Poslovni broj Gž-2727/2024-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2727/2024-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Sanji Joka Umićević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. T. iz Z., OIB…, zastupane po punomoćniku I. B., odvjetniku iz Z., protiv prvotuženika B. B. iz D. S., OIB:…, zastupanog po punomoćniku Ž. J., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. & A. iz Z., drugotuženice D. L. iz S., OIB:…, zastupane po punomoćniku H. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva K. i P. j.t.d. iz Z., trećetuženika I. C. C. d.o.o. za nekretnine iz S.-K., OIB:… (prije R. I. d.o.o. iz D. S., a prije I. I. C. H. d.o.o. iz Z), zastupanog po punomoćniku B. Š., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Š. & P. d.o.o. iz Z., četvrtotuženika I. H. d.o.o. iz D. S., OIB:…, zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Š. & p. iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi drugotuženice D. L., o žalbi trećetuženika I. C. C. d.o.o. za nekretnine i o žalbi četvrtotuženika  I. H. d.o.o., o žalbi tužiteljice od 25. travnja 2024. godine i o žalbi tužiteljice od 14. svibnja 2024. godine protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pu P-1842/2019-69 od 2. travnja 2024. godine, te o žalbi trećetuženika I. C. C. d.o.o. za nekretnine i četvrtotuženika I. H. d.o.o. protiv dopunskog rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pu P-1842/2019-85 od 15. srpnja 2024. godine, dana 15. listopada 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I Ukida se rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pu P-1842/2019-69 od 2. travnja 2024. godine te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

O trošku žalbe trećetuženika i četvrtotuženika odlučit će se konačnom odlukom.

 

II Odbacuje se žalba drugotuženice D. L. protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pu P-1842/2019-69 od 2. travnja 2024. godine kao nepravovremena.

 

III Ukida se dopunsko rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pu P-1842/2019-85 od 15. srpnja 2024. godine te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

O trošku žalbe trećetuženika i četvrtotuženika odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem od 2. travnja 2024. godine odlučeno je:

              "I. Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u iznosu od 437.985,00 Eur.

              II. Nalaže se tužiteljici naknaditi 1. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 123.432,13 Eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

              III. Nalaže se tužiteljici naknaditi 2. tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 116.505,68 Eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

              IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi 3. tuženiku i 4. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 143.294,87 Eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv tog rješenja žale se drugotuženica, treće i četvrtotuženik te tužiteljica žalbom od 25. travnja 2024. godine i žalbom od 14. svibnja 2024. godine.

 

3. Drugotuženica se žali protiv točke III pobijanog prvostupanjskog rješenja uz prijedlog da se prvostupanjsko rješenje preinači prema žalbenim navodima.

 

4. Trećetuženik i četvrtotuženik u dijelu kojim nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu parničnog troška zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjsko rješenje preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traže trošak žalbe.

 

5. Tužiteljica pobija prvostupanjsko rješenje žalbom od 25. travnja 2024. godine te žalbom od 14. svibnja 2024. godine zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjsko rješenje preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

6. Prvostupanjskim dopunskim rješenjem od 15. srpnja 2024. godine odbijen je zahtjev treće i četvrtotuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 110.161,44 eura.

 

7. Protiv tog rješenja žale se treće i četvrtotuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjsko rješenje preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traže trošak žalbe.

 

8. Žalba drugotužene protiv prvostupanjskog rješenja od 2. travnja 2024. godine je nepravovremena, a žalbe tužiteljice te žalba treće i četvrtotuženih protiv istog prvostupanjskog rješenja su osnovane.

 

9. Žalba treće i četvrtotuženih protiv prvostupanjskog dopunskog rješenja od 15. srpnja 2024. godine je osnovana.

 

10. U ovom je predmetu tužiteljica u tužbi koju je podnijela 11. prosinca 2008. naznačila vrijednost predmeta spora s 10.000,00 kn, a I. tuženik, te III. i IV. tuženici prigovarali su naznačenoj vrijednosti predmeta spora (list 28, list 33, list 95 spisa), te je prvostupanjski sud na ročištu 6. srpnja 2009. donio rješenje kojim je odredio vrijednost predmeta spora sa 3,300.000,00 kn. S obzirom da sukladno odredbi čl. 40. st. 2. ZPP nije dopuštena posebna žalba protiv takvog rješenja o vrijednosti predmeta spora, tužiteljica je u okviru žalbe protiv prvostupanjske presude od 19. studenog 2009., izjavila i žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda od 6. srpnja 2009. kojim je određena vrijednost predmeta spora u iznosu od 3,300.000,00 kn, a u prvostupanjskoj presudi od 19. studenog 2009. godine navedeno je da je sud brzo i na prikladan način, uvidom u Ugovor o kupoprodaji od 12. rujna 2008., u kojem je naznačena cijena od 496.697,50 EUR (oko 3,500.000,00 kn) provjerio točnost naznačene vrijednosti predmeta spora, te odredio vrijednost predmeta spora s 3,300.000,00 kn, dok je tužiteljica tvrdila da je pravilna vrijednost predmeta spora koju je naznačila u tužbi, tj. 10.000,00 kn, jer ona odgovara okvirno iznosu od 900.000,00 DIN 1986. godine, te tako određenu vrijednost potvrđuje i kupoprodajni ugovor od 10. listopada 2006., prema kojem bi vrijednost predmeta spora u odnosu na spornu česticu iznosila 9.434,47 kn, te da uvid u Ugovor od 12. rujna 2008. ne može biti prikladan način za utvrđivanje vrijednosti predmeta spora u deklaratornoj parnici.

 

11. Nakon toga je Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, pod poslovnim brojem Gž-1036/10-2 donio rješenje kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu od 19. studenog 2009. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a u razlozima istog rješenja, poslovni broj Gž-1036/10-2 od 11. travnja 2012., ne govori o vrijednosti predmeta spora, te je potom Općinski sud u Sesvetama, kao prvostupanjski sud pod poslovnim brojem P-660/12 dana 28. veljače 2014. donio presudu i rješenje, presudom prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, a prvostupanjskim rješenjem naložio tuženicima tužiteljici solidarno naknaditi parnični trošak u iznosu od 818.465,23 kn, dok se u razlozima iste prvostupanjske presude, nije izjasnio o vrijednosti predmeta spora, a navedena prvostupanjska presuda od 28. veljače 2014. je presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2911/14-2 od 30. lipnja 2015. potvrđena, tj. odbijena je žalba I. tuženika, II. tuženice, III. tuženika i IV. tuženika, te dopuna žalbe I. tuženika, dok je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2911/14-2 od 30. lipnja 2015. odbijena žalba I. tuženika, III. tuženika i IV. tuženika, kao neosnovana i potvrđeno rješenje sadržano u istoj presudi u stavku IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženicima tužiteljici isplatiti iznos od 813.465,23 kn na ime naknade parničnog troška, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u dijelu kojim traži solidarnu isplatu troškova od tuženika kao neosnovan, te je preinačeno isto rješenje u dijelu kojim je naloženo tuženicima solidarno isplatiti tužiteljici parnični trošak preko iznosa od 813.465,23 kn do iznosa od 818.465,23 kn (za iznos od 5.000,00 kn), te odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.000,00 kn, dok se u razlozima iste drugostupanjske odluke ne govori o rješenju o vrijednosti predmeta spora.

 

12. Potom je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-1430/16-2 dana 8. veljače 2017. ukinuo presudu Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-660/12 od 28. veljače 2014., te odluku o parničnom trošku sadržanu u rješenju istog suda u stavku IV., te presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2911/14-2 od 30. lipnja 2015. i odluku o parničnom trošku sadržanu u rješenju istog suda i predmet vratio istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a nakon toga je u postupku donesena prvostupanjska presuda, te je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1057/2020-6 od 23. studenog 2021. godine odbijena žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama poslovni broj P-3532/17-18 od 14. studenog 2018. godine u točki I izreke te ukinuta navedena presuda u točki II, III i IV izreke i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

13. Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio, a prema stavku 3. istog članka, ako je tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, prava na izjavljivanje revizije, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika najkasnije na pripremnom ročištu u raspravljanju o glavnoj stvari, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti, te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba, odrediti vrijednost predmeta spora.

 

14. Treba reći da je obzirom na dugotrajnost ovog postupka, kompleksnost procesne situacije u kojoj je propušteno, kao što je već navedeno, odlučiti i izjasniti se o vrijednosti predmeta spora, te cijeneći pri tome pravo stranaka da imaju mogućnost izjasniti se o navedenom, ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP, a koju i tužiteljica ističe u žalbi, a to stoga, jer prvostupanjski sud nije dao jasne i dostatne razloge u pogledu vrijednosti predmeta spora, te posljedično i u odnosu na odluku o parničnom trošku u ovom predmetu.

 

15. U tom smislu, u ponovnom postupku je potrebno utvrditi vrijednost vlasničkog zahtjeva tužiteljice, a koja je ostala neutvrđena tijekom ovog postupka, te utvrditi tržišnu vrijednost predmetne nekretnine u vrijeme kada su zaključeni kupoprodajni ugovori između I. i II. tuženih, kao prodavatelja, te III. i IV. tuženih, kao kupaca, a za dodati je da istu valja utvrditi i temeljem podataka nadležnih državnih tijela, a mjerodavna bi bila ona tržišna vrijednost nekretnine 2008. godine na spornom području, koja je mogla biti realizirana pri uobičajenom, tj. redovnom stanju stvari, odnosno prije nego li je bilo saznanja o tome da III. i IV. tuženici namjeravaju kupovati nekretnine na istom području radi izgradnje svojih objekata. Vrijednost predmeta spora treba biti transparentno utvrđena, a što nije ostvareno tijekom ovog dugotrajnog postupka, a kako stranke ne bi imale nerazmjernu smetnju u pogledu ostvarivanja svojih prava na pristup sudu (presuda Egić protiv Hrvatske Europskog suda za ljudska prava – zahtjev broj 32806/09), te bi isto tako bilo potrebno strankama omogućiti da se izjasne o svemu naprijed iznesenom, u pogledu vrijednosti predmeta ovog spora.

 

16. Stoga će u ponovnom postupku prvostupanjski sud otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te će tek nakon toga biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku o parničnom trošku.

 

17. O trošku žalbenog postupka, odlučeno je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

18. Također valja reći da tužiteljica osnovano ističe da je u postupku zastupa punomoćnik – odvjetnik I. B. dok ju je punomoćnik – odvjetnik B. S. zastupao samo u revizijskom postupku te se u tom smislu ukazuje da je na ročištu 1. ožujka 2024. godine pristupio za tužiteljicu punomoćnik odvjetnik R. P. kao zamjena za odvjetnika B. S. iako istog tužiteljica (koja to osnovano ističe) nije opunomoćila za zastupanje u tom tijeku postupka. Ukazuje se i na to da je na istom ročištu prvostupanjski sud donio rješenje da će zatražiti od Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostava D. S. očitovanje o tržišnoj vrijednosti nekretnine koja je predmet spora 2008. godine na spornom području te da će daljnja odluka uslijediti pisanim putem, da spisu predmeta prileži dopis Porezne uprave, Područni ured Zagrebačka županija, Ispostava D. S. od 25. ožujka 2024. godine (list 1064 spisa) međutim iz stanja predmeta nije razvidno da je isti dopis dostavljen tužiteljici kao stranci u ovom postupku a kako bi se ista mogla očitovati o navedenom  pa je u smislu svega naprijed iznesenog ostvarena, kao što tužiteljica osnovano ističe, i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer je tužiteljici na navedeni način onemogućeno raspravljanje u ovom predmetu. Uz to se ukazuje prvostupanjskom sudu da u Zakonu o parničnom postupku ne postoji termin "ustaljenje vrijednosti predmeta spora" te su u tom smislu razlozi prvostupanjskog pobijanog rješenja nejasni.

 

19. Isto valja reći i da to što je tužiteljica naplatila parnični trošak od svih tuženika u ovom predmetu odnosno kolika je svota tog parničnog troška nije relevantno za odluku na koju se odnosi pobijano prvostupanjsko rješenje.

 

20. Iz iznesenih razloga valjalo je ukinuti prvostupanjsko rješenje od 2. travnja 2024. godine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak (čl. 380. toč. 3. ZPP).

 

21. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud otkloniti naprijed navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka te će tek potom biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

 

22. O trošku žalbe treće i četvrtotuženih odlučit će se konačnom odlukom.

 

23. Žalba drugotuženice D. L. protiv prvostupanjskog rješenja od 2. travnja 2024. godine ukazuje se nepravovremenom.

 

24. Naime, prvostupanjsko rješenje od 2. travnja 2024. godine dostavljeno je punomoćniku drugotuženice odvjetniku H. K. 2. travnja 2024. godine a rok za izjavljivanje žalbe protiv istog (15 dana) istekao je 17. travnja 2024. godine.

 

25. Obzirom je drugotuženica žalbu protiv prvostupanjskog rješenja od 2. travnja 2024. godine izjavila 18. travnja 2024. godine to se njezina žalba ukazuje nepravovremenom jer je izjavljena nakon proteka zakonskog roka za njezino podnošenje. Stoga je valjalo odbaciti žalbu drugotuženice protiv rješenja prvostupanjskog suda od 2. travnja 2024. godine kao nepravovremenu (čl. 358. st. 1. ZPP i čl. 380. toč. 1. ZPP).

 

26. Obzirom je prvostupanjskim dopunskim rješenjem od 15. srpnja 2024. godine odbijen kao neosnovan  zahtjev treće i četvrtotuženih za naknadu troškova postupka u iznosu od 110.161,44 eura, a kako zahtjev treće i četvrtotuženih za naknadu troškova te odluka o žalbi treće i četvrtotuženih protiv prvostupanjskog rješenja od 15. srpnja 2024. godine ovisi o utvrđenju vrijednosti predmeta spora u ovom predmetu te obzirom je ovom drugostupanjskom odlukom ukinuto rješenje prvostupanjskog suda od 2. travnja 2024. godine, valjalo je ukinuti i prvostupanjsko dopunsko rješenje od 15. srpnja 2024. godine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak (čl. 380. toč. 3. ZPP).

 

27. O trošku žalbe treće i četvrtotuženih odlučit će se konačnom odlukom.

 

U Zagrebu, 15. listopada 2024.

 

   Sudac

Sanja Joka Umićević, v.r.