Poslovni broj Kž-196/2024-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-196/2024-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-opt. S.K., OIB:, II-opt. Z.C., OIB:  i III-opt. TD P.M. d.o.o, MBS: i OIB:, zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 4. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11) i iz čl. 3. st. 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela ("NN" br. 151/03, 110/07, 45/11 i 143/12 – dalje u tekstu: ZOPOKD), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i I-opt. S.K. podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zlataru br. K-157/2017-123 od 16. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i I-opt. S.K. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru, proglašen je krivim I-opt. S.K. zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti - teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti, opisanog u čl. 222. st. 3. i 4. KZ/11 u svezi čl. 221. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivog po čl. 222. st. 4. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ukoliko u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

 

 

 

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, I-opt. S.K. naloženo je da snosi troškove kaznenog postupka u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 100,00 eura (stoeura), kao i troškove postupka u svezi sa čl. 145. st. 2. točkom 1. ZKP/08 u iznosu 1.569,14 eura (tisućupetstošezdesetdeveteura i četrnaestcenti), u roku 1 (jedne) godine.

 

1.2. Pod toč. IV. izreke, na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08, II-opt. Z.C. i III-opt. TD P.M. d.o.o. za izvođenje montažerskoinstalaterskih i građevinskih radova, trgovinu i usluge, oslobođeni su optužbe za djelo pod 1.) izreke da bi II-opt. Z.C. počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti - teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti opisano u čl. 222. st. 3. i 4. KZ/11 u svezi čl. 221. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 222. st. 4. KZ/11, a III-opt. pravna osoba P.M. d.o.o. da bi bila odgovorna za počinjenje kaznenog djela povredom dužnosti na način opisan pod toč. 2.) odnosno odgovorna za počinjenje kaznenog djelo protiv opće sigurnosti - teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti opisano u čl. 222. st. 3. i 4. KZ/11 u svezi čl. 221. st. 1. i 2. KZ/11, u svezi s čl. 3. st. 1. ZOPOKD, a kažnjivo po čl. 222. st. 4. KZ/11 u svezi čl. 3. st. 1. i 2. ZOPOKD.

 

1.3. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 nužni izdaci II-opt. Z.C. i nagrada njegovog branitelja te nužni izdaci III-opt. pravne osobe P.M. d.o.o. padaju na teret državnog proračuna.

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik u odnosu na oslobađajući dio presude protiv II-opt. Z.C. i III-opt. pravnu osobu P.M. d.o.o., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. ZKP/08, a u odnosu na osuđujući dio presude protiv I-opt. S.K. zbog odluke o kazni iz čl. 471. st. 1. ZKP/08, s prijedlogom da se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu ukine i predmet vrati na ponovni postupak u odnosu na II-opt. Z.C. i III-opt. pravnu osobu P.M. d.o.o., a u odnosu na I-opt. S.K., presuda preinači u dijelu odluke o kazni, na način da mu se izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

 

3.  Protiv te presude žali se I-opt. S.K. putem branitelja J.P., odvj. iz Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno ukine odnosno ublaži kaznu u odnosu na I-opt. S.K..

 

4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je II-opt. Z.C. putem branitelja I.Z., odvj. iz K., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.   

 

5. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

 

6. Žalbe državnog odvjetnika i I-opt. S.K. su neosnovane.

 

Na žalbu državnog odvjetnika, osim zbog kazne za I-opt. S.K.

 

7. Državni odvjetnik žali se zbog povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, navodeći da prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnoj činjenici iz dopune nalaza i mišljenja vještaka K., da li I-opt. S.K. mora cijelo vrijeme biti na gradilištu i u odnosu na taj dio iz obrane I-opt. S.K., u kojoj navodi da se u vrijeme stradavanja radnika nalazio na drugom gradilištu tvrtke. Žalitelj smatra da taj dio nije doveden u svezu s obranom II-opt. Z.C., te ukazuje time na odgovornost odgovorne osobe (II-optuženik), kao i pravne osobe III-opt. P.M. d.o.o..

 

7.1.  Suprotno takvom žalbenom navodu, prvostupanjski sud dao je u pobijanom dijelu valjane razloge i o činjenicama i o pravnim pitanjima i pri tome pozorno ocijenio dopunu nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu Z.K., kao i u odnosu na dane obrane I-opt. S.K. i II-opt. Z.C..  Prvostupanjski sud valjano je dao razloge u svojoj analizi da I-opt. S.K. u svojstvu voditelja gradilišta cijelo vrijeme ne mora biti na gradilištu, ali da u svojstvu ovlaštene osobe za zaštitu na radu radnika, prilikom izvođenja radova iskopa zemlje na dubini od 240 cm radi polaganja cijevi, u kojim iskopima su zatečene više vrsta kablova – instalacija, da u tom svojstvu ovlaštene osobe za provođenje zaštite na radu svojih zaposlenika mora biti na gradilištu, te poduzimati mjere radi osiguranja rada na siguran način, osiguravanjem stranica rova od urušavanja. Navedeni razlog je sukladan sadržaju Plana izvođenja radova, koje je prethodno donio II-opt. Z.C. i prema kojem se radovi iskopa vrše prema uputama i pod nadzorom stručne osobe i da ako postoje instalacije plina, struje i drugoga, da rovovi na dubini većoj od 100 cm moraju biti opremljeni zaštitom od urušavanja.  Prvostupanjski sud je utvrdio da je odlučna činjenica sukladna odluci – rješenju o imenovanju voditelja građenja br. 17/2015 kojim je II-opt. Z.C. imenovao S.K. za voditelja građenja i osobu ovlaštenu za provođenje zaštite na radu za svoje zaposlenike. Kraj takvog stanja, nema opisane bitne povrede jer su dani valjani razlozi, koje kao pravilno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

8. Državni odvjetnik žali se u odnosu na oslobađajući dio presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada nije našao iz rezultata provedenog dokaznog postupka dokazanim i odgovornost II-opt. Z.C. kao direktora i odgovorne osobe i III-opt. pravne osobe P.M. d.o.o., jer II-opt. Z.C. kao odgovorna osoba po žalitelju je odgovorna na jednom višem nivou, iz razloga što nije planirao i provodio radne procese na način da osigura maksimalnu razinu zaštitu radnika. Žalitelj u tome vidi odgovornost II-opt. Z.C. i III-opt. pravne osobe P.M. d.o.o..

 

8.1.  Suprotno takvom žalbenom navodu državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio sve izvedene dokaze, kako pojedinačno tako i u međusobnoj vezi, pri čemu je dao valjanu ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, te pravilno utvrdio činjenično stanje.  Sud je pozorno u pobijanom dijelu zaključio, da iz sukladnih nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu Z.K. i građevinskog vještaka Z.B., na koje nalaze i dopune nije bilo primjedbi, da je odgovornost za stradavanje radnika na gradilištu u osobi voditelja gradilišta i ovlaštenika za obavljanje poslova zaštite na radu, kada nije osigurao rad na iskopu rova na siguran način, zaštitom od urušavanja. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da to slijedi iz donešenih akata II-opt. Z.C. kao odgovorne osobe, koji je rješenjem postavio I-opt. S.K. za voditelja gradilišta i istoga ovlastio za provođenje zaštite na radu na gradilištu, sukladno prethodnom donešenom od strane II-opt. Z.C. Plana izvođenja radova, kojeg se I-opt. S.K. nije pridržavao u svezi organiziranja rada na siguran način pri iskopu rovova dubine preko 1 metar.

 

8.2. Kraj takvog stanja, sva pobrojana obrazloženja kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. To stoga jer je II-opt. Z.C. kao poslodavac i odgovorna osoba imenovao voditelja gradilišta i osigurao osobu osposobljenu za provođenje zaštite na radu za zaposlenike u TD P.M. d.o.o., sukladno planu izvođenja radova na tom gradilištu, te da je I-opt. S.K. mjere zaštite na radu bio dužan provoditi. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio, da nije dokazana odgovornost II-opt. Z.C. kao direktora i odgovorne osobe za smrtno stradavanje radnika M.P. na tom gradilištu. Pravilno je zaključeno, da kada nije dokazana odgovornost odgovorne osobe u pravnoj osobi i da tada nema niti odgovornosti pravne osobe III-opt. pravne osobe P.M. d.o.o., pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio II-opt. Z.C. i III-opt. pravnu osobu P.M. d.o.o. optužbe za utuženo djelo.

 

Na žalbu I-opt. S.K., osim zbog kazne

 

9. I-opt. S.K. u žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kada ga je prvostupanjski sud proglasio krivim za kazneno djelo iz čl. 224. st. 3. i 4. KZ/11 u svezi čl. 221. st. 1. i 2. KZ/11, navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada ga je proglasio krivim za to protupravno djelo. Žalbom upire da prvostupanjski sud nije pozornije cijenio iskaze svjedoka K.C.Č. i G.R., da je kao voditelj gradilišta davao upute radnicima za sigurno obavljanje radova i što treba raditi toga dana, te da koriste zaštitnu opremu i da ako pronađu u iskopu instalaciju a ne smetaju za postavljanje cijevi, iste polažu, a ako instalacije smetaju, da obustave rad i obavještavaju nadređene.  Ističe žalitelj da je pravna osoba imala više radova na više lokacija i da nije bio na gradilištu kada se urušio rov i smrtno stradao radnik M.P. i da nije bio obaviješten o zastoju radova. Smatra da je iz vještačkog nalaza proizašlo da ne postoji njegova obveza da bude prisutan stalno na gradilištu, te dodaje da je osigurao svojim radnicima zaštitnu opremu i sredstva.

 

9.1.  Suprotno žalbenom navodu I-opt. S.K., prvostupanjski sud pravilno je ocijenio sve izvedene dokaze i pojedinačno i u međusobnoj vezi, i u odnosu na obrane I-opt. S.K. i II-opt. Z.C. i u odnosu na iskaze radnika sa samog mjesta stradavanja žrtve M.P., pa stoga nema navedene povrede. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da iz analize iskaza optuženika, svjedoka, te sadržaja materijalne dokumentacije, a posebno iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu i građenja, te rješenja o imenovanju I-opt. S.K. za voditelja građenja i ovlaštenika za provođenje mjere zaštite na radu i Plana izvođenja radova na gradilištu od II-opt. Z.C., proizlazi odgovornost I-opt. S.K. za opisanu radnju utuženog djela. Stoga je prvostupanjski sud, kada je zaključio da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je dokazana krivnja I-opt. S.K., istog pravilno proglasio krivim da je počinio sva obilježja kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 3. i 4. KZ/11 u svezi čl. 221. st. 1. i 2. KZ/11, na način kako je to opisano u izreci pod toč. I.

 

Na žalbu državnog odvjetnika i I-opt. S.K. zbog kazne

 

10. Državni odvjetnik žali se u odnosu na osuđujući dio presude protiv I-opt. S.K. zbog izrečene kazne, a u osnovi zbog uvjetne osude, navodeći da je ista preblaga, da su istaknute olakotne okolnosti precijenjene a otegotne podcijenjene. Smatra da se uvjetnom osudom i takvom vrstom sankcije, a imajući u vidu sve okolnosti o kojima ovisi kažnjavanje, I-opt. S.K. trebalo izreći strožu bezuvjetnu kaznu zatvora.

 

11.  I-opt. S.K. žali se zbog izrečene sankcije, navodeći da je pogrešno kao otegotno ocijenjena okolnost da je stradali radnik tek osam mjeseci radio i da nije imao dovoljno iskustva, a u svezi koje okolnosti nalazi da nije mogao na to utjecati, pa predlaže izricanje blaže sankcije.

 

12. Suprotno istaknutim žalbenim navodima državnog odvjetnika i I-opt. S.K., prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne za I-opt. S.K.. Pravilnom ocjenom svih utvrđenih okolnosti i svrsi kažnjavanja za I-opt. S.K., prvostupanjski sud je navedenog osudio za kazneno djelo iz čl. 222. st. 4. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a temeljem čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s primjerenim rokom provjeravanja od tri godine. Protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud kao olakotno vrednovao životnu dob I-optuženika, neosuđivanost i nekažnjavanost, njegovo primjereno ponašanje u tijeku postupka i njegovo iskreno kajanje, da je bio prisutan na sprovodu stradalog radnika i proteka vremena od utuženog djela, kao i određeni doprinos počinjenju djela od strane radnika na gradilištu. Pravilno je vrednovao kao otegotno, što je I-opt. S.K. propustio dati veću pozornost u odnosu na stradalog radnika, jer je isti relativno kratko, osam mjeseci radio na tom gradilištu. Stoga je pravilno prvostupanjski sud vrednovao sve istaknuto kada je I-optuženika osudio na kaznu zatvora u navedenom trajanju, a isto tako i po ovom drugostupanjskom sudu da je kazna zatvora u trajanju od jedne godine uvjetovana rokom provjeravanja u trajanju od tri godine, koja je primjerena i dostatna navedenom kaznenom djelu i počinitelju.

 

12.1.  Navedena sankcija u odnosu na I-opt. S.K. ostvarit će svrhu kažnjavanja izražavanjem dostatne društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i pravednosti kažnjavanja uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

 

13. Slijedom navedenog, žalbe državnog odvjetnika i I-opt. S.K. nisu osnovane, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08, nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon, na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbe valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Osijek, 17. listopada 2024.

 

                                                                                                         Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić