1

                                                                                           Poslovni broj: Gž Zk-28/2024-2

 

 

 

 

                                                

 

 

 

               REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod             

 

                                                                     Poslovni broj: Gž Zk-28/2024-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja P. d.o.o. V., OIB: ..., V., zastupanog po punomoćnici D. J., odvjetnici u Š., radi pojedinačnog ispravnog postupka, odlučujući o prigovoru predlagatelja izjavljenom protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižni odjel Tisno, od 16. svibnja 2023., poslovni broj: Z-17198/2022, 16. listopada 2024.  

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I Uvažava se prigovor predlagatelja P. d.o.o. V., ukida se rješenje Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižni odjel Tisno, od 16. svibnja 2023., poslovni broj: Z-17198/2022 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

II Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Tisno brisanje upisa zabilježbe žalbe (prigovora) na nekretninama upisanim u zk.ul. ... k.o. M.-B., podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižni odjel Tisno, od 16. svibnja 2023., poslovni broj: Z-17198/2022 (žalba zabilježena pod brojem Z-10155/2023, 24. travnja 2024).

Obrazloženje

 

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je kao neuredan prijedlog predlagatelja P.d.o.o. V. za pokretanje i otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka.

 

2. Protiv prvostupanjskog rješenja predlagatelj je podnio prigovor zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da drugostupanjski sud svojim rješenjem preinači prvostupanjsko rješenje i otvori pojedinačni ispravni postupak, a podredno da ukine prvostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.

 

2.1. U prigovoru navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja primijenio pogrešnu odredbu Zakona o zemljišnim knjigama budući da je prilikom odlučivanja o prijedlogu za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka trebalo primijeniti odredbe koje zasebno uređuju poseban zemljišnoknjižni postupak i da je člankom 209. Zakona o zemljišnim knjigama jasno propisano da se o prijedlogu za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka trebaju priložiti isprave iz kojih proizlazi opravdanost pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka, odnosno isprave kojima se dokazuje osnovanost prijedloga te da niti jedna odredba ne uvjetuje da potpis prodavatelja kod ugovora o kupoprodaji treba biti ovjeren kod javnog bilježnika, slijedom čega smatra da je  prvostupanjski sud umjesto da odlučuje je li predlagatelj priloženim kupoprodajnim ugovorom uz ostale priložene isprave učinio vjerojatnim da bi pravo suvlasništva predmetne nekretnine za ¾ dijela pripadalo predlagatelju ili ne, odnosno je li postojanje takvog ugovora razlog za provođenje predloženog pojedinačnog ispravnog postupka, ishitreno odbacio prijedlog kao neuredan pozivajući se na zakonsku odredbu koja uređuje pitanje uknjižbe prava vlasništva na temelju javnih ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom.

 

2.2. Osim toga predlagatelj navodi da je potpuno nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio činjenicu nepostojanja ovjere potpisa prodavateljice L. V. kad je iz ugovora razvidno postojanje ovjere potpisa javnog bilježnika u Š., kao i postojanje apostille iz koje jasno proizlazi da je ugovor ovjeren od strane javnog bilježnika L. B. te da je ovjera imenovanog javnog bilježnika na svakoj stranici ugovora i da je predlagatelj dostavio sve isprave iz kojih jasno proizlazi opravdanost vođenja pojedinačnog ispravnog postupka, počevši od uredno ovjerenog kupoprodajnog ugovora, rješenja o nasljeđivanju na temelju kojeg su prodavateljice stekle svoje pravo suvlasništva iza smrti oca i posjedovnog lista iz kojeg proizlazi da je upravo otac prodavateljica bio jedini upisani posjednik nekretnine koja je prodana predlagatelju.

 

2.3. Dalje u prigovoru navodi da je na temelju pravomoćnog dopunskog rješenja o nasljeđivanju tražio da se u zemljišnu knjigu upiše i suvlasništvo preostalih suvlasnika i zemljišnoknjižno stanje uskladi sa stvarnim stanjem, međutim da je prvostupanjski sud i iz ovog razloga odbacio prijedlog kao neuredan, navodeći da predlagatelj nije ispravom dokazao da bi bio ovlašten staviti takav prijedlog u ime drugih osoba, odnosno A. S. i Ž. R. i da je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na odredbi članka 104. stavka 1. i 6. Zakona o zemljišnim knjigama, iako je stavkom 5 istog članka predlagatelj ovlašten zahtijevati upis suvlasništva na predmetnoj nekretnini i za druge osobe te da je predlagatelju svakako u interesu da se u zemljišne knjige upišu sve osobe koje bi bile s njim u suvlasništvu predmetne nekretnine.

 

3. Prigovor je osnovan.

 

3.1. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 i 80/22;  dalje ZPP), u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a prigovorom se ne ukazuje na druge bitne postupovne povrede, međutim prvostupanjski sud je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo odbacujući prijedlog za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka kao neuredan. 

 

4. Prvostupanjski sud na temelju članka 118. stavka 6. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19; dalje ZZK), odbacuje prijedlog za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka jer predlagatelj nije ispravom dokazao da je ovlašten staviti prijedlog za uknjižbu prava vlasništva A. S. i Ž. R. u suvlasničkom udjelu od 1/8 dijela, pozivajući se na odredbu članka 104. stavka 1. i 6. ZZK-a i jer potpis prodavateljice L. V. nije ovjeren od strane javnog bilježnika pozivajući se na odredbu članka 57. stavaka 1. i 6. ZZK-a.

 

5. Prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da je prijedlog za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka neuredan te je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na priloženi kupoprodajni ugovor. 

 

6. Prema članku 208. stavku 1. ZZK-a pojedinačni ispravni postupak je poseban zemljišnoknjižni postupak u kojem se ispravljaju zemljišnoknjižni upisi i koji se provodi se kad postoji opravdani razlog, zatim prema članku 209. stavku 1., 2. i 4. ZZK-a pojedinačni ispravni postupak pokreće se na prijedlog osobe koja ima pravni interes, a u prijedlogu za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka treba biti točno označeno u kojem se smislu zahtijeva ispravljanje zemljišnoknjižnog uloška, koji bi se zemljišnoknjižni upisi u tom ulošku, kako i u čiju korist trebali ispraviti, činjenice na kojima se prijedlog temelji (npr. temelj stjecanja, povijest stjecanja i slično), zatim uz prijedlog se može podnijeti i nacrt ispravljenog zemljišnoknjižnog uloška, a prijedlogu iz stavka 1. ovoga članka treba priložiti isprave iz kojih proizlazi opravdanost pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka, odnosno isprave kojima se dokazuje osnovanost prijedloga (npr. isprave o prijenosu ili osnivanju knjižnih prava u korist podnositelja prijedloga koje ne ispunjavaju sve pretpostavke za valjanost tabularne isprave, izvaci iz katastra zemljišta o posjedniku nekretnine, javno ovjerovljene izjave zemljišnoknjižnog vlasnika ili njegovih nasljednika kojima se potvrđuje pravo predlagatelja i sl.).

 

7. Osnovani su navodi prigovora predlagatelja da je prvostupanjski sud u odnosu na priloženu ispravu, odnosno kupoprodajni ugovor pogrešno primijenio odredbu članka 57. stavka 1. ZZK-a koja se odnosi na uknjižbu koja predstavlja upis kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničuju ili prestaju bez posebnog naknadnog opravdanja i da se navedene odredbe ne odnose na pojedinačni ispravni postupak s obzirom da kupoprodajni ugovor neće biti osnova za uknjižbu prava vlasništva, već će se o tome odlučiti u pojedinačnom ispravnom postupku i to  ukoliko prvostupanjski sud utvrdi o da postoji opravdani razlog za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka te u drugom dijelu postupka donese meritorne odluke. Dakle, prvostupanjski sud nije imao u vidu da je pojedinačni ispravni postupak normiran u četvrtom dijelu ZZK-a, kao poseban zemljišnoknjižni postupak i da to nije redovni postupak na koji se primjenjuje niti odredba članka 118. stavka 6. ZZK-a, prema kojoj će sud odbaciti neuredan prijedlog, već da u smislu odredbe članka 99. stavka 1. ZZK-a treba primijeniti pravila parničnog postupka, konkretno pravilo iz članka 109. stavka 1. ZPP-a prema kojem će u situaciji kad podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, pozvati podnositelja da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom. S obzirom da je iz kupoprodajnog ugovora potpuno jasno da je uz potpis prodavateljice L. V. stavljen pečat ovjere, kao i na svaku stranicu ugovora te da ugovor sadrži apostille strane države kao nadovjeru potpisa, prvostupanjski sud je, ukoliko je i smatrao da potpis mora biti ovjeren, trebao pozvati predlagatelja dostaviti prijevod službenih ovjera po ovlaštenom sudskom tumaču kako bi pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Osim toga, odredbom članka 208. stavak 3. ZZK-a propisano je da opravdani razlog za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka postoji kad je nekom ispravom učinjeno vjerojatnim da nekoj osobi pripada pravo koje nije u njezinu korist upisano i zbog čijeg bi upisa trebalo ispraviti određene zemljišnoknjižne upise, a radi se o pravu koje prema odredbama ovoga Zakona može biti predmet zemljišnoknjižnog upisa pa protivno stajalištu prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju nije odlučna činjenica što predlagatelj predlaže zemljišnoknjižni upis vlasništva u korist trećih osoba koje nemaju svojstvo predlagatelja, jer se radi o okolnostima koje će postati relevantne tek u nastavnom stadiju predmetnog postupka.

 

9. S obzirom na izneseno, valjalo je primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u svezi članka 99. stavka 1. ZZK-a, prihvatiti prigovor predlagatelja, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, s time da će  prvostupanjski sud u ponovnom postupku ocijeniti sve isprave predlagatelja u svrhu ocjene opravdanosti razloga za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka i to primjenom mjerodavnog materijalnog prava na koje mu je ukazano ovim rješenjem i vodeći se pravnim stajalištima ovog suda donijeti novu odluku, koju će obrazložiti jasnim i valjanim razlozima za koje će imati uporište u stanju predmeta.

 

10. Iz navedenih razloga odlučeno ja kao u izreci rješenja.

 

 

Slavonski Brod, 16. listopada 2024.

 

 

                                                                                                               Sutkinja

 

Lidija Klašnja-Petrović