredbi čl. čl.155.ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa – "Narodne novine" broj 138/23) kao i Zakonu – i Tarifi o sudskim pristojbama, to je tužitelju valjalo dosuditi i daljnji trošak u iznosu od 167,44 Eur sa zateznom kamatom od dana donošenja ove odluke do isplate (sukladno odredbi čl.151.stav.3. ZPP-a). Tužitelju nije priznat izdatak za sastav podneska od 13.10.2022. obzirom da je tužitelj obračun visine predmetne naknade mogao dostaviti uz podnesak od 20. rujna 2022.

 

10.1. S osnova nagrade za sastav predmetne žalbe tužitelju je priznata nagrada po Tbr.10/1 i Tbr. 46 Tarife u zatraženom iznosu od 77,74 Eur a s osnova pristojbene obveze na žalbu iznos od 13,27 Eur, odnosno sveukupno 91,01 Eur.

 

11. U nepobijanom dijelu sadržanom u toč.I/ izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

 

U Varaždinu, 28. listopada 2024.