1

Poslovni broj: Gž-1173/2023-3

 

 

Poslovni broj: Gž-1173/2023-3

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. b. M., Z., OIB:…, protiv tuženice M. R. iz Z., OIB:…, zastupane po punomoćnici I. R. R., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3340/2022-8 od 1. lipnja 2023., na sjednici vijeća 24. listopada 2024.

 

p r e s u d i o     j e

 

I. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3340/2022-8 od 1. lipnja 2023. pod točkama I., II. i IV. izreke.

 

II. U nepobijanoj točki III. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

III. Tuženici se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 4.291,91 EUR/32.337,42 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 10. srpnja 2019. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 178,74 EUR/1.346,72 kn s pripadajućom zateznom kamatom. Pod točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 4.291,91 EUR-a za razdoblje od 11. lipnja 2019. do 9. srpnja 2019., dok je pod točkom IV. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 EUR/3.767,25 kn.

 

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenih navoda i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Kako tuženica u žalbi nije navela u kojem dijelu pobija presudu, to je ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP) pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem tuženica nije uspjela sporu i to u odnosu na točke I., II. i IV. izreke.

 

5. Žalba tuženice nije osnovana.

 

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 32.337,42 kn, stečenog bez osnova temeljem odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje u tekstu: ZOO).

 

7. Prvostupanjski sud, nakon što je konstatirao da je među strankama nesporno:

 

- da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-332/14-61 od 10. siječnja 2017. naloženo ovdje tužitelju isplatiti ovdje tuženici iznos od 20.000,00 kn s osnova naknade štete s pripadajućim zateznim kamatama, dok je odbijen zahtjev ovdje tuženice za iznos od 50.000,00 kn,

 

- da je presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-17/10 od 5. lipnja 2017. potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-332/14-61 od 10. siječnja 2017. u dijelu kojim je naloženo ovdje tužitelju isplatiti ovdje tuženici iznos od 20.000,00 kn, te preinačena u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za iznos od 30.000,00 kn i ovdje tužitelju naloženo ovdje tuženici platiti i taj iznos,

 

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 729/2017-2 od 11. lipnja 2019. preinačena presuda Županijskog suda u Varaždinu od 5. lipnja 2017. u dijelu kojim je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-332/14-61 od 10. siječnja 2017. preinačena u odbijajućem dijelu za iznos od 30.000,00 kn na način da je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-332/14-61 od 10. siječnja 2017. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženice,

 

- da je ovdje tužitelj izvršio isplatu po pravomoćnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-332/14-61 od 10. siječnja 2017., a kako to proizlazi i iz Sporazuma zaključenog između stranaka 24. siječnja 2018. (dalje: Sporazum),

 

radi utvrđivanja sporne činjenice po kojoj pravnoj osnovi je izvršena isplata, a obzirom na tvrdnju tužitelja da je isplata izvršena po pravomoćnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu od 10. siječnja 2017. preinačenoj presudom Županijskog suda u Varaždinu od 5. lipnja 2017., dok tuženica tvrdi da je isplata izvršena po Sporazumu kao pravnoj osnovi u pravnom poslu, analizom kojeg Sporazuma utvrđuje:

 

- da je u čl. 1. istog utvrđena visina tražbine tuženice prema tužitelju po pravomoćnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-332/2014 od 10. siječnja 2017. i presudi Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-10/2017 od 5. lipnja 2017. u ukupnom iznosu od 67.490,71 kn (glavnica, parnični trošak i trošak žalbenog postupka, sve sa obračunatim zateznim kamatama od dospijeća do isplate),

 

- da je u čl. 2. Sporazuma dogovoren način plaćanja iznosa od 67.490,71 kn u dvije rate (prva s dospijećem plaćanja 26. siječnja 2018., a druga s dospijećem 26. veljače 2018.),

 

- da čl. 3. Sporazuma ovdje tuženica potvrđuje kako nakon isplate navedenih iznosa neće imati prema tužitelju nikakvu tražbinu s osnova gore navedenih pravomoćnih i ovršnih presuda,

 

zaključuje da prema svom sadržaju citirani Sporazum ne predstavlja pravni osnov temeljem kojeg je tužitelj tuženici isplatio iznos od 67.490,71 kn, već su istim samo utvrđeni način i rokovi isplate, dok je navedeni iznos tuženici isplaćen temeljem  presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 10. siječnja 2017. i Županijskog suda u Varaždinu od 5. lipnja 2017., slijedom čega je primjenom odredbe čl. 1111. st. 1. i st. 3. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te naložio tuženici isplatiti mu iznos od 32.337,42 kn (30.000,00 kn na ime glavne tražbine i 2.337,42 kn na ime zatezne kamate plaćene na iznos od 30.000,00 kn) jer je povodom izvanrednog pravnog lijeka otpala osnova (pravomoćna presuda) na temelju koje je tuženici izvršena isplata iznosa od 32.337,42 kn, obzirom je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 729/2017-2 od 11. lipnja 2019. preinačena presuda Županijskog suda u Varaždinu od 5. lipnja 2017. u dijelu kojim je tužbeni zahtjev ovdje tuženice prihvaćen za daljnji iznos od 30.000,00 kn sa zateznim kamatama. Tužitelju je na dosuđeni iznos dosuđena zatezna kamata od dana 10. srpnja 2019. kao dana kada je prema podacima e-spisa tuženica zaprimila presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 729/2017-2 od 11. lipnja 2019., dok je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 11. lipnja 2019. do 9. srpnja 2019.

 

8. Tuženica u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da pobijana presuda nema razloga, da je izreka iste u suprotnosti s ispravama koje se nalaze u spisu, te da nema obrazloženja o odlučnim činjenicama, radi čega se ista ne može ispitati, a ujedno je time povrijeđena i odredba čl. 338. st. 4. ZPP-a.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu, u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženice, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati jer je prvostupanjski sud u obrazloženju iznio navode o odlučnim činjenicama, ocjenu dokaza o spornim činjenicama obrazložio je jasnim, logičnim i uvjerljivim razlozima koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka i naveo je odredbe materijalnog prava koje je primijenio (po čl. 338. st. 4. ZPP), te nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tuženica u svojoj žalbi, a niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

10. U žalbi tuženica navodi da je prvostupanjskom presudom pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da Sporazum ne predstavlja pravni osnov temeljem kojeg joj je tužitelj isplatio iznos od 67.490,71 kn. Navodi da Sporazum zaključen 24. siječnja 2018. predstavlja poseban pravni osnov odnosa između ovdje parničnih stranaka, da se isti mora tretirati kao samostalni pravni osnov jer je sklopljen 6 mjeseci po utvrđenoj obvezi ovdje tužitelja i njenom dospijeću (tužitelj je u trenutku zaključenja Sporazuma bio u zakašnjenju, imao je saznanje da bi podnijeta revizija mogla dovesti do ukidanja odluka po kojima plaća, ali ipak u Sporazumu nije zadržao pravo povrata u slučaju ukidanja odluka i očito je da nije platio da bi izbjegao prisilu jer tuženica nije pokrenula postupak prisilne naplate). Ističe da se plaćanje koje je izvršio tužitelj temelji na Sporazumu od 24. siječnja 2018., da isti predstavlja samostalni pravni osnov kojim je izmijenjeno dospijeće obveze ovdje tužitelja i ugovorena otplata u ratama sa drugačijim dospijećem od onog u presudama (odnosno izmijenjena obveza ovdje tužitelja utvrđena presudama i stvoren novi pravni osnov odnosa između stranaka), da se prijelaz imovine ovdje tužitelja u imovinu tuženice temelji upravo na ovom konkretnom pravnom poslu - Sporazumu od 24. siječnja 2018., pa stoga nisu ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 1111. ZOO-a i nema govora da je u ovom slučaju riječ o stjecanju bez osnova jer stjecanje tuženice ima temelj u pravnom poslu. Tuženica ukazuje, sve kad bi se ovaj odnos promatrao kao stjecanje bez osnova, a što nije slučaj, sud bi morao primijeniti odredbu čl. 1112. ZOO-a, a prema kojoj je tužitelj izričitom izjavom trebao pridržati pravo na povrat u slučaju uspjeha njegovog pravnog lijeka.

 

11. Protivno žalbenim  navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je isplata utuženog iznosa izvršena temeljem presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-332/2014-61 od 10. siječnja 2017. i Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-17/2017 od 5. lipnja 2017., a da je Sporazumom od 24. siječnja 2018. ugovoren samo način i rokovi isplate. Naime, navedenim Sporazumom utvrđeno je da ovdje tuženica temeljem pravomoćnih citiranih presuda ima tražbinu prema ovdje tužitelju, utvrđen je ukupni iznos tražbine (koji obuhvaća glavnicu, parnični trošak i trošak žalbenog postupka te obračunate kamate u skladu s citiranim presudama), te je ugovoren način otplate u dvije rate. Pogrešno smatra tuženica da je tim Sporazumom izmijenjena obveza ovdje tužitelja utvrđena citiranim presudama, jer je prema tim presudama obveza ovdje tužitelja bila platiti glavnicu s osnova naknade neimovinske štete, dosuđeni parnični trošak i trošak žalbenog postupka te zatezne kamate na isto, a što je i konstatirano u čl. 1. Sporazuma. Iako su stranke predmetnim Sporazumom ugovorile plaćanje iznosa od 67.490,71 kn u dvije rate s ugovorenim dospijećem svake od tih rata, time nisu izmijenile osnovnu obvezu ovdje tužitelja utvrđenu presudama Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-332/2014-61 od 10. siječnja 2017. i Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-17/2017 od 5. lipnja 2017., niti stvorile novi pravni odnos koji bi predstavljao temelj isplate utuženog iznosa. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je temelj isplate utuženog iznosa bila presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-17/2017 od 5. lipnja 2017., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-332/2014-61 od 10. siječnja 2017. u odbijajućem dijelu, a koja osnova je naknadno otpala jer je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-729/2017-2 od 11. lipnja 2019. preinačena presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-17/2017 od 5. lipnja 2017., te je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženicu isplatiti tužitelju utuženi iznos obzirom je otpala osnova temeljem koje je taj iznos plaćen, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženice.

 

12. Praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-291/2022 od 25. listopada 2022.), a na koju se kao primjenjivu poziva tuženica u žalbenom postupku, nije primjenjiva u ovom konkretnom slučaju jer se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Naime, u tom postupku utvrđeno je da su stranke zaključile sporazum koji po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o nagodbi iz čl. 150. ZOO-a i istim su parnične stranke na drugačiji način riješile svoje međusobne odnose vezano za radni odnos zasnovan ugovorom o radu (predmet parničnog postupka bilo je utvrđenje ništetnom odluke o otkazu ugovora o radu i plaćanje neisplaćenih plaća, a sporazumom je ugovoren prestanak ugovora o radu zbog odlaska radnika u prijevremenu mirovinu i isplata otpremnine), iako im je bilo poznato da se između njih i dalje vodi spor.

 

13. Kako tuženica žalbenim navodima nije dovela u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da Sporazum, kojim su stranke ugovorile način i dinamiku isplate tražbine utvrđene presudama Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-332/2014-61 od 10. siječnja 2017. i Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-17/2017 od 5. lipnja 2017., ne predstavlja zasebnu pravnu osnovu na temelju koje je izvršena isplata utuženog iznosa, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkama I., II. i IV. izreke, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka II. i IV. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tuženica u žalbi sadržajno uopće nije pobijala odluku o troškovima.

 

14. Tuženici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

 

15. U nepobijanoj točki III. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

U Varaždinu 24. listopada 2024.

 

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                   Sanja Bađun v.r.