- 1 -

Broj: Ppž-516/2022

Broj: Ppž-516/2022

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika-specijalista zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. T.M., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ br. 107/01., 87/02., 163/03.,141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, IV. Policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 2. prosinca 2021., broj: 64. Pp-18766/2021, u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2024.,

r i j e š i o    j e

           I.   U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, IV. Policijske postaje Zagreb, a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

            II. Uslijed gornje odluke žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, IV. Policijske postaje Zagreb je bespredmetna.

Obrazloženje

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 2. prosinca 2021., broj: 64. Pp-18766/2021 okr. T.M. oslobođena je optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2.      Istom presudom na temelju čl. 51. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga i čl. 76. a Prekršajnog zakona okrivljenici je izrečena mjera oduzimanja droge tipa amfetamin 3,23 grama, 3 zelene PE slamke, bijele PE kartice BIPA i višebojne metalne kutijice na kojoj se nalazio trag droge kokain i amfetamin.

3.              Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, IV. Policijska postaja Zagreb pravodobno je podnio žalbu u kojoj ne navodi zakonske žalbene osnove, a iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

4.              Žalba je bespredmetna.

5.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje podnositelj žalbe navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je po službenoj dužnosti utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu.

6.              Kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, sud je, između ostalih dokaza, svoju odluku temeljio i na izvješću o utvrđenom činjeničnom stanju i to u dijelu u kojem su policijski službenici prepričavali sadržaj iskaza A.D., izvanbračnog supruga okrivljenice, koji razgovor je obavljen traženjem obavijesti od građana u okviru izvida prekršaja.

6.1.              Međutim, navedeno izvješće ne može biti osnova za utvrđivanje odlučnih činjenica jer se time na posredan i zaobilazan način u dokazni materijal unosi nešto što ne može biti dokaz u prekršajnom postupku. Naime, sukladno čl. 158. st. 7. Prekršajnog zakona, ovlaštena tijela državne uprave kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora može ispitati i osobe u svojstvu svjedoka sukladno odredbama toga Zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku. Dakle, da bi se ono što policijski službenik sazna prilikom ispitivanja svjedoka, u okviru izvida prekršaja, to ispitivanje mora biti provedeno sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Sva ostala saznanja policijskih službenika dobivena prilikom ispitivanja građana ostaju neformalne obavijesti, koje ne mogu biti dokaz u prekršajnom postupku, kako je to izrijekom propisano u čl. 158. st. 8. Prekršajnog zakona.

6.2.              Stoga, čitanjem izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju u kojem se prepričava razgovor policijskih službenika s A.D., koji bi u prekršajnom postupku imao procesnu poziciju svjedoka, na zaobilazan način se unose u dokazni materijal oni elementi koji ne mogu biti osnova donošenja sudske presude, a to upravo čini prvostupanjski sud u t. 5. obrazloženja pobijane presude reproducirajući izjavu A.D. koju je dao policijskim službenicima prilikom izvida prekršaja.

6.3.              Navedeni iskaz ne može biti osnova za utvrđivanje odlučnih činjenica jer se time na posredan i zaobilazan način u dokazni materijal unosi nešto što ne može biti dokaz u prekršajnom postupku.

              6.4.              Čl. 90. st. 1. Prekršajnog zakona propisano je, da se sudske odluke ne mogu utemeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit način (nezakoniti dokazi), a u smislu stavka 2. istog članka nezakoniti su oni dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom, te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo. 

7.               Budući je na opisani način počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t 10. Prekršajnog zakona, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

8.              Međutim, bez obzira što je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti zbog navedene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, a zbog čega presuda nije podobna za meritorno ispitivanje u pogledu pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, već sada se može reći da sadržaj provedenih dokaza ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja odlučne činjenice, kako se to osnovano navodi u žalbi tužitelja.

9.               Naime, u pravu je tužitelj da je u postupku trebalo ispitati u svojstvu svjedoka A.D., a koji bi mogao dati dodatne podatke i dokaze o pronalasku droge amfetamin kod svoje nevjenčane supruge T.M.. Naime, iz obrazloženja pobijane presude razvidno je da je sud oslobodio optužbe okrivljenicu da bi počinila prekršaj prema optuženju u nedostatku dokaza, međutim nisu dani jasni razlozi zašto sud smatra da nema dovoljno dokaza da bi okrivljenica počinila navedeni prekršaj. Navedeno je svakako posljedica nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer sud uopće nije  ispitao okrivljenicu na okolnost pronađene droge u njenoj osobnoj torbici, a niti je u postupak pozvao A.D. i na okolnosti pronalaska droge ga ispitao u svojstvu svjedoka. Treba napomenuti da okolnost da je okrivljenica bila u vrijeme pronalaska droge hospitalizirana ne mora značiti da nije neovlašteno posjedovala drogu. 

              10.               U ponovljenom suđenju prvostupanjski će sud ponovno provesti sve već provedene dokaze i okolnosno ispitati okrivljenicu na navode optužnog prijedloga, otkloniti istaknutu bitnu povredu prekršajnog postupka, izvesti dokaz na koji se ukazuje ovim rješenjem, po potrebi provesti suočenje okrivljenice i svjedoka, po potrebi i druge dokaze i pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

11.              Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 22. listopada 2024.

Zapisničar:                                                                                                 Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.                                                                                   Gordana Korotaj, v.r.                           

              Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.