1

Poslovni broj: Gž R-120/2024-3

 

Poslovni broj: Gž R-120/2024-3

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice Lj. G., OIB: ..., iz Z., zastupane po punomoćniku M. G., odvjetniku iz Z., protiv tuženika centra, OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1023/2022-20 od 23. svibnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2024.,

 

presudio je

 

I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženika uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1023/2022-20 od 23. svibnja 2024. preinačuje u točki I. i III. izreke tako da se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženiku centar OIB ... iz Z., da tužitelju Lj. G. OIB ... iz

Z., na ime razlike plaće isplati iznos od 5.023,89 eur / 37.852,51 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom:

− iznos od 65,03 EUR / 490,00 kn od 16.5.2017. pa do isplate

− iznos od 65,03 EUR / 490,00 kn od 16.6.2017. pa do isplate

− iznos od 65,03 EUR / 490,00 kn od 16.7.2017. pa do isplate

− iznos od 58,73 EUR / 442,47 kn od 16.8.2017. pa do isplate

− iznos od 66,33 EUR / 499,80 kn od 16.9.2017. pa do isplate

− iznos od 66,33 EUR / 499,80 kn od 16.10.2017. pa do isplate

− iznos od 66,33 EUR / 499,80 kn od 16.11.2017. pa do isplate

− iznos od 67,66 EUR / 509,80 kn od 16.12.2017. pa do isplate

− iznos od 67,66 EUR / 509,80 kn od 16.1.2018. pa do isplate

− iznos od 67,34 EUR / 507,37 kn od 16.2.2018. pa do isplate

− iznos od 67,66 EUR / 509,80 kn od 16.3.2018. pa do isplate

− iznos od 67,96 EUR / 512,03 kn od 16.4.2018. pa do isplate

− iznos od 57,07 EUR / 429,98 kn od 16.5.2018. pa do isplate

− iznos od 67,96 EUR / 512,03 kn od 16.6.2018. pa do isplate

− iznos od 67,96 EUR / 512,03 kn od 16.7.2018. pa do isplate

− iznos od 82,51 EUR / 621,66 kn od 16.8.2018. pa do isplate

− iznos od 84,81 EUR / 638,97 kn od 16.9.2018. pa do isplate

− iznos od 84,81 EUR / 638,97 kn od 16.10.2018. pa do isplate

− iznos od 84,81 EUR / 638,97 kn od 16.11.2018.. pa do isplate

− iznos od 84,81 EUR / 638,97 kn od 16.12.2018 pa do isplate

− iznos od 84,81 EUR / 638,97 kn od 16.1.2019. pa do isplate

− iznos od 87,35 EUR / 658,14 kn od 16.2.2019. pa do isplate

− iznos od 72,08 EUR / 543,06 kn od 16.3.2019. pa do isplate

− iznos od 82,33 EUR / 620,28 kn od 16.4.2019. pa do isplate

− iznos od 87,73 EUR / 661,02 kn od 16.5.2019. pa do isplate

− iznos od 87,73 EUR / 661,02 kn od 16.6.2019. pa do isplate

− iznos od 87,73 EUR / 661,02 kn od 16.7.2019. pa do isplate

− iznos od 87,73 EUR / 661,02 kn od 16.8.2019. pa do isplate

− iznos od 87,73 EUR / 661,02 kn od 16.9.2019. pa do isplate

− iznos od 89,49 EUR / 674,24 kn od 16.10.2019. pa do isplate

− iznos od 89,49 EUR / 674,24 kn od 16.11.2019. pa do isplate

− iznos od 89,49 EUR / 674,24 kn od 16.12.2019. pa do isplate

− iznos od 75,57 EUR / 569,36 kn od 16.1.2020. pa do isplate

− iznos od 91,28 EUR / 687,72 kn od 16.2.2020. pa do isplate

− iznos od 91,28 EUR / 687,72 kn od 16.3.2020. pa do isplate

− iznos od 91,67 EUR / 690,71 kn od 16.4.2020. pa do isplate

− iznos od 91,67 EUR / 690,71 kn od 16.5.2020. pa do isplate

− iznos od 91,67 EUR / 690,71 kn od 16.6.2020. pa do isplate

− iznos od 91,67 EUR / 690,71 kn od 16.7.2020. pa do isplate

− iznos od 91,67 EUR / 690,71 kn od 16.8.2020. pa do isplate

− iznos od 91,67 EUR / 690,71 kn od 16.9.2020. pa do isplate

− iznos od 91,67 EUR / 690,71 kn od 16.10.2020. pa do isplate

− iznos od 88,55 EUR / 667,16 kn od 16.11.2020. pa do isplate

− iznos od 86,73 EUR / 653,49 kn od 16.12.2020. pa do isplate

− iznos od 91,67 EUR / 690,71 kn od 16.1.2021. pa do isplate

− iznos od 95,38 EUR / 718,62 kn od 16.2.2021. pa do isplate

− iznos od 95,38 EUR / 718,62 kn od 16.3.2021. pa do isplate

− iznos od 95,79 EUR / 721,73 kn od 16.4.2021. pa do isplate

− iznos od 95,79 EUR / 721,73 kn od 16.5.2021. pa do isplate

− iznos od 95,79 EUR / 721,73 kn od 16.6.2021. pa do isplate

− iznos od 95,79 EUR / 721,73 kn od 16.7.2021. pa do isplate

− iznos od 95,79 EUR / 721,73 kn od 16.8.2021. pa do isplate

− iznos od 95,79 EUR / 721,73 kn od 16.9.2021. pa do isplate

− iznos od 95,79 EUR / 721,73 kn od 16.10.2021. pa do isplate

− iznos od 88,91 EUR / 669,86 kn od 16.11.2021. pa do isplate

− iznos od 88,61 EUR / 667,60 kn od 16.12.2021. pa do isplate

− iznos od 95,79 EUR / 721,73 kn od 16.1.2022. pa do isplate

− iznos od 91,84 EUR / 691,97 kn od 16.2.2022. pa do isplate

− iznos od 95,79 EUR / 721,73 kn od 16.3.2022. pa do isplate

− iznos od 95,38 EUR / 718,62 kn od 16.4.2022. pa do isplate, u roku od 15 dana.“

 

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR (slovima: tisuću eura) i trošak žalbe u iznosu od 312,50 EUR (slovima: tristo dvanaest eura i pedeset centi), u roku 15 dana.

 

III. Točka II. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

 

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici isplati na ime razlike plaće bruto iznos od 5.023,89 eura/37.852,51 kuna bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je to specificirano. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 5.023,89 eura/37.852,51 kuna, a u točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.390,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 23. svibnja 2024. do isplate.

 

2. Protiv točke III. izreke navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 27. svibnja 2024. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Protiv točke I. i III. izreke navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 5. lipnja 2024. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku ili da ju ukine.

 

4. Odgovor na žalbu tuženika podnijela je tužiteljica, 11. lipnja 2024., u kojem osporava navode žalbe tuženika u cijelosti i predlaže istu odbiti kao neosnovanu te potražuje trošak odgovora na žalbu.

 

5. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, zaposlenice tuženika na radnom mjestu spremačice, za isplatu bruto iznosa od 5.023,89 eura na ime neisplaćenih dodataka na plaću ugovorenih Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. u razdoblju od svibnja 2017. do ožujka 2022.

 

6.1. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika na radnom mjestu spremačice,

- da iz Odluke Vlade Republike Hrvatske o donošenju mreža osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja („Narodne novine“ broj 70/11.; dalje: Odluka) je u točki XXI.1.1. pod brojem Škole ... navedene tuženik kao srednja škola s obrazovnim programom ekonomija, poslovna administracija i trgovina, grafička tehnologija i audio-vizualno obrazovanje, strojarstvo, brodogradnja, metalurgija, tekstil i koža,

- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama,

- da je člankom 3. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. (dalje: Sporazum) sklopljenom između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja ugovoren način reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti na način da će se, uz povećanje osnovice, osnovna plaća uvećati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: od 1. kolovoza 2007. 2,0%, od 1. srpnja 2008. 2,1%, od 1. srpnja 2009. 2,2%, od 1. srpnja 2010. 2,2%, od 1. srpnja 2011. 2,2% i od 1. srpnja 2012. 2,3%, a uvećanja će se obračunavati na način da se ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodnih godina,

- da je člankom 17. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama („Narodne novine“ broj 51/18.) propisano da Sporazum od 25. studenog 2006. sadržajno predstavlja sastavni dio navedenog Kolektivnog ugovora i primjenjuje se na način i u rokovima određenim istim,

- da identičnu odredbu je sadržavao i ranije važeći Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama („Narodne novine“ broj 72/14.-članak 17., 7/11.-članak 16., 11/08.-članak 16.),

- da iz članka 10. Ugovora o radu od 15. ožujka 1996. proizlazi da se dodatak na plaću određuje u skladu s člankom 12., 81., 83., 84. i 85. Zakona o radu, Zakona o plaćama službenika i namještenika u javnim službama te Kolektivnim ugovorom za djelatnost socijalne zaštite,

- da iz financijskog vještačenja proizlazi da razlika plaće koja je tužiteljici isplaćena i plaće koja je trebala biti obračunata temeljem Sporazuma od 25. studenog 2006. za razdoblje od 1. travnja 2017. do 31. ožujka 2022. iznosi 5.023,89 eura.

 

6.2. Na temelju svega navedenog prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici bio dužan isplatiti plaću sukladno Sporazumu od 25. studenog 2006., koji je sastavni dio Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, iz razloga što, iako je tuženik ustanova socijalne skrbi, on između ostalog i obavlja i poslove vezano uz odgoj i srednjoškolsko obrazovanje i osposobljavanje u posebnim uvjetima te se nalazi na popisu srednjih škola Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske. Zbog toga je tužiteljici dosuđen iznos od 5.023,89 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec jer isplata plaće sukladno članku 92. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.; dalje: ZR) dospijeva 16-og dana u slijedećem mjesecu.

 

6.3. Odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica potražuje da joj tuženik isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 5.023,89 eura iz razloga što se zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju dohotkom i ne podliježu oporezivanju.

 

6.4. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), dok je visina troška utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa).

 

7. U svojoj žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da je bez ikakvog obrazloženja prihvatio tvrdnje tužiteljice, dok je u potpunosti ignorirao navode tuženika, kao i praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske o personalnim granicama važenja i primjene Kolektivnog ugovora.

 

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, te iako se nije izričito odredio u pogledu primjene članka 203. stavak 8. ZR-a, na čemu je kroz cijeli postupak inzistirao tuženik, kroz svoju odluku je naveo zbog čega primjenjuje Sporazum od 25. studenog 2006., odnosno na taj način je izrazio svoj stav i u odnosu na ovaj prigovor tuženika. Zbog toga je pobijanu odluku moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud povodom žalbi stranaka pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

8. Pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženik vidi upravo u činjenici što da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu članka 203. stavak 8. ZR-a kojom je propisano da u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora će se primijeniti onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac. Prema Službenoj statističkoj klasifikaciji da je tuženik razvrstan u djelatnost socijalne skrbi sa smještajem za starije osobe i osobe s invaliditetom, brojčana oznaka razreda: ... . Zbog toga da se na tužiteljicu, koja između ostalog obavlja poslove spremačice u okviru djelatnosti iz područja socijalne skrbi, ne može primijeniti Sporazum od 25. studenog 2006. Kako osporava odluku o glavnoj stvari, osporava i odluku o naknadi parničnog troška.

 

8.1. U pravu je tuženik kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-797/2024-3 od 18. lipnja 2024. u istoj pravnoj stvari, odnosno povodom tužbe druge zaposlenice tuženika protiv ovdje tuženika, a po istom osnovu, u odnosu na postavljeno pravno pitanje koje glasi: „Koji se kolektivni ugovor u svezi odredbe čl. 203. st. 8. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 98/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 164/23.) primjenjuje na ustanovu socijalne skrbi koja se nalazi na Popisu srednjih škola Ministarstva znanosti i obrazovanja, a čiji je predmet poslovanja i djelatnosti, između ostalih, i odgoj, obrazovanje i osposobljavanje u posebnim uvjetima prema redovnim planovima i programima?“, zauzeto je pravno shvaćanje da se u konkretnoj situaciji treba primijeniti odredba članka 203. stavak 8. ZR-a „...te u situaciji kada je poslodavac u obvezi primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni Kolektivnog ugovora. To stoga što neovisno od činjenice što, kao u konkretnom slučaju, poslodavac osim usluga socijalne skrbi obavlja i djelatnost srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, zakonska odredba propisuje odredbu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u kojoj je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac. 16. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju to znači da se na tuženika primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, a ne Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, obzirom je djelatnost tuženika prema Službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstana u djelatnost socijalne skrbi. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.“.

 

8.2. S obzirom na navedeno pravno shvaćanje u istoj pravnoj stvari u odnosu na istog tuženika, ovaj sud je prihvaćajući to pravno shvaćanje preinačio pobijanu odluku na način da je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

9. Tužiteljica je žalbu podnijela protiv odluke o naknadi parničnog troška. Obzirom da je ovaj sud povodom žalbe tuženika preinačio pobijanu odluku u odnosu na glavnu stvar, to je odbijena i žalba tužiteljice u odnosu na parnični trošak.

 

10. Kako je ovaj sud preinačio pobijanu odluku o glavnoj stvari, to je primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a preinačio i odluku o naknadi parničnog troška na način da je primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te primjenom Tarife dosudio parnični trošak tuženiku.

 

10.1. Parnični trošak tuženika sastoji se od nagrade za rad njegovog punomoćnika i to za sastav odgovora na tužbu i za sastav podneska od 26. ožujka 2024. prema Tbr. 8.1. Tarife te za zastupanje na ročištima 3. svibnja 2023. i 15. travnja 2024. prema Tbr. 9.1. Tarife, za svaku radnju po 200,00 eura, i iznos PDV-a od 200,00 eura, što ukupno iznosi 1.000,00 eura. Navedeni iznos je dosuđen tuženiku kao trošak prvostupanjskog postupka.

 

10.2. Kako je tuženik u cijelosti uspio sa svojom žalbom, to mu je dosuđen i trošak žalbe koji se sastoji od nagrade za sastav žalbe prema Tbr. 10.1. Tarife u iznosu od 250,00 eura i PDV-a od 62,50 eura, ili ukupno 312,50 eura.

 

11. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika jer taj trošak, i da je tuženik odbijen sa svojom žalbom, ne bi bio potreban u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

 

12. Pobijana odluka preinačena je primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

13. Točka II. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije izjavljena žalba.

 

 

Koprivnica, 24. listopada 2024.