1

Poslovni broj: Gž-14/2023-2

 

 

Poslovni broj: Gž-14/2023-2

 

 

U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice E. G. iz Z., OIB:..., zastupane po punomoćniku I. B., odvjetniku iz R., protiv tuženice O. P., P., OIB:..., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K.1 i K.2 j. t. d. iz Z., radi smetanja posjeda, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-46/2018-29 od 21. srpnja 2022., dana 24. listopada 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-46/2018-29 od 21. srpnja 2022.

 

II. Trošak odgovora na žalbu tuženici se ne dosuđuje.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi smetanja posjeda na način kako je to opisano u izreci kao i radi zabrane takvog i sličnog smetanja te zahtjev za naknadu parničnog troška, dok je pod točkom II. izreke naloženo tužiteljici da naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.

 

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija tužiteljica iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud uvažavanjem žalbenih navoda preinači pobijano rješenje suda prvog stupnja usvajanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženica tvrdi da je prvostupanjski sud pravilno proveo postupak, izveo sve potrebne dokaze te potpuno utvrdio činjenično stanje i na temelju istog donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku. Stoga predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku, te obvezati tužiteljicu da osim dosuđenog parničnog troška tuženici naknadi i trošak sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

5. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski je sud utvrdio da ne postoji prijepor u vezi s vršenjem faktične vlasti tužiteljice na njezinoj nekretnini, na kojoj se nalazi zidić za koji tužiteljica navodi da je oštećen/nagnut zbog djelovanja tuženice koja je izvodila građevinske radove na svojoj nekretnini upravo u vrijeme kada je uočeno oštećenje.

 

6. Sud nadalje tvrdi kako osnovanost zaključka da je do naginjanja zida došlo uslijed djelovanja tuženika slijedi i iz izgleda lica mjesta te činjenice da je nekretnina tužiteljice niža od razine javnog puta u vlasništvu tuženice (gotovo pola metra) te je upravo izvođenje radova na putu uz zidić logičan uzrok naginjanja istog, ali da na strani tuženice ne postoji volja da na bilo koji način tužiteljicu ograniči u njezinoj faktičnoj vlasti na nekretnini koja je u njenom vlasništvu, odnosno njezinom faktičnom posjedu, na kojoj je sporni zidić, dok da je strankama poznato da je došlo do oštećenja zidića.

 

7. Slijedom navedenog, sud tvrdi da u konkretnom slučaju, u postupanju tuženice, koje se u cijelosti odvijalo na njezinoj nekretnini, iako smatra da je to postupanje u uzročnoj vezi s naginjanjem zidića na nekretnini tužiteljice, nije utvrđeno ni postojanje namjere da se tim činom ograniči faktična vlast tužiteljice na njezinoj nekretnini, niti svijest o tome da je postupanjem na nekretnini tuženice došlo do zadiranja u posjed tužiteljice, kao ni do promjene postojećeg posjedovnog stanja, pa je tužbeni zahtjev ocijenjen kao

neosnovan.

 

8. U žalbi tužiteljica tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013 i 89/2014 - dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019, s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) te bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 338. st. 4. istog Zakona jer je izostala savjesna i brižljiva ocjena dokaznog postupka koja je za posljedicu imala donošenje osporenog rješenja kao nezakonite i nepravilne odluke suda.

 

9. Nadalje, tužiteljica u žalbi navodi da je sporni zidić na njenoj parceli sagrađen 2016. po pravilima struke, da je bio ravan, odnosno da nije bio oštećen, te da pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je do oštećenja, odnosno naginjanja zidića došlo upravo uslijed radova izvedenih na susjednoj čestici, koja je u naravi javni put, kao priprema za asfaltiranje istog. Iznosi da je između parničnih stranaka u tijeku postupak povodom tužbe za ispravak, jer je tuženik ograničava i uznemirava u vlasničkom posjedu predmeta spora, braneći tezu da sud prvog stupnja pogrešno zaključuje da nije utvrđeno postojanje namjere tuženika da se tim činom ograniči faktična vlast tužiteljice na njenoj nekretnini, niti svijest o tome da je postupanjem na nekretnini tuženika došlo do zadiranja u posjed tužiteljice, pa da je očito da oštećenjem predmetnog zida tuženica samovlasno izvršava svoju faktičnu vlasti, negirajući pri tom faktični posjed, odnosno vlast tužiteljice na predmetu spora.

 

10. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima ovaj sud smatra da u istoj prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, niti iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 338. st. 4. istog Zakona, jer u navedenoj odluci nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno i okolnosno određeni, te bez proturječja sa stanjem spisa. Isto tako, suprotno žalbenim navodima tužiteljice ovaj sud smatra da je u obrazloženju prvostupanjske presude isti sud postupio sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a te primjenom odredbe čl. 8. istog Zakona zakonito odredio koje će činjenice uzeti kao dokazane  prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive cjelokupnog postupka, dok primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi u istoj odluci bila počinjena i jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

11. Nadalje, kako ostalim žalbenim navodima, tužiteljica nije dovela u sumnju pravilne i jasne zaključke prvostupanjskog suda, koje prihvaća i ovaj sud, jer u spornoj radnji tuženice, kako to pravilno smatra prvostupanjski sud, nisu sadržani elementi učinka smetanja posjeda, niti se za navedene radnje tuženice može pružiti posjedovna zaštita, već se zaštita u konkretnom slučaju može ostvariti tužbom za naknadu štete, obzirom da svako oštećenje tuđe imovine nije ujedno i smetanjem posjeda, jer ono u sebi mora nositi i znakove svjesnog zadiranja u tuđi posjed, što je u konkretnom slučaju kod tuženice izostalo, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad  primjenjujući odredbu čl. 22 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 - dalje: ZV) nije pružio posjedovnu zaštitu tužiteljici.

 

12. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. u svezi s čl. 381. ZPP-a odbijanjem žalbe tužiteljice potvrditi pobijanu odluku u cijelosti jer je i u odnosu na odluku o troškovima postupka pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

13. Trošak odgovora na žalbu tuženici nije dosuđen jer isti nije bio potreban za vođenje postupka odnosno odlučivanja po žalbi sve primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

 

U Varaždinu 24. listopada 2024.