Baza je ažurirana 09.12.2025. zaključno sa NN 118/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

 

Poslovni broj Ob-245/2024-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj Ob-245/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice S. F. /OIB:/ iz S. B., s boravištem u S. B., koju zastupa K. P., odvjetnik iz S. B., protiv tuženika I. F. /OIB:/ iz S. B., kojeg zastupa K. K., odvjetnik iz S. B., radi razvoda braka sa maloljetnom djecom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-58/2021-47 od 15. ožujka 2024., u sjednici održanoj 15. listopada 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-58/2021-47 od 15. ožujka 2024. u dijelu u kojem dužnost tuženika za plaćanje uzdržavanja za maloljetnog M. F. nije određena sa iznosom većim od 223,46 eura mjesečno, počevši od 15. ožujka 2024. nadalje, i dijelu stavka VII. izreke kojim je određeno da tužiteljica sama snosi svoje troškove predmetne parnice.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.  

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je:

 

-          razveden brak koji su sklopili tužiteljica S. F., rođena M., 1982. u S. B., kći Z. i tuženik I. F., rođen 1986. u S. B., sin I., 2008. u S. B., a upisan u maticu vjenčanih matičnog područja S. B., za godinu 2008. pod rednim brojem (stavak I. izreke),

-          i određeno da će maloljetni M. F., rođen 2008. u S. B., stanovat nakon razvoda braka njegovih roditelja s ocem I. F. u S. B., a roditelji će imati zajedničku roditeljsku skrb nad djetetom (stavak II. izreke);

-          da će maloljetni M. F., rođen 2010. u S. B., stanovati nakon razvoda braka njegovih roditelja s majkom S. F. u S. B., a roditelji će imati zajedničku roditeljsku skrb nad djetetom (stavak III. izreke);

-          da je majka S. F. dužna plaćati uzdržavanje za maloljetnog M. F. u iznosu od 223,46 eura mjesečno, počevši od 15. ožujka 2024. nadalje, do petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec, na ruke oca i zakonskog zastupnika I. F. (stavak IV. izreke);

-          da je otac I. F. dužan plaćati uzdržavanje za maloljetnog M. F. u iznosu od 223,46 eura, počevši od 15. ožujka 2024. nadalje do petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec, na ruke majke i zakonske zastupnice S. F., u roku od 15 dana (stavak V. izreke);

-          da će se osobni odnosi između majke S. F. i maloljetnog M. F., te između oca I. F. i maloljetnog M. F., održavati na način da maloljetni M. F. i maloljetni M. F. u isto vrijeme boraviti u cijelosti dva tjedna u obitelji majke, a potom u cijelosti dva tjedna u obitelji oca i tako naizmjenično (stavak VI. izreke)

-          da svaka stranka snosi svoje troškove predmetnog postupka (stavak VII. izreke).

 

2. Protiv presude u dijelu u kojem nije određen iznos mjesečnog uzdržavanja za maloljetnog M. F. preko iznosa od 223,46 eura, počevši od 15. ožujka 2024. nadalje, koji je dužan plaćati tuženik i dijelu stavaka VII. izreke kojim je određeno da tužiteljica sama snosi svoje troškove predmetne parnice, žali se tužiteljica pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

 

2.1. Tužiteljica predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 401,54 eura.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Po žalbi tužiteljice je sporna visina obveze uzdržavanja za maloljetnog M. F. preko iznosa od 223,46 eura i odluka o troškovima postupka u dijelu kojim je određeno da sama snosi svoje troškove predmetne parnice, utoliko što ista smatra da je otac u mogućnosti plaćati za uzdržavanje maloljetnog M.² (dijete u dobi od 13 godina koje pohađa 7., odnosno sada 8. razred osnovne škole) veći iznos od 223,46 eura, počevši od 15. ožujka 2024. nadalje, što da proizlazi iz činjenice da su se primanja oca djece od 2013. do 2024. (kroz 11 godina) kretala od 25.000,00 do 30.000,00 kuna mjesečno, koju činjenicu prvostupanjski sud iako je trebao nije uzeo u obzir, kao niti činjenicu da je otac djece s obzirom na zvanje bravara, a nastavno tome i mogućnost povećanje zarade s obzirom na potražnju tog zvanja na tržištu rada i neovisno o primanjima od 840,00 eura mjesečno od početka 2024., koja ostvaruje na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme, u mogućnosti za maloljetnog M.² plaćati veći iznos uzdržavanja, i da su zbog ponašanja tuženika prije i tijekom parnice (izbjegavanje dogovora u postupku obveznog savjetovanja, neplaćanje uzdržavanja za maloljetnu djecu od 2021. do 2023., naknadno niti po privremenoj mjeri određenoj rješenjem od 18. svibnja 2023., ne dolaženje na tri sudska ročišta 8. studenog 2021., 11. svibnja 2023. i 15. ožujka 2024.), nastali troškovi njezina zastupanja u predmetnoj parnici, plaćanja pristojbi i pribavljanja potrebnih dokumenata.

 

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu vezano za visinu obveze uzdržavanja za maloljetnog M.² nisu utvrđena bitne povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti žalbeni razlozi na koje se poziva tužiteljica, koje veže uz shvaćanje da je sud trebao, a nije uzeo u obzir primanja oca djece od 2013. – 2024., niti s obzirom na zanimanje i radnu sposobnost mogućnost povećane zarade, čime u biti ukazuje na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

7. Naime, iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da su se na ročištu održanom 15. ožujka 2024. u nazočnosti punomoćnika odvjetnika, posebnog skrbnika djece i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a nakon što su pribavljeni podaci o primanjima roditelja maloljetne djece, tužiteljica i tuženik /roditelji djece/ polazeći od sporazuma da će M.¹ rođen 2008. stanovati s majkom, a M.², rođen 2010. sa ocem, da će djeca naizmjenično dva tjedna boraviti u obitelji oca, a dva tjedna u obitelji majke, da će zajednički skrbiti o djeci, i činjenice da je otac djece platio uzdržavanje u iznosu 4.100,00 eura (ispunio obveze po osnovi uzdržavanje djece do 15. ožujka 2024.), da su djeca zdrava, pohađaju osnovnu školu i članovi su Kajak kanu kluba O. u S. B. za što plaćaju članarinu u iznosu 25,00 eura mjesečno za svako dijete, da roditelji drugih prihoda i obveza uzdržavanja nemaju i da će dogovorenim iznosima biti podmirene osnovne novčane potrebe za uzdržavanje maloljetne djece, da troškove aktivnosti za djecu - vožnju "kros motora" snosi otaca, da su primanja roditelja djece podjednaka (majka 900,00 eura mjesečno, a otac 840,00 eura mjesečno) suglasili da plaćaju iste iznose uzdržavanja i to po 223,46 eura mjesečno (majka za M.¹, a otac za M.²), počevši od donošenja prvostupanjske presude (15. ožujka 2024.) nadalje i da ne traže zatezne kamate.

 

8. Prvostupanjski je sud ocijenio da sporazum roditelja o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju za maloljetnog M i M nije suprotan interesima maloljetne djece i na temelju istog odlučio između ostalog i o uzdržavanju maloljetnog M.

 

9. Stoga, pored činjenice da je sve obveze po osnovi novčanog doprinosa za uzdržavanje djece do 15. ožujka 2024. otac podmirio, da su se roditelji sporazumjeli da nakon razvoda njihova braka M stanuje kod majke, a M kod oca, da djeca u okviru održavanja osobnih odnosa sa roditeljima, naizmjenično dva tjedna borave u obitelji oca, a dva tjedna u obitelji majke, da roditelji međusobno doprinose za uzdržavanje iznose od po 223,46 eura, koji su u skladu sa Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine, broj: 48/2023.) i u razmjeru za primanjima i mogućnostima roditelja, da će dogovorenim iznosima uzdržavanja, uz naizmjenično boravljenje u obitelji majke i obitelji oca, biti osigurane osnovne potrebe djece, bez utjecaja su na pravilnost odluke o visini uzdržavanja za maloljetnog M, primanja oca (obveznika uzdržavanja) koja je ostvarivao dok je radio u Nj. (od 2013. do 2024.) i eventualna mogućnost stjecanja povećane zarade od 2024. nadalje s obzirom na zvanje bravara i radnu sposobnost, a zbog čega se ne mogu prihvatiti kao relevantni žalbeni navodi u dijelu kojim tužiteljica u žalbi tvrdi da sud nije uzeo u obzir primanja oca od 2013. – 2024. i eventualnu mogućnost stjecanja zarade od 2024. nadalje kao bravara, niti s tim u vezi pozivanje tužiteljice na shvaćanje iskazano u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-355/2014-2 od 4. veljače 2015., koja je donesena u drugačijim okolnostima, od predmetnih (u okolnostima konkretnog slučaja su sve novčane obveze uzdržavanja podmirene do 15. ožujka 2024., a vezano za visinu uzdržavanja od 15. ožujka 2024. nadalje postignut sporazum roditelja, koji je u skladu sa interesima maloljetne djece s obzirom da će djeca u isto vrijeme boraviti po dva tjedna u obitelji majke, potom dva tjedna u obitelji oca i tako naizmjenično).    

 

10. Neosnovano je i osporavanje odluke o troškovima predmetne parnice u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice, odnosno određeno da sama snosi svoje troškove iste.

 

11. Pravilima o troškovima postupka sadržanim u Obiteljskom zakonu (Narodne novine, broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023., 156/2023., u daljnjem tekstu: ObZ-a) propisano da će sud u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta, o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka (članak 366. stavak 1. ObZ-a), što znači da dužnost naknade troškova prema toj odredbi ne određuje visina troškova sama za sebe, već ishod postupka i druge okolnosti konkretnog slučaja.

 

12. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tuženik sudjelovao u obveznom savjetovanju (list 16. spisa), da se suglasio sa razvodom braka i predložio radi što bezbolnije prilagodbe djece na novonastale okolnosti da djeca po dva tjedna budu kod majke, a po dva tjedna kod njega (list 16. i 20. spisa), da je tužiteljica na ročištu 8. studenog 2021. zahtijevala samostalnu roditeljsku skrb za djecu vezano za zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu i obrazovanje, nastavno i nakon mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalnu skrbi prema kojem je u interesu djece zajednička skrb roditelja (list 22. spisa), da se na ročištu održanom 4. srpnja 2022. otac suglasio da maloljetna djeca žive s majkom, ostao kod prijedloga zajedničke roditeljske skrbi i predložio da za svako dijete plaća uzdržavanje od po 1.200,00 kuna mjesečno (list 34. spisa), da se na ročištu održanom 26. travnja 2023. tuženik protivio prijedlogu tužiteljice za pribavljanjem mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad iz Đ. (list 41. – 42. spisa), a nastavno i dokaznim prijedlozima sa ročišta koje je održano 11. svibnja 2023. (list 50. - 51. spisa), od kojih je tužiteljica odustala na ročištu održanom 1. veljače 2024. (list 90. – 91. spisa) i 15. ožujka 2024. (list 163. – 166. spisa), da je privremenom mjerom od 18. svibnja 2023. određeno plaćanje iznosa od po 223,46 eura / 1.683,66 kuna na ime uzdržavanja za svako dijete (list 52. – 54. spisa), da je tužiteljica podneskom od 31. siječnja 2024. (nakon što otac djece više nije radio u Nj.)  za svako dijete tražila na ime uzdržavanja od po 750,00 eura (nastavno i podneskom od 6. veljače 2024. /list 84. – 85., 98. – 101. spisa), da je uredno pozvan punomoćnik tuženika predložio i da se ročište zakazano za 1. veljače 2024. održalo u njegovoj odsutnosti (list 90. – 91. spisa), da su se stranke na ročištu održanom 15. ožujka 2024. suglasile o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju djece, onako kako je to predlagao i tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka i da je na njihov suglasan prijedlog na istom ročištu ukinuta privremena mjera vezano za uzdržavanje (list 163. – 166. spisa).

13. Navedene okolnosti vezano za tijek i ishod postupka osnova su za zaključak, kako ga je formirao i prvostupanjski sud, da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troška predmetne parnice od tuženika, odnosno da je tužiteljica dužna sama snositi svoje troškove iste. To iz razloga, što je tužiteljica svojim držanjem prije i tijekom parnice dovela do potrebe za vođenjem iste, i što je u konačnici odluka o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju maloljetne djece donesena na temelju sporazum o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju djece, koji je da je bilo više volje na strani tužiteljice, mogao biti postignut i u postupku obveznog savjetovanja.

14. Prema tome, pogrešno je shvaćanje da bi u smislu odredbe članka 366. stavka 1. ObZ-a za odluku o parničnim troškovima po zahtjevu tužiteljice bilo odlučno tko je od supružnika pokrenuo postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka, a tko podnio tužbu, jesu li oba nazočila svim sudskim ročištima, tko je platio sudsku pristojbu i pribavio isprave (rodne listove, izvadak iz matice rođenih), a na kojem tužiteljica temelji svoje pravo na naknadu parničnog troška od tuženika, te s tim u vezi pozivanje tužiteljice na odluke o troškovima Županijskog suda u Zadru poslovni broj Ob-7/2023-2 od 3. travnja 2023., koja je donesena u okolnostima koje nisu podudarne sa navedenim okolnostima koje proizlaze iz stanja prvostupanjskog spisa.

15. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 366. stavak 1. ObZ-a kada je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova predmetne parnice od tuženika.

16. Tužiteljici nije priznat trošak žalbe jer nije uspjela sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 346. ObZ-a).

17. Zaključno, ispitivanjem pobijanog dijela presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-58/2021-47 od 15. ožujka 2024. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužiteljici, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 346. ObZ-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 346. ObZ-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a  u vezi s člankom 346. ObZ-a za stavak II.).

 

 

U Zagrebu 15. listopada 2024.

 

 

                                                                                                   Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu