1

Poslovni broj: Gž-1324/2024-2

 

 

Poslovni broj: Gž-1324/2024-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tanje Novak – Premec kao predsjednice vijeća te Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. H. (OIB: …), zastupane po Građansko-upravnom odjelu Općinskog državnog odvjetništva u Z. protiv tuženika B. T. (OIB: …) iz Z., – ujedno i kao zakonskog nasljednika pok. Č. T., tuženik zastupan po punomoćniku E. V., odvjetniku iz Z., radi iseljenja i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-73/2019-12 od 4. listopada 2021. ispravljene rješenjem broj Ps-73/2019-15 od 13. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 23. listopada 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-73/2019-12 od 4. listopada 2021. ispravljena rješenjem broj Ps-73/2019-15 od 13. listopada 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku (i njegovom u međuvremenu,  nakon donošenja pobijane presude preminulom ocu Č.) da isele iz jednosobnog stana površine 31,88 m2 koji se nalazi u podrumu ulične stambene zgrade i dvorišta u , sagrađenoj na čkbr.2121 upisane u poduložak 4, zk.ul. 2912 k.o. G. Z. te da isti slobodan od svih osoba i stvari predaju u posjed tužiteljici (toč.I.izreke). Nastavno da joj putem računa Centra za restrukturiranje i prodaju isplate iznos od 16.115,34 kn (toč.II.izreke) a putem računa D. n. d.o.o., OIB: …, iznos od 39,690,60 kn (toč.III.izreke) sve sa zateznom kamatom tekućom na pojedine, mjesečno specificirane novčane iznose od najstarijeg dospijeća (1. srpnja 2011.) nastavno do najmlađeg (1. ožujka 2021.) sve do isplate. Toč.IV.izreke obvezani su naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 7.000,00 kn.

 

2. Pravodobno izjavljenom žalbom tuženik pobija navedenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom ovom sudu da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba tuženika je neosnovana.

 

5. Polazeći od utvrđenja da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana opisanog kao Etaža E-4 - jednosobni stan u podrumu površine 31,88 m2, lijevo od stubišta upisan u zk.ul.2912 k.o. G. Z., da se tuženik zajedno sa svojim sada pok. ocem nalazio u posjedu istog bez pravne osnove, a da nisu dokazali da u smislu odredbe čl. 163. stav. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje:ZV – „Narodne novine“ broj 91/06, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst i 94/17 - ispravak) imaju pravo koje ih ovlašćuje na posjedovanje stvari (pravo na posjed), a u kojem slučaju bi bili ovlašteni odbiti predaju predmetnog stana tužiteljici, prvostupanjski sud ih je pozivom na odredbu čl. 161. stav.1. ZV obvezao na predaju istog u posjed tužiteljice.

 

5.1. Prigovor povrede prava na dom u smislu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (dalje: Konvencija - ''Narodne novine - Međunarodni ugovori'' 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06) kojeg su tuženici temeljili na tvrdnji o svojim minimalnim primanjima (pok. Č. T. je bio korisnik mirovine u mjesečnom iznosu od 1.200,00 kuna, a tuženik korisnik zajamčene minimalne naknade u iznosu od 800,00 kn) koje im onemogućavaju iznalaženje drugog smještaja i da bi stoga iseljenjem iz predmetne nekretnine postali beskućnici što da je u suprotnosti s načelima socijalnog društva, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim obzirom da se tuženik (čije saslušanje je tijekom postupka predloženo) nije odazivao na višekratne pozive radi saslušanja u svrhu utvrđivanja odlučnih okolnosti za provođenje testa razmjernosti, odnosno utvrđivanja je li prigovor prava na dom tuženih osnovan.

 

5.2. Sukladno odredbi čl.165. stav.1. ZV prvostupanjski sud je tuženike kao nepoštene suposjednike predmetnog stana obvezao i na isplatu naknade za sve koristi koje su imali za vrijeme svojega posjedovanja, a koju čini naknada za korištenje nekretnine u visini najamnine koju je tužitelj mogao ostvariti davanjem nekretnine u najam a koju je utvrdio prema Odluci Vlade Republike Hrvatske o određivanju visine slobodno ugovorene najamnine („Narodne novine“ broj 120/2000) u iznosu od 15 kn po m2 pa kako je predmetni stan površine 31,88 m2, to ih je obvezao na mjesečni iznos naknade u visini od 478,20 kn.

 

6. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku  (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se  ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanog  odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

 

7. Pobijajući opisanu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a žalitelji smatraju da je pobijana presuda nerazumljiva jer je naslovljena "presuda i rješenje" dok se u izreci navodi tek da se presuđuje. No razmatrajući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog spisa iz aspekta isticane bitne povrede, a i u okviru odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a, ovaj je sud, suprotno žalbenom stajalištu tuženika utvrdio da pobijana presuda nije opterećena ni isticanom bitnom povredom, a niti i jednom drugom bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Navedeno uvodno označavanje sudske odluke presudom i rješenjem, a samo presuđenjem u izreci ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka, već tek grešku u pisanju koja nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost presude a koju prvostupanjski sud ispraviti u svako doba (odredba čl.342.stav.1.ZPP-a).

 

8. Žalitelji u žalbi osporavaju pasivnu legitimaciju sada pok.Č. T. ističući da iz Zapisnika društva D. n. d.o.o. od 15.3. 2017 o izvršenom očevidu nekretnine vidljivo da se Č. T. nalazi u domu i da su mu amputirane obje noge, odnosno da ne živi u predmetnoj nekretnini, no da mu je unatoč tome prvostupanjski sud naložio i predaju predmetnog stana i plaćanje potraživanja tužiteljice s osnova za korištenje nekretnine, iako istu nije ni koristio.

 

8.1. No odgovarajući na prednje valja ponajprije navesti da navedeni tuženik predmetnu nekretninu do svoje smrti nije predao u posjed tužiteljici, a i da iz citiranog Zapisnika od 15.3.2017. tek proizlazi da se navedeni tuženik nalazi na liječenju (a što su potvrdili i susjed i tuženik B. T.) a ne u domu. Valja primijetiti da je navedena teza u koliziji sa isticanim prigovorom povrede prava na Dom.

 

9. U odnosu na žalbeni prigovor da predmetna nekretnina ne predstavlja stan već tek prostoriju bez WC-a, vode i struje valja tek kratko navesti da navedenu tvrdnju tuženik(ci) tijekom trajanja prvostupanjskog postupka nisu ničim dokazali pa valja tek kratko navesti da je stranka, u smislu odredbe čl. 7.stav.1. ZPP-a dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (istovjetno i odredba čl. 219.stav.1. ZPP-a). Pravilno je tužiteljica stoga odredila visinu koristi koju su tuženici ostvarili posjedom predmetnog stana bez pravne osnove primjenom Odluke Vlade Republike Hrvatske o određivanju visine slobodno ugovorene najamnine.

 

10. Obzirom da iznesenim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, kraj činjenice što ispitivanjem iste i stanja prvostupanjskog spisa u okviru odredbe čl.354.stav.2. ZPP-a nije utvrđeno da bi bila ostvarena i jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom stadiju pazi po službenoj dužnosti, te da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 162.stav.1. ZV i čl.165.stav.1. ZV (istovjetno pravno shvaćanje proizlazi iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-181/2022-2 od 7. rujna 2022.) valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a uključujući i odluku troškovima postupka koju žalitelji pobijaju očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobijaju ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, pa valja kratko navesti da je ista utemeljena na pravilnoj primjeni odredbi čl.154.stav.1. ZPP-a i čl.163. ZPP-a te na pravilnom obračunu poduzetih radnji zastupanja tužiteljice sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

U Varaždinu, 23. listopada 2024.