Poslovni broj: Gž-4405/2023-2

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: Gž-4405/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i članice vijeća Ane Gradišek, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz R., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici I. P. i T. P., odvjetnicima u R., protiv tuženika A. b. d.d. iz Z., (čiji je OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1270/2021-35 od 4. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1270/2021-35 od 4. srpnja 2023. pod točkom I. i II. izreke, pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.925,04 eura[1]/14.504,21 kn sa zateznim kamatama i pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.373,23 eura/13.089,16 kn sa zateznim kamatama.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1270/2021-35 od 4. srpnja 2023. u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu  parničnog troška u iznosu od 373,28 eura i odlučuje:

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 373,28 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 93,90 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

             

 

Obrazloženje

             

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu br. … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 4. rujna 2006. solemniziran kod javnog bilježnika D. P., posl. br. OU-1244/06 koji glasi: „Nakon promjene kamatne stope, ista se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d. ili drugog akta banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom“. Pod točkom II. izreke utvrđeno je da su u Ugovoru o kreditu br. … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 4. rujna 2006. koji je solemniziran kod javnog bilježnika D. P., posl. br. OU-1244/06 ništetne i bez pravnog učinka odredbe kojima se otplata kredita vezuje uz valutu švicarski franak, sadržane u čl. 3. navedenog ugovora koji glasi "Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d. na dan plaćanja.“, te odredba sadržana u čl. 4. Ugovora u dijelu kojim se određuje da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d. na dan plaćanja, a koja glasi „Kredit se otplaćuje u 60 (šezdeset) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 580,25 CHF (petstoosamdeset švicarskih franaka i 25/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d. na dan plaćanja."

Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.925,04 eura/ 14.504,21 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku za svaki pojedinačni iznos dok se tužitelj Z. M. odbija s ostatkom tužbenog zahtjeva.

Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.737,23 eura /13.089,16 kn  s pripadajućom zateznom kamatom od 4. srpnja 2023. do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe dok je tužitelj odbijen s ostatkom zatraženog parničnog troška.

 

2. Protiv prvostupanjske presude  u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

 

3. Protiv prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije uspio sa troškom žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP, predlaže prvostupanjsku presudu u tom dijelu preinačiti te traži trošak žalbe.

 

4. Žalbe tuženika je neosnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora u žalbenoj fazi je zahtjev tužitelja za utvrđenjem djelomične ništetnosti odredaba ugovora o kreditu broj … od 4. rujna 2006. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita, te posljedično tome zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.925,04 eura/ 14.504,21 kn s osnova povećanja tečaja CHF valute, sve sa zateznim kamatama.

 

6. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev uz utvrđenja i zaključke:

 

- da je između parničnih stranaka sklopljen ugovor o kreditu broj … od 4. rujna 2006.,

- da se tužitelj u tužbi poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze mijenjanja u skladu s jednostavnom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna,

- da je u tom dijelu citirana presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojom odlukom poslovnog broja Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika kao neosnovane,

- da se u obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, na stranici 62 spisa, navodi kako se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, dakle, kada sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa,

- da su na taj način proširene subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne zaštite koje pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove,

- da se tužitelj također poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojom je utvrđeno kako je prednik tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora prednik tuženika kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, time da je prednik tuženika postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003., dalje ZZP/03), u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to članaka 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007., dalje: ZZP/07) i to članaka 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda da traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora prednik tuženika kao trgovac s jedne strane, te korisnici kreditnih usluga kao potrošači s druge strane, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tamo tuženika,

- da se prema odredbi čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva ovdje u tužbi,

- da navedeni postupci pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji su pokrenuti po tužbi saveza – P., protiv sedam banaka, a među kojima je i ovdje tuženik, predstavljaju kolektivni sudski postupak, a sve sukladno odredbi članka 502.c ZPP prema kojoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu,

-da je bitna činjenica u pogledu nepoštenosti ugovornih odredbi da je ugovor o kreditu sklopljen u vremenskom periodu na koje se odnosi odluka u kolektivnom sporu,

-da je saslušanjem tužitelja utvrđeno da su tužitelju uskraćene relevantne informacije, a da tužitelj nije mogao bez informacija od tuženika shvatiti visoku rizičnost kredita,

-da je odbijen dokazni prijedlog za saslušanjem svjedokinje J. Š., predložena po tuženiku na okolnost da su tužitelju dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, jer se ista očitovala da u bankarskom sustavu ne radi od 2013., da se tužitelja ne sjeća, da se u drugim sličnim parnicama u iskazima očitovala da se zbog odmaka vremena ne može sjetiti nikakvih pojedinosti vezano za ugovore o kreditima i da se očitovala da je zaposlena u zubnoj ordinaciji i skrbnik je bratu, pa sa učestalim izostancima zbog svjedočenja riskira gubitak posla, a da tuženik nakon odbijanja tog dokaznog prijedloga nije imao druge dokazne prijedloge,

-da je visina tužbenog zahtjeva utvrđena provedenim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku za računovodstvo i financije G. Š. M., dipl. oec.,

- da je vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju, izrađenog između ostalog na osnovu analize podataka i izračuna prikazanih u tabelama, utvrdio da za cijelo vrijeme otplate kredita pozitivna pretplaćene razlike u kunama uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj HRK primijenjen na dan isplate kredita iznosi ukupno 1.924,04 eura/14.504,21 kn valutnih promjena,

-da tužitelj nije imao primjedbi na nalaz, a tuženik je prigovorio samo matematičkom izračunu,

- da odlučujući o zahtjevu tužitelja za isplatu, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja temeljem odredbe članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/2005. i dr, dalje: ZOO), prvostupanjski sud smatra kako bi kod povrata stečenog bez osnove tuženik bio dužan tužitelju vratiti upravo onaj iznos kojeg joj je tužitelj platio bez osnove,

- da kako su ujedno iznosi anuiteta sadržani u utuženom iznosu, te kako je neprijeporno da je tužitelj kredit vraćao u mjesečnim anuitetima, da mu pripada mu i zatezna kamata od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, u kunskom iznosu, sukladno odredbi članka 1115. ZOO i to po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju vještaka,

- da je prigovor zastare neosnovan.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji im je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje žalitelj. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP, pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati slijedom čega neosnovano žalitelj ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st 2. toč. 11. ZPP. Pri tome valja odgovoriti da iz stipulacije navedene odredbe jasno proizlazi da ta povreda postoji samo ako se odnosi na odlučne činjenice. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog. U presudi su navedeni jasni razlozi o tome zašto su utvrđenja iz parnice po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika, razlozi o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli u CHF te razlozi dosuđenja zateznih kamata od dana stjecanja do isplate.

 

8. Tužitelj se pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.), kojom je potvrđeno i u odnosu na (prednika) tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora 2. siječnja 2007., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora (prednik) tuženika kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku (prednika) tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

 

9. Jednako tako, identične posljedice su u pogledu odluke na koju se poziva tužiteljica iz istog spora koji se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za valutnu klauzulu u švicarskim francima. Naime, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke, (i prednik tuženika u tom sporu) u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 2221/2018 povodom revizije i u odnosu na žalitelja.

 

10. Budući da nije sporno da je Ugovor sklopljen između stranaka potrošački ugovor, pravni učinci odluka sudova po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa obvezujući su za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP.

 

11. Tuženik u žalbi pobija primjenjivost odredbe čl. 502.c ZPP i direktni učinak presuda iz kolektivnog spora, tvrdeći da se odredba članka 502.c ZPP prema zakonskom tekstu odnosi na parnice radi naknade štete, a ne na parnice radi stjecanja bez osnove kao što je u konkretnom slučaju.

 

12. Odredbom čl. 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravna utvrđenja iz kolektivnog spora, ali navedenu odredbu je potrebno tumačiti teleološki, a ne strogo gramatički. Naime, uzimajući u obzir svrhu unošenja u ZPP čitave glave 32. (Tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) te vodeći računa o tome da su "stjecanje bez osnove" i "naknada štete" kategorije materijalnog prava (obje predstavljaju izvanugovorne obveze i pravne osnove za isplatu), kao i činjenicu da je u glavi 32., zakonskom izmjenom na koju ukazuje žalitelj, izmijenjena samo odredba čl. 502.c ZPP dodavanjem iza riječi "naknada štete" riječi "ili isplata", ovaj sud smatra da bi strogo formalističko tumačenje navedene odredbe bilo neprihvatljivo, slijedom čega ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502.c ZZP (ni u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-3142/18, a ni odluci Ustavnog suda RH br. U-III-2233/19, koje se također tiču primjene ove zakonske odredbe, nisu zauzeti stavovi koji bi dovodili u pitanje ovakav stav).

 

13. Zbog navedenoga, na odgovornost tuženika nije od utjecaja činjenica radi li se o naknadi štete ili stjecanju bez osnove jer je tuženik stekao nepripadnu korist na temelju ništetnih odredbi, koju je dužan vratiti tužitelju.

 

14. U odnosu na žalbene navode tuženika da se u tzv. pojedinačnoj parnici koju osobno pokrene potrošač treba utvrditi primjenjuje li se na konkretnog tužitelja načelo zaštite apstraktnog potrošača valja reći da je prvostupanjski sud izveo dokaz saslušanja tužitelja te izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju na koju se tuženik pozvao u odgovoru na tužbu. Prvostupanjski sud je odbio saslušanje svjedokinje J. Š. (stranica 279 spisa), za što je dao jasne i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj sud, s obzirom da je svoju odluku temeljio na očitovanju svjedoka da u bankarskom sustavu ne radi od 2013. i da se tužitelja ne sjeća, koje navode svjedoka tuženik nije osporio niti je, nakon odbijanja tog dokaznog prijedloga, na tu okolnost predložio druge dokaze. Stoga, kraj činjenice da je, kako je to navedeno, na sporne okolnosti sud proveo adekvatne personalne i materijalne dokaze koje je pravilno ocijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP, s kojom ocjenom se slaže i ovaj viši sud, neosnovani su navodi tuženika da je prvostupanjski sud zanemario okolnosti konkretnog slučaja.

 

15. Odredbom čl. 81. st. 2. i st. 3. ZZP/03, važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu između stranaka u ovome sporu, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

16. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81. st. 4 ZZP/03).

 

17. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83. ZZP/03).

 

18. Nadalje odredbom čl. 87. st. 1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (st. 2.).

 

19. U ovom postupku tuženik nije dokazao, teret dokaza koje činjenice je ležao na istom, da se je o spornim odredbama ugovora pregovaralo.

 

20. S obzirom da je odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kakvu neravnotežu uzrokuju sporne odredbe, jer tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača nije u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima te elementima koje dovode do promjene bilo  kamatne stope bilo valute te jer tuženik kao trgovac nije informirao tužitelja o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su predmetne odredbe kao takve ništetne kako je to u konačnosti utvrđeno i u kolektivnom sporu.

 

21. Ovo iz razloga jer je odredbom  čl. 87. st. 1 ZZP/03 propisano  da je nepoštena ugovorna odredba ništava slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud pobijanom presudom utvrdio ništetnost Ugovora u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamata i valutna klauzula vezano uz valutu CHF.

 

22. S obzirom da se odluka o ništetnosti odredaba spornog potrošačkog ugovora o kreditu temelji na presumpciji da u određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tuženik je u konkretnom slučaju bio ovlašten utvrditi i dokazivati da je u postupku sklapanja pojedinačnog Ugovora o kreditu, kao što je ugovor od 8. siječnja 2007. ipak na drugi način dao odgovarajuću obavijest potrošaču u naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze  i da je potrošaču unatoč punoj obavijesti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora,  koje okolnosti tuženik u ovom postupku nije dokazao.

 

23. Okolnost što prvostupanjski sud nije saslušavao javnog bilježnika nije bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, niti je zbog navedenog činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Naime, saslušanjem javnog bilježnika ne može se utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (Ustavni sud Republike Hrvatske, točke 11. - 11.3. rješenja broj: U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021., točke 14. (15.) - 26.4. (27.4.) odluka u predmetima brojeva: U-III-3891/2022, U-III-2599/2022, U-III-1068/2022, U-III-7125/2021, U-III-5475/2021, U-III-4613/2021, U-III-4372/2021, U-III-3540/2021, U-III-3446/2021, U-III-3401/2021, U-III-3377/2021 i U-III-3072/2021). Stoga su žalbeni navodi tuženika u tom dijelu neosnovani. 

 

24. Žalbeni navodi o tome da je Zakonom o obveznim odnosima dopušteno ugovarati valutnu klauzulu, kao i promjenjivu kamatnu stopu, nemaju utjecaja na odluku o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi i to upravo zbog utvrđenja iz presuda na koje se prvostupanjski sud utemeljeno pozvao, pa se samo može dodati to da sama mogućnost ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ne znači i ne može značiti da niti jedna ugovorna odredba kojom se ugovara valutna klauzula i /ili promjenjiva kamatna stopa ne može biti ništetna, jer je mogućnost takvog ugovaranja zakonom propisana. U ovom slučaju ugovorne odredbe su ništetne po posebnom propisu, Zakona o zaštiti potrošača kao lex specialisu, i to zato što su nepoštene.

 

25. Nadalje, vještak je svoj nalaz i mišljenje utemeljio na priloženoj dokumentaciji, te ga iznio savjesno i u skladu s pravilima struke. Tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka (list 165 spisa), prvostupanjski sud je prihvatio nalaz financijskog vještaka kao objektivan i stručan, a upućivanje tuženika na drugu metodologiju izračuna predstavlja prigovor pravne prirode koji od strane prvostupanjskog suda pravilno nije prihvaćen.

 

26. Naime, neosnovano se u žalbi prigovara da bi sud postupao suprotno volji ugovornih strana kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa umjesto promjenjive. Razlog ništetnosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju jest što se prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, tako da tužitelj u trenutku sklapanja ugovora, nije mogao niti približno ocijeniti zašto niti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa.

 

27. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima obrazlaže tvrdnje da je prvostupanjski sud trebao usvojiti izračun vještaka imajući u vidu i negativne razlike vrijednosti valutnog tečaja valja reći sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita (u tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023.).

 

28. Tuženik je, s obzirom na utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, nepošteni stjecatelj, jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, čime je povrijedio odredbe tada važećeg ZZP/03, odnosno ZZP/07 te odredbe ZOO. Radi toga mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredaba, već platiti i zateznu kamatu.

 

29. Također, prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, valja reći da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u kolektivnom sporu, odnosno taj rok počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., odnosno od 13. lipnja 2014. u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na ništetnost promjenjive kamatne stope, a pravomoćnošću presude u predmetu Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost valutne klauzule. S tim u vezi, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao je objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog  utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Stoga je suprotno žalbenim navodima tuženika materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je prigovor zastare odbijen kao neosnovan budući da je tužba u konkretnom slučaju podnesena 26. srpnja 2021., slijedom čega nije protekao petogodišnji zastarni rok. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe jest zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. U konkretnom slučaju nije riječ o tražbini povremenih davanja, niti se tražbina tužitelja odnosi na plaćanje anuiteta, već isplatu stečenog bez osnove pa u primjenu ne dolazi zastrani rok iz čl. 226. ZOO, već opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO.

 

30. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud tuženiku trebao priznati razliku u vrijednosti poduzetih radnji s obzirom da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev sa 20.362,40 kn na 14.504,21 kn s obzirom da tuženik nije određeno u zahtjevu za naknadu troškova postupka specificirao radnje i iznose koji bi se odnosili na smanjeni dio tužbenog zahtjeva već je predao zahtjev za naknadu troškova kao da nije došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva. Već stoga nije osnovan njen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev slijedom čega u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP (u tom smislu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 36/2022-3 od 15. prosinca 2022. i Rev 941/2022-2 od 18. srpnja 2023.), s tim da je zahtjev tužitelja prije i poslije smanjenja u istom tarifnom razdjelu (u tom smislu Županijski sud u Zagrebu u odluci broj Gž-1764/2024-2 od 7. svibnja 2024.) zbog čega nisu nastali posebni troškovi.

 

31. Nadalje, sukladno Tbr. 48. toč. 3. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022. dalje u tekstu: Tarifa), primjenjuje se Tarifa i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Budući da je u konkretnom slučaju odluka o trošku donesena 4. srpnja 2023., primjenjuje se vrijednost boda od 15 kuna sukladno Izmjeni Tarife, objavljene u Narodnim novinama, broj 126/22, koja je stupila na snagu 8 dana nakon objavljivanja tj. dana 24. listopada 2022., što pomnoženo sa 100 bodova (Tbr. 7. 1. Tarife), iznosi 1.500,00 kn, odnosno preračunato u eure 199,08 eura, pa su utoliko neosnovani suprotni žalbeni navodi tuženika.

 

32. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima sukladno Tbr. 9.1 potražuje trošak zastupanja na ročištu 24. siječnja 2023. u iznosu od 199,08 eura (priznato je 99,54 eura) i trošak sastava podneska od 16. siječnja 2023. (Tbr. 8.1. Tarife), dok pravilnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 28. srpnja 2021. i 2. veljače 2023. Stoga je valjalo uz primjenu Tbr. 42. Tarife tužitelju priznati daljnji trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 373,28 eura sa zateznim kamatama od 16. listopada 2024. na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP. Odluka o kamatnoj stopi donesena je sukladno odredbi čl. 29. ZOO, imajući u vidu čl.1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 155/23).

 

33. S obzirom da nije sporno da je tužitelj kao potrošač pokrenuo ovu parnicu pozivom na presude iz postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je tužitelj temeljem odredbe čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama(Narodne novine, broj 118/2018., 51/2023.), u primjeni od 12. svibnja 2023., na temelju odredbe čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 51/23), oslobođen plaćanja sudske pristojbe na presudu koja je donesena 4. srpnja 2023., pa su neosnovani žalbeni navodi tužitelja kojima potražuje trošak sudske pristojbe na presudu.

 

34. Tužitelju je primjenom Tbr. 10.4., s obzirom na vrijednost ožalbenog dijela (747,62 eura) i omjer uspjeha sa žalbom (50 %) priznato 37,5 bodova, što uz primjenu  Tbr. 46. i 54. Tarife trošak sastava žalbe u iznosu od 93,90 eura sa zateznim kamatama od 16. listopada 2024. primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP.

 

35. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP).

 

 

U Zagrebu 16. listopada 2024.

 

 

                                                                                                     Predsjednik vijeća

Robert Jambor, v.r.