1
Poslovni broj: Gž-2826/2024-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2826/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. Š. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. s. S. I. – D., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku V. A. B., odvjetniku u B. D. V., odvjetničko društvo d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8464/2023-9 od 3. travnja 2024., dana 16. listopada 2024.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja, ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8464/2023-9 od 3. travnja 2024., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
- Rješenjem suda prvog stupnja isti se oglasio nenadležnim, ukinuo je provedene radnje te je odbacio tužbu kao i prijedlog za osiguranje privremenom mjerom.
- Protiv rješenja žalbu je podnio tužitelj, kako iz sadržaja žalbe proizlazi, iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
- Žalba je osnovana.
- Sud prvog stupnja utvrdio je da je tužitelj podnio tužbu protiv redovničke zajednice Katoličke crkve čiji je "član" tužitelj, te se primjenom odredbe kanona 1727 Zakonika kanonskog prava i čl. 16. st. 2. ZPP oglasio nenadležnim, ukinuo provedene radnje te odbacio tužbu kao i prijedlog za osiguranje privremenom mjerom.
- Tužitelj osporava pobijano rješenje ističući u žalbi da Zakonom o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima ("Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 3/97 – dalje: Zakon o potvrđivanju) nije isključena nadležnost sudova Republike Hrvatske u građanskopravnim stvarima, te da sud prvog stupnja u pobijanom rješenju nije niti naveo u kojoj odredbi Zakona o potvrđivanju to navedeno. Takvi žalbeni navodi tužitelja su osnovani.
- Odredbom čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) propisano je da sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava.
- Sadržajno u bitnome identičnu odredbu sadrži i Zakon o sudovima ("Narodne novine", br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24) koji u odredbi čl. 5. propisuje da sudovi sude na temelju Ustava, pravne stečevine Europske unije, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava.
- U konkretnom slučaju, sud je oglašavajući se nenadležnim i odbacujući tužbu primjenjivao odredbe kanonskog prava Katoličke crkve. Međutim, u pobijanom rješenju nigdje nije naveo i obrazložio iz kojeg razloga smatra da je isto mjerodavno za odlučivanje o nadležnosti za suđenje o tužiteljevom zahtjevu. Doduše, sud prvog stupnja je u obrazloženju pobijanog rješenja (točka 5. obrazloženja) naveo da odluku donosi "slijedom" Zakona o potvrđivanju, ali nigdje u obrazloženju nije naveo kojom odredbom tog Zakona ili Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima (dalje u tekstu: Ugovor o pravnim pitanjima) je propisano da za rješenje spora između tužitelja i tuženika nije nadležan sud. Sama okolnost da su Republika Hrvatska i Sveta Stolica sklopili međunarodni ugovor kojim su regulirali određena pravna pitanja i nadležnost u istima (primjerice u čl. 6. Ugovora o pravnim pitanjima) ne znači sama za sebe da za svaki spor između svećenika i Katoličke crkve nije nadležan sud, odnosno, da je za isti nadležan crkveni sud.
- Prema stavu ovog suda, da bi odredbe kanonskog prava prilikom ocjenjivanja nadležnosti mogle primjenjivati u pravnom sustavu Republike Hrvatske to jasno mora biti propisano Ustavom, zakonom ili međunarodnim ugovorom. Primjena kanonskog prava propisana je primjerice čl. 2. st. 2. i 3., čl. 6. st. 1. ili čl. 10. st. 1. Ugovora o pravnim pitanjima. U konkretnom slučaju, spor između tužitelja i tuženika, kako ga je odredio tužitelj u tužbi, predstavlja spor o isplati naknade za uzdržavanje odnosno plaćanju uzdržavanja za ubuduće. Takav spor predstavlja imovinskopravni spor iz čl. 1. ZPP, te pozitivnim propisima Republike Hrvatske, kao i odredbama Zakona o potvrđivanju odnosno Ugovora o pravnim pitanjima nije predviđeno, ugovoreno ili propisano da za rješavanje takvog spora ne bi bio nadležan sud, odnosno, da bi za rješenje takvog spora bio nadležan crkveni sud.
- Dakle, suprotno pravnom shvaćanju suda prvog stupnja, za rješavanje konkretnog spora koji, kao je ranije navedeno, predstavlja imovinski spor, sukladno odredbi čl. 34. st. 2. ZPP u svezi čl. 1. ZPP nadležan je općinski sud (istovrsno pravno shvaćanje u pogledu postojanja sudske nadležnosti zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1079/01 od 3. travnja 2002., Revr-51/2008 od 10. lipnja 2008. i Revr-727/2018-2 od 23. srpnja 2019.).
- Sud prvog stupnja je dakle, oglašavajući se nenadležnim i odbacujući tužbu i prijedlog za određivanjem privremene mjere, pogrešno primijenio odredbu čl. 16. st. 2. ZPP. Pogrešna primjena navedene odredbe bila je od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke, tako da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.
- Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, uvažiti žalbu tužitelja, pobijano rješenje ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
- Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
- Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 16. listopada 2024.
Sudac:
Robert Jambor, v.r.