- 1 -

Broj: Ppž-6998/2023

 

 

 

                                                Broj: Ppž-6998/2023

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika-specijalista zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. B. M., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu od 16. travnja 2023., broj: Pp-578/2023-4, u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2024.,

 

r i j e š i o    j e

 

                                                                     

              Prihvaća se osnovanom žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. 

 

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu od 16. travnja 2023., broj: Pp-578/2023-4 na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. B. M. oslobođen je optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci, počinili prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

2.              Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Dugo Selo pravodobno je podnio žalbu zbog  povrede materijalnog prekršajnog prava, iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

3.              Žalba je osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje tužitelj  navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je činjenično stanje u postupku pogrešno utvrđeno.

 

5.              Opravdano tužitelj pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prigovarajući pritom ocjeni izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda i sukladno tomu, pogrešnom zaključku da u djelu okrivljenika ne nalazi sva bitna obilježja prekršaja za koje se tereti. Tužitelj u žalbi iznosi tvrdnju da je vrlo jasno da u radnji okrivljenika postoji krivnja, protupravnost i kažnjivost, a sama obrana okrivljenika u kojoj navodi da prepirka sa suprugom nije prešla granice uobičajenih prepirki radi neslaganja u vezi svakodnevnih odnosa, dovoljno govori o shvaćanju okr. B. M. o značaju psihičkog nasilja  i njegovu pogledu na odnose u obitelji između supružnika, a pogotovo stoga što je okrivljenik policijski službenik koji u službi mora postupati u sličnim slučajevima.

 

              6.               Prvenstveno, sud je povrijedio odredbu čl. 179. st. 3. Prekršajnog zakona, zanemarivši da se okrivljenik može osloboditi od optužbe samo za ono što je i kako je optuženo, bez ikakvih izmjena i dopuna, ni u činjeničnom opisu, ni u pravnoj oznaci djela. Kod donošenja osuđujuće odluke, prvostupanjski sud je ovlašten, prema rezultatima dokaznog postupka, mijenjati činjenični opis i pravnu oznaku prekršaja, pazeći pritom da ne prekorači optužni prijedlog i da u potpunosti riješi predmet optužbe. Međutim, kod donošenja oslobađajuće odluke mora postojati potpuni identitet činjeničnog i pravnog opisa između optužbe i presude, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. 

 

7.              Nadalje, u izreci pobijane presude sud navodi da okrivljenika oslobađa optužbe na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona (nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje), dok u obrazloženju presude konstatira da „u djelu okrivljenika ne nalazi sva bitna obilježja prekršaja za koje se tereti“, što je zakonska osnova oslobođenja optužbe iz čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona (djelo za koje se okrivljenik optužuje po propisu nije prekršaj).

 

8.    Dakle, iz šturog obrazloženja pobijane presude proizlazi da je okrivljenik oslobođen optužbe budući da sud u djelu okrivljenika ne nalazi sva bitna obilježja prekršaja za koje se tereti. Prema stanju spisa predmeta u dokaznom postupku ispitan je okrivljenik koji je porekao počinjenje prekršaja i svjedokinja N. M., koja je teretila okrivljenika za počinjenje psihičkog nasilja od strane okrivljenika kroz dulji vremenski period, kao i kritične prigode, opisujući odnose u braku i postupanje okrivljenika koje je pogađa, iznervirana je i ljuta, nije mogla više izdržati te je zatražila intervenciju policije. Iskaz svjedokinje sud je prihvatio u cijelosti.

 

8.1.               U pravu je tužitelj da je prvostupanjski sud odlučne činjenice pogrešno utvrdio i pri tome zanemario da je u smislu čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji nasilje u obitelji „psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost“. U smislu navedene zakonske odredbe psihičko nasilje je netjelesno nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, a podrazumijeva svako ponašanje kojim nasilnik ugrožava psihičku opstojnost drugog člana obitelji, primjenom postupaka za koje zna (ili pretpostavlja) da kod žrtve mogu izazvati nelagodu, strah, duševnu nestabilnost, s ciljem uspostave kontrole nad žrtvom. Psihičko zlostavljanje je verbalno zlostavljanje, vrijeđanje, nazivanje pogrdnim i uvredljivim imenima između ostalog i ponižavanje te svaka vrsta diskriminacije (rasna, spolna, religijska…) i svi oblici psihičkih pritisaka koji kod žrtve proizvode nelagodu ili strah.

 

9.  Svjedokinja N. M. svjedočila je o postupanju okrivljenika prema njoj, optuživanju za njezine nedostatke, opetovanim nazivanjem nenormalnom, optuživanju za njezine postupke te osjećajima koje okrivljenik prouzročuje kod nje takvim svojim postupanjem, a takav iskaz svjedokinje prvostupanjski je sud prihvatio u cijelosti. 

 

10.  Kraj takve ocjene izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda i utvrđenja objektivnih činjenica, za sada proizlazi kako se ne mogu prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda kojima se rukovodio zaključivši da u djelu okrivljenika ne nalazi sva bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio provedene dokaze u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke.

 

              11.              Slijedom svega navedenog proizlazi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i da je žalba tužitelja osnovana, radi čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              11.1. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će provesti sve već provedene dokaze, po potrebi i druge, te pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

 

12. Iz navedenih razloga temeljem čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

                                                         

                                   

            Zagreb, 22. listopada 2024.

 

 

 

Zapisničar :                                                                          Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                             Gordana Korotaj, v.r.

 

 

 

 

 

 

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja