1

Poslovni broj: Gž-92/2023-2

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-92/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavoda ... Z., , OIB:..., Područni ured u S., protiv tuženika A. o. d.d. Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & P. iz Z., radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj: P-251/2022-5 od 2. siječnja 2023., dana 24. listopada 2024.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj: P-251/2022-5 od 2. siječnja 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 37.780,54 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, dok je pod točkom II. Izreke naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 12.701,00 kn/1.685,71 EURA s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2023. pa do isplate.

 

2. Navedenu odluku pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud istu usvoji te da pobijanu odluku preinači, odnosno podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Tuženik nije odgovorio na žalbene navode.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadom štete koju temelji na odredbi čl. 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 40/10., 121/10., 130/10 – pročišćeni tekst, 61/11., 114/11 i 76/12. – dalje ZOMO)  u svezi s čl. 161. istog Zakona, a u postupku nije sporan štetni događaj u vidu teške prometne nesreće 13. rujna 2012. u K., koju je uzrokovao D. R., kao ni činjenica zadobivanja teških tjelesnih ozljeda osiguranice tužitelja O. C..

 

6. Nadalje, kako u postupku nije sporno ni da tužitelj isplaćuje invalidsku mirovinu O. C. temeljem povrede na radu koja je viša od invalidske mirovine koja bi se isplaćivala da nije riječ o navedenoj osnovi, to sud zaključuje da u smislu odredbe čl. 27. st. 1. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje ZOOP) tužitelj ne ostvaruje pravo na isplatu, slijedom čega je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim.

 

7. U žalbi tužitelj navodi da se odredba čl. 27. ZOOP-a primjenjuje isključivo na subrogacijske zahtjeve, dok je zahtjev tužitelja originarni i to prema odredbama ZOMO-a koji je jedini mjerodavan za postupanje tužitelja, a kojim se odredbama dovoljno jasno definira šteta koju trpi tužitelj zbog isplaćene mirovine, pa kad bi se i zauzelo shvaćanje da odredbe ZOOP-a konkuriraju odredbama ZOMO-a, tužitelj navodi da je odlučna činjenica da je ZOMO stupio na snagu 1. siječnja 2014., što ga s obzirom na ZOOP čini kasnijim specijalnim propisom, pa bi primjenom načela lex posterior derogat legi priori valjalo primijeniti odredbe ZOMO-a.

 

8. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP), s obzirom da tužitelj sadržajno ne ukazuje ni ne konkretizira ni jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ovaj sud je utvrdio da navedena odluka nije opterećena ni jednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Nadalje kako tužitelj pobija presudu sadržajno isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, obzirom na suprotstavljene teze stranaka o mjerodavnom pravu koje se primjenjuje na konkretan pravni odnos, valja istači da cijeneći izraženo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022. i u velikom broju drugih odluka  (Rev-x-388/2018, Rev-5292/219, Rev-12/2022, Rev-664/2022, Rev-264/2022, Revd-1700/2024) i do sada već ustaljene sudske prakse iz koje proizlazi da se u pravnoj situaciji kao što je u konkretnom slučaju primjenjuje čl. 27. ZOOP, koji u st. 1. propisuje da je društvo za osiguranje (tuženik) obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika), a kada se radi o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine kako je određeno u st. 2. i 3. cit. zakonske odredbe da obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koje je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, a koja shvaćanja prihvaća i ovaj sud, valja zaključiti da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da iz razloga, kad nije sporno da tužitelj isplaćuje invalidsku mirovinu temeljem povrede na radu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, koja je viša od invalidske mirovine koja bi se isplaćivala temeljem osnove različite od gubitka radne sposobnosti, da tužitelj nije dokazao da postoji stvarna šteta za koju je odgovoran tuženik, pa je zakonito odbijen tuženi zahtjev kao neosnovan.

 

10. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio presudu u cijelosti, s time da je o troškovima postupka odlučio primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, obzirom da ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava kod odluke o troškovima postupka, a tužitelj tu odluku sadržajno uopće ne pobija.

 

 

U Varaždinu 24. listopada 2024.